REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-748/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jeleni Antonić Šego kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa punomoćnica Draženka Buntak, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jureško & Buntak iz Zagreba, Radnički dol 23, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete u iznosu od 226,42 EUR-a, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, s danom objave 05. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 164,14 EUR-a zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2020. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 62,28 EUR-a zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2020. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 170,60 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 05. ožujka 2025. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 322,34 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 05. ožujka 2025. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 312,50 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 05. ožujka 2025. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 19. travnja 2022. godine, tužitelj u bitnome navodi da se dana 25. siječnja 2020. na 32,10 kn autoceste A3 (Bregana-Zagreb- Lipovac), dionici D6/1/2 (Jakuševec - Kosnica) oko 01:40 sati, dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovala dva vozila na način da je osobno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], osigurano kod tuženika policom osiguranja broj: [broj police osiguranja], naletjelo na osobno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], koje se kretalo ispred njega pri čemu je došlo do izlijetanja vozila u metalnu zaštitnu ogradu u vlasništvu tužitelja. Nadalje, tužitelj navodi da je radi popravka oštećenja nastalih u opisanom događaju tužitelju nastao trošak u ukupnom iznosu od 6.101,63 kn, specificiran u troškovniku koji dostavlja u privitku tužbe, te da se tužitelj dana 25. veljače 2020. obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, prijava štete broj: 222/20/AOO, temeljem kojeg zahtjeva je tuženik isplatio tužitelju iznos od 4.395,64 kn, isplatom kojeg iznosa tuženik nije u cijelosti naknadio štetu tužitelju, te je ostala razlika u iznosu od 1.705,99 kn/ 226,42 EUR-a[1] , koji iznos tužitelj potražuje u ovom postupku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome spori osnovi i visinu tužbenoga zahtjeva, te aktivnu legitimaciju tužitelja, u bitnome navodeći da je šteta nastala na javnom dobru koje je u vlasništvu Republike Hrvatske pa da tužitelj nije ovlašten potraživati istu, kao i da dio štete nije niti nastao, budući da se radi o redovnom održavanju koje se financira cestarinama, sukladno čl. 9. st. 3. Zakona o cestama („Narodne novine broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14. i 110/19.), dakle paušalnom naknadom koju plaćaju svi korisnici unaprijed, neovisno o stvarnom trošku koju je korisnik prouzročio, tako da tužitelj sada potražuje navodni trošak sanacije ograde koji je dva puta naplatio, jednom od strane korisnika i drugi put od tuženika, kao i da je tužitelj obračunao štetu sukladno svojem internom troškovniku, koji je privatna isprava i na kojem se ne može temeljiti, niti utvrđivati visina stvarne šteta, koji troškovnik tuženik u cijelosti spori, budući da tužitelj potražuje naknadu štete u vidu troška svog radnika koji je za vrijeme obavljanja svog posla, postavio prometnu signalizaciju, a u koji djelokrug poslova je i održavanje prometnica, kao i sastav očevida u iznosu od 209,00 kn, plaćanje dolaska ophodara na mjesto nesreće, koji za vrijeme obavljanja svog radnog zadatka postavlja prometnu signalizaciju i to dva puta i iznosu od 303,43 kn, a imajući u vidu da bi ophodar i da nije bilo predmetne nesreće morao u sklopu svog radnog mjesta obilaziti prometnicu, kao i da tužitelj traži naknadu za intervenciju ophodara - uklanjane posljedica u iznosu od 329,07 kn, da bi potom tražio i naknadu za postavljenje regulacije te ručno čišćenje, a koja intervencija, po mišljenju tuženika uključuje postavljanje regulacije, a ručno čišćenje - uklanjanje posljedica. Nadalje, tuženik navodi da je predmetna šteta sporna i iz razloga što navedena oprema ima vijek trajanja i svoju nabavnu cijenu, te da je ograda stara 20 godina, pa bi na taj način bila amortizirana, kao i da slijedom navedenog tužitelj potražuje naknadu štete na način da ne potražuje naknadu za stvarno oštećenu i upotrebljavanu stvar, već za potpuno nove stvari čime se ne uspostavlja prijašnje stanje, već da isti traži uspostavu stanja koje je bolje od onog kakvo je bilo u trenutku nastanka štete. Ujedno, tuženik spori i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, pa predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka, tužitelj je ustrajao kod iznesenih navoda, a tuženik je ustrajao kod iznesenih prigovora i navoda, dok je učinio nespornim odgovornost svog osiguranika za predmetni štetni događaj.

4. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to: presliku potvrde MUP-a, PU zagrebačka, II. postaja prometne policije Zagreb Klasa: 211- 04/20-P/2022, Ur. broj: 511-19-45/06-P-237-4/2020 od 09. ožujka 2020. (list 4. – 5. spisa), presliku zapisnika o prometnoj nezgodi tužitelja 25. siječnja 2020. (list 6. – 9. spisa), presliku dnevnika rada (list 10. spisa), presliku ophodarskog dnevnika od 24./25. siječnja 2020. (list 11. spisa), presliku putnog radnog lista (list 12. – 13. spisa), presliku troškovnika tužitelja za štetu od 25. siječnja 2020. (list 14. – 15. spisa), presliku dopisa tužitelja od 05. studenoga 2012. (list 16. spisa), presliku odluke tužitelja od 27. studenoga 2012. (list 17. spisa), presliku troškovnika tužitelja radova za otklanjanje posljedica prometnih nesreća (list 18. – 25. spisa), presliku prijave štete broj:

222/20/AOO (list 26. spisa), presliku sporazuma o vansudskoj nagodbi (list 41. spisa), presliku ovjerene izjave svjedoka SE (list 43. – 44. spisa), dopis TimKabel d.o.o. (list 57. spisa), dopis CE-ZA-R d.o.o. od 14. lipnja 2023. (list 248. spisa), dostavljenu sudsku praksu (list 251. – 274. spisa), izvršio je uvid u spis PU zagrebačka, II. postaja prometne policije Zagreb Klasa: 211-04/20-P/2022, Ur. broj:

511-19-45/06-P-237-4/2020 (list 58. - 60. spisa), priklopljen ovom spisu, te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka SE (list 276. – 278. spisa).

5. Sud nije uzeo u obzir, temeljem odredbe čl. 461.a st. 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 70/19.; dalje: ZPP) podnesak tuženika od dana 25. svibnja 2023., odnosno navode iznesene u istom, kao i priloženu dokumentaciju, budući da je tuženik predmetni podnesak, te dokumentaciju predao, nakon zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari (19. travnja 2023.), te da je isti bio dužan istaknuti sve činjenice i navode u odgovoru na tužbu sukladno odredbi čl. 461.a st. 2. ZPP-a, što po mišljenju ovog suda, isti nije učinio isključivo svojom krivnjom, budući da se radi o navodima i dokazima, koji je isti mogao istaknuti već u odgovoru na tužbu, kao i da je rješenjem ovog suda od 13. lipnja 2022. kojim je tuženik bio pozvan na podnošenje pisanog odgovora na tužbu bio upozoren na posljedice propisane odredbom u smislu čl. 461.a st. 6. i 7. ZPP-a, pa je stoga tuženik imao više nego dovoljno vremena do održavanja pripremnog ročišta u ovoj pravnoj stvari 19. travnja 2023. za iznijeti sve navode i dostaviti dokumentaciju kojom dokazuje iste, a što isti, po mišljenju ovog suda, nije učinio isključivo svojom krivnjom.

6. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza očevidom i rekonstrukcijom, te nije proveo dokaz prometnim vještačenjem, a sve na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja i odgovornosti za isti, obzirom da tuženik tijekom postupka, priznao odgovornost svog osiguranika za predmetni štetni događaj, a da se sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a ne dokazuju činjenice koje su stranke tijekom parnice priznale, pa bi provođenje prethodno navedenih dokaza bilo nesvrsishodno, kao i dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem prometno-financijsko- građevinskog vještačenja, a na okolnost visine štete nastale tužitelju, kao nesvrsishodan i protivan načelu ekonomičnosti postupka, budući da je sud u skladu s odredbom čl. 10. ZPP-a dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova primjenom načela razmjernosti, a imajući u vidu da se radi sporu male vrijednosti iz čl. 502. st. 1. ZPP-a (vrijednost predmeta spora iznosi 226,42 EUR-a), sud je u predmetnom sporu sukladno čl. 85. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22; dalje: ZID ZPP), a u vezi čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, slobodno cijenio postojanje odlučnih činjenica, glede visine potraživanja tužitelja, nalazeći i cijeneći pritom da je iz stanja spisa i raspravnih navoda stranaka glede predmeta spora u dovoljnoj mjeri vjerojatna opstojnost navoda tužitelja u pogledu odlučnih činjenica u sporu koje tuženik nije uspješno doveo u razumnu sumnju ili dokazao suprotno.

7. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 226,42 EUR- a, na ime razlike neisplaćene zahtijevane naknade štete od tuženika, a za koji štetni događaja je odgovoran osiguranik tuženika.

9. Između stranaka nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, da je tuženik nesporno povodom odštetnog zahtjeva tužitelja istome prije utuženja isplatio iznos od 4.395,64 kn/ 583,40 EUR-a, već je već je između stranaka sporna aktivna legitimacija, te osnov i visina tužbenoga zahtjeva, obzirom da tuženik osporava stavke I.1. i 2., II. 2, 3., 4. i 5. za 20 % (amortizacija) i točku III.1. troškovnika tužitelja, te tijek zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, kako to potražuje tužitelj.

10. Prvenstveno, glede istaknutog prigovora aktivne legitimacije tužitelja, ovaj sud ističe da je predmetni prigovor tuženika neosnovan.

11. Uvidom u presliku potvrde MUP-a, PU zagrebačka, II. postaja prometne policije Zagreb Klasa: 211-04/20-P/2022, Ur. broj: 511-19-45/06-P-237-4/2020 od 09. ožujka 2020. (list 4. – 5. spisa), ovaj sud je utvrdio da je 25. siječnja 2020. na autocesti A3, na 32 km + 160 m došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovalo vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja i vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], a u kojoj prometnoj nezgodi je došlo do oštećenja metalne zaštitne ograde u dužini 12 m.

12. Odredba čl. 81. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14. i 110/19.; dalje: ZC) propisuje da Hrvatske autoceste, društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u [adresa], upravljaju autocestama, grade ih, rekonstruiraju i održavaju, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama istog Zakona. Budući da je predmet ovog postupka naknada štete nastala na dijelu autoceste, to je stoga sasvim razvidno da je tužitelj sukladno prethodno citiranoj zakonskoj odredbi aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, odnosno da je isti ovlašten potraživati naknadu štete nastale nesporno na autocesti.

13. Nadalje, u iskazu danom na ročištu dana 21. rujna 2023., svjedok SE (list 276. – 278. spisa), je iskazao da je predmetnog dana dobio poziv operatera da se dogodila prometna nezgoda, da je izašao na teren tj. u ophodnju, da je na mjestu štetnog događaja postavio privremenu signalizaciju, kako bi se isto osiguralo, napisao zapisnik, da misli da je fotografirao mjesto štetnog događaja, kao i da u zapisniku piše što je konkretno bilo oštećeno, da su pričekali policiju kako bi se napravio policijski zapisnik o očevidu i da u pravilu samo pričekaju HAK kako bi se uklonila oštećena vozila i kako bi mogli pustiti u promet prometni trak, te je istaknuo da se slabo sjeća predmetnog štetnog događaja zbog proteka vremena. Nadalje, svjedok je iskazao da da radnje poput čišćenja kolnika spadaju u izvanredne radnje, budući da se mora zbrinuti otpad, a što iziskuje dodatne troškove, da svakog dana tijekom smjene obilazi sve dionice autoceste, tri puta u razdoblju od 12 sati, izuzev ako dođe do kakvih izvanrednih događaja poput velike prometne nezgode i sl., da je već obišao predmetnu dionicu u okviru redovne ophodnje predmetnog dana dva puta, te da ne bi izlazio ponovno u ophodnju, odnosno intervenciju predmetne dionice da nije bilo predmetnog događaja, pa da se stoga se radilo o izvanrednom događaju kada je ponovno izašao. Ujedno, svjedok je iskazao da je sam je pisao ovjereni iskaz na listu 43. ovog spisa, kao i da on ne sastavlja zapisnik koji se nalazi na listi 6. - 7. ovog spisa, te da je intervencija traje cca 2 sata odnosno, 2,5 sata, koliko u pravilu traje intervencija povodom izvanrednog događaja, te da je možda u vrijeme intervencije preko tri sata greškom uračunalo i vrijeme koje mu je bilo potrebno da zbrine otpad s mjesta nezgode. Ujedno, svjedok je iskazao da se ne sjeća točno da li mu je od strane tužitelja povodom štetnog događaja isplaćen bio iznos od 329,07 kuna za intervenciju do 3 sata, te iznos od 303,43 kune za postavljanje, te uklanjanje privremene regulacije prometa, no da zna da je uobičajeno da mu poslodavac isplaćuje dodatno za izvanredne ophodnje, kao i da se prilikom redovne ophodnje provjerava stanje zaštitne ograde, te ukoliko se primijeti da je ista korodirala, da se vrši izmjena tog dijela ograde, kao i da se u pravilu stavljaju nove ograde, te i iznimno i vrlo rijetko, ukoliko je došlo do samo blagog dodira vozila, da se onda samo ukloni boja s ograde, kao i da on ne odvozi ogradu koja se mijenja, već da to rade drugi djelatnici tužitelja te da da istu odvoze na deponij tužitelja i da ne zna što se onda s istom događa.

14. Iskaz svjedoka SE, ovaj sud je ocijenio kao životan, uvjerljiv i vjerodostojan, a posebice. budući da je isti iskazao kako isti ne sastavlja zapisnik tužitelja koji se nalazi na listu 6. - 7. ovog spisa, kao i da je očigledno greškom u istome napisana intervencija ophodara-uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja preko tri sata, obzirom da je intervencija u konkretnom slučaju trajala 2 i pol sata, kao što je i uobičajeno, čime se potvrđuje da svjedok, nije instruiran od strane tužitelja, već da isti iskazuje logično i istinito.

15. U odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na plaćanje preostalih 20% naknade za zamjenu plašta jednostrane elastične odbojne ograde, razmak stupa 4 metra i to ukupno 12 metara, zamjenu 3 odstojnika jednostrane elastične odbojne ograde, zamjenu zatezne trake elastične odbojne ograde i to 4 komada, te zamjenu 3 stupa elastične odbojne ograde u zemljanom terenu, valja navesti da sud smatra da tuženik neosnovano osporava plaćanje navedene naknade u iznosu od 20% na ime amortizacije. U konkretnom slučaju ograda i dijelovi koji su nesporno oštećeni u predmetnoj prometnoj nezgodi moraju se zamijeniti. Tužitelj nije u mogućnosti zamijeniti ogradu rabljenom ogradom, već mora nabaviti nove dijelove ograde, a činjenica da je tužitelj eventualno knjigovodstveno otpisao navedenu ogradu, nije relevantna u konkretnom slučaju. Naime, ovaj sud smatra da tužiteljevo imovinsko stanje nije dovedeno u bolji položaj nakon što bi mu tuženik u cijelosti isplatio naknadu za novu ogradu zbog same činjenice da tužitelj posjeduje 12 metara nove ograde u odnosu na stanje prije prometne nezgode kada je imao 12 metara stare ograde. Ograda je stvar koja ima izrazito dug period trajanja, te starost ograde nije relevantna za njezinu vrijednost pod uvjetom da je ograda prethodno bila ispravna, odnosno neoštećena, a posebice imajući u vidu da da tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da bi ograda bila oštećena prije same prometne nezgode niti je takvu okolnost dokazivao, tuženik je predložio izvođenje dokaza isključivo na okolnost vrijednosti kilograma ograde, a koji dokaz sud nije posebno cijenio, budući da je općepoznato da se vrijednost kilograma željeza od kojega je napravljena ograda mijenja na dnevnoj razini i ista nije bila ista u trenutku prometne nezgode i u trenutku upita suda. Nadalje, podatak o vrijednosti kilograma ograde ne bi omogućio utvrđenje vrijednosti same oštećene stvari, budući da nije poznato koliko je teško 12 metara ograde. Nadalje, a kako bi se izvršio otkup sirovine potrebno je sirovinu dostaviti otkupljivaču, a što u svakom slučaju znači dodatan angažman i troškove oštećeniku koje bi bilo potrebno oduzeti od vrijednosti otkupljene sirovine. Ovaj sud smatra da je tužitelj kao osoba koja se bavi održavanjem ceste pravilno u svojem cjeniku, a potom i u troškovniku naznačio vrijednost oštećenih dijelova metalne ograde, tome u prilog govori i činjenica da je u postupku mirnog rješenja tuženik navedene dijelove osporio temeljem amortizacije, a ne pogrešno navedene vrijednosti oštećenih dijelova metalne ograde (list 41. spisa). Sud ističe da je visinu cijene ograde odredio po slobodnoj ocjeni uz primjenu odredbe čl. 85. ZID ZPP-, a u vezi čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a budući da bi trošak provođenja vještačenja radi utvrđivanja visine zahtjeva višestruko prelazilo visinu samog spornog dijela tužbenog zahtjeva.

16. Nadalje, a u odnosu na osporene troškove intervencije ophodara- uklanjanje posljedica prometne nesreće – i izvanrednih događaja do 3 sata u iznosu od 329,07 kn, ovaj sud drži da je predmetni trošak opravdan, budući da je ophodar SE u iskazu pred ovim sudom, koji iskaz je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan, a kako je to već prethodno detaljno obrazloženo, iskazao da radnje poput čišćenja kolnika spadaju u izvanredne radnje, budući da se mora zbrinuti otpad, a što iziskuje dodatne troškove, kao i da je isti povodom predmetnog štetnog događaja morao ponovno u izvanrednu ophodnju, odnosno intervenciju predmetne dionice koje ne bi bilo da nije bilo predmetnog štetnog događaja, koja intervencija je trajala cca 2 i pol sata, te koji trošak izvanredne ophodnje tužitelj kao poslodavac, dodatno isplaćuje, pa je stoga navedeni trošak otklanjanja posljedica štetnog događaja, tužitelju zaista nastao, dok sud drži neosnovanim osporeni trošak intervencije ophodara- uklanjanje posljedica prometne nesreće – i izvanrednih događaja preko 3 sata u iznosu od 259,76 kn, budući da je, a kako je to već navedeno, ophodar SE u iskazu pred ovim sudom, koji iskaz je ovaj sud u cijelosti prihvatio, iskazao kako je izvanredna intervencija povodom predmetnog štetnog događaja trajala cca 2 i pol sata, dakle da tužitelju nije nastao predmetni trošak intervencije ophodara- uklanjanje posljedica prometne nesreće – i izvanrednih događaja preko 3 sata u iznosu od 259,76 kn.

17. Glede, osporenog troška obavljanja očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika u iznosu od 209,51 kn, sud ističe da je na mjesto nezgode pozvana policija koja je izvršila očevid mjesta nezgode, fotografirala je isto, te je naznačila oštećene dijelove autoceste (metalne ograde), pa slijedom navedenog, sud smatra da navedeni trošak nije bio neophodan i nije nastao tužitelju, a posebice da sastavljanje troškovnika nastalog u prometnoj nezgodi, ovaj sud ne smatra radovima potrebnim za otklanjanje štete, te da je tužitelj angažirao drugu pravnu osobu radi otklanjanja štete, tada bi mu ta osoba ispostavila račun koji bi predstavljao dokaz štete i tuženik ne bi trebao sastavljati troškovnik. U konkretnom slučaju navedeni troškovnik izdan je za potrebe dokazivanja visine štete te kao takav ne predstavlja štetu nastalu predmetnim štetnim događajem.

18. Slijedom navedenog, ovaj sud drži da da tužitelj osnovano potražuje isplatu neisplaćenog iznosa na ime popravka zaštitne odbojne ograde, stupova i odstojnika u ukupnom iznosu od 907,64 kn, kao i troškove intervencije ophodara- uklanjanje posljedica prometne nesreće – i izvanrednih događaja do 3 sata u iznosu od 329,07 kn, dok tužitelj neosnovano potražuje naknadu troškova intervencije ophodara- uklanjanje posljedica prometne nesreće – i izvanrednih događaja preko 3 sata u iznosu od 259,76 kn, te troška obavljanja očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika u iznosu od 209,51 kn, budući da navedeni troškovi ne predstavlja nastalu štetu tužitelju, povodom predmetnog štetnog događaja.

19. Odredba čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO-a) propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti, dok odredba čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisuje da tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Nadalje, odredba čl. 1069. st. 1. ZOO-a propisuje da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovora njegov vlasnik, dok sukladno odredbi čl. 965. st. 1. ZOO-a u slučaju osiguranja od odgovornosti, oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze.

20. Dakle, budući da između stranaka nije niti sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, a da je ovaj sud utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja naknade štete nastale tužitelju povodom predmetnog štetnog događaja u iznosu od 1.236,71 kn/ 164,14 EUR-a, dok je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 469,27 kn/ 62,28 EUR-a, to je stoga valjalo djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev u iznosu od 164,14 EUR-a, te presuditi kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

21. Što se tiče spornog početka tijeka zakonskih zateznih kamata na tražbinu naknade štete tužitelja, ovaj sud ističe da se odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a od dana primitka odštetnog zahtjeva od strane tuženika (nesporno dana 25. veljače 2020.), a temeljem odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.; dalje: ZOOP), s obzirom da tužitelj potražuje naknadu štete od tuženika kao osiguratelja štetnika temeljem odredbe čl. 11. i 12. ZOOP, a u vezi čl. 2. st. 1. toč. 2. ZOOP-a po polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u prometu, i to po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), te od 30. prosinca 2023.. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu neposredno proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, budući da se radi o tražbini naknade štete, te je stoga glede zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos, presuđeno kao u toč. I. izreke ove presude.

22. Odluka o troškovima postupka iz toč. III., IV. i V. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. ZPP-a, te odredbi čl. 155. ZPP-a i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a, s obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u parnici, pri čemu je tužitelj uspio s 72,49%, a tuženik s 27,51%. Dakle, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj je uspio s 44,98%.

23. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 226,42 EUR-a i to: za sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 7. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, za sastav podneska od 25. srpnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR- a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 42. OT- e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, za sastav podneska od 22. kolovoza 2022. u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 8. t. 4. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 3,13 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 15,63 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 19. travnja 2023. u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 2. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 6,25 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 31,25 EUR-a, za sastav podneska od 30. kolovoza 2023. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 21. rujna 2023. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 24. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR- a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao potreban za vođenje postupka i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu sukladno Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18; dalje: ZOSP), te odredbe čl. 7. st. 1. ZOSP-a u iznosu od 6,64 EUR-a, kao i trošak sudske pristojbe presudu u iznosu od 13,27 EUR-a sukladno Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.; dalje: ZOSP).

24. Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak sastava podneska od 22. kolovoza 2022. u zatraženom iznosu od 62,50 EUR-a, a koji iznos uključuje i PDV po stopi od 25%, obzirom da se radi o podnesku iz Tbr. 8. t. 4. OT-e, trošak pristupa ročištu dana 19. travnja 2023. u zatraženom iznosu od 62,50 EUR-a, a koji iznos uključuje i PDV po stopi od 25%, budući da se radi o ročištu iz Tbr. 9. t. 2. OT-e, te trošak sastava podneska od 20. lipnja 2024. u zatraženom iznosu 15,63 EUR-a, a koji iznos uključuje i PDV po stopi od 25%, obzirom da istim podneskom tužitelj požuruje rad suda, a koji podnesak po mišljenju ovog suda, nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Tužitelju također nije priznat kao osnovan, trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 13,27 EUR-a, budući da je tužitelj obvezni sudionik elektroničke komunikacije, te da je isti tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio putem elektroničke komunikacije, čime se u skladu s odredbom čl. 7. st. 1. ZOSP-a, a u vezi Tar. br. 1. t. 1. Uredbe i vrijednosti predmeta spora u iznosu od 226,42 EUR-a, sudska pristojba na tužbu plaća u visini polovici pristojbe propisane Tar. br. 1. t. 1. Uredbe, pa tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u dosuđenom iznosu od 6,64 EUR-a, kao niti trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 26,54 EUR-a, s obzirom da pravilnom primjenom Tar. br. 2. t. 1. Uredbe, a u vezi odredbe čl. 1. ZOSP-a i vrijednosti predmeta spora u iznosu od 226,42 EUR-a, tužitelju pripada pravo na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u dosuđenom iznosu od 13,27 EUR-a.

25. Kako je tužitelj u ovom postupku uspio s 44,98%, u tom omjeru, priznati trošak zastupanja po odvjetniku i sudskih pristojbi, odnosno priznati parnični trošak tužitelja iznosi 170,60 EUR-a.

26. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22; dalje: ZID ZPP), u vezi odredbe čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa da stoga tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni parnični trošak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

27. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju odlučeno je kao u toč. III. i IV. izreke ove presude.

28. Novčani iznosi navedeni u ovoj presudi iskazani su u valuti EUR i HRK, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).

U Zagrebu 05. ožujka 2025. godine

Sudac:

Jelena Antonić Šego

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 EUR-a

2. tuženiku po pun.