Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika GZ, zastupan po odvjetniku Siniši Prodanović iz Virovitice, zbog prekršaja iz članka 65. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, (''Narodne novine broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2009, 152/2014, 155/2023), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru od 17. siječnja 2025., broj: Pp-3291/2024-7, na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenika GZ., kao osnovana, te se ukida prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru od 17. siječnja 2025., broj: Pp-32916/2024-7, okrivljenik ĆZ proglašen je krivim kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura, zbog prekršaja iz članka 65. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, činjenično opisanog u izreci pobijane odluke.
2. Istom presudom okrivljenik je temeljem članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o kazni u bitnom navodeći da je prodao vozilo IZ iz [adresa], koji je prodao vozilo DZ koji je zatečen u prometu. Žalitelj predlaže da sud preinači odluku, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3.1. Okrivljenik je uz žalbu priložio kupoprodajni ugovor zaključen 18. svibnja 2024.
4. Žalba je osnovana.
5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u nastavku teksta: ovaj Sud), našao je da u prvostupanjskom postupku za sada činjenično stanje nije pravilno i u potpunosti utvrđeno, kako to osnovano prigovara i žalitelj.
6. Naime, okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koji prekršaj može počiniti samo vlasnik vozila pa je, dakle, vlasništvo motornog vozila jedna od odlučnih činjenica koju je potrebno utvrditi kako bi se okrivljenik mogao proglasiti krivim za ovaj prekršaj.
7. Okrivljenik je u svojoj obrani osporavao odlučnu činjenicu da je u vrijeme kada je počinjen prekršaj bio vlasnik predmetnog vozila, navodeći da je to vozilo prodao 18. svibnja 2024. sklopivši kupoprodajni ugovor sa IZ koji je potpisivanjem ugovora preuzeo vozilo, te je priložio ugovor o kupoprodaji vozila.
8. Prvostupanjski sud svoju odluku obrazlaže obvezom prodavatelja prema čl. 47. Pravilnika o registraciji i označavanju vozila i da se sklapanjem Ugovora o kupoprodaji motornog vozila prodavatelj i dalje u evidencijama MUP-a vodi kao vlasnik vozila sve dok se vozilo ne odjavi u službenim evidencijama nadležne policijske uprave ili postaje, međutim, prvostupanjski sud potpuno zanemaruje da se vlasništvo pokretne stvari stječe predajom te stvari u posjed stjecatelju na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja i ne traži se kao modus da bude izvršen upis u službenim evidencijama, pa, dakle, podaci upisani u službene evidencije nisu jedini mjerodavni kriterij za utvrđivanje činjenice vlasništva vozila, te posebno u slučaju poricanja okrivljenika vlasništva nad vozilom, navedeni podaci nisu dokaz o vlasništvu.
9. Iz navedenih razloga, prvostupanjski sud, u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio provedene dokaze koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke pa se stoga ne mogu prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda kojima se rukovodio pri donošenju zaključka o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.
10. Budući da je za osuđujuću presudu potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret te da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, to je slijedom navedenoga, činjenično stanje, za sada, nepotpuno i pogrešno utvrđeno, radi čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.
11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovo utvrđivati činjenično stanje kako bi se uklonile sumnje u njegovu točnost, odnosno utvrditi će se kada je vozilo marke HYUNDAI registarske oznake [registarska oznaka] prodano i predano u posjed kupcu i tko je vlasnik, pa će stoga ispitati u svojstvu svjedoka IZ, a po potrebi provesti suočenje između okrivljenika i svjedoka, te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku, koju će u svemu valjano obrazložiti.
12. Stoga je, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 5. ožujka 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
