Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZR, zbog prekršaja iz članka 167. stavka 4. Zakon o gospodarenju otpadom (''Narodne novine“ broj: 84/2021, 143/2023), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnijetom protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Klasa: 351-01/24-10/273, Urbroj: 443-02-04-18-24-23 od 6. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaćanjem kao osnovanog prigovora okrivljenika ČR i u povodu prigovora okrivljenika, a po službenoj dužnosti preinačuje se prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način da se djelo okrivljenika pravno označava kao prekršaj iz članka 167. stavka 1. točke 12. i stavka 4. Zakon o gospodarenju otpadom (''Narodne novine“ broj: 84/2021, 143/2023) za koje mu se izriče novčana kazna u iznosu od 1.350,00 (tisućutristopedeset) eura, koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude, a ako u tom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
II Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 15,00 (petnaest) eura, u roku od 30 (trideset) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik ZR proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 7.299,75 eura, zbog prekršaja iz članka 167. stavka 4. Zakon o gospodarenju otpadom, činjenično opisanog u izreci, koju novčanu kaznu ima platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti, te ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
2. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je obavezan na naknadu troškova prekršajnog postupka postupka u iznosu od 13,27 eura.
3. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o visini novčane kazne, navodeći da je u navedenom periodu na svojoj adresi prebivališta u [adresa] uzimao željezni otpad od mještana okolnih mjesta koji su mu dovozili, a kojeg je potom prodavao tvrtki Univerzal iz Varaždina. Otpad je uzimao od mještana na svojoj adresi pošto zbog svoje bolesti nije u mogućnosti sakupljati isti. Zbog svoje teške zdravstvene situacije moli da mu se oprosti počinjeni prekršaj jer izrečenu kaznu nije u mogućnosti platiti. Svoje navode okrivljenik je potkrijepio medicinskom dokumentacijom.
4. Okrivljenik predlaže da se iz razloga u prigovoru, prigovor prihvati.
5. Prigovor je osnovan.
6. Rješavajući predmet, te ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), u vezi članak 238. stavak 11. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda prigovora okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da prekršajnim nalogom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, međutim, izdavatelj prekršajnog naloga Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Varaždin, nije u cijelosti pravilno pravno označilo djelo, pa je stoga ovaj sud preinačio pravnu oznaku djela na način naveden u točki I. izreke ove presude.
7. Ispitujući nadalje, pobijani prekršajni nalog uz ocjenu navoda prigovora kojima okrivljenik ukazuje kako je odmjerena novčana kazna prestroga, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići i blažom kaznom od one koja je odmjerena.
8. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je kako izdavatelj prekršajnog naloga tek paušalno navodi da su prilikom odmjeravanja kazne cijenjene sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, a naročito težina učinjenog prekršaja i njegove posljedice, ne konkretizirajući međutim, na strani okrivljenika niti jednu olakotnu ili otegotnu okolnost.
9. Imajući u vidu da okrivljenik navodima prigovora priznaje počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret, kao i krivnju zbog istog, pridonoseći takvim svojim ponašanjem brzom i efikasnom okončanju postupka i pokazujući svijest o zabranjenosti svog postupanja, dok iz spisa predmeta ne proizlazi da je ranije pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog počinjenja istih ili istovrsnih prekršaja, koja je okolnost izdavatelju prekršajnog naloga u trenutku odlučivanja bila poznata, ali ju je propustio cijeniti, ovaj Sud smatra kako se radi o takvim olakotnim okolnostima koje opravdavaju izricanje novčane kazne tek neznatno iznad posebnog minimuma novčane kazne, koja je za počinitelja, fizičku osobu propisana u rasponu od 10.000,00 kuna / 1.327,23 eura do 100.000,00 kuna / 13.272,28 eura za fizičku osobu.
10. U tako odmjerenoj novčanoj kazni, pravilan su odraz pronašle sve utvrđene olakotne okolnosti, kao i izostanak bilo koje otegotne okolnosti koja bi se subjektivno ticala okrivljenika, pa odmjerena novčana kazna, po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri.
11. Ovaj Sud je mišljenja kako je takva novčana kazna primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se ovako odmjerenom novčanom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.
12. Treba istaknuti, da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku, pri čemu je prilikom određivanja roka za plaćanje novčane kazne u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, ovaj Sud vodio računa o visini izrečene novčane kazne.
13. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
14. Zbog navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 207. Prekršajnog zakona, preinačiti pobijani prekršajni nalog, kao što je odlučeno u točki I. izreke ove presude.
U Zagrebu 5. ožujka 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Područnom uredu Varaždin, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
