Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-166/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jacinti Toš Špehar odvjetnici iz Bjelovara, protiv tuženika Erste 6 Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-54/2025-4 od 30. siječnja 2025., 5. ožujka 2025.

r i j e š i o j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-54/2025-4 od 30. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti tuženika kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede pravila parničnog postupka. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje ili da isto preinači sukladno žalbenim navodima. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 93,75 eura.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), jer pobijano rješenje sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a nema niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

6. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a na ostale bitne procesne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. Tužiteljica je 6. studenoga 2024. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

8. U podnesku uz odgovor na tužbu tuženik je putem opunomoćenika dostavio prigovor mjesne nenadležnosti, u kojem navodi da je odredbom Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5102444688 od 1. lipnja 2005. ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke, da su time ugovorne strane, ovdje parnične stranke, ugovorom potvrdile zakonske odredbe o općemjesnoj nadležnosti za tuženika, i to odredbe članka 46. i 48. ZPP-a. Nadalje, ističe da sud čija je nadležnost sporazumno određena i sud čija je nadležnost za suđenje ustanovljena zakonom su istovjetni, te tuženik smatra da je za suđenje u ovoj stvari nedvojbeno mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci.

9. Pravilno je sud prvog stupnja prigovor ocijenio neosnovanim.

10. Odredbom članka 70. stavak 1. ZPP-a propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uz uvjet da je isti stvarno nadležan.

11. Stranke su člankom 16. predmetnog Ugovora za slučaj sporova proizašlih iz tog ugovora ugovorile mjesnu nadležnost suda u sjedištu banke.

12. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica u ovom predmetu ima status potrošača, u smislu članka 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15 i 52/16) te da se primjenjuje mjerodavno potrošačko pravo.

13. Odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st.1), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st.2).

14. Istovjetne odredbe sadrži i članak 49. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/19) koji je na snazi u trenutku podnošenja tužbe, s tim da su oba zakona usklađeni s Direktivom vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva).

15. Člankom 1. stavak 3. Direktive reguliraju se nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima, te se smatra nepoštenom ona jednostrana određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama, mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

16. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje da su u konkretnom slučaju ispunjeni prethodno navedeni uvjeti jer je mjesna nadležnost određena u tipskom ugovoru, unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka nije mogla pregovarati niti utjecati na sadržaj. Protivno je načelu savjesnosti i poštenja kada stranke jedna drugoj uvjetuju bez posebnog pregovaranja nadležnost suda, čime tuženik sebe dovodi u znatno povoljniji položaj od tužitelja i time ga dovodi u neravnopravan položaj.

17. Kako je pravna posljedica takvih odredbi sukladno članku 55. stavak 1. ZZP-a ništetnot, a isto određuje i odredba članka 87. stavak 1. ZZP/03, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da je prigovor tuženika neosnovan.

18. Odredba čanka 16. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51401652-5102444688 kao odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika kao trgovca (u smislu odredbi ZZP-a) nije bila posebno pregovarana i tužitelj nije mogao utjecati na njihov sadržaj, a uzrokuje suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača jer bi ona, kao osoba čije je prebivalište u [adresa], radi zaštite svojih prava u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Rijeci bila primorana snositi dodatne troškove dolaska na sud, što se ne odnosi jednako i na tuženika, a cestovna udaljenost između [adresa] i [adresa] iznosi preko 250 kilometara dok udaljenost dolaska na ročišta opunomoćenika tuženika jednako približno odgovara Općinskom sudu u Rijeci i Općinskom sudu u Virovitici.

19. S obzirom na navedeno, pravilno sud prvog stupnja smatra da se na temelju nepoštene odredbe Ugovora ne može zasnovati nadležnost Općinskog suda u Rijeci.

20 Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud ocjenu nepoštenosti predmetne ugovorne odredbe nije donio bez prethodno provedenog kontradiktornog postupka vrijeđajući načelo saslušanja stranaka jer iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti dostavio tužitelju radi očitovanja, da se tužitelj očitovao na taj prigovor i da su stranke o prigovoru mjesne nenadležnosti.

21. Nadalje, prema članku 19. l. stavak 1. ZPK-a, a koji članak uređuje nadležnost sudova, u sporovima koji nastanu u svezi s ugovorom o kreditu, potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Općinski sud u Virovitici nadležan je kao sud mjesta gdje tužitelj kao potrošač ima prebivalište, sve sukladno citiranom članku 19. stavak 1. ZPK-a.

22. Posebno treba istaknuti da se članak 19.l stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 102/15, dalje ZID ZPK) koji je stupio na snagu dana 30. rujna 2015. u ovom predmetu primjenjuje jer je riječ o procesnoj odredbi koja se primjenjuje na sve sporove u tijeku nakon stupanja na snagu. Isto tako, pogrešno tuženik smatra da se čl. 19.l stavak 1. ZPK-a ne primjenjuje u ovom predmetu jer ne potpada pod pojam spora iz članka 19. j ZPK- a. Naime, članak 19. l ZPK-a se primjenjuje na svaki spor koji nastane u vezi s ugovorom o kreditu potrošača.

23. Zbog navedenoga, pravno nije odlučan žalbeni navod tuženika vezan uz pogrešnu primjenu članka 59. ZPP-a, odnosno mora li poslovna jedinica tuženika biti upisana u registar.

24. Naime, ovdje je potrebno istaknuti da je temeljem zakonskog ovlaštenja iz članka 11. stavak 1. Zakona o sudovima (Narodne novine 28/13 – 36/24), zajednički predsjednik neposredno višeg suda, kako Općinskog suda u Virovitici, tako i Općinskog suda u Bjelovaru, dakle, Županijski sud u Bjelovaru delegirao predmet navedenog suda P-978/24 u nadležnost postupanja prvostupanjskom sudu u Virovitici, što je mjera koja ima za legitimni cilj rasterećenje suda u Bjelovaru kao opterećenog suda i pokušaj nastojanja da se ostvari načelo brzine i efikasnosti postupanje sudova kao tijela sudbene vlasti u rješavanju konkretnih sporova koji su nastali između stranaka u vezi sa zahtjevima koji su usmjereni na zaštitu ili ostvarenje njihovih prava u slučaju prenošenja mjesne nadležnosti u skladu s navedenom zakonskom odredbom. Dakle, sud kojem je rješenjem predsjednika višeg suda ustupljen predmet kao drugom stvarno nadležnom sudu, načelno se ne može proglasiti mjesno nenadležnim i predmet vratiti nadležnom sudu, osim u slučaju kada ni sud pred kojim je postupak pokrenut nije bio mjesno nadležan (članak 11. stavak 1. Zakona o sudovima, odluka VSRH Dr1-227/16-2 od 24. travnja 2017.

25. Kako je sud pred kojim je postupak pokrenut podnošenjem tužbe dana 6. studenoga 2024. (OS Bjelovar) nadležan za postupanje u ovom predmetu prema utvrđenju ovog suda po čl. 59 ZP-a prema kriteriji izberive nadležnosti, obzirom na utvrđenu ništetnosti odredbe članka 16 iz Ugovora o kreditu, te utvrđene činjenice da je spor nastao u vezi djelatnosti podružnice tuženika koja se nalazi izvan registrirane adrese njegova sjedišta, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se može oglasiti mjesno nenadležnim za postupanjem u ovom konkretnom predmetu.

26. Prema tome prigovor mjesne nenadležnosti istaknut u odgovoru na tužbu prvostupanjski sud je također pravilno odbio kao neosnovan.

27. Slijedom navedenog, valjalo je, primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, odlučiti kao u točki I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

28. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 166. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 5. ožujka 2025.

Sutkinja:

Milka Vraneš