Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Pr-204/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice: IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika: Centar za odgoj i obrazovanje Juraj Bonači, OIB: 00475993244, Brune Bušića 30, Split, kojeg zastupa punomoćnik Frane Sikirica, odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 19. veljače 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dne 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću, te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 01.02.2018.g. do 31.10.2024.g. u ukupnom iznosu od 184,69 € zajedno s pripadajućom:

zakonskom kamatom koja na iznos od 46,08 EUR teče od 15. srpanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 9,35 EUR teče od 15. kolovoz 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 20,82 EUR teče od 15. ožujak 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 2,86 EUR teče od 15. travanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 23,81 EUR teče od 15. svibanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 5,28 EUR teče od 15. lipanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 8,81 EUR teče od 15. kolovoz 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 7,36 EUR teče od 15. listopad 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR teče od 15. svibanj 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR teče od 15. lipanj 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,03 EUR teče od 15. rujan 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,02 EUR teče od 15. listopad 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 15,58 EUR teče od 15. studeni 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 8,00 EUR teče od 15. veljača 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 1,36 EUR teče od 15. travanj 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 5,00 EUR teče od 15. srpanj 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 1,43 EUR teče od 15. kolovoz 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 15,37 EUR teče od 15. rujan 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 12,05 EUR teče od 15. listopad 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 1,28 EUR teče od 15. siječanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,16 EUR teče od 15. veljača 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,02 EUR teče od 15. svibanj 2023.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , a o d 1. 1. 2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, dok se odbija zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu.

II/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati ti tužitelj ici parnični trošak u iznosu od 609,20 eura na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od 5. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 13. ožujka 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu njegovatelja, te da je tuženik zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće i to s osnova pogrešno obračunate osnovne plaće za sve odrađene sate, dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve odrađene sate rada, te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a pri tome pozivajući se na Zakon o radu, Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike. Temeljem prednjeg, tužiteljica potražuje od tuženika, a nakon konačnog preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 27. prosinca 2024. isplatu iznosa od 184,69 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 4. svibnja 2023.tuženik navodi kako je tužbeni zahtjev u potpunosti neutemeljen, te stoga predlaže isti odbiti kao neosnovan i tužiteljicu osuditi na snošenje parničnog troška tuženiku. Ističe kako su tvrdnje tužiteljice o pogrešnom obračunu plaće neosnovani, jer je tuženik u utuženom razdoblju pravilno obračunao i isplatio tužiteljici osnovnu plaću i sve dodatke na plaću, a sve sukladno odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi i Zakona o radu. Ujedno ističe prigovor zastare za sva potraživanja dospjela prije 13. 3. 2018.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih platnih lista, te financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za vještačenja d.o.o., a po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze NĐ, dipl.oec. od 20. prosinca 2024. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu njegovateljice.

5. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće s osnove neisplaćenog dodatka za posebne uvjete rada, temeljem odredbe čl. 46. KU/17, odnosno čl. 54. KU/2018 te za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a sve zbog pogrešnog načina obračuna naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje, kao i temeljem manje obračunatih naknada obračunatih na temelju obračunatih i isplaćenih plaća (bez dodataka i naknada).

8. Vještačenjem Centra za vještačenja d.o.o., a po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze NĐ od 20. prosinca 2024. utvrđeno je da je tuženik tužiteljici na sate rada obračunavao uvećanja zavisno jesu li odrađeni subotom, nedjeljom, na dane blagdana, odnosno zavisno od toga jesu li isti odrađeni u noćnom dijelu dana i u drugoj smjeni, te da je po osnovu prekovremenog rada obračunavao iznos koji se odnosi na umnožak broja prekovremenih sati, a vrijednost osnovnog sata uvećao za dodatak za prekovremeni rad (50%), ali samo na sate koje je tuženik iskazao kao prekovremeni rad u obračunskim listama, međutim, u razdoblju od 1. 2. 2018. pa nadalje dodatak na posebne uvjete rada nije obračunat na sate koji su obračunati kao prekovremeni, već je taj dodatak obračunao na sate rada iskazane kao redovni rad, a nije obračunat na sate koje je tuženik iskazao kao prekovremene u svojim platnim listama. Vještak je mišljenja da za razdoblje od 1. 2. 2018. do 31.10.2024. potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 63,59 EUR, a manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad, iznosi 13,59 EUR, slijedom čega ukupno potraživanje tužiteljice koje proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad iznosi 77,18 EUR. Nadalje, pod pretpostavkom da se zauzme stav da tužiteljici pripada pravo potraživanja za cjelokupno razdoblje i temeljem manje obračunatih naknada obračunatih temeljem obračunatih i isplaćenih plaća (bez prethodno prikazanih dodataka i naknada koje iz istih proizlaze) manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca iznosi 107,51 EUR.

9. Na nalaz i mišljenje Centra za vještačenje d.o.o. punomoćnici parbenih stranaka nisu imali primjedbi pa sud isto kao stručno, objektivno i jasno obrazloženo, te dano u skladu s pravilima struke isto u cijelosti prihvaća.

10. Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi u čl. 43. (Narodne novine broj 32/2017), odnosno u čl. 51. („Narodne novine“, broj 61/2018, 3/2019)29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 – dalje: KU/18) regulira plaću radnika na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću s time da osnovnu plaću radnika čini umnožak vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su uvećanja plaća, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i stimulacija.

11. Osnovna plaća djelatnika se prema odredbi članka 45. KU/17, odnosno čl. 53. KU/18 uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 %, za dvokratni rad s prekidom od 90 min i duže 10 %, za smjenski rad 10 %, za rad u turnusu 10 %, za rad samo u drugoj smjeni 10 %.

12. Odredbom čl. 46. KU/17, odnosno čl. 54. KU/18 određeno je da će se osnovna plaća uvećati s osnova uvjeta rada radniku za njegu odraslih osoba s težim invaliditetom (težim tjelesnim, intelektualnim, mentalnim, osjetilnim ili višestrukim oštećenjima), te djece s težim tjelesnim, senzoričkimm, komunikacijskim, intelektualnim ili višestrukim teškoćama, na smještaju ili boravku u domovima socijalne skrbi za 25 %.

13. Kako kolektivni ugovori daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, to tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad.

13.1. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po osnovu čl. 46. KU/17, odnosno čl. 54. KU/18, budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 46. KU/17, odnosno čl. 54. KU/128. Tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad, jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu.

13.2. Ovo pravo tužiteljice je utvrđeno i KU i čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, dalje ZR/14) kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće.

13.3. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate.

14. Također, tužiteljica potražuje i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, koji zahtjev je također osnovan.

15. Odredbom čl. 37. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( „Narodne novine“ broj: 128/17, 47/18, 123/19 i 66/20 - dalje TKU) određeno je se da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za zaposlenika. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 56/2022, 127/2022, 58/2023, 128/2023) u istom članku navodi da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se isplaćuje naknada plaće u visini njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem koristi godišnji odmor (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ili u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, ovisno o tome što je za zaposlenika povoljnije. ).

16. I odredbom čl. 81. ZR-a propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

17. Nadalje, odredbom članka 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi (NN 32/2017, 61/2018), odnosno članak 56. (NN 61/2018, 3/2019), određeno je da ako je radnik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Od 1. svibnja 2022. godine Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/2022) u čl. 57 navodi da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ako je to povoljnije za zaposlenika, odnosno ako je u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojemu je započeto bolovanje zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva se uračunava u prosjek.

17.1. Osim toga, vještačenjem je utvrđeno da tužiteljici za utuženo razdoblje nisu isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje temeljem obračunatih i isplaćenih plaća pa tužiteljici pripada pravo i s osnova manje obračunatih naknada obračunatih temeljem obračunatih i isplaćenih plaća (bez dodataka i naknada koje iz istih proizlaze) za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca potraživati razliku neisplaćenih naknada.

18. Imajući u vidu prednje, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu ukupnog iznosa od 184,69 eura (iznos od 63,59 eura s osnova dodataka za posebne uvjete rada; iznos od 13,59 eura manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad i iznos od 107,51 eura manje obračunate naknade za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate (čl. 92. st. 3. ZR/14), koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) pa je u tom dijelu tužiteljica odbijena u zahtjevu, a kako je odlučeno u točki I izreke presude.

19. Tuženik je istakao prigovor zastare za sva potraživanja dospjela prije 13. 3. 2018., a koji prigovor po ocjeni ovog suda nije osnovan.

19.1. Naime, u smislu odredbi čl. 139. ZR određeno je kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Kako je tužba podnesena dne 13. ožujka 2023., a najstarije potraživanje tužiteljice se odnosi na lipanj 2019., koje dospijeva na naplatu 15. srpnja 2019., to je onda očito da potraživanje tužiteljice nije zastarjelo.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19 i 80/22 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) pa je tužiteljici, koja u neznatnom dijelu zahtjeva nije uspjela, za koji dio nije ni nastao poseban trošak, priznat trošak u cijelosti i to: za sastav tužbe 25 bodova, za sastav podneska od 29. kolovoza 2023. i 27. prosinca 2024. po 25 bodova, za zastupanje na ročištima od 14. listopada 2024. i 19. veljače 2025. po 25 bodova, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 12,5 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi 275,00 eura, na ime PDV-a iznos od 68,75 eura, te na ime troškova financijskog vještačenja iznos od 265,45 eura, ukupno iznos od 609,20 eura, koji iznos će se isplatiti na žiro račun punomoćnice tužiteljice. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 5. ožujka 2025., kao dana presuđenja, do isplate (točka II izreke presude).

20.1. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

20.2. U punomoći od 2. prosinca 2022. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnicu da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun.

U Splitu 5. ožujka 2025.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika