REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-769/2024-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja RB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika PSIHIJATRIJSKA BOLNICA SVETI IVAN OIB: 39696562783 iz Zagreba, Jankomir 11, kojeg zastupa punomoćnik Alen Pešušić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja HB, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika Ane Kebet, odvjetnice, dana 05. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku PSIHIJATRIJSKA BOLNICA SVETI IVAN OIB: 39696562783 iz Zagreba, Jankomir 11, da tužitelju RB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće isplati iznos od 324,91 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

- 17,81 EUR od 16. svibnja 2014. do isplate,

- 17,81 EUR od 16. lipnja 2014. do isplate,

- 37,31 EUR od 16. srpnja 2014. do isplate,

- 23,11 EUR od 16. rujna 2014. do isplate,

- 9,16 EUR od 16. listopada 2014. do isplate,

- 4,68 EUR od 16. studenog 2014. do isplate,

- 34,21 EUR od 16. siječnja 2015. do isplate,

- 35,77 EUR od 16. veljače 2015. do isplate,

- 8,48 EUR od 16. travnja 2015. do isplate,

- 2,68 EUR od 16. svibnja 2015. do isplate,

- 18,74 EUR od 16. lipnja 2015. do isplate,

- 53,66 EUR od 16. srpnja 2015. do isplate,

- 31,46 EUR od 16. rujna 2015. do isplate,

- 5,09 EUR od 16. listopada 2015. do isplate,

- 17,96 EUR od 16. studenog 2015. do isplate,

- 6,93 EUR od 16. prosinca 2015. do isplate,

u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 392,02 eur bruto sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

III Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 237,75 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 02. travnja 2019. godine podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo da je zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme te je prema utvrđenom rasporedu radnog vremena mjesečno ostvarivao prekovremeni rad i to u redovnom radu od ponedjeljka do petka dnevno duže od 8 sati, radom subotom i nedjeljom, u dežurstvu, u smjenskom radu i u turnusu. U navedenim oblicima rada tužitelj je ostvarivao prekovremeni rad na dane blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i u dane Uskrsa, koji su mjesečno padali od ponedjeljka do petka. Prekovremene sate rada tužitelj je mjesečno u utuženom razdoblju odrađivao u noćnom dijelu dana, u drugoj smjeni, subotom i nedjeljom, ali ih tuženik nije tako obračunavao niti isplatio. Zbog neplaćanja prekovremenog rada u spornom razdoblju odrađenog na blagdane, neradne dane i dane Uskrsa koji su padali od ponedjeljka do petka, tužitelju nije u cijelosti isplaćena naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

2. Tužbenim zahtjevom u podnesku od 31. siječnja 2020. godine tužitelj na ime razlike plaće potražuje ukupni iznos od 5.401,75 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom bruto iznosu razlike plaće.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je tužitelju u utuženom razdoblju isplatio sve što je bio u obvezi isplatiti na temelju pravnih propisa sukladno odredbama važećih kolektivnih ugovora. Tuženik tvrdi da se dodatak za otežane uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje računaju na osnovnu plaću, ali u istu ne spada prekovremeni rad. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada i svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda sati. Tuženik tvrdi da se svi dodaci i uvećanja plaće iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja obračunavaju na osnovnu plaću. O načinu obračuna i isplate uvećanja i dodataka na plaću postoje obvezujuća tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u obračunske liste (list 22-80 spisa), evidenciju radnog vremena (list 81-139 spisa). U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. (list 149-159 i 171 spisa).

5. Temeljem provedenih dokaza sud je presudom poslovni broj: Pr-1084/2019- 38 od 26. veljače 2020. usvojio tužbeni zahtjev i naložio je tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće isplati ukupni iznos od 5.401,75 kn bruto sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Rijeci broj: Gž R-435/2020 od 09. listopada 2020. godine.

6. Vrhovni sud RH je rješenjem poslovni broj Rev 703/2021 od 23. travnja 2024. godine ukinuo presudu Županijskog suda u Rijeci broj: Gž R-435/2020 od 09. listopada 2020 i presudu ovog suda broj: Pr-1084/2019-38 od 26. veljače 2020. pod točkom I izreke i pod točkom II izreke za iznos od 6.125,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Navedena presuda ukinuta je zbog pogrešne primjene Zaključaka 148 i 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba Kolektivnog ugovora.

7. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 23. siječnja 2025. tužitelj na ime razlike plaće potražuje ukupni iznos od 324,91 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom bruto iznosu razlike plaće.

8. U podnesku od 28. siječnja 2025. tuženik je naveo da je tužitelj podneskom od 23. siječnja 2025. djelomično povukao tužbu, a tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbe koje je tužitelj izvršio podneskom od 23. siječnja 2025. godine.

9. Člankom 193 stavak 2 ZPP-a, propisano je da se tužba može povući sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Iz navedenog proizlazi da je za povlačenje tužbe nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban pristanak tuženika.

10. Prema pravnom shvaćanju sa treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) od 26. travnja 2021., smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) je djelomično povlačenje tužbe iz članka 193 ZPP-a za koje je potreban pristanak tuženika.

11. S obzirom da se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe koje je tužitelj izvršio u podnesku od 23. siječnja 2025., sud je ovom presudom odlučio o tužbenom zahtjevu iz podneska od 31. siječnja 2020. kojim tužitelj potražuje ukupni iznos od 5.401,75 kn (što odgovara iznosu od 716,93 eur) bruto sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

12. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

13. Člankom 47 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/2013) i člankom 45 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/2018) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanje plaće.

14. Člankom 51 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/2013 – u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) propisano je uvećanje plaće radnika za rad noću, subotom, nedjeljom, prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni te na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom i rad na dan Uskrsa. Navedeni dodaci međusobno se ne isključuju.

15. Radi utvrđenja visine dodatka za prekovremeni rad i razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je tuženik tužitelju prekovremeni rad obračunao kao razliku između svih odrađenih sati u mjesecu i redovnog mjesečnog fonda sati. Tuženik je redovni mjesečni fond sati utvrdio kao umnožak broja dana od ponedjeljka do petka u mjesecu (bez subota i nedjelja) i 8 sati. Vještak je utvrdio da ako je prekovremeni rad potrebno utvrditi kao razliku odrađenih sati i mjesečnog fonda radnih sati, bez primjene zaključka 153 Povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, tada neobračunata plaća za prekovremeni rad i naknada plaće za godišnji odmor u razdoblju od 01. travnja 2014. godine do 28. veljače 2019. godine iznosi 5.401,75 kn bruto i to 4.751,84 kn bruto na ime dodatka za prekovremeni rad i 649,91 kn bruto na ime naknade plaće za godišnji odmor. Ako je prekovremeni rad potrebno utvrditi kao razliku odrađenih sati i mjesečnog fonda radnih sati s primjenom zaključka 153 Povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora tada neobračunata plaća za prekovremeni rad i naknada plaće za godišnji odmor za razdoblje od 01. travnja 2014. godine do 30. studenog 2015. godine iznosi ukupno 2.448,06 kn bruto i to 2.040,44 kn na ime dodatka za prekovremeni rad i 407,62 kn bruto na ime naknade plaće za godišnji odmor.

16. Povodom prigovora tuženika vještak je u očitovanju od 09. prosinca 2019. godine naveo da ako se zaključak 153 treba primijeniti od 01. prosinca 2013. godine, odnosno za cijelo sporno razdoblje od veljače 2014. godine na dalje, tada tužitelj nema potraživanja s osnove dodatka za prekovremeni rad pa tako ni naknade za godišnji odmor u cijelom spornom razdoblju.

17. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je sačinjen objektivno i stručno, vještak je izvršio izračun utuženog potraživanja u dvije varijante, a pravno je pitanje da li se na utuženo potraživanje primjenjuju zaključci zajedničkog Povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora.

18. Tužitelj je podneskom od 23. siječnja 2025. specificirao tužbeni zahtjev sukladno rješenju Vrhovnog suda RH Rev 703/2021 od 23. travnja 2024. na način da na ime razlike plaće potražuje ukupni iznos od 324,91 eur bruto. Navedeni iznos u skladu je s varijantom 2 nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 23. listopada 2019. prema kojoj utuženo potraživanje obračunato uz primjenu Zaključka 153 iznosi ukupno 2.448,06 kn bruto, koji iznos odgovara iznosu od 324,91 eur bruto.

19. Zaključkom 153 od 21. prosinca 2015. Zajedničko povjerenstvo stavilo je izvan snage Zaključak 148, a prema Zaključku 153, redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati.

20. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora od strane Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje tumačenje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora sukladno članu 19 stavak 6 Kolektivnog ugovora za djelatnike zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/2013), sud je zaključio da tužitelju pripada naknada za prekovremeni rad odrađen u dane blagdana od ponedjeljka do petka samo za razdoblje u kojem je važio Zaključak 148, odnosno do 20. prosinca 2015. godine, a od 21. prosinca 2015. tužitelju pripada naknada za prekovremeni rad obračunata primjenom Zaključka 153

21. Člankom 36 stavak 1 Kolektivnog ugovora propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Međutim, radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji je dežuran ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

22. S obzirom da tuženik nije tužitelju isplatio naknadu za prekovremeni rad, tužitelju je naknada za vrijeme godišnjeg odmora obračunata na temelju prosječne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca koja je manja od prosječne plaće koja bi tužitelju bila isplaćena da mu je tuženik isplatio dodatak na plaću za prekovremeni rad odrađen u dane blagdana od ponedjeljka do petka.

23. Tužitelju je na ime razlike plaće za prekovremeni rad i na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor dosuđen ukupni iznos od 324,91 eur (2.448,06 kn) bruto, koji iznos je utvrđen financijskim vještačenjem. Preostali iznos od 392,02 eur bruto sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sud je odbio kao neosnovan.

24. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15 i 156/22, 155/23).

25. Tužitelju je na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec jer plaća sukladno članku 84 stavak 3 Zakona o radu (Narodne novine 149/2009), odnosno članku 92 stavak 3 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) dospijeva petnaestog dana u idućem mjesecu.

26. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi članka 154 stavak 2 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

27. Sud je utvrdio tužiteljev uspjeh u parnici temeljem vrijednosti predmeta spora od 716,93 eur (5.401,75 kn) sukladno tužbenom zahtjevu iz podneska od 31. siječnja 2020. godine.

28. Sukladno članku 154 stavak 2 ZPP-a sud je utvrdio da je tužitelj uspio u sporu sa 45,31%, a tuženik je uspio u sporu sa 54,69%, što znači da tuženiku pripada naknada parničnog troška u omjeru od 9,38%.

29. Tuženiku je priznata nagrada za sastav odgovora na tužbu od 15.04.2019. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 04.07.2019. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 07.11.2019. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 05.02.2020. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 9/1), zastupanje na ročištu za objavu presude 26.02.2020. u iznosu od 75,00 eur (Tbr. 9/3), za sastav žalbe od 28.02.2020. u iznosu od 187,50 eur (Tbr. 10/1), za sastav prijedloga za dopuštenje revizije od 13.11.2020. u iznosu od 225,00 eur (Tbr. 10/5), za sastav revizije od 09.04.2021. u iznosu od 225,00 eur (Tbr. 10/5), za sastav podneska od 28.01.2025. u iznosu od 37,50 eur (Tbr. 8/3), za zastupanje na ročištu 13.02.2025. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 9/1), zastupanje na ročištu za objavu presude 05.03.2025. u iznosu od 75,00 eur (Tbr. 9/3).

30. Ukupan trošak tuženika iznosi 1.575,00 eur, a s obzirom da je tuženik uspio u sporu sa 54,69%, što umanjeno za uspjeh tužitelja od 45,31% iznosi 9,38 %, tuženiku na ime parničnog troška pripada iznos od 147,73 eur. Navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 36,93 eur i trošak sudske pristojbe za reviziju u iznosu od 53,09 eur, pa je tuženiku na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 237,75 eur.

31. Tuženiku je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.

32. Tuženiku nije priznata nagrada za sastav podnesaka od 08. svibnja 2019., 07. lipnja 2019., 09. studenog 2019., 18. prosinca 2019. i 15. travnja 2021., jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice, u smislu članka 155 ZPP-a. Tuženiku nije priznata nagrada za sastav podneska od 27. siječnja 2021. jer navedeni podnesak nije predan u spis. Tuženiku nije priznata nagrada za zastupanje na ročištu 20. siječnja 2021. jer navedenog dana u ovom postupku nije održano ročište.

33. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 05. ožujka 2025.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika