Posl. br. P-336/2024-64

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U DONJOJ STUBICI

Matenačka 3/1, Donja Stubica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja BVV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Ivana Zaninović Semenov, odvjetnica iz Zagreba, protiv tužene OVV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa odvj. Josip Ećimović i ostali odvjetnici iz OD Ećimović & Kaleb d.o.o. Zagreb,radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 22 . siječnja 2025.godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zz pun. tuženika BV, dana 5.ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tužena OVV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dužna je tužitelju BVV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplatiti iznos od 38.364,47 eura, sa zateznim zakonskim kamatama na dospjele neplaćene iznose po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od 624,25 eura od 1. listopada 2015. godine, do isplate,

- na iznos od 624,25 eura od 1. studenog 2015. godine, do isplate,

- na iznos od 624,25 od 1. prosinca 2015. godine, do isplate

- na iznos od 624,56 eura od 1. siječnja 2016. godine, do isplate

- na iznos od 624,56 eura od 1. veljače 2016. godine, do isplate

- na iznos od 624,56 eura od 1. ožujka 2016. godine, do isplate

- na iznos od 626,49 eura od 1. travnja 2016. godine, do isplate

- na iznos od 626,49 eura od 1. svibnja 2016. godine, do isplate

- na iznos od 626,49 eura od 1. lipnja 2016. godine, do isplate

- na iznos od 609,17 eura od 1. srpnja 2016. godine do isplate

- na iznos od 609,17 eura od 1. kolovoza 2016. godine do isplate

- na iznos od 609,17 eura od 1. rujna 2016. godine do isplate

- na iznos od 612,41 eura od 1. listopada 2016. godine, do isplate

- na iznos od 612,41 eura od 1. studenog 2016. godine, do isplate

- na iznos od 612,41 eura od 1. prosinca 2016. godine, do isplate

- na iznos od 595,39 eura od 1. siječnja 2017. godine, do isplate

- na iznos od 595,39 eura od 1. veljače 2017. godine do isplate

- na iznos od 595,39 eura od 1. ožujka 2017. godine do isplate

- na iznos od 629,05 eura od 1. travnja 2017. godine, do isplate

- na iznos od 629,05 eura od 1. svibnja 2017. godine, do isplate,

- na iznos od 629,05 eura od 1. lipnja 2017. godine, do isplate,

- na iznos od 624,50 eura od 1. srpnja 2017. godine, do isplate,

- na iznos od 624,50 eura od 1. kolovoza 2017. godine, do isplate,

- na iznos od 624,50 eura od 1. rujna 2017. godine, do isplate,

- na iznos od 637,34 eura od 1. listopada 2017. godine, do isplate,

- na iznos od 637,34 eura od 1. studenoga 2017. godine, do isplate,

- na iznos od 637,34 eura od 1. prosinca 2017. godine, do isplate,

- na iznos od 620,57 eura od 1. siječnja 2018. godine, do isplate,

- na iznos od 620,57 eura od 1. veljače 2018. godine, do isplate,

- na iznos od 620,57 eura od 1. ožujka 2018. godine, do isplate,

- na iznos od 616,65 eura od 1. travnja 2018. godine, do isplate,

- na iznos od 616,65 eura od 1. svibnja 2018. godine, do isplate,

- na iznos od 616,65 eura od 1. lipnja 2018. godine, do isplate,

- na iznos od 626,43 eura od 1. srpnja 2018. godine, do isplate,

- na iznos od 626,43 eura od 1. kolovoza 2018. godine, do isplate,

- na iznos od 626,43 eura od 1. rujna 2018. godine, do isplate,

- na iznos od 635,72 eura od 1. listopada 2018. godine, do isplate,

- na iznos od 635,72 eura od 1. studenog 2018. godine, do isplate,

- na iznos od 635,72 eura od 1. prosinca 2018. godine, do isplate,

- na iznos od 626,93 eura od 1. siječnja 2019. godine, do isplate

- na iznos od 626,93 eura od 1. veljače 2019. godine, do isplate

- na iznos od 626,93 eura od 1. ožujka 2019. godine, do isplate

- na iznos od 637,21 eura od 1. travnja 2019. godine, do isplate,

- na iznos od 637,21 eura od 1. svibnja 2019. godine, do isplate,

- na iznos od 637,21 eura od 1. lipnja 2019. godine, do isplate,

- na iznos od 648,06 eura od 1. srpnja 2019. godine, do isplate

- na iznos od 648,06 eura od 1. kolovoza 2019. godine, do isplate

- na iznos od 648,06 eura od 1. rujna 2019. godine, do isplate

- na iznos od 683,34 eura od 1. listopada 2019. godine, do isplate,

- na iznos od 683,34 eura od 1. studenog 2019. godine, do isplate,

- na iznos od 683,34 eura od 1. prosinca 2019. godine, do isplate,

- na iznos od 681,28 eura od 1. siječnja 2020. godine, do isplate,

- na iznos od 681,28 eura od 1. veljače 2020. godine, do isplate,

- na iznos od 681,28 eura od 1. ožujka 2020. godine, do isplate,

- na iznos od 722,35 eura od 1. travnja 2020. godine, do isplate,

- na iznos od 722,35 eura od 1. svibnja 2020. godine, do isplate,

- na iznos od 722,35 eura od 1. lipnja 2020. godine, do isplate,

- na iznos od 706,46 eura od 1. srpnja 2020. godine, do isplate

- na iznos od 706,46 eura od 1. kolovoza 2020. godine, do isplate

- na iznos od 706,46 eura od 1. rujna 2020. godine, do isplate, kao i platiti parnični trošak s pripadnim zakonskim zateznim kamatama po istoj stopi od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju BVV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi tuženoj OVV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], troškove postupka u iznosu od 14.740,58 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 5.ožujka 2025.godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu troška u odnosu na povučeni dio tužbe u iznosu od 9.147,24 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je suvlasnik u 3/8 dijela, a tužena u 5/8 idealnog suvlasničkog dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća (dvorac Hellenbach sagrađen 1786. godine) u Mariji Bistrici kbr.1 i dvorište pov. 378 čhv-a upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o.

[adresa].

2.Nadalje navodi da tužena godinama koristi cijelu nekretninu za svoje osobne potrebe sa svojim stvarima, te je tužitelju po tuženoj onemogućen suposjed ovih nekretnina, pa je stoga prema mišljenju tužitelja na teret njegovog suvlasničkog dijela nastalo stjecanje bez osnove u korist tužene, jer je tužena njegov suvlasnički dio upotrijebila za svoju korist, pa stoga on od tužene potražuje korist koju je imala od takve uporabe stvari, za svaki pojedini mjesec kroz proteklih 5 godina, odnosno od 1. listopada 2015. godine do kraja rujna 2020. godine, te potražuje ukupno 422.335,68 kn ( što sada prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro= 7,53450 kn iznosi 56.053,58 eura) sa zateznom kamatom tekućom od početka svakog pojedinog mjeseca.

3.Nakon provedenog građevinskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 1. prosinca 2022. godine precizirao tužbeni zahtjev, te potražuje 289.057,07 kn, odnosno 38.364,47 eura, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, kako je to navedeno u izreci ove presude pod I , uz naknadu parničnog troška , s kamatom od presuđenja.

4.U odgovoru na tužbu i tijekom postupka, tužena navodi da je tužba u cijelosti neosnovana, jer je ona suvlasnik u 5/8 dijela predmetne nekretnine, te svoja suvlasnička prava uživa sukladno zakonu i dodaje da tužitelj nikad nije od nje zatražio ulazak u posjed, niti mu je tužena onemogućila ulazak u posjed.

5.Tužena navodi da ona ne ostvaruje nikakvu korist od dvorca i da velik dio istog uopće ne koristi, pa da su stoga neosnovani navodi o postojanju bilo kakve tražbine prema tuženiku. Stoga navodi da ne postoji stjecanje bez osnove, niti je ona dužna tuženiku platiti bilo kakvu naknadu, te predlaže tužitelja u cijelosti odbiti s tužbenim zahtjevom. Tužena tijekom postupka ističe da je ona pošteni posjednik, te da ne koristi tuđu stvar, nego vlastitu, te ističe i prigovor zastare.

6.U toku postupka izvršen je uvid u zk.izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u e-mailove sina tužene i sina tužitelja, saslušan je svjedok EVV, proveden je očevid na licu mjesta, te građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zvonku Benjaku, koji je izradio i dopunski nalaz i mišljenje, te je i usmeno saslušan kod ovog suda.

7.Presudom ovog suda poslovni broj P-311/2020-42 od 08. veljače 2023. g. naloženo je tuženoj da tužitelju na ime naknade za korištenje njegovog suvlasnog dijela od 3/8 za razdoblje od 01. listopada 2015. g. do 30. rujna 2020. g. isplati iznos od 23.047,38 eura s kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, te je odbijen tužitelji s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 15.317,08 eura i naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 3.019,52 eura.

8.Protiv navedene presude stranke su uložile žalbu, te je presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1570/2023-6 od 06. lipnja 2024. g. s uputom da ovaj sud utvrdi kada je tuženica u odnosu na zahtjev za isplatu naknade za koristi postala nepošteni posjednik.

9.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Nesporna je činjenica da su stranke suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 1 i dvorište pov. 378 čhv-a, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina u naravi predstavlja dvorac Hellenbach, te da je tužitelj suvlasnik ove nekretnine u 3/8 dijela, a tužena u 5/8 dijela.

11.Isto tako, nije sporno da je tužena u posjedu predmetne nekretnine i da je među strankama već dugi niz godina (od 1985. godine) kod ovog suda u tijeku postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, koji nije pravomoćno dovršen, te ove činjenice ni tužena ne osporava.

12.Nadalje, nije sporno da je tužitelj protiv tužene podnio tužbu radi predaje u suposjed predmetnih nekretnina, te da se postupak vodi u spisu ovog suda pod posl.br.87/2024 ( prije posl.br.P-321/2020), te je uvidom u navedeni spis utvrđeno da je tužba radi predaje u suposjed podnesena 6. listopada 2020. godine, a da je tužena istu primila 14.listopada 2020. Navedeni postupak nije pravomoćno dovršen.

13.Temeljem odredbe čl. 37. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje ZVDSP-a), kad postoji suvlasništvo neke stvari, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), a kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova, te je idealni dio stvari neodvojiv od suvlasničkog dijela koji ga određuje, a prema odredbi čl. 38.st.1. istog zakona nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, a prema st. 2. plodovi i druge koristi cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drugačije ne sporazumiju.

14.Nadalje, kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili tuđi suvlasnički dio stvari, plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe čl. 1120. ZOO moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari. S druge strane, u situaciji kada nekretnina zbog uporabe nije promijenila svoj identitet, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZVDSP (identično pravno shvaćanje prihvaćeno je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 1. ožujka 2021.). U konkretnom slučaju, niti jedna od stranaka ne tvrdi da je nekretnina koja je predmet posjedovanja promijenila identitet, pa su za rješenje spora između stranaka mjerodavne odredbe čl. 164. i čl. 165. ZVDSP prema kojima je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari (ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku).

15.Temeljem odredbe čl. 164. st. 1. ZVDSP-a, pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pri tome uništeno.

16.Odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP-a, propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je st. 6. tog čl. propisano da od časa od kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika.

17.Stoga je u ovom postupku valjalo utvrditi da li je tužena nepošteni posjednik, te ako je kada je ona postala nepošteni posjednik i da li je i u kojem iznosu ona dužna tužitelju isplatiti naknadu za korištenje predmetne nekretnine.

18.Iz iskaza svjedoka EVV utvrđeno je da niti tužitelj, a ni njegova prednica nisu bili nikad u posjedu predmetnih nekretnina, iako se između stranaka vodi postupak diobe još od 1985. g. 19.Nadalje, svjedok navodi da je on dan prije ročišta 16. lipnja 2021. g. pregledavajući dokumentaciju pronašao dopis OV, koja je bila pravna prednica tužitelja, kojim se on obraća svojem punomoćniku odvjetniku Zaninoviću 1985. g. da požuri uvođenje u posjed. Sud ne vjeruje svjedoku EVV da ovakav dopis postoji, jer da je tome doista tako pravna prednica tužitelja ili tužitelj bi puno prije 2020. g. pokrenuli sudski postupak za predaju nekretnine u suposjed. Uz do sve da ovaj dopis i postoji isti je neodlučan, jer se radi o dopisu prednice tužitelja njezinom punomoćniku, a ne punomoćniku tužene, a tužitelj ničim nije dokazao da je prije 06.10.2020.g. tražio od tužene predaju nekretnine u suposjed.

20.Svjedok EVV navodi da on nema saznanja o tome da bi tužena ili njezini prednici izričito tužitelju ili njegovim prednicima zabranili suposjed predmetnog dvorca, iako se o suposjedu razgovaralo u okviru pregovora o diobi.

21.Nije sporno da stranke i mimo sudskog postupka pokušavaju dogovoriti diobu predmetne nekretnine, a iz dostavljenih e mail poruka vidljivo je da su posljednjih godina o mogućnosti i načinu diobe pregovarali sin tužene UVV, te sin tužitelja EVV, a navodi sina tužene iz tih e mailova da tužena ne želi iseliti iz dvorca ne dokazuju da ona tužitelju brani suposjed dvorca, jer to nigdje nije navedeno, već je ovaj navod dat u kontekstu da se dvorac ne može renovirati sredstvima EU budući je uvjet za to renoviranje da je dvorac prazan, dakle, tužena ne želi iseliti iz dvorca, a nigdje nije navedeno da ona ne želi tužitelju predati nekretninu u suposjed.

22.Nadalje, kao što je već rečeno, nije sporno da se među strankama već dugi niz godina vodi postupak radi diobe predmetnih nekretnina, međutim, samo vođenje tog postupak ne znači da je tužena nepošteni posjednik i da je tužitelj od nje tražio da mu nekretninu preda u suposjed, odnosno da je tužitelj prije podnošenja tužbe za predaju u suposjed iskazao volju i želju za suposjedovanjem, te da ga je tužena osujetila ili onemogućila u suposjedovanju nekretnine, a na što ukazuje i činjenica da je u postupku diobe odlučeno da će se provesti civilna dioba , iz čega je također vidljivo da tužitelj nije imao volju i želju za suposjedom nekretnine.

23.Činjenica da se stranke ni izvan suda ne mogu dogovoriti o diobi predmetne nekretnine ne znači da je tužena tužitelju branila suposjed predmetne nekretnine, jer iz nijednog provedenog dokaza nije utvrđeno da je tužitelj prije podnošenja tužbe 06.listopada 2020. od tužene tražio predaju nekretnine u suposjed i da mu je ona to na bilo koji način zabranila ili onemogućila.

24.Kako je postupak za predaju u suposjed nekretnine pokrenut tužbom 06. listopada 2020. g. , a iz provedenog postupka nije utvrđeno da bi tužitelj prije toga izrazio želju i volju za suposjedom i da bi tražio od tužene predaju nekretnina u suposjed, a da mu je tužena to branila , to je tužena tek primitkom tužbe za predaju u suposjed postala nepošteni posjednik.

25.Potrebno je dodati da je tužitelj u tužbi predložio i saslušanje stranaka, a na pripremnom ročištu predložio je saslušanje svjedokinje CVV, ali je ove dokazne prijedloge povukao na ročištu 16. lipnja 2021. g., da bi njihovo saslušanje ponovno predložio na ročištu za glavnu raspravu siječnja 2025. g., na kojem je predložio i saslušanje svjedoka EV.

26.Temeljem odredbe čl. 299.st.1.i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022,114/2022,155/2023-u daljnjem tekstu ZPP-a) , stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, te stranke tijekom glavne rasprave mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno, predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

27.Nadalje, prema stavku 3. navedenog čl. 299. ZPP-a, nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno, predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. tog članka, sud neće uzeti u obzir.

28.Kako Županijski sud u Zagrebu nije u svojoj odluci predmet vratio u prethodni postupak već je ovaj sud upućen da provede novu glavnu raspravu, to tužitelj u skladu s odredbom čl. 299 st. 2. ZPP-a tijekom glavne rasprave ne može predlagati nove dokaze ako ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj je navedene dokaze mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, jer ih je i bio predložio u prethodnom postupku, pa stoga sud nije uzeo u obzir prijedlog tužitelja s glavne rasprave od 22. siječnja 2025. g. za saslušanje stranaka i svjedokinje CVV.

29.Isto tako, sud nije uzeo u obzir prijedlog tužitelja s ročišta za glavnu raspravu 22. siječnja 2025. g. za saslušanje svjedoka EV, jer je i taj dokazni prijedlog dat nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj je saslušanje ovog svjedoka, budući se radi o njegovom punomoćniku, mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a kako ne postoje zakonske prepreke da se u parničnom postupku sasluša punomoćnik stranaka, to su neosnovani navodi tužitelja da on ovog svjedoka prije nije mogao predložiti , jer je bio punomoćnik tužitelja, a kako je sada u mirovini da ga se može saslušati kao svjedoka.

30.Stoga je ovaj sud ocjenjujući provedene dokaze svaki posebno i sve zajedno utvrdio da tužitelj prije podnošenja tužbe za predaju u suposjed u predmetu poslovni broj P-87/2024 dana 06. listopada 2020. g. nije izrazio želju i volju za suposjedom predmetne nekretnine i da od tužene nije tražio da mu preda predmetnu nekretninu u suposjed, te nije utvrđeno da bi mu tužena prije podnošenja tužbe za predaju u suposjed branila ili onemogućavala suposjed predmetne nekretnine.

31.Slijedom navedenog tužena je tek primitkom tužbe u predmetu poslovni broj P-87/2024 dana 14. listopada 2020. g. postala nepošteni posjednik, te je ona tek od tog dana dužna tužitelju platiti naknadu za korist koju je ostvarila kao nepošteni posjednik tuđe stvari, a budući da tužitelj tužbom traži naknadu za razdoblje prije 14. listopada 2020. g., odnosno za razdoblje od 01. listopada 2015. g. do 30. rujna 2020. g., a iz provedenog postupka je utvrđeno da je tužena u tom razdoblju bila pošteni posjednik, to je tužitelja valjalo u cijelosti odbiti s njegovim tužbenim zahtjevom.

32.Budući da zahtjev za isplatu naknade nije osnovan, to sud nije ocjenjivao nalaz i mišljenje građevinskog vještaka UV, kao i druge dokaze provedene radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva.

33.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 1. 155. ZPP-a.

34. Tužitelj je dužan tuženoj naknaditi u cijelosti troškove postupka koji su bili potrebni za uredno vođenje psotupka, koji se odnose se na sastav odgovora na tužbu za što joj je u skladu s Tbr. 8 točka 1 OT-e odmjereno 1.000,00 eura koji iznos joj je prema Tbr. 8 točka 1 OT-e odmjeren i za sastav podnesaka:

07.04.2022., 29.08.2022., 13.12.2022., te joj je iznos od 1.000,00 eura prema TBr.9 točka 1 OT-e odmjeren za zastupanje: 21.04.2021., 16.06.2021., 22.07.2021., 16.11.2022., 11.01.2023. i 22.01.2025. Za sastav žalbe protiv presude tuženoj je prema Tbr. 10 točka 1. OT-e odmjereno 1.250,00 eura, dok joj je za sastav žalbe protiv rješenja od 05.06.2023. odmjereno 500,00 eura, pa su stoga troškovi zastupanja ukupno 11.750,00 eura na što je priznat PDV 2.937,50 eura. Nadalje, tuženoj je na ime plaćenog predujma za usmeno saslušanje vještaka priznato 53,08 eura i troškovi su odmjereni u ukupnom iznosu od 14.740,58 eura.

35.Tuženoj nije priznat trošak sastava podneska 22.10.2022. g. i sastava odgovora na žalbu, jer ovaj trošak nije bio potreban za uredno vođenje postupka, te joj nije priznat trošak sastava podneska od 09.10.2023. ,jer takav podnesak u spis nije zaprimljen.

36.Vezano uz zahtjev tužene za naknadu troškova za djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva prema podnesku od 03.12.2022. g. potrebno je reći da je tužena uspjela u cijelosti u postupku, te su u gore navedenim troškovima obuhvaćeni i troškovi vezano uz povučeni dio tužbenog zahtjeva budući je nagrada za zastupanje za tužbeni zahtjev prije djelomičnog povlačenja (vrijednost predmeta spora iz tužbe je bila 56.053,58 eura, dok je vrijednost predmeta spora prema podnesku od 02.12.2022. g. 38.364,47 eura) i nakon djelomičnog povlačenja tužbe ista, te tuženoj uslijed djelomičnog povlačenja tužbe nisu nastali nikakvi posebni troškovi, jer su joj troškovi postupka dosuđeni u cijelosti, odnosno tužena ima pravo na naknadu istog troška neovisno o tome da li je visina tužbenog zahtjeva 56.053,58 eura ili 38.364,47 eura, slijedom čega je odbijena tužena sa svojim zahtjevom za naknadu troška u odnosu na povučeni dio tužbe u iznosu od 9.147,24 eura, jer su joj ti troškovi dosuđeni unutar priznatih troškova postupka.

37.Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 151.st.3.ZPP-a.

38.Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Donjoj Stubici, 5.ožujka 2025. godine

S U D A C:

Jelena Habulin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se uložiti žalba u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi pisanim putem u tri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DN-a: 1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika