Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića br. 3, Bjelovar

Posl.br. P-747/2018-83

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Nedi Šoli kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jacinta Toš Špehar. odvjetnica iz Bjelovara, protiv tuženice JR rođene DR, [adresa], koju zastupa privremeni zastupnik Antonio Mihoci, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl, Garešnica, Pisarnica u Bjelovaru, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon zaključene glavne i javne rasprave 25. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i privremenog zastupnika tuženice, 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] livada Velika livada površine 1 jutro, što je tuženica JR, [adresa] dužna trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu koji glasi:

"Što je tuženica dužna priznati i tužitelju dopustiti upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini, a što će u protivnom zamijeniti presuda, sve u roku od 15 dana."

III. Privremenom zastupniku tuženice, odvjetniku VR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, OR, CR, Antonio Mihoci i SRI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u [adresa], priznaje se naknada za zastupanje u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 375,00 EUR (slovima: tristosedamdesetpet eura).

IV. Nalaže se računovodstvu ovoga suda da iz predujma uplaćenog po tužitelju SR, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati odvjetniku VR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, OR, CR, Antonio Mihoci i SRI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u [adresa], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR (slovima: tristosedamdesetpet eura) na račun otvoren kod ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., IBAN: 3424020061140009182, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženice podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini upisanoj kod ovoga suda, zemljišnoknjižnog odjela [adresa] u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (dalje u tekstu: predmetna nekretnina).

1.1. U tužbi tužitelj ističe da je u posjedovnom listu broj 547 kao posjednik nekretnine kat. čestice broj [katastarska čestica] livada površine 5755 m2 upisana BR iz [adresa].

1.2. Nadalje, opisuje da je BR predmetnu nekretninu prodala ĐR iz [adresa] i to 31. prosinca 1988., a od tog vremena se on nalazio u posjedu predmetne nekretnine pa sve do 5. veljače 2015. kada je umro. BR je umrla **.**.2006.

1.3. Temeljem rješenja o nasljeđivanju donesenog po javnom bilježniku kao povjereniku suda ZR iz [adresa], broj O-135/15, UPP/OS-39/15-18 od 23. travnja 2018. utvrđena je ostavinska imovina iza pok. ĐR te su proglašeni nasljednici pokojnog ĐR i to njegovi sinovi ER, ŽR i tužitelj. Tužitelj ističe da u Zapisniku javnog bilježnika posl.br. O-135/2015, UPP/OS-39/2015-17 od 23. travnja 2015. nasljednici pok. HR i to ŽR i ER na nekretninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o.

[adresa], tužitelju priznaju legitimitet.

1.4. Tužitelj navodi da BR i njezin pokojni suprug su predmetnu nekretninu kupili od DR iz [adresa], no vlasništvo predmetne nekretnine nisu nikad proveli u zemljišnim knjigama na svoje ime već je BR upisana samo u posjedovnom listu kao posjednik u katastru nekretnina.

1.5. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na čk.br. 956/6 livada Velika livada površine 1 jutro upisan je kao vlasnik ĆR iz [adresa]. On je živio u [adresa], a preminuo je 7. prosinca 1956. te je njegov zakonski nasljednik tuženica koja živi također u Sjedinjenim Američkim Državama.

1.6. Tužitelj je nekretninu iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] livada Velika Livada površine 1 jutro dobio od oca ĐR koji je nekretninu kupio i uživao od 1988. te radi navedenoga ima interes da se u zemljišnim knjigama izvrši upis njegova prava vlasništva.

1.7. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže da se donese presuda kojom će se utvrditi da je on vlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] livada Velika livada površine 1 jutro, što je tuženica dužna priznati i tužitelju dopustiti upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini, odnosno dužna je trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini, a što će u protivnom zamijeniti presuda, sve u roku od 15 dana.

2. S obzirom na to da je tijekom postupka, nakon bezuspješnih pokušaja uručenja pismena tuženici, te nakon pribave podataka o tuženici od zemljišnoknjižnog odjela [adresa], kao i agencije ABC Legal s kojom je Ministarstvo pravosuđa [adresa] sklopilo ugovor o preuzimanju poslova središnjeg tijela za primjenu konvencije o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim i trgovačkim stvarima od 15. studenog 1965. („Narodne novine“, Međunarodni ugovori broj 10/05 i 3/06 čije su stranke potpisnice Republika Hrvatska i Sjedinjene Američke Države), utvrđeno da je za tuženicu nepoznata adresa prebivališta i boravišta (list 7, 14, 28, 30 spisa), sud je primjenom odredbe 84. st. 2. točke 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) u vezi s čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19) postavio tuženici privremenog zastupnika u osobi VR, odvjetniku u [adresa] i to Rješenjem ovoga suda posl.br. P-747/2018-48 od 3. listopada 2023. (list 150-152 spisa).

2.1. U skladu s točkom 2. ovog obrazloženja presude, sud je poslao oglas od 23. listopada 2023. u Narodne novine (list 158 spisa) o postavljanju privremenog zastupnika tuženici s naznakom da će postavljeni privremeni zastupnik zastupati tuženicu u postupku dok se tuženica ili njegov punomoćnik ne pojave pred sudom odnosno dok nadležni područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad (ranije Centar za socijalnu skrb) ne obavijesti sud da im je postavio skrbnika.

3. U odgovoru na tužbu od 18. prosinca 2023. tuženica zastupana po privremenom zastupniku VR navela je da opreza radi poriče navode iz tužbe i protivi se tužbenom zahtjevu.

3.1. Tuženica ne stavlja dokazne prijedloge, ali je suglasan da se provedu svi dokazni prijedlozi koji su predloženi u tužbi, a sve kako bi se utvrdilo je li tužitelj doista bio u nesmetanom i mirnom posjedu predmetnih nekretnina onoliko vremena koliko je prema pozitivnim zakonskim propisima potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

3.2. Tuženica ističe da trenutno iz činjeničnih navoda tužbe ne proizlazi da bi tužitelj bio istiniti, zakonit i pošten posjednik kroz vrijeme propisano Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koje je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

3.3. Slijedom navedenoga, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan te obveže tužitelja da naknadi tuženici troškove ovog postupka.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze uvidom u prijepis posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Bjelovar od 17. srpnja 2018. broj 547 (list 4 spisa), smrtni list za BR izdan od Matičnog ureda Bjelovar od 30. srpnja 2018. (list 5 spisa), preslik kupoprodajnog ugovora sklopljenog između BR i ĐR, uz svjedoka UR (list 6 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 7 spisa), smrtni list za ŠR izdan od Matičnog ureda Bjelovar od 16. listopada 2018. (list 8 spisa), izvadak iz matice rođenih za tužitelja izdan od Matičnog ureda Bjelovar od 30. srpnja 2018. (list 9 spisa), Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĐR posl.br. O-135/2015, UPP/OS-39/2015-18 od 23. travnja 2015. (list 10-13 spisa), dostavu obavijesti o nemogućnosti uručenja pismena dostavljenu po Ministarstvu pravosuđa i uprave, Uprave za europske poslove, međunarodnu i pravosudnu suradnju i sprečavanje korupcije Klasa: 720-03/21-01/6276, Urbroj: 514-06-02-02-03/04-22-10 od 25. studenog 2022. (list 124 spisa), povijesni zemljišnoknjižni izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 139-141 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza PR posl.br. O-550/60-3 od 8. srpnja 1960. (list 142-143 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga za z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 144 spisa), skicu lica mjesta i nalaz i mišljenje sastavljeni po stalnom sudskom vještaku Ivanu Tomljanoviću, dipl. ing. geodezije od 30. listopada 2024. (list 212-218 spisa), odnosno svu dokumentaciju koja prileži spisu.

4.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 25. ožujka 2024. (list 183-187 spisa) izveden je dokaz saslušanja tužitelja te svjedoka ER i ŽR (tužiteljeve braće).

4.2. Drugih dokaza stranke nisu predlagale, te je sud glavnu raspravu zaključio na ročištu održanim 25. veljače 2025.

5. Provedeni dokazi ocjenjeni su svaki zasebno i svi zajedno na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) u vezi s čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19) i čl. 107. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 80/2022), te Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 114/2022) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 155/2023), te je utvrđeno da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da je predmetna nekretnina opisana u točki 1. ovog obrazloženja presude upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] livada Velika Livada površine 1 jutro kao vlasništvo DR iz [adresa]

, te da je u katastru zemljišta upisana kao posjed BR, u posjedovnom listu broj 547, k. o. [katastarska općina].

6.1. Identitet predmetne nekretnine nije bio sporan, utvrđen je na održanom uviđaju uz prisustvo stalnog sudskog vještaka Ivana Tomljanovića, dipl. ing. geodezije od 30. listopada 2024. (list 212-218 spisa), a čijoj skici lica mjesta i nalazu i mišljenju stranke nisu prigovarale.

6.2. Nije sporno između stranaka, a to proizlazi i iz pojedinih materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu, da je ovdje tuženica nasljednica pok. AR iz [adresa], te da je DR (ŠR) preminuo **.**.1956. u [adresa] što i proizlazi iz smrtnog lista izdanog od Matičnog ureda Bjelovar od 16. listopada 2024.

6.3. Među strankama nije sporno da je BR kupila predmetnu nekretninu od sada pok. DR te da je upisana u posjedovnom listu kao posjednik u katastru nekretnina za predmetnu nekretninu te da je umrla **.**.2006. u [adresa]. Također, nije sporno da je potom ona prodala predmetnu nekretninu ocu tužitelja, ĐR što proizlazi iz iskaza tužitelja te preslik kupoprodajnog ugovora sklopljenog između BR i ĐR, uz svjedoka UR (list 6 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 7 spisa).

6.4. Nadalje, među strankama nije sporno da je temeljem rješenja o nasljeđivanju donesenog po javnom bilježniku kao povjereniku suda ZR iz [adresa], broj O-135/15, UPP/OS-39/15-18 od 23. travnja 2018. utvrđena ostavinska imovina iza pok. ĐR te su proglašeni nasljednici pokojnog ĐR i to njegovi sinovi ER, ŽR i tužitelj.

7. Između stranaka je sporno tko je trenutno u posjedu predmetne nekretnine, ali i tko ju je posjedovao i od kada, te je li do podnošenja tužbe postoji kontinuitet u vršenju posjeda na predmetnoj nekretnini između pravnih prednika tužitelja i tužitelja, kao i je li netko treći, osim tužitelja, polaže pravo vlasništva na spornom dijelu predmetne nekretnine

7.1. Osim toga, sporno je bilo između stranaka, ako je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine je li je njegov posjed samostalan i kvalificiran ili nema kvalitetu kvalificiranog posjeda.

7.2. Također, između stranaka je zbog tih navedenih spornih činjenica bilo sporno i je li ispunjen zakonski uvjet da se tužitelj temeljem dosjelosti samo deklaratorno ovom presudom utvrdi vlasnikom predmetne nekretnine i da se zbog toga tuženicu obveže da trpi upis prava vlasništva na toj nekretnini u zemljišnoj knjizi na ime tužitelja.

8. Uvidom u prijepis posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Bjelovar od 17. srpnja 2018. broj 547 (list 4 spisa), utvrđeno je da je kao posjednik upisana BR i to na k. č. br. [katastarska čestica] livada površine 5755 m2, broj D.L. 5 kao i na k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 1572, broj D.L. 5, što sveukupno čini površinu od 7327 m2.

9. Uvidom u preslik kupoprodajnog ugovora sklopljenog između BR i ĐR, uz svjedoka UR (list 6 spisa), utvrđeno je da se predmetni ugovor sklapao za kupoprodaju nekretnine livada k. č. br. [katastarska čestica] livada Velika Livada površine 1 jutro u kojem je prodavatelj BR, a kupac ĐR.

10. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 7 spisa), utvrđeno je da se radi o nekretnini koja je označena kao livada Velika livada, površine 1 jutro, te je kao vlasnik upisan DR, [adresa].

11. Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 139-141 spisa), utvrđeno je da je DR upisao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini 23. siječnja 1962. na temelju rješenja ovoga suda od 8. srpnja 1960.

12. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza PR posl.br. O-550/60-3 od 8. srpnja 1960. (list 142-143 spisa), utvrđeno je da je ista bila vlasnica, između ostalog, predmetne nekretnine te da je njezinim nasljednikom proglašen DR iz [adresa], sin ostaviteljice.

13. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĐR posl.br. O-135/2015, UPP/OS-39/2015-18 od 23. travnja 2015. (list 10-13 spisa), utvrđeno je da je u ostavinsku imovinu, između ostalog, navedeno da ulaze i nekretnine koje čine izvanknjižno vlasništvo upisane u k. o. [katastarska općina],, a da su njegovim nasljednicima proglašeni sinovi i to ovdje tužitelj i njegova braća ER i ŽR temeljem zakona, nasljedničkih izjava i sporazuma o diobi te da je tužitelj stekao u nasljedstvo, između ostalog, izvanknjižno vlasništvo nekretnina upisanih u z.k.ul. k. o. [katastarska općina].

14. Uvidom u skicu lica mjesta i nalaz i mišljenje sastavljeni po stalnom sudskom vještaku Ivanu Tomljanoviću, dipl. ing. geodezije od 30. listopada 2024. (list 212-218 spisa), proizlazi da se predmetna nekretnina nalazi izvan građevinske zone, te da površine iste odgovaraju onima u zemljišnoj knjizi i katastarskom operatu.

14.1. Navedenom nalazu i mišljenju nisu prigovarale stranke, te ga je sud prihvatio kao jasan, određen, izrađen na temelju dokumentacije u spisu, neposrednog pregleda te u skladu s pravilima struke i iskustva.

15. Tužitelj u svojem iskazu navodi da je počeo uživati samostalno nekretninu nakon očeve smrti. Njegov otac je tu nekretninu kupio od sada pokojne BR, ali se ne sjeća točno kad. Zna samo da otkako je rođen, njegova obitelj je bila u posjedu te nekretnine. Nitko ih cijelo to vrijeme nije ometao u tom posjedu, a nekretnina se cijelo vrijeme obrađivala, te se sadila kultura koja je bila tada potrebna.

15.1. Nadalje, tužitelj ističe da samostalno obrađuje tu nekretninu nekih desetak godina nakon očeve smrti kada je i saznao da nekretnina nije upisana na njihovo vlasništvo pa se zato odlučio na pokretanje ovog postupka. Nije mu poznato od koga je pokojna BR kupila nekretninu, ona je bila njihova susjeda, nikad nije osporavala korištenje nekretnine.

15.2. Predmetna nekretnina se prema navodima tužitelja koristila kroz cijelo vrijeme u istim granicama te nitko od susjeda nije nikada prigovarao njihovom korištenju te nekretnine niti određenim granicama koje se nisu mijenjale cijelo to vrijeme. Nekretnina je uočljiva s ceste, vidi se već sa poljske ceste koja je nasipana kamenom, cijela ta parcela koja se proteže do potoka. Gledajući s ceste, s desne strane nalazi se voćnjak koji je na parceli od susjeda TR. Brat ŽR mu pomaže obrađivati zemlju i on mu je sada nedavno i pomogao oko oranja.

15.3. Tužitelj ističe da nikad nije upoznao tuženicu, niti njezinog oca, jer nije bio ni rođen kada su stekli vlasništvo tih nekretnina. Po pričama je čuo da je njezin otac imao zemlju koju su rasprodali, a on je odselio onda u [adresa], nije mu poznato gdje je ona rođena. Ne poznaje osobno tuženicu niti ju je ikad susreo na toj nekretnini niti mu je ikada netko pristupio od njezine daljnje rodbine tko bi mu osporio korištenje te nekretnine. Ta daljnja rodbina je u blizini njega, ali nisu se nikad očitovali kakva su joj rodbina niti je li se čuju s njom, a kada je pitao za njezin kontakt nisu ga mogli dati. Ne zna niti je li ona živa. Podatke koje je naznačio u tužbi za nju mu je dala ta njezina obitelj. Dodaje i da se susjed ČR predstavlja kao rodbina tuženice, u dobrim su odnosima, ali nije ga predlagao kao svjedoka jer istome nije poznato koliko dugo su oni u posjedu, ali zna da jesu jer on tamo živi od svojega rođenja.

16. Svjedok ER, brat tužitelja ističe da je njegov otac ĆR kupio predmetnu nekretninu koju njegov brat, ovdje tužitelj sada obrađuje prije više od 30 godina. Njegov otac je to kupio od sada pokojne BR. Njemu nije poznato od koga je BR to kupila. Zna samo da je njegov otac uživao tu nekretninu neprekidno do svoje smrti, a nakon njegove smrti tužitelj je nastavio uživati tu nekretninu. Nitko nije njegovog oca ni tužitelja ometao u korištenju te nekretnine. Nije čuo za tuženicu niti njezinog oca.

16.1. Svjedok ER ističe i da nikada nije bila sporna granica te nekretnine, niti gdje se ona nalazi. Zna da je s lijeve strane te nekretnine potok, a sa desne strane put. Tu nekretninu nitko nije osim tužitelja uživao. Nije mu poznat način kako je tužitelj tu nekretninu obrađivao, jer se odselio iz [adresa]. Zna da se s puta može uočiti granica te nekretnine, a što je vidljivo iz načina kako ju njegov brat obrađuje, te u nastavku na nju idu dalje nekretnine.

16.2. Nadalje, navodi da ima nekretninu koja se nalazi u blizini te nekretnine koju tužitelj koristi, pa dođe gotovo svaki tjedan jer svoju nekretninu kosi. Tom prilikom mora proći pored bratove nekretnine i vidi da je on svoju nekretninu izorao, ali ne zna što točno sadi. Nije mu ni poznato zašto se njihov otac nije upisao u zemljišne knjige, a on se nakon očeve smrti odrekao u korist brata te nekretnine.

17. Svjedok ŽR u svojem iskazu je naveo da je bio dijete kada je njegov otac kupio predmetnu nekretninu. Tu nekretninu je nastavio njegov brat uživati poslije očeve smrti, a obrađivao ju je još zajedno s ocem. U ostavini se odrekao te nekretnine u korist brata. Njegov otac je tu nekretninu kupio od BR, ne zna točno koje je to godine bilo. Moguće i prije 40 godina. Nije mu poznato je li uredno provedeno vlasništvo u zemljišnim knjigama niti poznaje tuženicu.

17.1. Ističe da se pričalo da je BR kupila tu nekretninu od ĆR. Nije mu poznato kad je kupila. Zna da u vrijeme kad je BR koristila nekretninu, pa njegov otac i brat nikad nije bilo ometanja u korištenju nekretnine niti je itko prigovarao njihovom posjedu nekretnine. Tu nekretninu su cijelo vrijeme oni kao obitelj koristili. On živi u [adresa] i prolazi pored te nekretnine. Neki dan je osobno orao da prolazi voda.

17.2. Nadalje, opisuje da se uz nekretninu nalazi ograđeni voćnjak, a on se nalazi s desne strane gledajući od ceste, a s lijeve strane je polje koje više nalikuje na močvaru. U nastavku dolje nalazi se još i jošić (močvarno drvo), međe su oduvijek postavljene i nisu mijenjane, te se nalaze od ceste do kanala. On pomaže bratu u obrađivanju nekretnine, ore, a on onda sadi tikve. Tikve se sade tek 2024., a do sada je bio kukuruz. Ta se zemlja obrađuje i prije nego je tužitelj rođen.

18. Prikazom iz katastarskog plana (list 187 spisa), te usporedbom sa zapisnikom o održanom uviđaju od 1. listopada 2024. (list 205-209 spisa), iskaza tužitelja i svjedoka te skicu lica mjesta i nalaz i mišljenje sastavljeni po stalnom sudskom vještaku Ivanu Tomljanoviću, dipl. ing. geodezije od 30. listopada 2024. (list 212-218 spisa), utvrđeno je da su svi suglasno pokazivali predmetnu nekretninu koja se obrađuje i za koju nisu sporne granice.

18.1. Iz iskaza svjedoka ER i ŽR (braća tužitelja) te tužitelja proizlazi da se u posjedu predmetne nekretnine nalazi tužitelj sa svojom obitelji koji obrađuje samostalno nekretninu nakon očeve smrti, a prije očeve smrti je zajedno s njim obrađivao te mu brat ŽR u tome pomaže. Iskaze tih svjedoka i tužitelja sud je prihvatio u navedenom dijelu jer su međusobno sukladni iskazivanju prema neposrednim saznanjima, a sukladni su i iskazu tužitelja.

18.2. Osim toga, iz iskaza svjedoka proizlazi i da su prednici tužitelja bili u posjedu nekretnine, međutim svjedoci nisu mogli sa sigurnošću potvrditi od koje godine.

18.3. Iskaze svih saslušanih svjedoka i samog tužitelja sud cijeni vjerodostojnima jer su dani iskreno, životno uvjerljivo i logično, o onome što je svjedocima poznato, a i međusobno su podudarni i u suglasju s dokumentacijom priloženom u spisu.

19. Odredbom članka 388. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim Zakonom nije drugačije određeno, dok u smislu odredbi stavka 2. istog članka stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

19.1. Po ocjeni ovoga suda u periodu tužiteljevog posjedovanja predmetne nekretnine u pogledu stjecanja vlasništva na nekretnini dosjelošću bilo je na snazi više propisa koji uređuju stjecanje vlasništva nekretnina u privatnom vlasništvu i to do 30. kolovoza 1980. godine Opći građanski zakonik koji je Zakon bio na snazi do 6. travnja 1941., dok se nakon toga njegove odredbe primjenjuju kao pravna pravila temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", broj 73/91), zatim od 1. rujna 1980. godine do 31. prosinca 1996. na snazi je bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92), a od 1. siječnja 1997. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

20. Prema pravilu paragrafa 1468. Općinskog građanskog zakonika, koje je dopunjeno načelnim mišljenjem Opće sjednice saveznog suda, broj 3/60 od 4. travnja 1960., rok dosjelosti za stjecanje prava vlasništva na nekretninama na kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bile upisane fizičke osobe, bio je dvadeset godina, dok je prema pravnom pravilu paragrafa 1472. Općinskog građanskog zakonika, rok dosjedanja na nekretninama na kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bili upisane država, općina, crkva i dr., rok dosjedanja iznosi četrdeset godina.

21. Prema čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., za redovnu dosjelost, koja se primjenjuje na kvalificiranog posjednika, rok dosjedanja je deset godina, a za izvanrednu dosjelost dvadeset godina.

22. Čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari; st. 2. istog članka, određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja; st. 3., određeno je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja; st. 4., propisuje da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak, nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme iz onog iz st. 2. i 3. tog članka.

22.1. Čl. 160. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost; st. 2. propisuje da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici; st. 3., propisuje da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati, dok st. 6., određuje da na prekid, odnosno zastoj.

22.2. Čl. 18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed), st. 2. istog članka, određeno je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet, dok st. 3., propisuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

23. Dakle, kada se ima u vidu čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jasno slijedi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Naime, posjed mora biti barem pošten da bi se mogao putem izvanredne dosjelosti pretvoriti u pravo vlasništva, a ako posjednik naknadno sazna da mu ne pripada pravo vlasništva, ne može dalje samostalno posjedovati kao pošten posjednik, pa zato sazna li da je vlasnik stvari neka druga osoba, a nastavi samostalno posjedovati, postao je nepošteni posjednik, pa prestaje za njega svaka mogućnosti da stekne stvari dosjelošću, te se zato prekida rok dosjelosti. Izvanrednom dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti samostalni posjed stvari, ako je posjed barem pošten, te nije sporno da se poštenje uvijek podrazumijeva, ali ako posjed nije pošten, odnosno ako je posjednik znao ili morao znati da mu ne pripada pravo na posjed, ne može steći pravo vlasništva putem dosjelosti.

24. U skladu sa spomenutim odredbama, nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću, ni redovnom ni izvanrednom, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo u smislu odredbe čl. 11. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ako postoji samostalan posjed, dakle, ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je imao tzv. vlasnički posjed), za zaključiti je da je pošteni posjednik onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.

24.1. Poštenje posjeda je bitna pretpostavka bilo kojeg načina stjecanja prava vlasništva dosjelošću i bez postojanja iste ni po kojem propisu se nije moglo stjecati pravo vlasništva bez obzira na trajanje posjeda (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-67/2016 od 14. travnja 2021.).

25. Glede zakonitosti posjeda, za navesti da je zakonit onaj posjed koji ima valjani pravni temelj za posjedovanje, a da je nezakonit onaj koji uopće nema pravni temelj ili mu temelj nije valjan, a da bi posjed bio zakonit, da je neophodno da njegov pravni temelj objektivno postoji i da je valjan.

26. Prema pravnom shvaćanju građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je zauzeto na sjednici održanoj 14. veljače 2019. slijedi da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

27. Tužitelj se u tužbi i poziva na činjenicu dugotrajnog samostalnog posjeda predmetnih nekretnina, te i na tome zasniva tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva.

27.1. Dakle, imajući u vidu navode iz tužbe i priložene dokaze, te uvjete za stjecanje vlasništvo izvanrednom dosjelošću, potrebno je bilo dokazati minimalne uvjete za stjecanje prava vlasništva i to samostalnost i poštenje posjeda.

28. Tužitelj nije dokazao od kada je njegova prednica BR u posjedu nekretnine, međutim dokazao je ugovorom o kupoprodaji da je njegov otac stupio u posjed 1988., slijedom čega je kao nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine od 1988. kako to i proizlazi iz dokumentacije i iskaza svjedoka i tužitelja, a navedeno nije ni osporila tuženica.

28.1. Kad se uzme u obzir da je tužiteljev prednik u posjedu od 1988., što tuženica nije niti pokušala osporiti, te uzimajući u obzir iskaze svjedoka i tužitelja koji su naveli da je pravni prednik tužitelja, njihov otac izvršavao faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini još i preko svojih pravnih prednika odnosno BR koja mu je i prodala nekretninu, proizlazi da je prednik tužitelja stekao prava vlasništva izvanrednom dosjelošću.

28.2. Posjed prednika tužitelja i njega samog u kontinuitetu je bio pošten, a što nije osporila tuženica. Naime, nije sporno da se poštenje uvijek podrazumijeva, ali ako posjed nije pošten, odnosno ako je posjednik znao ili morao znati da mu ne pripada pravo na posjed, ne može steći pravo vlasništva putem dosjelosti.

28.3. S tim u vezi se posebno ističe da tuženica ničim nije dokazala da je tužbeni zahtjev neosnovan niti je tijekom postupka predlagao provođenje ikakvih dokaza zbog čega je samo paušalno protivljenje tužbi i tužbenom zahtjevu od strane tuženice ocijenjeno neosnovanim i nedokazanim.

29. Imajući u vidu navedeno, utvrđeno je da u konkretnom slučaju postoji neprekidna sukcesija u poštenom posjedovanju, što znači da je prednik tužitelja, ĐR pošteni i samostalni posjednik stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem izvanredne dosjelosti jer je njegov posjed trajao koliko je potrebno za izvanrednu dosjelost odnosno najmanje 20 godina (slovima: dvadeset godina) počevši od 1988. do 2015., a potom je nastavio tužitelj te da nema naznaka da je bilo tko treći stekao bilo kakvo pravo na predmetnoj nekretnini.

29.1. S obzirom na to da je završetak tijeka roka za dosjelost prednika završio još za vrijeme trajanja Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti prosuđivano je upravo po zakonu koji je bio na snazi u vrijeme isteka roka za stjecanje vlasništva dosjelošću (Županijski sud u Varaždinu, posl.br. Gž-1287/2008 od 7. listopada 2008.)

30. Nadalje, odredbom čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, propisano je da se vlasništvo može steći temeljem pravnog posla, odluke državnog tijela, temeljem zakona i nasljeđivanjem, pa je tužitelj morao dokazati postojanje jedne od tih osnova u odnosu na svoj slijed.

30.1. S tim u vezi, u ovoj pravnoj stvari do primjene dolaze odredbe čl. 232. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15) o učincima pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju.

31. Odredbom čl. 128. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka određeno je da je nasljednik ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi, dok je stavkom 3. određeno da stjecanjem prava vlasništva nasljeđivanjem ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koja je to određeno zakonom ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati. Stavkom 4. je određeno da što je određeno za nasljeđivanje, vrijedi na odgovarajući način i za svako sveopće sljedništvo (univerzalnu sukcesiju).

32. Na okolnost utvrđenja posjeda predmetne nekretnine, sud je u postupku saslušao predložene svjedoke i tužitelja.

33. Iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi da je prednik tužitelja, kako je to i utvrđeno, bio u samostalnom i poštenom posjedu, a da je nakon njegove smrti tužitelj nastavio samostalan posjed što i potvrđuju saslušani svjedoci.

33.1. S tim u vezi, ističe se da je tijekom postupka i tužitelj tvrdi da je nekretninu i on stekao dosjelošću prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari jer se nekretnina nalazila u posjedu (njega i njegovog pravnog prednika) te da je koristio predmetnu nekretninu kao i njegov prednik.

33.2. Pored navedenoga, a imajući u vidu utvrđenja opisana u točkama 6., 9., 11. i 13. ovog obrazloženja presude, proizlazi da je prednik tužitelja imao samostalni posjed i da njegova braća, ovdje svjedoci, nisu to osporavali.

33.3. Naime, prednik tužitelja, BR bila je evidentirana kao posjednik predmetne nekretnine, a njegov otac je kupio od nje nekretninu koju je neometano držao u posjedu predmetnu nekretninu do svoje smrti, kad su ga u skladu s Rješenjem o nasljeđivanju iza pok. ĐR posl.br. O-135/2015, UPP/OS-39/2015-18 od 23. travnja 2015. (list 10-13 spisa), naslijedila njegova djeca ER i ŽR te tužitelj, a za predmetnu nekretninu je potom temeljem zakona, nasljedničkih izjava i sporazuma o diobi naslijedio u cijelosti tužitelj.

34. Imajući u vidu utvrđenja iz točke 6. obrazloženja presude kao i iskaze svjedoka koji ne osporavaju tužitelju samostalan i pošten posjed u kojem ga nitko nije osporavao, proizlazi da je tužitelj u poštenom i istinitom posjedu predmetne nekretnine, kroz zakonom propisano vrijeme 20 i više godina.

34.1. Tome u prilog, sam tužitelj pojašnjava da je nakon smrti njezina oca ĐR nastavio koristiti predmetnu nekretninu kao isključivi vlasnik i posjednik te da je obrađivao zemljište i tome mu je pomagao brat ŽR koji i živi blizu.

35. Pri tome se ističe da unatoč činjenici što u rješenju o nasljeđivanju iza ĐR, opisanom u točki 13. obrazloženja presude nije izričito naznačena s opisom predmetna nekretnina kao imovina ostavitelja, nasljednici ostavitelja stječu pravo vlasništva koje je bilo ostavitelja, u trenutku njegove smrti, bez posebnog akta i bez obzira na to je li riječ o nasljeđivanju na temelju zakona ili oporuke, a ako je riječ o nekretninama i bez upisa u zemljišnu knjigu postaje nasljednik izvanknjižni vlasnik (članak 128. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), što svjedoci kao preostali nasljednici nisu niti osporili.

36. ĐR je stoga posjedovao neometano predmetnu nekretninu do svoje smrti 2015., nakon čega su sva njegova stečena stvarna i druga prava na predmetnoj nekretnini, temeljem zakona, nasljeđivanjem i u diobi sunasljednika kroz izvršavanje faktične vlasti pripala u isključivo vlasništvo i posjed tužitelju. Stoga se tužitelj nalazi u neometanom mirnom i kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine i preko 20 godina, pa je isti na temelju valjanog pravnog osnova u skladu s odredbom članka 159. i 160. Zakona o vlasništvu stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću.

37. Tuženica tu nekretninu nije koristila niti posjedovala, a nije predložila nikakve dokaze kojima bi pobila navode tužitelja. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o izvanrednoj dosjelosti, te je tužitelj dokazao protek od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja i to na način da je tužitelj zajedno sa svojim prednicima dugi niz godina bila samostalan pošten posjednik (jer su to smatrali svojim i nisu ni mogli pretpostaviti da bi to netko treći polagao svoja prava nakon tolikih godina samostalnog posjedovanja).

38. Da je njegov posjed bio pošten proizlazi i iz iskaza svjedoka, a tome u prilog se dodaje da nakon što su na strani prednika ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, okolnost što se pravni slijednik ne nalazi u posjedu nekretnina nije odlučna za stjecanje vlasništva na njegovoj strani. (Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 1962/2017-2 od 15. rujna 2020.).

39. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka. U tom je smislu i prihvaćen dio zahtjeva tužitelja da je tuženica dužna trpjeti uknjižbu u zemljišnim knjigama navedenog vlasništva.

40. Slijedom svega navedenoga, tužitelj se osobno i preko svojeg pravnog prednika, nalazi u poštenom i istinitom, isključivom posjedu predmetne nekretnine, kroz zakonom propisano vrijeme 20 i više godina, što su u cijelosti potvrdili u postupku saslušani svjedoci, pa se u tom dijelu upis prava vlasništva na imenu prednika tuženice ukazuje formalan, bez stvarnog izvršavanja vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini, slijedom čega je sud zahtjev tužitelja prihvatio u navedenom dijelu osnovanim, te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

41. Po pravomoćnosti ove presude, tužitelj će biti ovlašten temeljem iste zahtijevati od tuženice trpljenje upisa njegova prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Imajući u vidu da je dio tužbenog zahtjeva o kojem je odlučeno upravo dosjelost, proizlazi da se dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio priznanje prava vlasništva nepotreban jer pravomoćna sudska odluka svojim autoritetom uređuje pravni odnos među strankama i obvezuje same stranke kao i pravne subjekte na koje se odnosi. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja u dijelu kojim predlaže priznanje upisa njezina prava vlasništva pa je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

42. Primjenjujući odredbu čl. 85. st. 3. Zakona o parničnom postupku, a posebno polazeći od obvezujućeg stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske, donesena je odluka o troškovima postupka te je na temelju čl. 151. i 155. Zakona o parničnom postupku odlučeno o troškovima privremenog zastupnika, dok tužitelj nije potraživao troškove ovog postupka.

43. Nadalje, privremeni zastupnik tuženice naveo da potražuje troškove na ime zastupanja tuženice u iznosu od ukupno 375,00 EUR (slovima: tristosedamdesetpet eura).

43.1. Odluka o postavljanju privremenog zastupnika tuženici temelji se na zakonskoj odredbi čl. 84. st. 1. i st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku, a s obzirom na to da je prebivalište i boravište tuženice nepoznato, nema punomoćnika u ovom postupku i u tim okolnostima, zaključeno je da bi postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika trajao dugo te bi za stranke mogle nastati štetne posljedice zbog čega je doneseno Rješenje ovoga suda posl.br. P-747/2018-48 od 3. listopada 2023. kojim je tuženici postavljen privremeni zastupnik.

44. U konkretnom slučaju privremeni zastupnik postavljen je odlukom suda za potrebe ovoga parničnoga postupka zbog razloga propisanog odredbom Zakona o parničnom postupku i u ovakvom slučaju ne postoji nadležnost sada Hrvatskog zavoda za socijalni rad za postavljanje skrbnika, slijedom čega je u pitanju trošak zastupanja odvjetnika na koji se primjenjuju odredbe o parničnom trošku (čl. 151. Zakona o parničnom postupku).

44.1. S tim u vezi, ističe se da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 21. studenog 2018. (broj SU IV-148/2018) zauzeto pravno shvaćanje po kojem je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan predujmiti tužitelj, a troškovi predujma ulaze u parnični trošak, s time da je tuženica, kojem je postavljen privremeni zastupnik, dužan nadoknaditi te troškove tužitelju.

44.2. Iz navedenog proizlazi da Zakon o parničnom postupku ne propisuje izrijekom pravo, visinu i način isplate naknade za rad privremenog zastupnika, pa ni onoga postavljenog stranci u osobi odvjetnika dok bi iz citiranih odredaba Obiteljskog zakon proizlazilo da je zakonska pozicija skrbništva za posebne slučajeve organizirana kao poseban institut unutar skrbništva u općem smislu odnosno razvidno je da postoji razlika između privremenog zastupnika- odvjetnika postavljenog od strane suda sukladno odredbi čl. 84. st. 1. Zakona o parničnom postupku te posebnog skrbnika imenovanog od strane nadležnog sada Hrvatskog zavoda za socijalni rad sukladno odredbama Obiteljskog zakona.

44.3. Kada je privremeni zastupnik postavljen odlukom suda, za potrebe određenog parničnoga postupka, zbog razloga propisanog odredbom Zakona o parničnom postupku tada ni ne postoji nadležnost sada Hrvatskog zavoda za socijalni rad za postavljanje skrbnika. Stoga se na privremenog zastupnika imenovanog od strane suda ne odnose propisi o naknadi troškova na teret sredstava socijalne skrbi, već je u pitanju trošak zastupanja odvjetnika na koji se odnose odredbe o parničnim troškovima u skladu s čl. 151. Zakona o parničnom postupku.

44.4. Navedeno shvaćanje je istaknuto u Odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 1013/2021-2 od 22. ožujka 2023. kao i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 510/2015 od 2. rujna 2015. odnosno da "troškove vezane za zastupanje tuženika kome je postavljen privremeni zastupnik, na prijedlog privremenog zastupnika prethodno snosi tužitelj, a o zahtjevu privremenog zastupnika za naknadu troškova odlučuje sud koji ga je i postavio. Ako je privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika, isti ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Troškovi koje je tužitelj prethodno snosio vezano za zastupanje tuženika po privremenom zastupniku, ulaze u ukupne parnične troškove tužitelja, a o tome da li će ih u konačnici snositi tuženik, kojeg je zastupa privremeni zastupnik, odluku odnosi sud, sukladno uspjehu stranaka u postupku."

45. U ovom postupku odvjetnik Antonio Mihoci je rješenjem suda od 3. listopada 2023. imenovan privremenim zastupnikom tuženice te je zatražio troškove postupka koji se odnose na sastav podneska kojim se daje odgovor na tužbu u iznosu od 50,00 EUR (slovima: pedeset eura) po Tbr. 8. st. 1. Odvjetničke tarife, zatim za sastav podneska od 25. ožujka 2024.iznos od 50,00 EUR (slovima: pedeset eura) po Tbr. 8 Tarife, kao i za zastupanja na raspravi od 22. siječnja 2024., 25. ožujka 2024., 1. listopada 2024. i 25. veljače 2025. za svaku 50,00 EUR (slovima: pedeset eura) sve uvećano za porez na dodanu vrijednost što sveukupno iznosi 750,00 EUR (slovima: sedamstopedeset eura), dok je privremeni zastupnik naveo kao zbroj iznos od 375,00 EUR (slovima: tristosedamdesetpet eura).

46. Nije sporna činjenica da je Antonio Mihoci, odvjetnik u [adresa] zastupao tuženicu kao osobu nepoznata prebivališta i boravišta u postupku pred ovim sudom, a nisu sporne niti procesne radnje koje je u tom postupku poduzeo u ime i za račun zastupane osobe do okončanja postupka.

46.1. Naime, u konkretnom slučaju, privremeni zastupnik u osobi odvjetnika, postavljen je tuženici od strane suda, u skladu sa odredbom čl. 84. Zakona o parničnom postupku i u ovakvom slučaju, troškovi privremenog zastupnika spadaju u parnične troškove jer su to izdaci koji su učinjeni u tijeku ili povodu postupka i na taj način terete postupak u skladu s odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a isto tako navedeni troškovi su neovisni o omjeru uspjeha u parnici te je iste dužan snositi tužitelj jer je imao pravni interes da se predmetni postupak vodi na način da tuženici bude postavljen privremeni zastupnik.

46.2. Tužitelj je uplatio predujam u iznosu od 663,61 EUR (slovima: šestošezdesettri eura i šezdesetjedan cent), od čega je za objavu oglasa u Narodnim novinama utrošen iznos od 59,73 EUR (slovima: pedesetdevet eura i sedamdesettri centa). Slijedom čega je preostali iznos od uplaćenog predujma od 603,88 EUR (slovima: šestotri eura i osamdesetosam centi).

47. Prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva privremenog zastupnika tuženice o naknadi troškova, sud je uzeo u obzir vrijednost ovog predmeta spora koja iznosi 331,81 EUR (slovima: tristotridesetjedan eur i osamdesetjedan cent), te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa) odlučio o osnovanim troškovima.

48. Sud je ocijenio djelomično osnovanim zahtjev privremenog zastupnika za naknadu troškova te se opravdan parnični trošak privremenog zastupnika koji je u svojstvu odvjetnika zastupao tuženicu odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), te za sastav podneska od 25. ožujka 2024. iznos od 25 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), zatim za pristup održanim ročištima kod ovoga suda 22. siječnja 2024., 25. ožujka 2024., 1. listopada 2024. i 25. veljače 2025., za svako 25. bodova (Tbr. 9.1. Tarife), što uvećano za vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (slovima: dva eura) prema Tarifi (Tbr. 54. Tarife), te za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost od 25% (slovima: dvadesetpet posto) (Tbr. 46 Tarife), sveukupno iznosi 375,00 EUR (slovima: tristosedamdesetpet eura). Navedeno odlučujući u granicama postavljenog zahtjeva.

49. U skladu s navedenim, a s obzirom na to da troškovi privremenog zastupnika čine dio parničnih troškova jer su troškovi koji su učinjeni u tijeku ili u povodu postupka i na taj način terete postupak u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku koje je neovisno o omjeru uspjeha u parnici dužan snositi tužitelj jer je imao interes da se predmetni postupak vodi na način da se tuženici postavi privremeni zastupnik te za koji je i uplatio predujam, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ovog rješenja.

49.1. Preostali iznos uplaćenih predujmova bit će isplaćeni tužitelju po pravomoćnosti ove odluke.

50. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Bjelovaru, 5. ožujka 2025.

S U D A C

Neda Šola

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranka koja je pristupila ročištu radi uručenja presude, rok za žalbu teče od dana kad je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obavještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obavještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku.

O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženici po privremenom zastupniku

3. Spis