Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-296/2024-43

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vinko Adžić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Vinko Adžić i Ivan Adžić u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koje zastupaju članovi Uprave ŠC i TC, a njih punomoćnik Danko Škare, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno i njenog punomoćnika Ivana Adžića, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 028-50-4240312, sklopljenog dana 5. srpnja 2007. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao banke i tužiteljice VC kao korisnika kredita i davatelja osiguranja, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dakle točka 1. Ugovora u dijelu u kojem je iznos kredita određen u kunskoj protuvrijednosti CHF 20.239,36 te točka 7. Ugovora u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća.

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 028-50-4240312, sklopljenog dana 5. srpnja 2007. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao banke i tužiteljice VC kao korisnika kredita i davatelja osiguranja, kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, dakle točka. 2. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, isplati ukupan iznos od 864,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate na svaki pojedinačni mjesečni iznos do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 5,70 eur od 21.1.08. do isplate,

- na iznos od 5,69 eur od 28.2.08. do isplate,

- na iznos od 5,67 eur od 23.4.08. do isplate,

- na iznos od 5,62 eur od 19.6.08. do isplate,

- na iznos od 7,22 eur od 19.6.08. do isplate,

- na iznos od 7,24 eur od 19.9.08. do isplate,

- na iznos od 7,54 eur od 8.12.08. do isplate,

- na iznos od 7,84 eur od 11.5.09. do isplate,

- na iznos od 7,70 eur od 2.7.09. do isplate,

- na iznos od 7,78 eur od 25.8.09. do isplate,

- na iznos od 10,30 eur od 25.8.09. do isplate,

- na iznos od 10,23 eur od 2.11.09. do isplate,

- na iznos od 10,59 eur od 25.1.10. do isplate,

- na iznos od 10,63 eur od 5.2.10. do isplate,

- na iznos od 10,89 eur od 26.5.10. do isplate,

- na iznos od 11,94 eur od 16.9.10. do isplate,

- na iznos od 11,77 eur od 16.11.10. do isplate,

- na iznos od 12,20 eur od 15.12.10. do isplate,

- na iznos od 12,19 eur od 31.1.11. do isplate,

- na iznos od 12,19 eur od 4.2.11. do isplate,

- na iznos od 12,36 eur od 28.2.11. do isplate,

- na iznos od 12,15 eur od 31.3.11. do isplate,

- na iznos od 12,19 eur od 30.4.11. do isplate,

- na iznos od 13,08 eur od 31.5.11. do isplate,

- na iznos od 13,16 eur od 30.6.11. do isplate,

- na iznos od 13,91 eur od 31.7.11. do isplate,

- na iznos od 13,52 eur od 31.8.11. do isplate,

- na iznos od 13,11 eur od 30.9.11. do isplate,

- na iznos od 11,21 eur od 23.11.11. do isplate,

- na iznos od 11,28 eur od 30.11.11. do isplate,

- na iznos od 11,45 eur od 31.12.11. do isplate,

- na iznos od 11,60 eur od 31.1.12. do isplate,

- na iznos od 11,62 eur od 29.2.12. do isplate,

- na iznos od 11,52 eur od 31.3.12. do isplate,

- na iznos od 11,59 eur od 30.4.12. do isplate,

- na iznos od 11,64 eur od 31.5.12. do isplate,

- na iznos od 11,56 eur od 30.6.12. do isplate,

- na iznos od 11,58 eur od 31.7.12. do isplate,

- na iznos od 11,52 eur od 31.8.12. do isplate,

- na iznos od 11,39 eur od 30.9.12. do isplate,

- na iznos od 11,53 eur od 31.10.12. do isplate,

- na iznos od 11,59 eur od 30.11.12. do isplate,

- na iznos od 11,55 eur od 31.12.12. do isplate,

- na iznos od 11,28 eur od 31.1.13. do isplate,

- na iznos od 11,51 eur od 28.2.13. do isplate,

- na iznos od 11,53 eur od 31.3.13. do isplate,

- na iznos od 11,44 eur od 30.4.13. do isplate,

- na iznos od 11,17 eur od 31.5.13. do isplate,

- na iznos od 11,16 eur od 30.6.13. do isplate,

- na iznos od 11,23 eur od 31.7.13. do isplate,

- na iznos od 11,33 eur od 31.8.13. do isplate,

- na iznos od 11,48 eur od 30.9.13. do isplate,

- na iznos od 11,40 eur od 31.10.13. do isplate,

- na iznos od 11,46 eur od 30.11.13. do isplate,

- na iznos od 11,52 eur od 31.12.13. do isplate,

- na iznos od 11,56 eur od 31.1.14. do isplate,

- na iznos od 11,64 eur od 28.2.14. do isplate,

- na iznos od 11,61 eur od 31.3.14. do isplate,

- na iznos od 11,52 eur od 30.4.14. do isplate,

- na iznos od 11,50 eur od 31.5.14. do isplate,

- na iznos od 11,51 eur od 30.6.14. do isplate,

- na iznos od 11,61 eur od 31.7.14. do isplate, sve to u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, isplati ukupan iznos od 3.829,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate na svaki pojedinačni mjesečni iznos do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 1,59 eur od 31.8.07. do isplate,

- na iznos od 2,76 eur od 24.11.07. do isplate,

- na iznos od 4,72 eur od 21.1.08. do isplate,

- na iznos od 4,24 eur od 28.2.08. do isplate,

- na iznos od 3,64 eur od 23.4.08. do isplate,

- na iznos od 2,24 eur od 19.6.08. do isplate,

- na iznos od 2,83 eur od 19.9.08. do isplate,

- na iznos od 10,18 eur od 8.12.08. do isplate,

- na iznos od 17,47 eur od 11.5.09. do isplate,

- na iznos od 13,84 eur od 2.7.09. do isplate,

- na iznos od 15,83 eur od 25.8.09. do isplate,

- na iznos od 14,51 eur od 2.11.09. do isplate,

- na iznos od 21,13 eur od 25.1.10. do isplate,

- na iznos od 21,96 eur od 5.2.10. do isplate,

- na iznos od 26,66 eur od 26.5.10. do isplate,

- na iznos od 45,94 eur od 16.9.10. do isplate,

- na iznos od 42,86 eur od 16.11.10. do isplate,

- na iznos od 50,70 eur od 15.12.10. do isplate,

- na iznos od 50,59 eur od 31.1.11. do isplate,

- na iznos od 50,46 eur od 4.2.11. do isplate,

- na iznos od 53,61 eur od 28.2.11. do isplate,

- na iznos od 49,76 eur od 31.3.11. do isplate,

- na iznos od 50,45 eur od 30.4.11. do isplate,

- na iznos od 66,79 eur od 31.5.11. do isplate,

- na iznos od 68,38 eur od 30.6.11. do isplate,

- na iznos od 82,03 eur od 31.7.11. do isplate,

- na iznos od 75,02 eur od 31.8.11. do isplate,

- na iznos od 67,34 eur od 30.9.11. do isplate,

- na iznos od 64,43 eur od 23.11.11. do isplate,

- na iznos od 65,93 eur od 30.11.11. do isplate,

- na iznos od 69,59 eur od 31.12.11. do isplate,

- na iznos od 72,78 eur od 31.1.12. do isplate,

- na iznos od 73,21 eur od 29.2.12. do isplate,

- na iznos od 71,00 eur od 31.3.12. do isplate,

- na iznos od 72,49 eur od 30.4.12. do isplate,

- na iznos od 73,51 eur od 31.5.12. do isplate,

- na iznos od 71,80 eur od 30.6.12. do isplate,

- na iznos od 72,25 eur od 31.7.12. do isplate,

- na iznos od 70,96 eur od 31.8.12. do isplate,

- na iznos od 68,18 eur od 30.9.12. do isplate,

- na iznos od 71,15 eur od 31.10.12. do isplate,

- na iznos od 72,57 eur od 30.11.12. do isplate,

- na iznos od 71,57 eur od 31.12.12. do isplate,

- na iznos od 65,98 eur od 31.1.13. do isplate,

- na iznos od 70,73 eur od 28.2.13. do isplate,

- na iznos od 71,14 eur od 31.3.13. do isplate,

- na iznos od 69,28 eur od 30.4.13. do isplate,

- na iznos od 63,49 eur od 31.5.13. do isplate,

- na iznos od 63,35 eur od 30.6.13. do isplate,

- na iznos od 64,77 eur od 31.7.13. do isplate,

- na iznos od 67,05 eur od 31.8.13. do isplate,

- na iznos od 70,21 eur od 30.9.13. do isplate,

- na iznos od 68,58 eur od 31.10.13. do isplate,

- na iznos od 69,73 eur od 30.11.13. do isplate,

- na iznos od 71,04 eur od 31.12.13. do isplate,

- na iznos od 71,85 eur od 31.1.14. do isplate,

- na iznos od 73,57 eur od 28.2.14. do isplate,

- na iznos od 73,01 eur od 31.3.14. do isplate,

- na iznos od 71,10 eur od 30.4.14. do isplate,

- na iznos od 70,50 eur od 31.5.14. do isplate,

- na iznos od 70,77 eur od 30.6.14. do isplate,

- na iznos od 72,93 eur od 31.7.14. do isplate, sve to u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.584,61 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 20205. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u svojstvu korisnika kredita s tuženikom kao kreditorom 5.7.2007. sklopila Ugovor o kreditu (broj Ugovora: 028-50-4240312), solemniziran 6.7.2007. pred javnim bilježnikom Katicom Valić iz Zagreba pod poslovnim brojem: OV-9195/07. Točkom 1. Ugovora određen je iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 20.239,36 po srednjem tečaju banke na dan korištenja. Točkom 2. gore navedenog Ugovora, tužiteljica se tuženiku obvezala na odobreni kredit platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,95% godišnje. Točkom 7. Ugovora određeno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji tuženik uručuje tužiteljici po isplati kredita. Točkom 12. Ugovora u slučaju spora određena je nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika.

1.1. Nakon sklopljenog Ugovora o kreditu, tečaj švicarskog franka je u odnosu na hrvatsku kunu vrlo brzo porastao te je konstantno povećavan sve do intervencije zakonodavca. To je tužiteljici uzrokovalo znatno povećanje mjesečnih anuiteta kredita, što joj je u velikoj mjeri otežalo plaćanje istog. Nadalje, tijekom trajanja ugovornog odnosa između stranaka, tuženik je tužiteljicu u više navrata obavještavao o svojim jednostranim odlukama kojima je mijenjana kamatna stopa. Tako je kamatna stopa za vrijeme dok je navedeni kredit bio u CHF mijenjana ukupno 4 puta te su kamatne stope nakon početne stope od 5,95 % godišnje iznosile:

6,95% od 1.11.2007., 7,25% od 1.5.2008., 7,75% od 1.3.2009. te 7,25% od 1.10.2011. pa do konačne otplate kredita 31.7.2014. Sa svakom promjenom visine kamatne stope mijenjan je i iznos mjesečnog anuiteta. Tužiteljica je navedeni kredit otplatila u cijelosti 31.7.2014., a do tog dana je za cijelo vrijeme trajanja kredita, bez obzira ne promjene / povećanja anuiteta u odnosu na početno stanje isti uredno plaćala. Predmetni ugovor o kreditu parnične stranke su sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te jednostranoj promjeni kamatne stope, na koji način je doveo tužiteljicu kao financijskom poslovanju neuku i nestručnu osobu, u neravnopravan položaj u kojem ona nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Pri tome ističe kako je u vrijeme realiziranja spornog kredita tuženik agresivno reklamirao kredite u CHF kao sigurne i povoljnije od onih vezanih za valutu EUR te je uz zavaravajuće reklame i isticanje da se radi o povoljnoj ponudi koja se nudi na akciji, sa nižim kamatnim stopama u odnosu na kredite u €, bez naknade za obradu kredita i samo do određenog roka, kod tužitelja stvorio uvjerenje da se radi o dobroj prilici koju se ne smije propustiti.

1.2. Također ističe da je tuženik tužiteljicu držao u uvjerenju kako je valuta CHF sigurna valuta, nije je upozorio na moguću učestalost promjene tečaja niti na faktore koji utječu na kretanje tečajeva. Tuženik je prije i u vrijeme zaključenja ugovora namjerno propustio obavijestiti tužiteljicu o općem riziku koji ugovor o kreditu nosi za svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak bio neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Tuženik tužiteljici nije objasnio niti koja je tečajna politika HNB tj. da središnja banka provodi politiku stabilnog tečaja kune prema euru, ali ne i prema drugim valutama. Ističe da je u odnosu na ponašanje tuženika (i ostalih banaka) opisano u toč. II. tužbe, udruga Potrošač podnijela tužbu za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv tuženika i 7 ostalih banaka koja je rezultirala donošenjem presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4.7.2013. te tužiteljica potanko izlaže što je u istoj utvrđeno. Navedena presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017 od 14.6.2018., tako da je sada pravomoćno utvrđeno kako su nepoštene odnosno ništetne i ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika. Tužiteljica se u tužbi poziva na pravna utvrđenja iz navedenih presuda, sve temeljem mogućnosti koju pružaju odredba čl. 502.c Zakona o parničnom postupku u pogledu proširenja subjektivnih granica pravomoćnosti presude te relevantne odredbe Zakona o zaštiti potrošača o tom pitanju.

1.3. Dakle, tužiteljica ističe da je odredbom čl. 81. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. ZZP/07 propisano kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu odnosno znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. I u odnosu na valutnu klauzulu u CHF i u odnosu na jednostranu promjenu kamatne stope sudovi su u postupku povodom kolektivne tužbe zauzeli stav da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama koje su potrošačima nametnute jednostranim odlukama banaka o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Pri tome, sudovi su rješavali pitanje da li su sporne ugovorne odredbe bile jasne, lako razumljive i uočljive. Utvrđeno je da su odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, međutim, iste prosječnom potrošaču nisu bile razumljive te je na te odredbe primijenjen test nepoštenosti koji je pokazao da svaki pojedini tuženik prije sklapanja, u vrijeme sklapanja i u vezi sklapanja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik je tužiteljicu tijekom pregovaranja o sklapanju ugovora o kreditu uvjeravao da je za nju povoljno sklopiti ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u švicarskim francima te da je švicarski franak sigurna valuta. Pri tome je tuženik tužiteljicu propustio informirati da je švicarski franak bila sigurna valuta samo i isključivo za tuženika kao davatelja kredita, a nikako ne za tužiteljicu kao korisnika kredita. Stoga tužiteljica kao prosječni potrošač nikako nije mogla razumjeti pravo značenje riječi da je švicarski franak sigurna valuta, a tuženik je kao stručna osoba to znao odnosno morao znati. Budući da tužiteljica nije bila u dovoljnoj mjeri obaviještena, ona niti uz povećanu pažnju i oprez nije mogla razumjeti sporne ugovorne odredbe i donijeti informiranu odluku o tome hoće li sklopiti ugovor koji sadrži te odredbe ili neće.

1.4. Tuženik je, sukladno načelu savjesnosti i poštenja, trebao tužiteljicu informirati o svim rizicima koje on kao potrošač sklapanjem predloženog ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u sadržaj ugovora, što je sve propustio učiniti. Na taj način tuženik je tužiteljicu izravno naveo na sklapanje ugovora o kreditu sa tom za tužiteljicu posebno rizičnom valutnom klauzulom. U odnosu na razumljivost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđeno je da prilikom pregovaranja odnosno sklapanja ugovora o kreditu službenici banaka nisu potrošačima (korisnicima kredita) objasnili sve čimbenike koji utječu na formiranje kamatne stope, jer su jedino tako potrošači mogli razumjeti i spoznati ekonomske učinke ugovaranja takve kamatne stope. Stoga je potrošačima i odredba o kamatnoj stopi bila nerazumljiva, dakle nepoštena, stoga i ništetna. Tužiteljica i tuženik prije sklapanja spornog Ugovora nisu pojedinačno pregovarali o odredbi ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, a niti predmetni Ugovor niti Opći uvjeti poslovanja tuženika nisu sadržavali precizne odredbe o referentnoj početnoj kamatnoj stopi niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Stoga je ta ugovorna odredba nedvojbeno tužiteljici bila nerazumljiva, odnosno nepoštena. Iz svega navedenog jasno je da su i ugovorne odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i one koje se odnose na mogućnost da tuženik jednostrano promjeni kamatne stope ništene, jer su protivne prisilnim propisima, konkretno relevantnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i ZOO-a. Time su ispunjeni uvjeti ništetnosti tih odredbi ugovora propisani čl. 322. ZOO-a. Posljedica tako utvrđene ništetnosti je dužnost tuženika da vrati tužiteljici sve što je primio temeljem ništetnih odredbi ugovora (čl. 323. ZOO-a), slijedom čega je tužiteljica ovlaštena postaviti i kondemnatorni zahtjev za isplatu (toč. III. tužbenog zahtjeva).

1.5. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 17.10.2024. (list spisa 216- 221) tužiteljica predlaže utvrditi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dakle točka 1. Ugovora u dijelu u kojem je iznos kredita određen u kunskoj protuvrijednosti CHF 20.239,36 po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita te točka 7. Ugovora u dijelu u kojem se tužiteljica obvezala otplaćivati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća te odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, dakle točka 2. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora kao i isplatu iznosa od 864,06 eura i iznosa od 3.829,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kako je to navedeno u izreci presude, sve uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu u cijelosti te se protivio osnovu i visini tužbenog zahtjeva. Potvrdio je da je između tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o kreditu br. 028-50-4240312. Smatra da se tužiteljica pogrešno poziva na presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 4. srpnja 2014. u kojem smislu ukazuje na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje: VTSRH) broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Tuženik izlaže da je zahtjev za isplatom nejasan jer je obračunat iznos koji tužbom potražuje uzevši u obzir i isplate koje je tuženik primao po drugim pravnim osnovama, različitim od Ugovora, primjerice zakonske zatezne kamate koje je tužitelj plaćao radi kašnjenja u ispunjenju svojih obveza tuženiku te se protivi i visini tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja i zahtjeva tužitelja. Navodi da povreda kolektivnog interesa i/ili prava, čak i da sud nađe da postoji, i/ili da je tužitelju dopušteno da nju se pozivati u ovom postupku, ne znači istodobno i povredu prava tužitelja, odnosno postojanje nedostatka pri sklapanju Ugovora kao individualiziranog pravnog posla. Tuženik ukazuje da je, prema odredbama čl. 81.st.1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje: ZZP), tužitelj dužan dokazati da mu sporne odredbe Ugovora nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive i tek potom bi tužitelju bilo dopušteno dokazivati je li se o spornim odredbama Ugovora pojedinačno pregovaralo kao i da sporne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na način nepovoljan za tužitelja.

2.1. Još ukazuje da je u konkretnom slučaju tužitelj Ugovor sklopio radi kupnje motornog vozila, a ne kupnje stana. Kupnja motornog vozila čak i da se argumentacija presude VTSRH uzme u obzir, ne predstavlja "osnovnu" potrebu te je pitanje osobnog izbora i osobnih okolnosti, a na koji se izreka presude VTSRH uopće ne odnosi, a kako proizlazi iz obrazloženja iste. Tuženik posebno naglašava da je on izvršio svoju obvezu prema Ugovoru i u cijelosti isplatio kredit, pa i stoga tužitelj ne može isticati ništetnost u smislu čl. 326. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik smatra da je čl. 2. Ugovora, kojim se određuje kamatna stopa, bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Visina kamatne stope određena je samim Ugovorom, a okolnost "promjenjivosti" je jasno istaknuta u tekstu čl. 2. Ugovora, a što je razvidno i iz vizualnog pregleda samog Ugovora. Uvjeti i način promjene kamate propisani su općim aktima tuženika, a gdje je u čl. 9/3 Ugovora tužitelj pristao na njihovu primjenu, a u čl. 9/4 Ugovora potvrdio da je upoznat s uvjetima kredita, efektivnom kamatnom stopom te da mu je uručena otplatna tablica te da je dodatno Ugovor potvrđen od strane javnog bilježnika. Solemnizirana privatna isprava, jednako kao i javnobilježnički akt, izjednačena je s presudama i drugim odlukama sudova i drugih tijela u Republici Hrvatskoj i prema čl. 230. Zakona o parničnom postupku dokazuje istinitost onoga što se u Ugovoru kao javnoj ispravi potvrđuje ili određuje. Onaj tko tvrdi suprotno treba to i dokazati.

2.2. Navodi još da je tužitelj, sklapajući ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promjeni, pa je stoga trebao očekivati da će se kamatna stopa u određenom trenutku promijeniti. Tužitelj je, prilikom sklapanja ugovora, na taj rizik upozoren i nije mu mogao ostati nepoznat. HNB je javno potvrdio valjanost ugovaranja promjenjive kamatne stope, a nužnost njenog ugovaranja nije dovedena u pitanje niti u postupku kolektivne zaštite, čak i da se na isto tužitelju dopušteno pozivati u ovom postupku. Obzirom da ugovorne strane nisu sklopile ugovor s fiksnom kamatnom stopom, već promjenjivom kamatnom stopom (što tužitelj ne spori) tužitelj ne može zahtijevati da mu se vrate iznosi koje je platio kao da je sklopljen ugovor s fiksnom kamatnom stopom. Tuženik ističe kako ugovaranje promjenjivosti kamatne stope nije protivno načelu savjesnosti i poštenja, a niti promjena promjenjivosti kamatne stope od strane tuženika nije bila u suprotnosti sa navedenim načelom, a teret dokazivanja da tome nije bilo tako i da je promjenjivost bila nepovoljna za tužitelja je na tužitelju. Osim pozivanja na postupak Franak, a na koji se tužitelj u ovom postupku ne može pozivati, tužitelj nije ponudio niti jedan dokaz da je promjenjivost kamatne stope sukladno Općim aktima banke bila nepovoljna za tužitelja. U trenutku sklapanja Ugovora nije postojala obveza tuženika da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovori uvjete i način promjenjivosti elemenata promjenjivosti kamatne stope. Tuženik je u tada važećim Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom, kojim se propisuju osnovna pravila poslovnih odnosa tuženika i njegovih klijenata, propisao opće načelo da tuženik visinu kamatnih stopa određuje u zavisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novaca i kapitala na domaćem i inozemnim tržištima. Slijedom navedenog, tuženik je prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa uzimao u obzir promjene tržišnih faktora koji određuju troškove financiranja kreditnih institucija, a koji su neovisni o poslovnoj politici banke i to: kretanju tržišnih kamatnih stopa po kojima se banka zadužuje na domaćem i međunarodnom financijskom tržištu, kretanju premije rizika za hrvatsko financijsko tržište i kretanju tržišno ovisnog troška regulacije koji nastaje zbog utjecaja specifičnih propisa kao npr. obvezna pričuva. Također, tuženik je prilikom promjene kamatnih stopa vodio računa o svom položaju na tržištu imajući u vidu konkurenciju na hrvatskom bankarskom tržištu. Navedeni kriteriji detaljno su razrađeni u Pravilniku o obračunu kamata i naknada tuženika.

2.3. Tuženik dalje ističe da je ugovore s valutnom klauzulom vezane za CHF počeo sklapati u drugom kvartalu 2004. Tržišni parametri, koji su utjecali na formiranje kamatnih stopa za kredit s valutnom klauzulom u CHF bili su kretanje: 6-mjesečnog Libor-a za CHF, 3-godišnje premije rizika za hrvatsko tržište (tzv. CDS) i 6-mjesečni trošak regulacije izračunat za obveznu pričuvu banaka koja se mora održavati na računu HNB-a (po propisanoj naknadi) i za propisani minimum pokrića deviznih obveza banaka s kratkoročnim deviznim potraživanjima. Navedeni parametri predstavljaju opravdan razlog za promjenu kamatne stope potrošačima, a tuženik je koristio navedene parametre budući u ukupnim financijskim izvorima tuženika značajan udio zauzimaju strani izvori financiranja, što znači da je tuženik kao i većina drugih banaka, ovisan o cijeni kapitala s vanjskih financijskih tržišta. Dalje obrazlaže o tome kako je promjenom izloženih parametara došlo do povećanja cijena kredita potrošačima. Tuženik još ističe kako je pri sklapanju Ugovora postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja te je tužitelju dao sve potrebne informacije za donošenje odluke o sklapanju Ugovora. Da je tome tako vidljivo je i iz Zahtjeva za kredit koji je tužitelj potpisao i podnio, a koji je bio osnova sklapanja Ugovora. Iz Zahtjeva proizlazi da je tužitelj, prilikom potpisa i podnošenja Zahtjeva, mogao birati valutu kredita. U Zahtjevu je, pored iznosa koji tužitelj vlastoručno upisuje, ostavljena i mogućnost izbora valute označavanjem kvadrata i to EUR ili CHF te HRK kod kredita u kunama bez valutne klauzule te je tužitelj u Zahtjevu označio CHF. Okolnost da je tužitelj pri donošenju odluke imao mogućnost izbora ne samo valute već i visine kamatne stope proizlazi i iz promotivnih uvjeta tuženika za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 1.7.2007. do 30.9.2007.

2.4. Tuženik naglašava da je tužitelj mogao odabrati i kredit uz valutnu klauzulu u švicarskim francima ili u eurima i odučio se sklopiti ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu u švicarskim francima, a svoju slobodnu i stvarnu volju je potvrdio i pred javnim bilježnikom. Također, i javni bilježnik je pri sklapanju Ugovora tužitelja upozorio na sve okolnosti Ugovora. Navodi da je općepoznato da su krediti u švicarskim francima u određenom razdoblju bili povoljniji od kredita koji su imali valutnu klauzulu povezanu s drugim valutama, pa čak i od kredita u kunama bez valutne klauzule te je razumna pretpostavka da je tužitelj kao i ostali građani koji su se odlučili za kredit uz valutnu klauzulu u CHF donio svoju odluku vođen upravo tom okolnošću, iz čega proizlazi zaključak da je bio informiran o rizicima. Kako je tečaj švicarskog franka u posljednjih 30 godina stabilan ne može se smatrati da je tuženik propustio informirati tužitelja i time ga naveo da postupi na vlastitu štetu. Obzirom da su sporne odredbe tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, nije uopće dopušteno utvrđivati da bi one bile nepoštene. Međutim, ako bi sud smatrao da je odredba o valutnoj klauzuli tužitelju nije bila razumljiva, tuženik ističe da se o njoj pojedinačno pregovaralo koja činjenica također onemogućuje daljnje vođenje postupka kojim se traži utvrđenje da bi takva odredba bila nepoštena odnosno ništetna. Tuženik ističe kako su namjenski krediti tuženika za kupnju motornih vozila u mjerodavnom vremenu bili povoljniji od kredita ostalih kreditnih institucija koje su takve ugovore sklapale na području Republike Hrvatske i u pogledu visine kamatne stope, i u pogledu mogućnosti korisnika kredita da izabere valutu kredita. Slijedom navedenog, tuženik smatra dopuštenim zaključak da se tužitelj za sklapanje Ugovora upravo s tuženikom, a ne s kojim od drugih kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj, odlučio vođen okolnošću da su u trenutku sklapanja krediti tuženika za korisnike kredita bili najpovoljniji. Iz toga proizlazi ne samo da tužitelj ni na koji način nije bio u nepovoljnom položaju jer je odabrao tržišno najpovoljniji kredit kojim se ostvaruje svrha koju je tužitelj namjeravao postići, stjecanje sredstva za kupnju vozila, već i da se za kredit tuženika odlučio istraživanjem tržišta kredita, a time i da je u trenutku sklapanja Ugovora bio svjestan svih okolnosti Ugovora i donio informiranu odluku. Predlaže sudu odbiti tužbene zahtjeve i naloži tužitelju naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom.

3. U ovom je predmetu sud 17. ožujka 2021. donio presudu posl.br. P-3268/2019-22, kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova. Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi je 2. studenog 2023. donio rješenje posl.br. Gž- 455/2021-7, kojim je prihvatio žalbu tuženika te ukinuo presudu ovog suda posl.br. P- 3268/2019-22 od 17. ožujka 2021. i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje te kojim je odbio žalbu tužiteljice na dio troškova parničnog postupka kao neosnovanu kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka. U obrazloženju ukidne odluke višeg suda stoji da ovaj sud nije saslušao tužiteljicu, odredio je za vještaka mr.sc. Zrinka Ručevića, koji je bio angažiran od strane tužitelja prije podnošenja tužbe te nije jasan ni određen dosuđeni iznos jer nije moguće utvrditi koliko se od dosuđenog iznosa odnosi na isplatu na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koliko na isplatu na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

4. Sud je u ponovnom postupku, nakon ukidne odluke višeg suda, nanovo pročitao svu spisu priloženu dokumentaciju i to: presliku Ugovora o kreditu od 5.7.2007. (list 8-20 spisa), preslike otplatnog plana (list 11-12, 14-15 spisa), presliku tečajne list (list 13 spisa), presliku prijepisa knjigovodstvene kartice na dan 24.4.2019. (list 16-18 spisa), izračun po fiksnoj stopi iz ugovora (list 19-20 spisa), Opće uvjeti poslovanja sa stanovništvom 2005. godine (list 40- 41 spisa), Pravilnik o obračunu kamata i naknada od siječnja 2007. (list 42-56 spisa), pregled kretanja tržišnih parametara od 2004.-2014. (list 57-60 spisa), presliku Zahtjeva za kredit (list 61 spisa), presliku Promotivnih uvjeta za odobravanje kredita građanima (list 62-64 spisa), a pročitan je i nalaz stalnog sudskog vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 80-85 spisa). Sukladno uputi višeg suda provedeno je novo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 193-204 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 222-223 spisa), a pročitana je i priložena sudska praksa (list 95-98 i 102-125 spisa). Tuženik je u odgovoru na tužbu predlagao saslušanje svjedoka BC, javnog bilježnika i njegovog prisjednika, međutim, ti dokazni prijedlozi nisu izvedeni jer je ocjena ovog suda da je izvedenim dokazima utvrđeno relevantno činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari te da bi daljnje izvođenje dokaza pridonijelo jedino odugovlačenju i poskupljenju postupka, a niti je od značaja postupanje javnog bilježnika/prisjednika u konkretnoj situaciji. Povrh toga, ovaj sud je mišljenja da je potpuno neizvjesno da bi se djelatnik banke, javni bilježnik ili prisjednik mogli sjećati konkretnog ugovora i što su točno tužiteljici govorili prilikom sklapanja, odnosno solemnizacije istog kad se radi o razdoblju od kojeg je prošlo više od 18 godina te kad se ima na umu činjenica da u obavljanju svog posla službenici u banci, javni bilježnici i prisjednici imaju veliki broj stranaka s kojima svakodnevno razgovaraju o raznim poslovima. Navedeno bi, kad se usporedi s poslom prvostupanjskog suca, koji piše ovu presudu, značilo da bi se sudac trebao sjećati svih pojedinosti saslušanja svjedoka i stranaka i sudskih rasprava nakon proteka vremenskog razdoblja od preko 18 godina i uzevši u obzir da svakodnevno ima veliki broj ročišta za sudski raspravu i saslušava niz svjedoka i stranaka u različitim pravnim situacijama. Navedeno je s aspekta prvostupanjskog suda u domeni nemogućeg, unatoč tome što prvostupanjski sudac, nakon izvedenog saslušanja i piše presudu te se tada prisjeti pojedinih radnji u postupku, međutim i u toj situaciji je potpuno sigurno da se nikakvih pojedinosti sudac ne može sjetiti protekom vremena od preko 18 godina. Za takvo bi sjećanje bio potreban kapacitet memorije koji, po mišljenju ovog suda, nadilazi kapacitet ljudskog mozga, uz uvažavanje svih specifičnosti svake pojedine osobe, pa se i u kontekstu izloženog ukazuje nesvrsishodnim izvođenje predloženih saslušanja radi čega je ovaj sud isti odlučio i odbiti te na taj način zaštiti načelo ekonomičnosti postupka i obvezu suda da u razumnom roku odluči o zahtjevu.

5. Na temelju izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim, kako je navedeno u izreci ove presude.

6. Tužiteljica je u svom iskazu na ročištu 20.2.2025. (list 222-223 spisa) navela da joj je kredit bio potreban za kupnju osobnog auta, za osobne potrebe jer je majka dvoje djece i da nije u vrijeme dizanja kredita bila vlasnik obrta ni član trgovačkog društva. Navela je da je u banku otišla s namjerom da digne kredit u eurima međutim, djelatnica banke ju je uvjeravala da je puno veća sigurnost uzeti kredit u CHF valuti te da su kamate daleko povoljnije i da je imala povjerenje u banku i vjerovala je u stručnost bankarke te se dala nagovoriti za predmetni kredit. Iskazala je da joj nitko nije rekao da HNB ne štiti CHF kao euro. Na upit suda jesu li joj pojašnjeni parametri za promjenu kamatne stope, odgovorila je da je bankarka jedino rekla da će za nju kamatna stopa biti puno nepovoljnija ako uzme kredit u eurima. Iskazala je i da je anuitete plaćala odlaskom u banku, a isti su porasli gotovo duplo što joj nitko nije rekao kada je sklapala kredit i da je to znala nikada se ne bih odlučila za isti jer joj je zbog toga i narušeno zdravlje. Navela je i da nije mogla utjecati na pojedine odredbe kredita jer je isti već bio unaprijed pripremljen.

7. Iskaz tužiteljice ocijenjen je vjerodostojnim jer je iskren, o onome čega se sjećala iz predmetnog pravnog posla, logičan je i životno uvjerljiv, a sud u držanju tužiteljice tijekom iskazivanja nije našao postojanje ikakvih naznaka o tome da bi nešto lagala ili prešućivala, pa joj i zato vjeruje.

8. Čitanjem preslike Ugovora o kreditu od 5.7.2007. (list 8-9 spisa) utvrđeno je da su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita zaključili navedeni Ugovor o kreditu broj 028-50-4240312 sa slijedećim osnovnim ugovornim elementima:

- iznos kredita je kunska protuvrijednost od 20.239,36 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca (otplata u jednakim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 5,95% godišnje na dan sklapanja Ugovora,

- prema otplatnom planu dospijeće prve obveze bilo je 31. kolovoza 2007., a slijedećih svakog zadnjeg dana u mjesecu,

- kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća,

- čl. 9 st. 2. predmetnog Ugovora određeno je da na sve što nije regulirano tim ugovorom primjenjuju se opći akti kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog ugovora, da korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te potvrđuje da mu je uručena otplatna tablica s jasno iskazanom efektivnom kamatnom stopom.

9. Nije sporno da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. godine potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu kojim se utvrđuje da su, između ostalih banaka i ovdje tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditu koriste nepoštenu ugovornu odredbu, kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

10. Odredbom čl. 87. st. 1 Zakona o zaštititi potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; dalje u tekstu: ZZP), propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Odredbom čl. 84. ZZP-a propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, a što znači da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

11. Nadalje, čl. 59. ZZP-a propisano je da ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstvo pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

12. Prema odredbi čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

13. Odredbom čl. 295. ZOO-a propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. Iz čl. 2. predmetnog Ugovora proizlazi da se u konkretnoj situaciji radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj je redovna kamata tijekom postojanja obveze po predmetnom ugovoru promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, ovdje tuženika, koja odredba je, po ocjeni ovog suda, nerazumljiva i nedorečena.

14. Jednako tako, s obzirom na sadržaj odredbe čl. 9. predmetnog Ugovora, očito je da se na Opće akte kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ugovora, po prirodi stvari, ne može utjecati, a niti da se o odredbama tih općih akata može pojedinačno pregovarati. Nadalje, predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, a tuženik nije dokazao da je to sadržano u Općim aktima na koje se poziva u čl. 9. predmetnog Ugovora.

15. Po ocjeni ovoga suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva, određena ni odrediva ovo, uz već navedeno da predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, slijedi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo općenito paušalno i neprecizno navedeno u čl. 2 predmetnog Ugovora da je redovna kamata tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

16. Naime, iz navedenoga očito proizlazi da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno tužiteljice, bez pregovora o toj promjeni kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati, iz kojeg razloga itd., time da tuženik nije dokazao da bi jasno definirana, odnosno određena i odrediva kamatna stopa, odnosno promjene iste, bile precizirane u aktima tuženika na koje se poziva u čl. 9. predmetnog Ugovora.

17. Povrh toga, ukoliko je tuženik mijenjao kamatne stope zbog promjene tržišnih uvjeta, to je tuženik očito činio uvijek jednostrano, bez pregovora s drugom stranom, ovdje tužiteljicom, time da je tužiteljicu tek obavještavao da je došlo do promjene kamatne stope, ne nudeći neku drugu mogućnost. Prema odredbi čl. 3 st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača, prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora, a prema čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

18. Slijedom svega izloženog, navedena odredba predmetnog Ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, ovdje tuženika, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija te je ista, zbog navedenoga, nepoštena.

19. Naime, tužiteljici je trebalo ponuditi - objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju kao klijentu - potrošaču, da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati), odnosno omogućiti joj da iskoristi neke od navedenih solucija, odnosno da prigovori povećanju stope redovne kamate ili da zatraži okončanje ugovornog odnosa. Naprotiv, tuženik je primjenom navedene ugovorne odredbe, izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužiteljice na cijenu, što je suprotno članku 247. ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci konkretnog ugovora su i cijena, budući da kamata također predstavlja cijenu. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a, budući je neizvjestan iznos kredita kojega tužiteljica ima obvezu vratiti banci i cijena tog kredita.

20. Budući da je predmetna odredba u Ugovor unesena samo od strane tuženika, na koju odredbu tužiteljica nije mogla utjecati jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo te da ni u Ugovoru ni u Općim aktima tuženika nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope ni metode izračuna tih parametara, to istu odredbu čini suprotnom načelu savjesnosti i poštenja, a što znači da je navedena odredba u dijelu u kojemu je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorene obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, ništetna.

21. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14- 2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

22. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužiteljice) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

23. Učinci odluka suda o tužbama za zaštitu kolektivnih interesa su obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502c ZPP-a. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisano je kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Nadalje, čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

24. Kako je već ranije navedeno sud je pročitao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. od 27.10.2020. (list 80-85 spisa) te je utvrđeno da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka, vještak je mišljenja da:

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. kolovoza 2007.) do dana redovne otplate kredita (31. srpnja 2014.), a koja proizlazi, kako iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, tako i iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 35.804,22 kn; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'j' Tabele 1 iz nalaza,

- visina zateznih kamata, za svaki iznos preostale razlike, nastalih od dana podmirenja svake pojedine mjesečne obveze do dana konačne otplate kredita (31. srpnja 2014.) iznosi ukupno 10.430,93 kn, prema prikazu danom u stupcu 'm' Tabele 1 nalaza.

25. Sukladno uputi višeg suda ovaj sud je raspravnim rješenjem od 18.9.2024. (list 187 spisa) odredio provođenje dokaza novim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. te je vještak u svom nalazu i mišljenju od 14.10.2024. (list 193-204 spisa) naveo da su Raiffeisenbank Austria d.d. (u daljnjem tekstu: Kreditor) i VC (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) zaključili dana 05.07.2007. Ugovor o kreditu broj 028-50-4240312 (list 8-11 spisa, u daljnjem tekstu: Ugovor) na iznos kunske protuvrijednosti CHF 20.239,36 po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. Člankom 2. Ugovora ugovorena je redovna kamata od 5,95% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Člankom 4. Ugovora ugovoren je rok otplate kredita i iznosi 84 mjeseca. Članak 6. Namjena: kredit za kupnju rabljenih vozila. Člankom 7. Ugovora ugovorena je otplata kredita na način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Uplate po kreditu valutiraju se s danom odobrenja računa Banke.

25.1. Otplatni plan u CHF prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.08.2007. do 31.07.2014., izrađen na temelju dokumentacije:

-Prijepis knjigovodstvene kartice na dan 24.04.2019 (dostavljeno na traženje vještaka u postupku vještačenja)

-Otplatni plan (list 14-15 spisa)

Sveukupno otplata kredita iznosi 25.945,85 CHF od čega je otplata glavnice 20.239,36 CHF i kamata 5.706,49 CHF.

Simulirani početni otplatni plan u CHF prema Ugovoru o kreditu primjenom redovno ugovorene kamatne stope za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.08.2007. do

31.07.2014. godine, izrađen na temelju dokumentacije:

-Ugovor o kreditu broj 028-50-4240312 (list 8-11 spisa)

Sveukupno otplata kredita iznosi 24.795,12 CHF od čega je otplata glavnice 20.239,36 CHF i kamata 4.555,76 CHF.

25.2. Razlika između anuiteta s osnove promjena kamatne stope za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.08.2007. do 31.07.2014.:

Ukupna razlika između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope iznosi 1.150,73 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 6.510,24 kn, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR =7,53450 HRK) iznosi 864,06 EUR. Prema Otplatni plan (list 14 spisa) kredit je isplaćen 06.07.2007. godine. Srednji tečaj Kreditora na dan isplate kredita je iznosio 1 CHF= 4,418500 kn.

Razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.08.2007. do 31.07.2014.:

Ukupna razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan isplate kredita za sve anuitete iznosi 28.848,02 kn, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR =7,53450 HRK) iznosi 3.828,76 EUR.

25.3. Zaključno, vještak navodi da ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuiteta prema simuliranom početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope, za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 1.150,73 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 6.510,24 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 864,06 EUR. Ukupna razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 28.856,75 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 3.829,92 EUR.

26. Sud je prihvatio kao vjerodostojan nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Darka Prpića iz društva Darfin d.o.o., dok nije ocjenjivao nalaz i mišljenje vještaka Ručevića, a imajući u vidu uputu višeg suda iz ukidne odluke. Nalazu i mišljenju vještaka Prpića ni stranke nisu prigovarale, niti su zahtijevale daljnjih pojašnjenja, a što sve pridonosi vjerodostojnosti nalaza i mišljenja. Tužiteljica je podneskom od 17.10.2024. uskladila zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka Prpića, a tuženik se nije posebno očitovao na nalaz niti na usklađenje tužiteljičinog zahtjeva.

27. Imajući u vidu da je u situaciji ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj primljeno po osnovi ništetnih odredbi to konkretno znači da je tužiteljica, koja je od tuženika po osnovi Ugovora o kreditu dobila određeni iznos novaca u kunama, dužna tuženiku vratiti ga u skladu s odredbama ugovora koje su ostale na snazi. Navedeno znači da je tužiteljica dužna tuženiku isplaćeni kredit vratiti u kunama u ugovorenom roku i s ugovorenom redovnom kamatom od 5,95% godišnje kroz cijelo vrijeme otplate kredita.

28. Sud je, imajući na umu sve gore izloženo, naložio tuženiku isplatiti tužiteljici razliku iznosa preplaćenih anuiteta s naslova promjene kamate od 864,06 € te s osnove valutne klauzule u iznosu od 3.829,92 € s tijekom zakonske zatezne kamate nakon otplate kredita 31.7.2014., odnosno od 1. kolovoza 2014. (čl. 323. st. 1. ZOO). Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznose kako je gore navedeno, a na temelju odredbe članka 1111. ZOO-a.

29. Sud je tužiteljici dosudio zakonske zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate ( čl.1115. ZOO-a) s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa i tečaja valute rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

30. Kamate su dosuđene za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Stopa kamate od 1.1.2023. dosuđena je sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22), a od 30.12.2023. kamata je dosuđena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narode novine" broj 155/2023).

31. Konačno, prigovor zastare potraživanja nije osnovan. To stoga što je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012., povodom koje je donesena presuda broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. zastara prekinuta u smislu odredbe članka 241. ZOO-a, pa zastara nakon prekida počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru prema čl. 245. st. 1. ZOO-a. Imajući u vidu da je predmetna presuda postala pravomoćna 13. lipnja 2014. (a u odnosu na valutu 14.6.2018.) i da je tužba u ovom predmetu podnesena 28. svibnja 2019., to je očito da nakon prekida zastare do podnošenja ove tužbe nije proteklo onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru, odnosno nije proteklo 5 godina, koji rok valja u konkretnoj situaciji primijeniti (čl. 225. ZOO-a), a što znači da zastara nije nastupila.

32. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a sud je naložio tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka, a koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23; dalje: OT), koja, među ostalim u Tbr. 54. propisuje da vrijednost boda iznosi 2,00 €. Vrijednost predmeta spora naznačena je u tužbi u iznosu od 100.235,15 kn/ sada:13.303,49 €, pa ne odgovara istini tvrdnja iz točke12. ukidne odluke višeg suda da je ovaj sud propustio utvrditi vrijednost predmeta spora. Troškovi tužiteljice sastoje se od troškova sastava tužbe 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), sastava podnesaka od 5.2.2024. i 17.10.2024. od po 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 OT), zastupanja na ročištima 25.11.2019., 8.3.2021., 18.9.2024. i 20.2.2025. od po 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 OT) ili ukupno 700 bodova, odnosno 1.400,00 € što uvećano za PDV od 25% iznosi 1.750,00 €, kojem iznosu je dodan trošak provođenja dokaza financijskim vještačenjem u iznosu od 565,45 € (l-74 i 190), trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu od 1.352,00 kn/sada:179,44 € (l-27) i na presudu od 89,72 €, pa ukupni troškovi iznose 2.584,61 €. Tužiteljici, po mišljenju ovog suda, nije bio potreban zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude, obzirom da je to ročište, sukladno ovlastima suda i raspoloživim terminima za ročišta prezakazano i održano unatoč neurednoj dostavi za obje parnične stranke u smislu čl. 335.st.6. ZPP-a, pa je i dostava obavljena u smislu čl. 335.st.11. ZPP-a, stoga taj trošak tužiteljici nije ni nastao. Tužiteljici nadalje nije bio potreban niti zatraženi trošak plaćenog preliminarnog vještačenja jer je u postupku provedeno vještačenje, za koje je tužiteljica platila predujam, koji joj je dosuđen. Viši sud je u ukidnoj odluci od 2.11.2023. (točka 12.) jasno naveo da tužiteljica nema pravo na naknadu za sastav podnesaka od 8.11.2020. i 26.1.2021. jer samo ponavlja navode iz prijašnjih podnesaka. Tužiteljica ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a.

Zagreb, 5. ožujka 2025.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte