REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Pn-221/2020-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Jadranki Babić-Milberg kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja mlt. SVV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Aniti Pezer, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Osnovna škola "Stjepan Radić" Oprisavci, OIB: 87557630088, Trg svetog križa 19, Oprisavci, zastupana po punomoćniku Zoranu Mataić, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 30. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Anite Pezer, odvjetnice i punomoćnika tuženika Zorana Mataić, odvjetnika, 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Osnovna škola "Stjepan Radić" Oprisavci, OIB: 87557630088, Trg svetog križa 19, Oprisavci, da tužitelju mlt. EVV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 6.500,00 eura sa zakonskim zateznim kamata tekućim od 16. listopada 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, i na ime naknade imovinske štete za tuđu njegu i pomoć isplati iznos od 832,00 eura sa zakonskim zateznim kamata tekućim od presuđenja do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete u iznosu od 486,00 eura i na ime imovinske štete u iznosu od 888,00 eura, skupa sa zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženoj Osnovna škola "Stjepan Radić" Oprisavci, OIB: 87557630088, Trg svetog križa 19, Oprisavci, , da tužitelju mlt. EVV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.622,87 eura sa zakonskim zateznim kamata tekućim od presuđenja do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom troškova postupka u iznosu od 567,37 eura kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 21. svibnja 2020. oko 17,15 sati u krugu igrališta Osnovne škole Stjepan Radić Oprisavci, Područna škola Novi Grad, na adresi [adresa], dogodio štetni događaj u kojem je zadobio teške tjelesne ozljede.

1.1. Navodi da je do štetnog događaja došlo na način da se tužitelj sa skupinom djece igrao na školskom dvorištu Osnovne škole Stjepan Radić Oprisavci, Područna škola Novi Grad, kada je pao sa željezne konstrukcije gola koja je bila nepravilno postavljena te se zbog istoga zaljuljala, a pri čemu je došlo do pada tužitelja s visine od oko 1,5 metara.

1.2. Odgovornost tužene za nastali štetni događaj vidi u činjenici što je tužena vlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], budući se navedena konstrukcija gola nalazi na istoj nekretnini, sve pozivom na odredbe čl. 1064. u svezi s čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima.

1.3. Ističe da obzirom da željezna konstrukcija gola po svojim karakteristikama predstavlja opasnu stvar, a isti se nalazi u vlasništvu tužene, u konkretnom slučaju tužena je odgovorna za nastalu štetu sukladno čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima.

1.4. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede zbog kojih je trpio fizičke bolove i strah u sva tri stupnja intenziteta, a za vrijeme kućnog liječenja mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od 45 dana te je kod istog zaostalo trajno umanjenje životne i radne aktivnosti, kao i naruženost.

1.5. Smatra da je temeljem čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima tužitelju povrijeđeno njegovo pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, te da ima pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete.

1.6. Postavlja traženje naknade štete u ukupnom iznosu od 48.250,00 kn od čega za pretrpljene fizičke bolove 15.000,00 kn, za pretrpljeni strah 11.000,00 kn, za tuđu njegu i pomoć 3.500,00 kn, za duševne bolove zbog umanjenja životne i radne sposobnosti 11.250,00 kn i za duševne bolove zbog naruženosti 7.500,00 kn.

1.7. Tužitelj napominje da se u konkretnom slučaju radi o tužbi i tužbenom zahtjevu iz članka 186.b. Zakona o parničnom postupku, tako da je njegov zahtjev u ovom predmetu hipotetički postavljen, te će se isti urediti nakon što se u ovom predmetu utvrde činjenice o kojima zavisi visina tužbenog zahtjeva, nakon što se provede medicinsko vještačenje.

1.8. Nadalje, ističe da se obratio tuženiku odštetnim zahtjevom 15.10.2020. na koji se tuženik nije očitovao.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio navode tužitelja i protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

2.1. Istakao je da je do štetnog događaja došlo u vrijeme kada zbog pandemije korona virusa nije bilo nastave u školi, odnosno kada se nastava odvijala on-line.

2.2. U to vrijeme školski krug je bio zaključan a djeca su bila u drugom dvorištu koje nije u vlasništvu tužene. Nadalje da djeca znaju da bez nadzora učiteljice ne smiju boraviti u školskom dvorištu a saznanja su i da je nekoliko djece zaljuljalo okvir gora koji je pao na dječaka.

2.3. Tvrdi da je do nezgode došlo na betonskom dvorištu i koje ne pripada školi, što je poznato i majci dječaka.

2.4. Predlažu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužitelj se očitovao na navode tužene i istakao da ih osporava u cijelosti posebno u dijelu u kojem navode da se događaj zbio na betonskom dijelu dvorište jer se metalni okvir gola nalazi na travnatom dijelu školskog dvorišta, da je u potpunosti neučvršćen a da su u dvorište djeca mogla doći jer isto nije bilo zaključano.

4. U nastavku postupka parnične stranke su u bitnom ostale kod svojih prvotnih navoda.

5. Tijekom postupka sud je u smislu odredbe članka 220. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) poveo dokaze uvidom u z. k. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 4 spisa), u medicinsku dokumentaciju tužitelja (str. 5-12 spisa), u odštetni zahtjev od 15. listopada 2020. s potvrdom o primitku (str. 13-14 spisa), u fotografije (str. 32 i 77-78 spisa).

Proveden je i dokaz neposrednim očevidom na licu mjesta, saslušanjem z.z. tužitelja majke JVV i oca SV, svjedoka EV, JV, i RV.

Proveden je i dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Dragutinu Križanović čiji su nalaz (str. 72-73 spisa) i dopunsko očitovanje (str. 83 spisa) pročitani.

6. Analizirajući provedene dokaze tijekom postupka nesporno je utvrđeno:

- temeljem uvida u z. k. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 4 spisa) da je tužena vlasnik navedenih nekretnina koje se nalaze u [adresa] na adresi [adresa], te da se u naravi radi o Područnoj školi Novi Grad, koja škola pripada Osnovnoj školi Stjepan Radić Oprisavci,

- temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju tužitelja (str. 5-12 spisa), da je tužitelj zadobio tjelesne ozljede opisane medicinskom dokumentacijom.

7. Sporno je gdje se štetni događaj dogodio, na koji način je došlo do štetnog događaja, da li postoji odgovornost tužene za nastali događaj i štetu, da li postoji suodgovornost tužitelja nastanku štetnog događaja i same štete, sporno je kakvu je štetu tužitelj pretrpio.

Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Na sporne okolnosti provedeni su dokazi neposrednim očevidom na lice mjesta, saslušanjem roditelja mlt. tužitelja i svjedoka EV, JV i RV, te dokaz medicinskim vještačenjem.

9. Majka mlt. tužitelja JVV u svom iskazu je navela da se sjeća da su se 21.5.2020. suprug i sin vratili s krivaja iz susjednog sela nakon čega se sin otišao igrati na školsko igralište. Nadalje, da je u to vrijeme pohađao 1. razred osnovne škole, a da se školsko dvorište nalazi odmah preko puta njihove kuće. Istakla je da je sin inače sam išao u školu i da, kako je igralište vidljivo s prozora kuće, pustila ga je da se ide igrati. Nakon nekog vremena došao je kući uplakan i rekao da ga jako boli ruka, da je odmah vidjela da se ne radi o običnom udarcu, da mu je rasjekla rukav i pozvala supruga da odmah idu na hitni prijem. Nije se mogla sjetiti što su putem razgovarali jer su svi bili u šoku, a sin je jako plakao, nadalje da je na hitnom prijemu u Slav. Brodu napravljena rendgenološka pretraga nakon čega je sin morao ići na operaciju, jer se dogodilo rasprsnuće čašice i kostiju u području lakta. Zbog toga su morali ostati u bolnici, ruka je operirana odmah sutradan i radilo se o veoma zahtjevnoj operaciji jer su kosti bile smrskane a u bolnici su ostali pet dana, nakon čega su došli kući, i sin je imao preko mjesec dana žice u rukama koje su mu nakon mjesec dana izvadili. Nije se mogla sjetiti da bi zadobio druge ozljede osim što je događaj na njega iznimno stresno djelovao i povremeno zna mucati kada ima stresnu situaciju. Do ovog događaja nikada prije nije mucao i vidi se da je sve skupa na njega ostavilo trajnu i psihičku posljedicu. Kao majka primijetila je da dijete na neki način štedi istu ruku, odnosno uputom doktora nakon završenog liječenja rečeno mu je da ne diže ništa teško tom rukom, a i često se žali na bolove u toj ruci nakon tjelesnog. Otprilike u trajanju od mjesec dana ta mu je ruka bila mobilizirana i nije se mogao služiti s njom. Tuđu njegu i pomoć su mu pružali u kući, a trajala je mjesec do dva. U školu nakon ovog događaja do kraja školske godine nije niti išao zbog navedene ozljede i zbog tada covid mjera. Istakla je da je naknadno pričala sa sinom kada je on bio u stanju govoriti o tome i doznala je da je toga dana bio golman, odnosno da su se igrali nogometa, nadalje da u jednom trenutku prilikom da li oslanjanja ili podizanja na okvir gola, isti je pao i prikliještio mu ruku. Naknadno je i sama otišla do igrališta i utvrdila da gol uopće nije pričvršćen za tlo, odnosno da se lako može srušiti a stanje je i danas nepromijenjeno. Posebno je istakla da se djeca inače neometano igraju na školskom igralištu u vremenu kada se ne odvijaju nekakve školske aktivnosti. Istakla je da je nakon ovog događaja sinu na lijevoj ruci u području lakta zaostao ožiljak u dužini od 10-15 cm koji je vidljiv, kao i nepravilno položena glavica lakatnog zgloba koja se ne nalazi na uobičajenom mjestu nego više prema unutra.

10. Svjedok PV, otac mlt. tužitelja je u cijelosti iskazao kao i majka i zz mlt. tužitelja. Posebno je istakao da je primijetio da i druga djeca primijete da sin muca i postoje određene negativne reakcije djece na njegovo promijenjeno ponašanje. Na traženje škole, a nakon ovog događaja učinili su pretrage po psihologu, logopedu i psihijatru a zbog mucanja i stresa koji je doživio preporučeno mu je pohađanje nastave po prilagođenom programu. Istakao je i da je u periodu od najmanje tri mjeseca vozio sina iz [adresa] u [adresa].Brod na fizikalne terapije.

11. Svjedok EV je iskazala da sva saznanja o predmetnom štetnom događaju ima od svoje djece S i E koji su u to vrijeme bili 6, odnosno 8 godina stari. Oni su se na igralištu igrali skupa s SVV i rekli su joj da su bili kod gola kada je u jednom trenutku SVV uhvatio prečku od gola i cijela konstrukcija je pala na njega. J joj je rekla da je sjedila na stepenicama i sve vidjela, a E je bio skupa s dečkima oko gola. Koliko je njoj poznato nitko nikada nije djeci branio da se igraju na školskom dvorištu u vremenu kada nema školskih aktivnosti. Svi su se uplašili, ali su pomogli SVV da dođe do kuće. Posebno je istakla da niti danas konstrukcija gola nije pričvršćena, a golu se može slobodno pristupiti.

12. Saslušana kao svjedok JV je iskazala da se ne može točno sjetiti kada je počela raditi kod tuženika, ali je od 2016. ravnateljica škole. Iskazala je da sa sigurnošću može tvrditi da od kada je ona ravnateljica da je školsko dvorište sve do dana kada je proveden očevid po sudu, bilo u nepromijenjenom izgledu, odnosno da je u dvorištu postojao okvir gola koji je nakon sudskog očevida uklonjen. Sjeća se da se sve skupa dogodilo u vrijeme kada je nastava bila on line, tako da nikoga nije bilo u školi, a inače u školi se nastava odvija u jednoj smjeni i to dopodne. U to vrijeme sigurna je da je školska kapija kroz koju se ulazi u dvorište škole i u samu školu, bila zaključana i da je na njoj bio istaknut natpis zabrane okupljanja i ulaska zbog covid mjera. Nadalje, da lijevo gledajući u odnosu na pročelje škole postoji još jedan ulaz u dvorište, te da o njemu vodi brigu KUD Novi Grad i ne može reći da li je taj ulaz bio otključan. Inače, da se u dvorište može pristupiti i na drugi način od susjeda jer isto nije ograđeno nekakvom visokom ogradom. U poslijepodnevnim satima nije u blizini škole, jer živi u [adresa], tako da joj nije poznato da li djeca dolaze na dvorište se igrati. Ne može niti reći da bi bilo tko prijavljivao da bi djeca u popodnevnom satu boravila u školskom dvorištu. O konkretnom događaju na sam datum događanja nije imala informaciju, a naknadno ju je o istom obavijestila učiteljica koju je majka tužitelja obavijestila zbog nedolazaka u školu. Kada je rekla da su nakon očevida maknuli okvir gola, osobno je sama predložila da se isti makne zbog događaja koji se dogodio i kako bi se spriječile eventualno daljnje moguće štete. Misli da su djeca znala da ne smiju bit u tom dvorištu jer su ih na to učiteljice upozoravale a dvorište je trebalo biti korišteno samo u svrhu tjelesne zdravstvene kulture. Istakla je da preko puta škole ima još jedno igralište za djecu.

13. Svjedok RV je iskazala da je zaposlena kod tuženika od 2006. na radnom mjestu spremačice. Inače, u okviru tih poslova dolazi u školu ujutro naložiti, a popodne sprema učionice, kosi dvorište, donosi drva. Iskazala je da za ulazak u školsko dvorište postoje dvije kapije od kojih su veća i mala školska zaključane, a pored njih postoji na drugoj strani i još jedna kapija o kojoj oni ne vode brigu, već KUD Novi Grad. Štetni događaj se dogodio u doba kada je bila korona i nastava se nije odvijala u školi tako da niti ona nije bila u popodnevnim satima u zgradi. Školske kapije je osobno zaključavala ona o tome vodi brigu i zna da je bilo zaključano jer škola nije radila u to vrijeme. Djeca su mogla ući u školsko dvorište na malu kapiju, preskačući ograde ili su se provlačili kroz ogradu. Inače, znala je vidjeti djecu da se igraju popodne u školskom dvorištu, ali su uvijek pobjegli kada bi ju vidjeli jer su znali da tamo ne smiju biti. Nije joj poznato zbog čega se djeca nisu smjela igrati u dvorištu. Inače, u dvorištu se odvijala nastava tjelesne kulture i slično. Istakla je da kada bi kosila dvorište okvir gola nije sama mogla maknuti i zbog toga bi dolazili sin i muž da ga pomaknu, a ona pokosi.

14. Neposrednim očevidom na adresu [adresa] u dvorištu Osnovne škole Stjepan Radić Oprisavci, Područna škola Novi Grad utvrđeno je da je stanje nepromijenjeno od nastanka štete, odnosno da je okvir gola na istom mjestu na kojem je bio i u vrijeme štete. Utvrđeno je da se radi o željeznoj konstrukciji izrađenoj od cijevi koje nisu pričvršćene za tlo i prema iskazu ravnateljice isto se planira zbrinuti u CIOS. Utvrđeno je da se do mjesta štete može doći na dva načina, odnosno da se nalazi kapija na ulasku u školsko dvorište s desne strane u odnosu na pročelje školu i da se s lijeve strane u odnosu na školu nalazi kapija kao ulaz u prostorije KUD-a.

15. Na temelju provedenih dokaza neposrednim očevidom i saslušanjem z.z. mlt. tužitelja, roditelja i svjedoka EV, utvrđeno da je do štetnog događaja došlo u školskom dvorištu tuženika na mjestu na kojem se nalazio metalni okvir gola koji nije pričvršćen za podlogu i koji je izgledom kao na fotografiji na str. 32 sudskog spisa. Utvrđeno j nedvojbeno da se do školskog dvorišta može ući ne samo kroz kapiju škole već kroz kapiju, ulaz s lijeve strane škole, koja je otvorena i kroz koju postoji direktan prolaz do školskog dvorišta..

16. O kakvom se okviru gora radi, ponajbolje govori iskaz svjedoka RV koja je iskazala je da kada bi kosila dvorište, da okvir gola nije sama mogla maknuti i zbog toga bi dolazili sin i muž da ga pomaknu, a ona pokosi. Znači, da se radilo o pomičnom okviru gola koji se, uvažavajući njegovu konstrukcijsku izvedbu, mogao ne samo pomaknuti, već i prevrnuti, oboriti, što se u konkretnom slučaju i dogodilo.

17. Sud smatra da upravo zbog konstrukcijske izvedbe okvira gola, svojstava i svrhe zbog koje je postavljen u školsko dvorište, isti predstavlja opasnu stvar. Igranje nogometa na školskom igralištu samo po sebi nije opasna djelatnost, niti je igralište kao takvo zajedno s pojedinim ugrađenim i neugrađenim elementima samo po sebi opasna stvar. Međutim pojedini elementi igrališta mogu biti opasna stvar. U ovom slučaju okvir gola, sa svojim dimenzijama, koji je u derutnom stanju, neučvršćena na podlogu, bez ugrađene nosive šipke ili kojeg drugog osiguranja od pada, koji je moguće lako srušiti guranjem, jeste opasna stvar. Treba imati na umu da se radi o dječjem školskom dvorištu koje je dostupno za korištenje i izvan rada škole i na kojemu elementi dvorišta moraju biti tako sačinjeni da se njihovim korištenjem ne dovodi u opasnost život i zdravlje djece (za vrijeme nastave i/ili izvan nje).

18. Upravo to potvrđuje i postupak ravnateljice, sasluša svjedokinje JV koja je to prepoznala kao opasnu stvar i uklonila okvir gola sa igrališta kako se ne bi ponovio štetni događaj.

19. Stoga, radi se o objektivnoj odgovornosti tuženika s obzirom da je bio imatelj opasne stvari, okvira gola koji se nalazi kod njega na korištenju, pa tužena odgovara za štetu sukladno odredbi čl. 1045. st. 3. i čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO)

20. Člankom 1045. predviđeno je u stavku 1. Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, u stavku 2. Predmnijeva se obična nepažnja i stavku 3. Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

21. Člankom 1063. previđeno je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

22. Na tuženiku je bio teret dokaza da je do štete došlo isključivo krivnjom ili sudoprinosom tužitelja. Sud je u cijelosti priklonio vjeru iskazima roditelja i svjedoka jer su isti u pogledu bitnih činjenica za ovaj postupka suglasni.

23. Neosnovano je pozivanje tužene na to da je tužitelj sam pridonio nastanku štete jer u tom pravcu nema činjeničnih utvrđenja. Također nema ni doprinosa roditelja mldb. tužitelja, kao trećih osoba, nastanku štete, a zbog činjenice da bi propustili poduzeti odgojne mjere i upozoriti tužitelja na potrebu pažljivog postupanja na igralištu, jer iz činjeničnih utvrđenja nema elemenata za zaključak o bilo kakvom doprinosu tužitelja štetnom događaju. Naime uobičajeno je dopustiti djetetu školske dobi da se i u vrijeme kada škola ne radi, igra na školskom dvorištu na koje može ući neometano, a s druge strane nije za očekivati da je igralište, koje je otvoreno i dostupno djeci u takvom stanju da predstavlja opasnost za korištenje.

24. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da postoji odgovornost tužene kao imatelja opasne stvari za nastanak štetnog događaja i slijedom odgovornost za nastalu štetu.

25. Kako bi se na objektivan način utvrdila nastala šteta, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Dragutinu Križanović iz Slavonskog Broda.

26. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 2. kolovoza 2024. vještak je između ostaloga naveo da je tužitelj SVV, rođen **.**.2012. dana 21.svibnja 2020. u krugu igrališta Osnovne škole Stjepan Radić Oprisavci , Područna škola Novi Grad na adresi [adresa], zadobio tjelesne ozljede kada je na njega pala željezna konstrukcija gola koja je bila nepravilno postavljena, da je došlo do pada tužitelja s visine oko 1,5 metar, pri čemu je zadobio prijelom vanjskog kondila lijeve nadlaktice. Nadalje da je nakon pregleda i prijema na kirurgiju Opće bolnice „Dr.Josip Benčević"u Slavonskom Brodu utvrđeno da je zadobio ozljedu Prijelom lateralnog kondila lijeve nadlaktice (Fractura condyli lateralis humeri sin.Dg S42.4), da je boravio u bolnici od 21.5.2020 do 23.5.2020. da je na Rtg. snimci lijevog lakta dijagnosticirana:

Multifragmentarna fraktura lateralnog kondila humerusa uz dislokaciju koštanih ulomaka, da je operiran, da mu je učinjena repozicija, fiksacija Kiršnerovim žicama, imobilizacija, da se kontrolirao kod dječjeg kirurga 26.05.2020., 29.05.2020., 04.06.2020., 12.06.2020., 19.06.2020. , 13.08.2020. . da je liječen i kod fizijatra te da je liječenje završeno i da je trajalo od 21.05.2020 do 05.10.2020.

26.1 Na temelju navedenog zaključio je da je dijete pretrpjelo običnu tešku tjelesnu ozljedu. Da je pretrpio bolove u jakom stupnju koji su trajali 3 dana, u srednjem stupnju 10 dana i u lakom stupnju povremeno do završetka liječenja.

26.2. Nadalje, da je pretrpio primarni strah koji je bio kratkotrajan 2-3 sekunde, zatim sekundarni u lakom stupnju do završetka liječenja vezano za posljedice ozljede.

26.3. Nadalje, da mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć 7 dana po 4 sata dnevno zatim po 2 sata do završetka liječenja, pri odlasku na liječničke kontrole, pomoć pri osobnim potrebama.

26.4. Navodi da je zaostalo trajno umanjenje opće životne i radne aktivnosti od 5%, kao posljedica ozljede u vidu kontraktura ili ograničenost pokreta u lijevom laktu u lakšem stupnju.

26.5. Zaključno je naveo da nema naruženja i da je mehanizam nastanka ovakvih ozljeda posljedica pada na ispruženu ruku i nakon toga prijeloma u laktu.

27. Tužitelj je prigovorio nalaz vještaka u dijelu u kojem navodi da kod tužitelja nema zaostalog naruženja u vidu ožiljaka od operacije u kom smjeru se vještak dopunski očitovao i naveo da postoji s vanjske strane lijevo lakta ožiljak dubine cca 10 cm nakon šivanja rane, da je vidljiv trećim osobama, posebno u ljenjim mjesecima i za vrijeme nošenja odjeće katnih rukava. Preinači je svoj prvotni nalaz i naveo da je kod tužitelja zaostalo naruženje u srednjem stupnju.

28. Na konačni nalaz vještaka parnične strane nisu imale primjedbi zbog čega vještak nije pozivan na raspravu. Ovaj sud mu priklanja vjeru jer je izrađen u skladu s pravilima struke, stručan i objektivan.

29. Tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 17. rujna 2024., potraživao naknadu neimovinske štete u iznosu od 6.986,00 eura i naknadu imovinske štete u iznosu od 1.720,00 eura.

30. Tužitelj je nakon zaprimanja nalaza vještaka preinačio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu 6.403,88 eura (48.250,00 kn) na iznos od 8.706,00 eura ili za iznos od 2.302,12 eura, kojoj preinaci se tuženik nije protivio.

31. Sud je dopustio navedenu preinaku tužbenog zahtjeva jer je ista postavljena nakon provedenog vještačenja, sve temeljem odredbe čl. 190. st.3. ZPP-a. Dopuštanje preinake svrsishodno je za konačno rješenje spora između stranaka i iz razloga što bi nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bilo nametnuto ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine –Međunarodni ugovori“ broj: 18/97,6/99-pročišćeni tekst,8/99-isp., 14/02 i 1/06) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu. U situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva bez prethodnog medicinskog vještačenja realno nemoguće, budući je teško procijeniti i odrediti štetu, već je nužno i u pravilu potrebno provesti vještačenje nakon kojega je i tek tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane uz visinu tužbenog zahtjeva, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu i trajanje ovoga postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju ostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koji dovodi u pitanje ostvarivanje njegovog prava na naknadu štete, čime se tužitelju dalje nameće prekomjeran teret. Stoga, odluka kojom se ne bi dopustila preinaka tužbe ne bi bila razmjerna legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a, čime bi bila narušena sama bit tužiteljevog prava na pristup sudu.

32. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno i primjenom čl. 8. ZPP-a sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

33. Odluka o glavnoj stvari temelji se na odredbama članka 1045. st.1., 1046., 1049., 1085.st.3., 1086., 1089., 1095. st.1., 1100. i 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO)

34. Odredbom članka 1045.st.1. ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi, osim ako ne dokaže da je do štete došlo bez njegove krivnje. U ovom postupku je dokazano da je do štete došlo krivnjom tuženika.

35. Istovremeno odredbom članka 1046. ZOO definirano je što predstavlja štetu, tako da se navodi da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

36. Ocjenjujući tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete sud je ponajprije uzeo u obzir karakter ozljeda koje je zadobio tužitelj, jačinu i trajanje fizičkih boli, dob i spol tužitelja, postojanje i intenzitet straha, zaostalo trajno umanjenje opće životne i radne aktivnosti te duševne boli zbog zaostalog naruženja, sve u smislu odredbe čl. 1100. st.2. ZOO.

37. Pri odlučivanju o pravičnoj novčanoj naknadi sud je vodio računa o cilju kojem služi pravična novčana naknada, imajući prvenstveno u vidu postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kao i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

38. Sud smatra, uvažavajući jačinu i trajanje bolova, primjerenom naknadom dodijeliti mu iznos od 2.000,00 eura, nadalje za pretrpljeni strah iznos od 1.000,00 eura, za umanjenje opće životne i radne aktivnosti od 5% iznos od 1.500,00 eura i za duševne boli zbog naruženja srednjeg stupnja, uočljivo trećima samo ponekad, iznos od 2.000,00 eura ili 6.500,00 eura ukupno.

39. U preostalom dijelu do zatraženih 6.980,00 eura ili za iznos od 486,00 eura, tužbeni zahtjev je ocijenjen kao neosnovan.

40. Imovinsku štetu sud je utvrdio i ocijenio primjenom članka 1085. st.3. ZOO. I priznao tužitelju pravo na naknadu za potrebnu tuđu njegu i pomoć u iznosu od 832,00 eura uvažavajući nalaz vještaka o potrebi tuđe njege i pomoći u trajanju od 7 dana po 4 sata i dalj do završetka liječenja po 2 sata dnevno. Procjenom potrebne njege od 7 x 4 sata i 90 dana po 2 sata dnevno ili ukupno 208 sati x 4 eura, navedeni iznos se ukazuje pravičnom naknadom. Cijena sata tuđe njege i pomoći je utvrđena uvažavajući podatke o minimalnoj neto plaći u Republici Hrvatskoj.

41. U preostalom dijelu do zatraženih 1.720,00 eura, ili za iznos od 888,00 eura zahtjev je neosnovan.

42. Slijedom navedenog, tužitelju je dodijeljeno pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od iznosu od 7.332,00 eura kao je to odlučeno pod I. izreke presude.

43. Zahtjev je odbijen za iznos od 486,00 eura neimovinske i 888,00 eura imovinske štete ili ukupno po oba osnova za iznos od 1.374,00 eura, kako je to odlučeno pod II. izreke presude.

44. Prema odredbi članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

45. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene iznose po osnovu imovinske i neimovinske štete temelji se na odredbama članka 29.,1103.

(neimovinska) i 1086. (imovinska) ZOO.

46. Šteta je za tužitelja nastala danom završetka liječenja (prema nalazu i mišljenju vještaka 5.10.2020.) a dospjela danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Slijedom navedenog tužitelju je dodijeljeno pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu počev od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako je isti podnesen 15.10.2020. tuženik je u obvezi plaćanja zateznih kamata počev od 16.10.2020. od kada se računa docnja tuženika.

47. Naknada za imovinsku štetu na ime potrebne njege i pomoći koju su tužitelju pružali ukućani, određena je prema cijena u vrijeme donošenja odluke tako da je tužitelju dodijeljeno pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu počev od dana presuđenja.

48. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod I. izreke presude.

49. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe 154. i 155.ZPP-a. Tužitelj je uspio u postupku s 85% konačno postavljenog traženja (8.706,00 eura / 7.332,00 eura) zbog čega mu je sud dodijelio pravo u istom postotku na nužne i potrebne troškove vođenja predmetnog postupka.

50. Tužitelj je zatražio naknadu troška u iznosu od 3.190,24 eura. Priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe 200,00 eura (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 5.12.2022., 11.04.2024., 25.6.2024., 30.1.2025. za svako u iznosu od zatraženih 200,00 eura ili ukupno 800,00 eura (Tbr.9/1 Tarife), trošak pristupa na očevid u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/7), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), trošak sastava podnesaka od 29.12.2020. (očitovanje na odgovor na tužbu), od 12.8.2024. i 17.9.2024. (očitovanje na nalaz i dopunu nalaza vještaka), za svako u iznosu od 200,00 eura ili ukupno 600,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava odštetnog zahtjeva od 15.10.2020. (opomena pred tužbu) u iznosu od 200,00 eura ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u iznosu od 2.100,00 eura, skupa s pridodanim PDV-om, ukupno 2.625,00 eura. Uvažavajući uspjeh tužitelja u postupku u iznosu od 85%, tužitelju se priznaje pravo na troškove za zastupanje po punomoćniku u iznosu od 2.231,25 eura.

51. Navedenom iznosu u cijelosti su priznati troškovi medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, troškovi predujma za očevid u iznosu od 76,48 eura, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 55,25 eura i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 59,89 eura.

52. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 2.622,87 eura kako je odlučeno pod III. izreke presude.

53. Tužitelju nisu priznati troškovi preko iznosa utvrđenog uspjehom u postupku (2.625,00 eura / 2.231,25 eura). Nisu mu priznati niti troškovi zatražene naknade na ime vještačenja od priznatih 200,00 eura do zatraženih 300,00 eura, sve sukladno računu vještaka. Nadalje nije mu priznat niti trošak pristojbe na presudu od priznatih 59,89 eura do zatraženih 133,51 eura. Ukupno mu nije priznato pravo na 567,37 eura kako je to i odlučeno pod IV. izreke presude.

54. Na priznati trošak tužitelju su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

Slavonski Brod, 5. ožujka 2025.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Odvj. Anita Pezer, Slavonski Brod,

2. Odvj. Zoran Mataić, Slavonski Brod.