REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-1099/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Luciji Arelić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Šipeku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Sučević i partneri d.o.o. Zagreb, protiv I-tuženika VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II-tuženika OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]-tuženika MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po punomoćniku SIF, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja bračne stečevine i pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. siječnja 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika I do III-tuženika SIF, odvjetnika, dana 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je posebni dio nekretnine upisan kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 180 - KUĆA BR. 36, DVIJE ZGRADE I DVORIŠTE U [adresa], površine 128 čhv, odnosno 458 m2, opisanog kao: 14. Suvlasnički dio: 12633/100000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-14) četverosobni stan (S6) u I (prvom) katu dvorišnog objekta, ukupne površine 79,68 m2, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, wc-a, dnevnog boravka s blagovaonom i kuhinjom i tri sobe, sve označeno plavom bojom, u cijelosti, bračna stečevina I tuženika VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženice OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te da je I tuženik suvlasnik u 1/2 dijela, a II tuženica u 1/2 dijela te nekretnine.

II Utvrđuje se da ugovor o darovanju zaključen dana 1. travnja 2019., ovjeren od strane javnog bilježnika Pere Džankića iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-2570/2019, kojim II tuženica OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], daruje III tuženici MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], posebni dio nekretnine upisan kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 180 - KUĆA BR. 36, DVIJE ZGRADE I DVORIŠTE U [adresa], površine 128 čhv, odnosno 458 m2, opisanog kao: 14. Suvlasnički dio: 12633/100000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-14) četverosobni stan (S6) u I (prvom) katu dvorišnog objekta, ukupne površine 79,68 m2, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, wc-a, dnevnog boravka s blagovaonom i kuhinjom i tri sobe, sve označeno plavom bojom gubi pravni učinak prema tužiteljici SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u 1/2 dijela koji je bračna stečevina i u vlasništvu I tuženika u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužiteljice SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema I tuženiku VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja iznosi:

- 40.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2018. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi polugodištu, uvećane za 3 (tri) postotna poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate,

- 11.275,00 kuna/1.494,06 eura na ime troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08. svibnja 2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi polugodištu, uvećane za 3 (tri) postotna poena.

III Tuženici su dužni trpjeti da tužiteljica SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], namiri svoju tražbinu prema I tuženiku VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu iz točke II. ove presude, prodajom 1/2 dijela koji je bračna stečevina i u vlasništvu I tuženika, posebnog dijela nekretnine upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 180 - KUĆA BR. 36, DVIJE ZGRADE I DVORIŠTE U [adresa], površine 128 čhv, odnosno 458 m2, opisanog kao: 14. Suvlasnički dio: 12633/100000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-14) četverosobni stan (S6) u I (prvom) katu dvorišnog objekta, ukupne površine 79,68 m2, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, wc-a, dnevnog boravka s blagovaonom i kuhinjom i tri sobe, sve označeno plavom bojom.

IV Nalaže se tuženicima da naknade tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.666,47 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi polugodištu, uvećane za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 17.studenoga 2021. navodi da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-3407/2018 od 8. svibnja 2019. naloženo I tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 40.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2018. do isplate, sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, kao i naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 11.275,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. I-tuženik nije podmirio potraživanje prema tužiteljici. Nadalje, I tuženik je u braku s II tuženicom od 2002. II tuženica je bila upisana kao vlasnica posebnog dijela nekretnine upisanog kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 180 - KUĆA BR. 36, DVIJE ZGRADE I DVORIŠTE U [adresa], površine 128 čhv, odnosno 458 m2, opisanog kao: 14. Suvlasnički dio: 12633/100000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-14) četverosobni stan (S6) u I (prvom) katu dvorišnog objekta, ukupne površine 79,68 m2, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, wc-a, dnevnog boravka s blagovaonom i kuhinjom i tri sobe, sve označeno plavom bojom, u cijelosti, a na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 12. veljače 2015. Odredbom članka 36. stavka 1. Obiteljskog zakona propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a stavkom 3. istog članka da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. S obzirom na to da je brak I tuženika i II tuženice sklopljen još 2002., predmetna nekretnina je bračna stečevina jer je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice, odnosno 2015. te je stečena radom bračnih drugova. Slijedom navedenog, a sukladno čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona, predmetna nekretnina je suvlasništvo I. tuženika i II. tuženice, svakog u 1/2 dijela. II tuženica je s kćeri MI, ovdje III tuženicom, 1. travnja 2019. sklopila ugovor o darovanju kojom je istoj darovala posebni dio nekretnine upisan kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 180

- KUĆA BR. 36, DVIJE ZGRADE I DVORIŠTE U [adresa], površine 128 čhv, odnosno 458 m2, opisanog kao: 14. Suvlasnički dio: 12633/100000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-14) četverosobni stan (S6) u I (prvom) katu dvorišnog objekta, ukupne površine 79,68 m2, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, wc-a, dnevnog boravka s blagovaonom i kuhinjom i tri sobe, sve označeno plavom bojom, u cijelosti. Predmetni ugovor proveden je u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu 2. travnja 2019. Darovanjem predmetne nekretnine u cijelosti svojoj kćeri, II tuženica je poduzela radnju na štetu tužiteljice jer je umanjena imovina iz koje bi tužiteljica mogla naplatiti svoje potraživanje. Dakle, unatoč tome što je II tuženica znala da njen suprug, ovdje I tuženik ima dug prema tužiteljici, ona je besplatnim raspolaganjem izgubila vlasništvo nekretnine koja je bračna stečevina, čime je svjesno onemogućila tužiteljicu u naplati svog potraživanja, odnosno raspolagala 1/2 dijela predmetne nekretnine u vlasništvu I tuženika. I tuženik nema druge imovine iz koje bi tužiteljica mogla naplatiti svoje potraživanje. Tužiteljica je podnijela zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-3407/2018 od 8. svibnja 2019. i presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. veljače 2020., posl. br. Gž. -617/2020, no naplata je zbog zaštićenog računa I tuženika otežana i spora, odnosno za naplatu je preostalo 362.771,07 kuna. Iz navedenog je razvidno da tužiteljica putem Financijske agencije neće moći naplatiti svoju novčanu tražbinu. Slijedom navedenoga, tužiteljica predlaže ovome sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu I i II tuženika, svakoga u ½ dijela, da ugovor o darovanju sklopljen između II i III tuženica gubi pravni učinak prema tužiteljici u ½ dijela koji je bračna stečevina i u vlasništvu I tuženika u dijelu kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužiteljice, da su tuženici dužni trpjeti da tužiteljica namiri svoju tražbinu prema I tuženiku prodajom ½ dijela nekretnine uz naknadu parničnog troška. Tužiteljica postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim predlaže utvrditi ništetnim ugovor o darovanju sklopljen između II i III tuženica, naložiti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. I do III-tuženici u odgovoru na tužbu navode da je tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Neosnovan je zahtjev da se tužiteljica naplati iz vrijednosti nekretnine koja predstavlja jedini dom, unatoč činjenice da je tuženik VI tužiteljici ponudio da se osigura radi naplate svojeg potraživanja na drugoj imovini, o čemu postoji korespondencija. Činjenica je da je gubitak doma najekstremniji oblik miješanja u pravo na poštivanje doma. Svaka osoba izložena riziku miješanja takve važnosti treba u načelu imati priliku da razmjernost i razumnost mjere bude utvrđena od strane neovisnoga suda. Tuženici čine nespornim tražbinu tužiteljice. Ističe se da je VI poduzimao radnje i djelovao bez znanja supruge OI te ona o ovim činjenicama nastanka duga tj. potraživanja od strane tužiteljice, kao i o sudskom postupku radi isplate, nema nikakovih saznanja, niti je sudjelovala u tome. Tuženici navode da nije točno da bi se radilo o bračnoj stečevini stranaka. Zbog radnji i djelovanja VI u cijelom nizu aktivnosti koji su ga doveli i do izdržavanja kazne zatvora, rizičnih poslovnih poduhvata i bračne nevjere, OI, kako bi osigurala sebe i zajedničku djecu, isplatila je tijekom 2017. godine supruga te on nema nikakovih prava na stanu i stvarima u stanu te je s djecom zadržala isključivi posjed. VI je sredstva od isplate dijela vrijednosti stana pozajmio Ređepi Afrimu te je u tijeku rješavanja pitanja povrata ovog potraživanja te upis vlasništva Selmani Sami na poslovnom prostoru, koji je dužnik ponudio na ime isplate ovog potraživanja. Nadalje, ističe se da je Republika Hrvatska ratificirala Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda dana 5. studenog 1997.g. („Narodne Novine“ br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10.) te da su domaći sudovi obvezni pružiti zaštitu konvencijskim pravima pojedinaca. Među najvažnijim pravima zajamčenim Konvencijom, posebno mjesto zauzima pravo na poštivanje osobnog i obiteljskog života (čl. 8. Konvencije). Predlažu u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao presudu zbog ogluhe poslovni broj P-3407/2018-5 (listovi 9-10 spisa), Ugovor o darovanju nekretnina (listovi 11-14 spisa), zemljišnoknjižni izvadak, povijesni prikaz (listovi 15-17 spisa), specifikaciju FINE izvršenja osnove za plaćanje (list 18 spisa), izjavu (list 33 spisa) te su saslušane stranke u postupku (listovi 49-52 spisa).

3.1. Tuženici su odustali od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka UI, pa ovaj sud navedeni dokaz nije provodio. Također, ovaj sud nije službenim putem pribavljao podatke od HZMO i Porezne uprave obzirom da tužiteljica nije naznačila koje bi to podatke trebao pribaviti i radi utvrđenja kojih pravno relevantnih činjenica.

4. Cijeneći rezultate ovako postupka u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13; dalje u tekstu ZPP) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. U ovome postupku među strankama je nesporno da tužiteljica ima potraživanje prema I tuženiku temeljem presude zbog ogluhe ovoga suda poslovni broj P-3407/18- 5 od 8. svibnja 2019. Nadalje, nije niti sporno da su I i II tuženici brak sklopili 2002. godine i da je II tuženica upisana kao vlasnica predmetne nekretnine temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 12. veljače 2015., a koja je nekretnina kupljena za vrijeme trajanja braka I i II tuženika.

6. Međutim, među strankama je sporno je li predmetna nekretnina bračna stečevina I i II tuženika, je li II tuženica imala saznanja o tražbini tužiteljice prema I tuženiku, je li II tuženica svojim raspolaganjem za korist III tuženice poduzela pravnu radnju na štetu vjerovnika, ima li I tuženik drugih sredstava za naplatu dugovanja, osim nekretnine koju je II tuženica darovala III tuženici i za koju tužiteljica traži utvrđenje da darovanje nema učinak prema njoj u dijelu koji je potreban za ispunjenje njenog dospjelog potraživanja. Također je sporno krši li se tuženicima ovakvim tužbenim zahtjevom pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života zajamčenog čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

7. Ovaj sud nije utvrđivao činjenice koje među strankama nisu sporne, nego je radi utvrđivanja spornih činjenica proveo dokaz saslušanjem stranaka te uvidom u isprave u spisu.

8. U svom iskazu danom na ročištu 16. veljače 2023. tužiteljica SI je iskazala da I-tuženika ustvari i ne poznaje, njega je njen suprug doveo nekoliko puta kod njih u kuću, a baš u to vrijeme dobila je otpremninu o čemu se njen suprug pohvalio I-tuženiku, a onda je I-tuženik tražio da mu posude novac jer mu je trebala pomoć. I tada mu je posudila 40.000 Eura, to je bilo 2017. II-tuženu vidjela je samo jednom, a III-tuženu nikada nije vidjela. Njen suprug ih je bolje poznavao. Njen suprug trenutno ima nekih problema i nije dostupan. Kada je posuđivala novac I-tuženiku, on joj je govorio kako ima kuću, stan u [adresa], pa da bi na taj način dao joj do znanja od kuda vratiti dug. Kada je došlo vrijeme vraćanja duga, pokušala je s njim mirnim putem dogovoriti povrat, ali nije uspjela. U međuvremenu počeo je govoriti da se rastao sa ženom, a i da je prodao stan u [adresa]. Svoj dug pokušala je naplatiti preko njegovog računa, ali i to je bilo bez uspjeha, odnosno nakon što je zaštitio svoj račun, dobiva tek manji iznos njegove mjesečne mirovine za podmirenje duga. U vezi rastave koju je spomenuo preko odvjetnika je saznala da se ustvari nije razveo. Ne zna od kada su I i II tuženici u braku, koliko joj je poznato nekretnina postoji unazad 10 godina, ali ne zna za koliko je kupljena, niti od koga, ali to se vidi iz vlasničkog lista. U jednom trenutku I tuženik je rekao da je to nekretnina koju je njegova supruga naslijedila od majke. Bilo je raznih verzija te priče od strane I tuženika. I i II tuženici su došli kod nje i supruga doma oko 2018. godine, došli su zajedno i tada je upoznala gospođu. Njihovi odnosi su bili dobri, sve do momenta kada je trebalo vratiti novac, tada su se narušili, bilo je svega, o tome ne bi govorila. Do sada se naplatio manji dio duga unazad dvije godine preko FINE, i tuženiku se usteže oko 1.200 – 1.300 kn mjesečno. Navodi kako je mirnim putem pokušala dogovoriti naplatu duga, i smanjiti iznos ali I tuženik nije na to pristajao čak je i prijetio navodeći kako ima PTSP i da joj nije dužan ništa vratiti, ako ga tuži da ništa neće dobiti. Također, navodi kako joj I tuženik nije nudio zamjensku nekretninu iz koje bi se naplatila već u postupku povodom tužbe nudio je nekretninu no njenoj odvjetnici su provjeravali nekretninu i utvrdili da ništa ne vrijedi, odnosno da je ista u derutnom stanju, ali upisana je na I tuženika. Obzirom na povijest te nekretnine ne bi se upuštala u taj dio, jer ne želi da joj tamo netko postavi bombu.

9. U svom iskazu danom na ročištu 16. veljače 2023. I tuženik VI je iskazao da je sa II tuženom u braku od 2002. godine a od 2018. ne žive zajedno, odnosi su im narušeni. U [adresa] je živio kratko vrijeme, od 2012. do 2015. sa djecom i suprugom. Nakon toga u podstanarima. Danas u tom stanu u [adresa] žive supruga i djeca. Stan u [adresa] kupljen je gotovinom u iznosu od 60.000 eura, jer je prodan stan u [adresa] za iznos od 83.000 eura, ali tim novcem je vratio kredit za stan u [adresa] koji je kupio preko kredita kojeg je sufinanciralo Ministarstvo branitelja obzirom ima status branitelja. I njegova djeca dobila su određena sredstva, na njih je dobio popust. Nakon što je podmirio kredit ostalo mu je 48.000 eura, s kojim novcima je kupljena nekretnina u [adresa]. Razliku novca potrebnog za kupnju stana u Supilovoj supruzi je ostavio njezin otac. Stan u [adresa] upisan je na suprugu jer ga je isplatila jer to nije bio samo njegov stan već i od djece. Taj stan je od kupnje bio upisan na suprugu. To je bilo zato što je njihov odnos išao kraju pa ga je ona isplatila kao što je rekao. Taj stan u [adresa] kupljen je 2015. godine. Isplatila ga je u iznosu od 30.000 eura u nekoliko navrata. I to 7.000, 13.000 i 10.000 eura. Novac mu je davala u gotovini. Novac nije primio od tužiteljice, već od njezinog supruga. Nikada nije bio sa II tuženom kod tužiteljice i njezinog supruga. Upravo suprotno, njezin suprug je dolazio k njima.

10. U svom iskazu danom na ročištu 16. veljače 2023. II tužena OI je iskazala da je u braku sa I tuženikom od 2002. godine no 2016. zbog njegovih afera podnijela je zahtjev za razvod braka, ali je od istoga odustala, pa je 2017. podnijela isti zahtjev ali na kraju se nisu razveli jer su je u tome sprječavala djeca, tako da s I tuženik ne žive od 16./17. Živi u [adresa] sa njihovom djecom a on povremeno dolazi zbog djece. U vezi nekretnine u [adresa] kupili su je 2015. i to na način da je suprug od Ministarstva branitelja obzirom na nju i troje djece i sebe, budući je branitelj, dobio stan u [adresa]. Odnosno, dobio je kredit za stan u [adresa] na način da je trebao vratiti 69% iznosa, dok je 40% snosilo Ministarstvo. To je bilo 2007/2008. Stan u [adresa] prodan je 2012. Za 83.000 eura, 35.000 je trebalo vratiti za kredit a ostalo je 50.000 eura. S tim novcem u gotovini kupljen je stan u [adresa] za iznos od 60.000 eura, a razliku od 10.000 eura platila je novcem koji je dobila kao nasljeđe, a i dio je bio od ušteđevine i prodala je zlato od djece koje su dobili prilikom rođenja. Od svibnja 2015. pa do 2017. isplatila je supruga za nekretninu u [adresa] jer su počeli problemi u braku i to u tri dijela, po 7.000, 13.000 i 10.000 eura. Isplatila ga je u gotovini. Doma su potpisali papir da je njemu isplaćeno 30.000 eura za nekretninu u [adresa]. Na poseban upit pun. tuženika, odgovara kako je stan upisan na nju zbog afera I tuženika i njegovih ljubavnica. Nije bila upoznata s čime se bavi, nije bio doma, boluje od PTSP, i na lijekovima je. Zna da je i ranjen. Nema nikakvih saznanja o dugu koji je predmet spora. Tužiteljicu ne poznaje. Nikada nije bila u kući tužiteljice. HI iz povijesnog izvatka nekretnine prijatelj je njenog supruga i on je upisan jer mu je njen suprug dugovao novac.

11. U svom iskazu danom na ročištu 16. veljače 2023. III tužena MI je iskazala da su I i II tuženik njeni roditelji. Rođena je 2001., sjeća se da su jedno vrijeme živjeli u [adresa], a nakon toga u [adresa] u [adresa]. Ne sjeća se kada je to bilo, išla je u osnovnu školu, odnosno od prvog razreda ide u OŠ Rapska. Od tada i živi u [adresa], možda i prije ali se toga ne sjeća. Roditelji su živjeli zajedno sa sestrama sve dok se nije rodila najmlađa sestra. Tada su počeli problemi, htjeli su se rastati a razlog zašto nisu bilo je radi nje, jer nije htjela doživjeti tu sramotu pa su ostali zajedno. No već duže vrijeme oni ne žive zajedno u [adresa] smo majka, sestre i ona, otac dolazi u posjetu. Od 2015. između roditelja su bile velike svađe, česte, a otac ponekad ne bi dolazio danima doma, a one ne bi znale gdje je on. U vezi isplate stana u [adresa] kojom je majka isplatila tatu, navodi da je s time upoznata jer je vidjela kada je majka tati davala novac, a i zna da je u svađama govorila da ode iz Supilove jer ga je ona isplatila.

12. Čitanjem presude zbog ogluhe ovoga suda poslovni broj P-3407/18-5 od 8. svibnja 2019. utvrđeno je da je naloženo tuženiku VI da tužiteljici SI isplati iznos od 40.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2018. pa do isplate, sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, kao i da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 11.275,00 kuna, sve to u roku od 15 dana.

13. Čitanjem Ugovora o darovanju nekretnina ovjeren od strane javnog bilježnika Pere Džankića iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-2570/2019 dana 1. travnja 2019., utvrđeno je da je II tuženica darovala III tuženici 1. travnja 2019. posebni dio nekretnine upisan kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 180 - KUĆA BR. 36, DVIJE ZGRADE I DVORIŠTE U [adresa], površine 128 čhv, odnosno 458 m2, opisanog kao: 14. Suvlasnički dio:

12633/100000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-14) četverosobni stan (S6) u I (prvom) katu dvorišnog objekta, ukupne površine 79,68 m2, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, wc-a, dnevnog boravka s blagovaonom i kuhinjom i tri sobe, sve označeno plavom bojom.

14. Čitanjem povijesnog izvadka iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio redni broj 14 utvrđeno je da je II tužiteljica temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 12. veljače 2015. uknjižila pravo vlasništva na nekretnini ZI te da je dana 2. travnja 2019. uknjiženo pravo vlasništva, temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od 1. travnja 2019. za korist III tuženice.

15. Čitanjem specifikacije izvršenja osnove za plaćanje P-3407/18 utvrđeno da je ukupno naplaćeno 6.399,88 kn na ime glavnog duga, iznos od 1.138,60 kn na ime naplate kamata/tečajnih razlika te da je ukupno nenaplaćeno 362,771,07 kn.

16. Čitanjem Izjave od 6. travnja 2017. utvrđeno je da je I tuženik potvrdio da je isplaćen iz vrijednosti stana u [adresa], vlasništvo II tuženice te da na stanu li stvarima u stanu nema nikakvih prava nakon počinjene bračne nevjere te da stan ostaje u posjedu i vlasništvu II tužene i djece.

17. Vodeći računa o datumu stjecanja nekretnine koja je predmet ovog postupka 12. veljače 2015. godine, na pravni odnos stranaka primjenjuju se odredbe Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 75/2014), te je prema čl. 36 istog propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, pri čemu su bračni drugovi suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima, ako nisu drugačije ugovorili.

17.1. Obzirom na zakonsku presumpciju suvlasništva u jednakim dijelovima sve imovine stečene za vrijeme trajanja braka, parnična stranka koja tvrdi da je predmetna nekretnina njena posebna imovina, što u konkretnom slučaju navodi II tužena, dužna je dokazati svoje tvrdnje u ovom postupku.

18. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze I i II tuženika glede trajanja njihove bračne zajednice i načina financiranja kupnje stana smatrajući ih životnim, logičnim, uvjerljivim te u skladu sa spisu priležečim materijalnim dokazima. Naime, iz iskaza I i II tuženika proizlazi da su I i II tuženici u braku od 2002. te da ne žive zajedno iako brak nisu razveli. I tuženik je u predmetnom stanu živio kratko vrijeme, od 2012. do 2015. sa djecom i suprugom. Stan da je kupljen gotovinom u iznosu od 60.000 eura, jer je prodan stan u [adresa] za iznos od 83.000 eura, ali tim novcem je vraćen kredit za stan u [adresa] koji je kupljen preko kredita kojeg je sufinanciralo Ministarstvo branitelja obzirom da I tuženik ima status branitelja, a i na djecu su dobili popust. Nakon pomirenja kredita ostalo je 48.000,00-50.000,00 eura, s kojim novcima je kupljena predmetna nekretnina u [adresa]. Razliku novca potrebnog za kupnju stana II tuženici je ostavio njezin otac, a i dio je bio od ušteđevine i prodala je zlato od djece koje su dobili prilikom rođenja.

19. Naime, II tuženica nije niti navela, a niti dokazala koji joj je iznos dobila kao nasljedstvo, a koji bi predstavljao vlastitu imovinu II tuženice, te u tom dijelu, a temeljem odredbe čl. 221. a ZPP sud je primjenom pravila o teretu dokaza utvrdio da II tuženica nije dokazala da bi se kupovina predmetnog stana financirala iz vlastite imovine II tuženice. Nadalje, glede sredstava koja u ostvarena nakon prodaje stana u [adresa] i otplate kredita za kazati je da je da I i II tuženici niti ne tvrde da je stjecanje stana u [adresa] i dobivanje kredita za stjecanje toga stana financirano iz vlastite imovine II tuženice.

20. Nadalje, odredbom čl. 40 ObZ propisano je da se bračnim ugovorom mogu urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini, a da prema trećim osobama uglavci o upravljanju ili raspolaganju imovinom imaju pravni učinak ako su upisani u zemljišne knjige, odnosno u javne upisnike kod kojih je upis nužan za stjecanje prava ili stvar ne može biti u upotrebi bez takvoga upisa. Također, da se bračni ugovor sklapa se u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni.

21. Tuženici su u spis priložili Izjavu od dana 6. travnja 2017. koja da predstavlja bračni ugovor između I i II tuženika za kazati je da prvenstveno navedena izjava ne ispunjava zakonom propisanu formu, obzirom da potpisi ugovaratelja nisu ovjereni kako to propisuje gore naznačena odredba ObZ. Također, pregledom povijesnog izvadka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu utvrđeno je da sadržaj navedene izjave nije upisan u zemljišnoj knjizi, pa temeljem odredbe čl. 40. ObZ navedena izjava niti nema učinka prema tužiteljici. Sve i da je II tužiteljica isplatila I tuženika, kako to navode I i II tuženici u svojim iskazima, navedeno, ne utječe na pravo tužiteljice u ovome postupku.

22. Odredbom čl. 43. ObZ propisano je da za obveze koje je jedan bračni samostalno preuzeo nakon sklapanja braka bračni drug koji je obveze preuzeo odgovara svojom vlastitom imovinom i svojim dijelom bračne stečevine, to tužiteljica ima pravi interes u ovome postupku utvrditi da je predmetna nekretnina bračna stečevina I i II tuženika.

23. Kako nakon provedenog postupka sud nije utvrdio da bi predmetna nekretnina bila stečena posebnom imovinom II tuženice, a I i II tuženici su u trenutku stjecanja bili nesporno u braku, primjenom zakonske presumpcije čl. 36 Obiteljskog zakona ovaj je sud utvrdio da je posebni dio nekretnine upisan kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 180 - KUĆA BR. 36, DVIJE ZGRADE I DVORIŠTE U [adresa], površine 128 čhv, odnosno 458 m2, opisanog kao: 14. Suvlasnički dio: 12633/100000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-14) četverosobni stan (S6) u I (prvom) katu dvorišnog objekta, ukupne površine 79,68 m2, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, wc-a, dnevnog boravka s blagovaonom i kuhinjom i tri sobe, sve označeno plavom bojom bračna stečevina I i II tuženika svakoga u ½ dijela.

24. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice smatrajući ga životnim, logičnim uvjerljivim te prvenstveno u skladu sa spisu priležećim materijalnim dokazima. Naime, iz iskaza tužiteljice, a u skladu sa Potvrdom FINA-e sud je utvrdio da je tužiteljica zaista prvenstveno pokušala svoje novčano potraživanje naplatiti na novčanim sredstvima I tuženika, ali da isto nije bilo moguće.

25. Kraj nesporno navedenih činjenica i cijenjenih dokaza nedvojbeno se utvrđuje postojanje dospjelog novčanog potraživanja tužiteljice prema I tuženiku i to u visini 40.000,00 eura sa kamatom od 27. travnja 2018., a što tuženici niti ne spore i koja tražbina nije plaćena.

26. Odredbom čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje u tekstu ZOO) određeno je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika dok je st.2. istog članka propisano da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

27. Odredbom čl. 67. st. 3. ZOO propisana je zakonska presumpcija prema kojoj se, ako je treća osoba krvni srodnik u ravnoj liniji te kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji, smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

28. Tužba za pobijanje pravnih radnji dužnika se, prema odredbi čl. 69. st.1. i 2. ZOO, podnosi protiv dužnika (u konkretnoj situaciji II tuženice kao vlasnice predmetne nekretnine za koju je utvrđeno da je bračna stečevina I i II tuženika svakoga u ½ dijela) i treće osobe s kojom je ili u čiju korist je poduzeta pravna radnja koja se pobija (u konkretnoj situaciji III tuženice).

28.1. Iz navedenog proizlazi, a vezano na zakonsku presumpciju iz čl. 67. ZOO, da tužiteljica nije dužna dokazivati znanje II i III tuženica da im je poznato ili moglo biti poznato da poduzetim raspolaganjem nanose štetu vjerovniku, nego upravo suprotno, teret dokaza je na tuženicima, a što oni u ovome postupku nisu dokazali.

29. Obzirom da se u konkretnom slučaju pobija besplatno raspolaganje, učinjeno za korist krvnog srodnika u ravnoj lozi - Ugovor o darovanju zaključen između II i III tuženica dana 1. travnja 2019., a nesporno je da je III tuženica kći II tuženice i I tuženika, to je tužba podnesena i u zakonskom roku iz čl. 71. st. 1. ZOO budući da je tužba podnijeta putem e-komunikacije 17. studenoga 2021., odnosno, unutar zakonskog roka od tri godine.

30. Odredbom čl. 70. ZOO određen je učinak pobijanja i to samo prema tužiteljici i samo koliko je potrebno za ispunjenje njezinog potraživanja. Stoga, a budući je nedvojbeno i pouzdano utvrđeno da je zaključenjem Ugovora o darovanju 1. travnja 2019. poduzeta radnja na štetu tužiteljice jer I tuženik nema sredstava za namirenje tužiteljičinog potraživanja, to je tužbeni zahtjev prihvaćen.

31. Glede prigovora tuženika da bi im usvajanjem postavljenog tužbenog zahtjeva bilo povrijeđeno pravo na poštivanje osobnog i obiteljskog života zajamčeno čl. 8. Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda za navesti je da je predmet ovog postupka samo ½ dijela nekretnine upisan kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 180 - KUĆA BR. 36, DVIJE ZGRADE I DVORIŠTE U [adresa], površine 128 čhv, odnosno 458 m2, opisanog kao: 14. Suvlasnički dio: 12633/100000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-14) četverosobni stan (S6) u I (prvom) katu dvorišnog objekta, ukupne površine 79,68 m2, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, wc-a, dnevnog boravka s blagovaonom i kuhinjom i tri sobe, sve označeno plavom bojom, dok da druga polovina nekretnine nije predmet ovog postupka, te da nije povrijeđeno nikakvo konvencijsko pravo tuženika.

32. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP u vezi čl. 151. i čl. 155. ZPP. Isti se sastoji od zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje u tekstu Tarifa), prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora i prema zatraženom trošku.

32.1. Tužiteljici je priznat trošak za: sastav tužbe u zatraženom iznosu od 995,42 eura (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podneska od 23. ožujka 2022. u zatraženom iznosu od 995,42 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 19. prosinca 2022. i 16. veljače 2023. u zatraženim iznosima od po 995,42 eura za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), a što je ukupno 3.981,68 eura te uz uvećanje za 25% PDV iznosi 4.977,10 eura, a uz trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 299,79 eura i na pristojbe na presudu u iznosu od 459,58 eura, sveukupno iznosi 5.666,47 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na odmjerene troškove od presuđenja do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP.

33. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 5. ožujka 2025.

Sutkinja

Lucija Arelić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dostave presude. Žalba se predaje pisano u pet (5) primjeraka, a putem ovog suda. Sukladno čl. 335 st. 9 Zakona o parničnom postupku smatra se da je stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude a nije pristupila, dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. I do III-tuženika po pun.