REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-107/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić & Vrdoljak, Split protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, od 1. srpnja 2024., poslovni broj: P-654/2021, u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb se uvažava, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, od 1. srpnja 2024., poslovni broj: P- 654/2021 te se predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja od 1. srpnja 2024., poslovni broj: P-654/2021 presuđeno je:
"I. Utvrđuje se da su nepoštene odnosno ništetne odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog dana 11.lipnja 2007.godine između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora broj: 418-50-4173182, koji ugovor je potvrđen kod javnog bilježnika u Splitu, Slobodana Zlokića pod br.OV-17 338/007, kojim odredbama je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica švicarski franak odnosno valutna klauzula u švicarskim francima (primjena prodajnog deviznog tečaja) te promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci banke i drugim internim aktima banke pa te odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane kao ni za sudužnike i založne dužnike.
II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 3.313,65 EUR-a (tablica br.3. – II.dio, br.16 bez negativnih razlika) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:
- 0,28 EUR-a od 31.07.2007.g
- 1,37 EUR-a od 31.08.2007.g
- 0,78 EUR-a od 29.02.2008.g
- 4,34 EUR-a od 31.03.2008.g
- 13,70 EUR-a od 31.10.2008.g
- 2,79 EUR-a od 30.11.2008.g
- 17,11 EUR-a od 31.12.2008.g
- 19,48 EUR-a os 31.01.2009.g
- 20,68 EUR-a od 29.02.2009.g
- 14,25 EUR-a od 31.03.2009.g
- 15,09 EUR -a od 30.04.2009.g
- 11,34 EUR -a od 31.05.2009.g
- 8,66 EUR -a od 30.06.2009.g
- 9,80 EUR -a od 31.07.2009.g
- 11,73 EUR -a od 31.08.2009.g
- 11,95 EUR -a od 30.09.2009.g
- 10,68 EUR -a od 31.10.2009.g
- 14,07 EUR -a od 30.11.2009.g
- 16,87 EUR -a od 31.12.2009.g
- 20,72 EUR -a od 31.01.2010.g
- 20,30 EUR -a od 28.08.2010.g
- 25,41 EUR -a od 31.03.2010.g
- 24,90 EUR -a od 30.04.2010.g
- 27,06 EUR -a od 31.05.2010.g
- 42,70 EUR -a od 30.06.2010.g
- 39,99 EUR -a od 31.07.2010.g
- 50,04 EUR -a od 31.08.2010.g
- 47,17 EUR -a od 30.09.2010.g
- 42,26 EUR -a od 31.10.2010.g
- 54,05 EUR -a od 30.11.2010.g
- 68,97 EUR -a od 31.12.2010.g
- 59,23 EUR -a od 31.01.2011.g
- 63,32 EUR -a od 28.02.2011.g
- 59,24 EUR -a od 31.03.2011.g
- 60,57 EUR -a od 30.04.2011.g
- 80,63 EUR -a od 31.05.2011.g
- 83,09 EUR -a od 30.06.2011.g
- 100,71 EUR -a od 31.07.2011.g
- 92,81 EUR -a od 31.08.2011.g
- 84,08 EUR -a od 30.09.2011.g
- 15,09 EUR -a od 30.04.2009.g
- 11,34 EUR -a od 31.05.2009.g
- 8,66 EUR -a od 30.06.2009.g
- 9,80 EUR -a od 31.07.2009.g
- 11,73 EUR -a od 31.08.2009.g
- 11,95 EUR -a od 30.09.2009.g
- 10,68 EUR -a od 31.10.2009.g
- 14,07 EUR -a od 30.11.2009.g
- 16,87 EUR -a od 31.12.2009.g
- 20,72 EUR -a od 31.01.2010.g
- 20,30 EUR -a od 28.08.2010.g
- 25,41 EUR -a od 31.03.2010.g
- 24,90 EUR -a od 30.04.2010.g
- 27,06 EUR -a od 31.05.2010.g
- 42,70 EUR -a od 30.06.2010.g
- 39,99 EUR -a od 31.07.2010.g
- 50,04 EUR -a od 31.08.2010.g
- 47,17 EUR -a od 30.09.2010.g
- 42,26 EUR -a od 31.10.2010.g
- 54,05 EUR -a od 30.11.2010.g
- 68,97 EUR -a od 31.12.2010.g
- 59,23 EUR -a od 31.01.2011.g
- 63,32 EUR -a od 28.02.2011.g
- 59,24 EUR -a od 31.03.2011.g
- 60,57 EUR -a od 30.04.2011.g
- 80,63 EUR -a od 31.05.2011.g
- 83,09 EUR -a od 30.06.2011.g
- 100,71 EUR -a od 31.07.2011.g
- 92,81 EUR -a od 31.08.2011.g
- 84,08 EUR -a od 30.09.2011.g
- 85,29 EUR -a od 31.10.2011.g
- 84,94 EUR -a od 30.11.2011.g
- 89,80 EUR -a od 31.12.2011.g
- 94,07 EUR -a od 31.01.2012.g
- 95,00 EUR -a od 29.02.2012.g
- 92,68 EUR -a od 31.03.2012.g
- 94,91 EUR -a od 30.04.2012.g
- 96,58 EUR -a od 31.05.2012.g
- 94,87 EUR -a od 30.06.2012.g
- 95,84 EUR -a od 31.07.2012.g
- 94,67 EUR -a od 31.08.2012.g
- 91,66 EUR -a od 30.09.2012.g
- 95,73 EUR -a od 31.10.2012.g
- 97,92 EUR-a od 30.11.2012.g
- 97,12 EUR-a od 31.12.2012.g
- 90,60 EUR-a od 31.01.2013.g
- 96,95 EUR-a od 28.02.2013.g
- 97,91 EUR-a od 31.03.2013.g
- 96,04 EUR-a od 30.04.2013.g
- 89,24 EUR-a od 31.05.2013.g
- 89,61 EUR-a od 30.06.2013.g
pa do isplate.
III. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 885,66 EUR-a (tablica br.3. – II.dio, br.14) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:
- 10,12 EUR-a od 30.11.2007.g
- 9,97 EUR-a od 31.12.2007.g
- 10,04 EUR-a od 31.01.2008.g
- 10,03 EUR-a od 28.02.2008.g
- 10,08 EUR-a od 31.03.2008.g
- 9,72 EUR-a od 30.04.2008.g
- 14,69 EUR-a od 31.05.2008.g
- 14,70 EUR-a od 30.06.2008.g
- 14,26 EUR-a od 31.07.2008.g
- 14,10 EUR-a od 31.08.2008.g
- 14,08 EUR-a od 30.09.2008.g
- 15,34 EUR-a od 31.10.2008.g
- 14,08 EUR-a od 30.11.2008.g
- 14,84 EUR-a od 31.12.2008.g
- 14,78 EUR-a od 31.01.2009.g
- 14,63 EUR-a od 28.02.2009.g
- 23,20 EUR-a od 31.03.2009.g
- 22,92 EUR-a od 30.04.2009.g
- 22,17 EUR-a od 31.05.2009.g
- 21,53 EUR-a od 30.06.2009.g
- 21,27 EUR-a od 31.07.2009.g
- 21,09 EUR-a od 31.08.2009.g
- 20,72 EUR-a od 30.09.2009.g
- 20,23 EUR-a od 31.10.2009.g
- 20,16 EUR-a od 30.11.2009.g
- 20,01 EUR-a od 31.12.2009.g
- 19,95 EUR-a od 31.01.2009.g
- 14,63 EUR-a od 28.02.2009.g
- 23,20 EUR-a od 31.03.2009.g
- 22,92 EUR-a od 30.04.2009.g
- 22,17 EUR-a od 31.05.2009.g
- 21,53 EUR-a od 30.06.2009.g
- 21,27 EUR-a od 31.07.2009.g
- 21,09 EUR-a od 31.08.2009.g
- 20,72 EUR-a od 30.09.2009.g
- 20,23 EUR-a od 31.10.2009.g
- 20,16 EUR-a od 30.11.2009.g
- 20,01 EUR-a od 31.12.2009.g
- 19,95 EUR-a od 31.01.2009.g
- 19,50 EUR-a od 28.02.2009.g
- 19,52 EUR-a od 31.03.2010.g
- 19,05 EUR-a od 30.04.2010.g
- 18,80 EUR-a od 31.05.2010.g
- 19,59 EUR-a od 30.06.20010.g
- 18,92 EUR-a od 31.07.2010.g
- 19,21 EUR-a od 31.08.2010.g
- 18,50 EUR-a od 30.09.2010.g
- 17,66 EUR-a od 31.10.2010.g
- 18,00 EUR-a od 30.11.2010.g
- 18,50 EUR-a od 31.12.2010.g
- 17,32 EUR-a od 31.01.2011.g
- 17,06 EUR-a od 28.02.2011.g
- 16,27 EUR-a od 31.03.2011.g
- 15,82 EUR-a od 30.04.2011.g
- 16,42 EUR-a od 31.05.2011.g
- 15,97 EUR-a od 30.06.2011.g
- 14,80 EUR-a od 31.07.2011.g
- 13,86 EUR-a od 31.08.2011.g
- 12,90 EUR-a od 30.09.2011.g
- 8,63 EUR-a od 31.10.2011.g
- 8,24 EUR-a od 30.11.2011.g
- 7,97 EUR-a od 31.12.2011.g
- 7,69 EUR-a od 31.01.2012.g
- 7,31 EUR-a od 28.02.2012.g
- 6,85 EUR-a od 31.03.2012.g
- 6,49 EUR-a od 30.04.2012.g
- 6,10 EUR-a od 31.05.2012.g
- 5,66 EUR-a od 30.06.2012.g
- 5,26 EUR-a od 31.07.2012.g
- 4,82 EUR-a od 31.08.2012.g
- 4,34 EUR-a od 30.09.2012.g
- 3,98 EUR-a od 31.10.2012.g
- 3,57 EUR-a od 30.11.2012.g
- 3,13 EUR-a od 31.12.2012.g
- 2,64 EUR-a od 31.01.2013.g
- 2,24 EUR-a od 28.02.2013.g
- 1,81 EUR-a od 31.03.2013.g
- 1,34 EUR-a od 30.04.2013.g
- 0,88 EUR-a od 31.05.2013.g
- 0,33 EUR-a od 30.06.2013.g
- 5,26 EUR-a od 31.07.2012.g
- 4,82 EUR-a od 31.08.2012.g
- 4,34 EUR-a od 30.09.2012.g
- 3,98 EUR-a od 31.10.2012.g
- 3,57 EUR-a od 30.11.2012.g
- 3,13 EUR-a od 31.12.2012.g
- 2,64 EUR-a od 31.01.2013.g
- 2,24 EUR-a od 28.02.2013.g
- 1,81 EUR-a od 31.03.2013.g
- 1,34 EUR-a od 30.04.2013.g
- 0,88 EUR-a od 31.05.2013.g
- 0,33 EUR-a od 30.06.2013.g
pa do isplate.
IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak od 1.813,04 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja do isplate.“
2. Protiv prvostupanjske presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev uz obvezu naknade troškova parničnog postupka ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.
2.1. Prvenstveno tuženica ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP) budući je u odgovoru na tužbu istaknula prigovor mjesne nenadležnosti i da je prvostupanjski sud o navedenom prigovoru propustio odlučiti kako tijekom postupka, tako i prilikom donošenja pobijane presude, čime je de facto utvrdio kako je mjesno nadležan za postupanje u ovom predmetu, a što je u suprotnosti s relevantnim zakonskim odredbama te da prvostupanjski sud nije donio obrazloženo, a niti neobrazloženo rješenje o mjesnoj nadležnosti i da istaknuti prigovor nije obrazložio niti u pobijanoj presudi pa da se tuženica u odnosu na mjesnu nadležnost ne može očitovati. Ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, zatim da je tužitelj u podnesku od 17. travnja 2024. pogrešno specificirao iznose na koje teku zakonske zatezne kamate, a prvostupanjski sud je u pobijanoj odluci tako pogrešno specificirani tužbeni zahtjev usvojio s obzirom da ukupni iznos s osnova tečajnih razlika nije 3.313,65 eura, već 3.276,77 eura, a kako proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka te da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi (točka 7. i 25. obrazloženja) navodi kako ukupni iznos restitucije u ovom predmetu iznosi 4.162,42, iako zbroj dosuđenih iznosa iz točke II i III izreke presude iznosi 4.199,31 eura pa da izreka presude proturječi sama sebi. Smatra da je prvostupanjski sud počinio i relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a jer je deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi trebalo odbaciti jer tužitelj uopće nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe članka 2. predmetnog ugovora o kreditu te odbiti dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu preplaćenih iznosa na temelju promjenjive kamatne stope s obzirom da je ovaj dio tužbenog zahtjeva u zastari, da je presuda Visokog trgovačkog suda u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu postala pravomoćna 13. lipnja 2014., čime je petogodišnji zastarni rok istekao 14. lipnja 2019., a da je tužitelj tužbu podnio 19. veljače 2021., a konačno uredio tužbeni zahtjev 17. travnja 2024., čime je potraživanje tužitelja na temelju promjenjive kamatne stope u cijelosti zastarjelo, a da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude (točka 10. obrazloženja) potpuno pogrešno utvrdio da je tužba u ovom predmetu podnesena 10. lipnja 2019. i da zastara u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu nije nastupila.
2.2. U odnosu na meritornu odluku tuženica se poziva na članak 84. ZPP-a kojim je propisano kako nije dopušteno utvrđivati da li su pojedine odredbe poštene, ukoliko su jasne, razumljive i uočljive, zatim da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno da isto uopće nije utvrđivao i nije obrazložio činjenice i zakonske odredbe na temelju kojih je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, već se kratko i paušalno pozvao na presude iz kolektivnog spora u kojem su sudovi samo na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali sporne ugovorne odredbe. Ističe da nije svaka odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli a priori protivna načelu savjesnosti i poštenja, već da je tu činjenicu sud dužan u svakom pojedinom slučaju utvrditi, da je tužitelj sam izabrao sklopiti upravo takav ugovor s tuženicom, da nije niti u jednom trenutku tražio raskid ugovora niti je osporavao odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, već je upravo suprotno svojim potpisom potvrdio pristanak na sve odredbe predmetnog ugovora. Dalje navodi da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude vrlo kratko naveo kako tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu na temelju odredaba Zakona o zaštiti potrošača, međutim da nije obrazložio kako to iz sklopljenog ugovora proizlazi da je tužitelj potrošač, odnosno iz kojih ugovornih odredbi i da nije naveo odredbe pozitivnog prava koje se u konkretnom slučaju primjenjuju.
2.3. Tuženica osporava odluku prvostupanjskog suda u odnosu na prigovor zastare i smatra da obrazloženje prvostupanjskog suda nema uporišta niti u jednoj odredbi materijalnog prava i da je do prekida zastare moglo doći isključivo na temelju tužbe tužitelja, a ne na temelju odluke u postupku kolektivne zaštite i to pod uvjetom da zastara u vrijeme podnošenja tužbe nije nastupila, zatim ističe da je nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud tužitelju dosudio kamatu na svaki pojedini mjesečni iznos računajući od dana isplate, protivi se utvrđenju da se smatra nepoštenim stjecateljem jer tuženica nikako nije mogla znati da će predmetna osnova prestati uslijed retroaktivne primjene naknadno donesenih zakona i odluka donesenih u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača te se poziva na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.
2.4. Zaključno ističe da je i odluka o troškovima postupka neosnovana jer je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke u cijelosti pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio čitav niz apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka, slijedom čega se i rješenje o trošku ukazuje u cijelosti neosnovanim, da je osim toga tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva pa tuženici, koja nije dala povoda za utuženje povučenog dijela tužbenog zahtjeva, pripadaju troškovi postupka u odnosu na povučeni dio te da je nadalje tužitelj uspio samo s 53% tužbenog zahtjeva pa nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, već je prvostupanjski sud bio dužan primijeniti odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a. Osim toga navodi da je tužbeni zahtjev na temelju promjenjive kamatne stope bio u zastari već u vrijeme podnošenja tužbe, slijedom čega ovaj trošak tužitelj tuženici neosnovano prouzročio.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a. Međutim, osnovano tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a iz razloga što je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječi razlozima presude te ne sadrži razloge o pojedinim odlučnim činjenicama i postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava pa se prvostupanjska odluka ne može ispitati kako to osnovano ukazuje i tuženica.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu od 11. lipnja 2007, u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu te kondemnatorni zahtjev za isplatu mjesečnih razlika plaćenih anuiteta kredita.
7. Prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev tužitelja utvrđujući da je tužitelj potrošač, da su odredbe kredita u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nepoštene, odnosno ništetne, pozivajući se ujedno i na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda, poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13.lipnja 2014 i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018, Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. te na brojne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, zatim da nije nastupila zastara potraživanja tužitelja i da tužitelju pripadaju i tzv. negativne tečajne razlike.
7.1. Pri tome prvostupanjski sud nije u skladu s odredbom članka 288. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 20. stavak 1. ZPP-a odlučio o prigovoru mjesne nenadležnosti, koji je tuženica istakla još u odgovoru na tužbu, o prigovoru nije odlučeno niti do zaključenja glavne rasprave, kao niti u pobijanoj odluci, niti je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci obrazložio predmetni prigovor. S obzirom da se prvostupanjski sud ni na koji način nije očitovao o prigovoru mjesne nenadležnosti, a što je bio dužan učiniti, prvostupanjska presuda se u ovom dijelu ne može ispitati, na što osnovano poziva tuženica.
7.2. Osnovani su i žalbeni navodi da je izreka prvostupanjske presude suprotna obrazloženju iste, kao i financijskom vještačenju budući je prvostupanjski sud prihvaćajući tužbeni zahtjev tužitelju dosudio iznos od 4.199,31 eura, dok je prema financijskom vještačenju ukupan iznos razlika anuiteta 4.162,42 eura, kako je prvostupanjski sud i naveo u obrazloženju presude pa je izreka prvostupanjske presude suprotna obrazloženju iste i financijskom vještačenju, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP- a.
7.3. Nadalje, osnovani su i žalbeni navodi da je prvostupanjski sud, suprotno datumu predaje tužbe 19. veljače 2021., utvrdio da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 10. lipnja 2019., u okviru petogodišnjeg zastarnog roka, pa je prvostupanjska presuda protivna sadržaju sudskog spisa, čime je počinjena daljnja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.
8. S obzirom na počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, zbog kojih se prvostupanjska presuda ne može ispitati, a neovisno o daljnjim istaknutim žalbenim razlozima, primjenom odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a, prihvaćena je žalba tuženice, ukinuta pobijana presuda i predmet je vraćen istom sudu na ponovno suđenje.
9. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će s obzirom na datum podnošenja tužbe 19. veljače 2021., ponovno preispitati prigovor zastare, kao i postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kroz analizu prihvaćenog financijskog vještačenja, a ujedno će donijeti i odluku o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti te odluku o prigovoru nenadležnosti obrazložiti. Ukoliko prvostupanjski sud utvrditi neosnovanost prigovora mjesne nenadležnosti, odluku o prigovoru može donijeti zajedno s odlukom o glavnoj stvari. Prvostupanjski sud će donijeti novu zakonitu odluku u skladu sa člankom 338. stavkom 3. i 4. ZPP-a te će istu valjano obrazložiti, a tom će odlukom odlučiti i o troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).
10. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci rješenja.
Slavonski Brod, 5. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
