REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1803/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Nedić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zoran Šarić i Slavko Nedić, Osijek, D. Neumana 2, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik LC, službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/23-01/304, URBROJ: 512-25-23-2 od 30. studenog 2023.

II. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I-560- 01/23-01/2013, URBROJ: 512M2-76-23-2 od 25. listopada 2023. i predmet vraća na ponovni postupak te prvostupanjsko tijelo ima obvezu postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju ZC iz [adresa] trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (dvije tisuće pet stotina eura) u roku od 60 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/23-01/304, URBROJ: 512-25-23-2 od 30. studenoga 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I-560-01/23-01/2013, URBROJ: 512M2-76-23-2 od 25. listopada 2023.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti 106. brigadi Osijek (VP 2128 Osijek) za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 30. listopada 1991.

2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je u prvostupanjskom rješenju pogrešno navedeno ime i prezime osobe u odnosu na koju je trebalo provjeriti je li ta osoba bila u određenom razdoblju pripadnik postrojbe 106. brigade HV-a pa je tako prvostupanjsko tijelo utvrdilo da iz očitovanja Središnjeg vojnog arhiva proizlazi da IC nije za traženo razdoblje bio evidentiran kao pripadnik postrojbe. Ističe da tuženik i prvostupanjsko tijelo gube iz vida mogućnost da se prilikom preseljenja arhivske građe vrlo lako može dogoditi da se arhivska građa dijelom zagubi ili postane nedostupna, kao i da se evidencije u skladu s člankom 26. tadašnjeg Zakona o obrani u svezi točke 106. Upute o vođenju vojne evidencije vjerojatno nisu uvijek vodile točno i ažurno. Dodaje da je u svom iskazu naveo da je krajem 1991. godine došao u sukob sa zapovjednikom pok. OC i da je nakon toga napustio postrojbu pa u tom kontekstu nije za zanemariti činjenicu da je lako moguće da je zapovjednik namjerno izostavio tužitelja s liste putem koje se evidentiraju pripadnici postrojbe, odnosno da ga je s takve liste naknadno izbrisao, sve kako bi tužitelja onemogućio u ostvarivanju njegovih prava. Poziva se na načelo utvrđivanja materijalne istine, odnosno nije dovoljno utvrditi samo formalnu istinu kao što su to učinili tuženik i prvostupanjsko tijelo jer su u prilog osnovanosti tužiteljeva zahtjeva iskazivali svjedoci MC i RC koji su nedvojbeno potvrdili da je tužitelj bio pripadnik 106. brigade HV-a. U smislu dokazivanja tih navoda predlaže Sudu saslušati tužitelja kao stranku u sporu te po potrebi ponovno provesti saslušanje svjedoka. Također, tuženik i prvostupanjsko tijelo zanemarili su ispravu koju je tužitelj priložio uz zahtjev, Službenu legitimaciju pripadnika rezervnog sastava Zbora narodne garde izdanu 10. srpnja 1991. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavane odluke te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužitelj u podnesku od 4. ožujka 2024. suštinski ponavlja navode tužbe, dok se tuženik u podnesku od 9. rujna 2024. dodatno poziva na stajalište iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023. te ističe da tužitelj ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima, a svjedoci saslušani tijekom upravnog postupka također nisu nikakvim materijalnim dokazima dokazali istinitost vlastitih tvrdnji.

5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 19. veljače 2025. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora.

5.1. Na raspravu je pristupio opunomoćenik tužitelja koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i navoda iz podneska od 4. ožujka 2024. te postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i predloženih dokaznih prijedloga. Opunomoćenik tuženika je na raspravi ostao kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te se protivio izvođenju predloženih dokaznih prijedloga.

6. Prvenstveno valja napomenuti da je Sud odbio dokazne prijedloge tužitelja za njegovo saslušanje kao stranke u sporu i saslušanje predloženih svjedoka obzirom da su isti već saslušani tijekom upravnog postupka, a pri tome je Sud imao u vidu i odredbu članka 8. ZUS-a kojom je, između ostaloga, propisano da će Sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova (načelo učinkovitosti).

7. U upravnom sporu Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže u istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Iz podataka spisa vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti 106. brigadi HV Osijek (VP 2128 Osijek) za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 30. listopada 1991.

9. Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., nastavno: Zakon) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

9.1. Prema članku 3. stavku 2. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

10. Člankom 179. točkom a. Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

11. Povodom navedenog zahtjeva proveden je odgovarajući upravni postupak te je na predmetne okolnosti uzeta izjava na zapisnik od tužitelja, a saslušani su i svjedoci MC i RC.

12. U provedenom postupku je nesporno utvrđeno kako iz službene evidencije proizlazi da tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti pričuvnom sastavu VP 2128 Osijek u razdoblju od 1. kolovoza 1995. do 2. studenog 1995.

13. Nadalje, spisu prileži očitovanje VP 3468 Karlovac, pravnog sljednika ukinute 106. brigade HV, KLASA: 561-01/22-01/44, URBROJ: 3468-G1-01-22-2 od 17. ožujka 2022. iz kojeg je razvidno da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik navedene postrojbe u traženom razdoblju.

14. Osim toga, iz dopisa Središnjeg vojnog arhiva KLASA: 561-01/23-02/1, URBROJ: 512M2-010102-23-379 od 15. svibnja 2023. proizlazi da za traženo razdoblje nisu pronađeni podaci o pripadnosti tužitelja navedenoj postrojbi.

15. U svom iskazu pred Područnim odsjekom za poslove obrane Osijek 1, KLASA: od 27. rujna 2023. tužitelj je u bitnome naveo da je 1. srpnja 1991. otišao na Zrinjevac gdje su ga kao dotadašnjeg pripadnika Narodne zaštite rasporedili u sastavnicu 106. brigade HV-a, a na Zrinjevac je došao sa vlastitim karabinom koje oružje je zadužio u Mjesnoj zajednici. Koliko se sjeća, bio je raspoređen u 3. četu 106. brigade HV-a kojom je zapovijedao pok. OC. Kao pripadnik postrojbe je sa suborcima bio raspoređivan na položaje u Tvrđavici, Poligonu C, Tenji, Laslovu i Nemetinu, a nakon otprilike mjesec i pol dana je zadužio M-48. Krajem listopada 1991. godine došao je u sukob sa zapovjednikom te je napustio postrojbu.

16. Nadalje, svjedok MC je u iskazu pred Područnim odsjekom za poslove obrane Osijek 1 od 26. svibnja 2023. izjavio da je dana 25. srpnja 1991. iz odreda Narodne zaštite preuzet u sastav 106. brigade HV Osijek, u cjelinu kojom je zapovijedao ŠC. Tužitelja je od ranije poznavao, a vezano za njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu tijekom 1991. godine, naveo da je nije bio pripadnik iste sastavnice 106. brigade, ali ga je znao susretati na određenim mjestima u uniformi i tada mu je rekao da je i on pripadnik postrojbe. Sjeća se da ga je u rujnu ili listopadu 1991. godine vidio kada je skupa sa suborcima iz postrojbe bio na putu u Laslovo. Naime, njegova postrojba je osiguravala Poligon C te je autobus koji je bio na putu za Laslovo sa pripadnicima postrojbe prolazio kraj njihovih položaja, a iz kojeg autobusa ga je pozdravio tužitelj. Također se sjeća da ga je u više navrata viđao u gradu u uniformi i zna da je bio pripadnik postrojbe, a sve se odvijalo tijekom kolovoza, rujna i listopada 1991. godine.

17. Svjedok RC je na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane Osijek 1 od 26. svibnja 2023. u bitnome iskazao da je dana 28. kolovoza 1991. dio pripadnika Narodne zaštite preuzet u sastav 106. brigade HV-a te je pripadnik navedene brigade bio do 27. listopada 1991. kada je na vlastiti zahtjev demobiliziran. Tužitelja je od ranije poznavao jer su zajedno išli u školu, skupa su bili pripadnici odreda Narodne zaštite pri MZ Centar, a tužitelj je preuzet u sastav 106. brigade HV Osijek znatno prije njega. U razdoblju kada su skupa bili pripadnici 106. brigade HV-a, sjeća se da su skupa bili upućivani na borbene položaje u Nemetin gdje su zajedno neprekidno bili četiri dana, a zajedno su bili i na položajima u Laslovu. Zapovjednik im je bio pokojni OC.

18. Prvostupanjsko tijelo odbijajući zahtjev tužitelja zaključuje da se samo izjave svjedoka ne mogu prihvatiti kao prikladan dokaz za utvrđivanje vremena provedenog u postrojbama Hrvatske vojske, naročito kada se uzmu u obzir rezultati izvedenih dokaza utemeljenih na podacima službenih evidencija nadležnog tijela od kojih niti jedan podatak me ukazuje na činjenicu pripadnosti tužitelja 106. brigadi HV-a u traženom razdoblju, dok tuženik odbijajući žalbu tužitelja potvrđuje zaključke prvostupanjskog tijela.

19. Analizom iskaza saslušanih svjedoka te ostale dokumentacije u spisu ovog upravnog spora te spisa tuženika dostavljenog uz odgovor na tužbu, Sud smatra da tuženik bez ikakvog valjanog obrazloženja nije cijenio izjave svjedoka niti iskaz tužitelja, kao i Službenu legitimaciju pripadnika rezervnog sastava Zbora narodne garde od 10. srpnja 1991. te da u svezi s tim nije razmatrao mogućnost eventualnih propusta u službenim evidencijama.

20. Naime, prema ocjeni ovoga Suda pri donošenju odluke u upravnom postupku iskazi svjedoka nisu dovedeni u vezu sa ostalim dokazima, iako su isti sudjelovali kao pripadnici 106. brigade HV te su u cijelosti potvrdili navode tužitelja. Osim toga, tuženik je bez navođenja razloga zbog čega se iskazi svjedoka ne smatraju uvjerljivim ili pak neuvjerljivim dao prednost službenoj dokumentaciji.

21. Sud smatra da je takvim postupanjem tuženik, navodeći u rješenju razloge za svoju odluku, propustio postupiti sukladno odredbi članka 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP) kojom je regulirano načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza. Pri tome treba također imati u vidu da su svi dokazi izjednačeni te da nema dokaza s jačom ili slabijom dokaznom snagom, već se samo neki mogu smatrati vjerodostojnim, a drugi manje vjerodostojnim ili uopće nevjerodostojnim dokazima, o čemu odlučuje tijelo koje izvodi i ocjenjuje dokaze, a koje je dužno svoju ocjenu dokaza obrazložiti odnosno iznijeti razloge zbog kojih je jednim dokazima poklonilo vjeru, a drugima nije.

22. Ovo tim više jer upravo izostanak službene evidencije o tužiteljevom sudjelovanju u Domovinskom ratu tijekom spornog razdoblja dovodi tužitelja u situaciju da od tuženika zatraži i očekuje provođenje adekvatnog dokaznog postupka u kojem će se na nedvojben način utvrditi točnost tvrdnji na kojima temelji osnovanost svojih navoda.

23. Stoga se, uz obrazloženje kakvo je dano osporenim rješenjem, za sada ne mogu otkloniti prigovori tužitelja izneseni u tužbi, osobito u pogledu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, pa Sud nalazi da se osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ne mogu ocijeniti zakonitim.

24. Prema tome, budući Sud smatra da je donošenjem pobijanih rješenja iz naprijed navedenih razloga došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, temeljem odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a Sud je usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporavana rješenja te s obzirom na intenzitet postupovnih pogrešaka i posljedično stanje spisa, predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak te će prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku donijeti novo rješenje u svezi zahtjeva tužitelja koje će pravilno, potpuno i valjano obrazložiti, pritom se pridržavajući pravnih shvaćanja i primjedaba Suda sukladno odredbi članka 151. stavka 2. ZUS-a, kao što je i odlučeno izreci presude. Valja napomenuti da prvostupanjsko tijelo ima mogućnost provesti i dodatne dokaze (eventualno saslušanje svjedoka, pripadnika tadašnje 3. čete 106. brigade HV-a) u svrhu utvrđivanja pravilnog i potpunog činjeničnog stanja.

25. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 147. stavku 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

25.1. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio spor, Sud je odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnoga spora odluku utemeljio na citiranoj odredbi ZUS-a, a sama visina troškova određena je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/2023., dalje: Tarifa). Tako je tužitelju, u skladu sa zahtjevom za naknadu troška, priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 27/1. Tarife) u iznosu od 1.000,00 eura uvećano za pripadajući PDV od 25% u iznosu od 250,00 eura prema Tbr. 46. Tarife., kao i trošak pristupa na ročište održano dana 19. veljače 2025. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27/2. Tarife) uvećano za pripadajući PDV od 25% u iznosu od 250,00 eura prema Tbr. 46. Tarife, odnosno sveukupno 2.500,00 eura. Tužitelju nije priznat trošak na ime sastava podneska od 4. ožujka 2024. budući da isti ne sadrži nikakva (nova) činjenična niti pravna razlaganja koja su doprinijela uspjehu u ovom upravnom sporu već je tužitelj u istome sadržajno ponovio navode tužbe. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužitelju ukupno priznati trošak u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 60 dana, kao što je i odlučeno u točki III. izreke presude.

26. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 5. ožujka 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točaka I. i II. izreke presude nije dopuštena žalba (odredba članka 127. stavak 1. ZUS-a), dok je protiv točke III. izreke presude dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku, uz spis upravnog postupka