REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj: P-139/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja ON, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Aleksandru Jakiću, odvjetniku u Zagrebu, Ilica Frane Petrića 2/III, protiv tuženika IN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marijo Vrnoga, odvjetnik u Metkoviću, nakon zaključene glavne rasprave dana 10. veljače 2025.g., radi isplate, dana 05. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se tuženiku IN s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ON, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 13.272,28 EUR (100.000,00 kn), uvećano za pripadajuće zatezne kamate koje teku na taj iznos od dana 31.listopada 2013. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku IN s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ON, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 593,93 EUR (4.475,00 kn), uvećano za pripadajuće zatezne kamate koje teku na taj iznos od dana 28.11.2014. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.899,67 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je s tuženikom sklopio 23. ožujka 2012. godine Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u društvu Energo Grupa Ploče d.o.o., kojim je tužitelj, kao imatelj jednog poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 100.000,00 kuna, koji je držao u društvu Energo Grupa Ploče, društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju, trgovinu i usluge, sa sjedištem u [adresa], MBS: [matični broj subjekta], OIB: 67255347942, prenio predmetni poslovni udjel na tuženika. Tuženik se, potpisom Ugovora, obvezao na ime isplate kupoprodajne cijene podmiriti dugovanje tužitelja prema društvu Interšped d.o.o., [adresa], MBS: 060020608, OIB: 86168784662, i to u iznosu od 100.000,00 kuna. Međutim, tuženik svoju obvezu nije ispunio po sklapanju Ugovora, a niti u daljnjem vremenskom razdoblju. Iz navedenog razloga tužitelj je, putem punomoćnika, kao i putem javnog bilježnika, uputio 28. listopada 2013. godine tuženiku Poziv na ispunjenje i opomenu pred tužbu, koje je tuženik zaprimio 31. listopada 2013. godine. Naime, u navedenom trenutku društvo Interšped d.o.o. pokrenulo je parnični postupak radi isplate protiv tužitelja, upravo radi toga što tuženik nije ispunio Ugovorom preuzetu obvezu. Tužitelj ističe kako je člankom 183. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima propisano da, u slučaju kada rok za ispunjenje obveze nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu. Iz navedenog razloga, a kako rok za ispunjenje obveze tuženika nije određen Ugovorom, isti je dospio u zakašnjenje danom primitka naprijed navedenog Poziva na ispunjenje i opomene pred tužbu dana 31. listopada 2013. godine. U postupku koje je pokrenulo društvo Interšped d.o.o. protiv tužitelja, Trgovački sud u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku donio je 27. studenog 2014. godine presudu u predmetu pod poslovnim brojem Povrv-5/14, kojim tužitelju nalaže da društvu Interšped d.o.o. isplati iznos od 100.000,00 kuna, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate od dana 02.01.2012. godine, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 4.475,00 kuna. S obzirom na navedeno, razvidno je kako je tužitelju, radi neispunjenja ugovorne obveze od strane tuženika, nastala šteta, i to u iznosu od 104.475,00 kuna, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate. Zbog svega navedenog tužitelj predlaže sudu usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, prvenstveno ističe prigovor zastare te predlaže sudu odbiti tužbu u cijelosti. Ugovorom o prijenosu poslovnog udjela u društvu Energo Grupa Ploče d.o.o. sklopljenim 23. ožujka 2012. godine između NN kao prenositelja – ovdje tužitelja i IN kao stjecatelja – ovdje tuženika, člankom 2. tuženik se obvezao "da na sebe preuzme obvezu ispunjenja dugovanja prenositelja ON prema trgovačkom društvu Interšped d.o.o. Ploče, Trg kralja Tomislava 22/II, MBS: 060020608, OIB: 86168784662, a u iznosu od 100.000,00 kuna". Dakle, ne stoji tužiteljeva tvrdnja i tumačenje čl. 2. Ugovora kako se tuženik potpisom Ugovora na ime isplate kupoprodajne cijene obvezao podmiriti dugovanje tužitelja prema društvu Interšped d.o.o. u iznosu od 100.000,00 kuna. Člankom 2. Ugovora tuženik se obvezao tek da će preuzeti obvezu ispunjenja dugovanja. Tuženik obvezu preuzimanja obveze ispunjenja dugovanja nikada nije preuzeo niti ga je tužitelj ikada pozvao da ispuni preuzetu obvezu sukladno čl. 2. Ugovora. Tužitelj je putem svog punomoćnika pozvao tuženika na ispunjenje obveze u vidu zahtjeva za podmirenje naknade štete tužitelju. Tuženik nikada nije od strane tužitelja bio pozvan ispuniti obvezu iz članka 2. Ugovora onako kako ona glasi. Upravo stoga tuženik smatra kako je nastupila zastara potraživanja na ispunjenje obveze preuzimanja obveze ispunjenja dugovanja spram tuženika. Tuženik također ovim putem ističe kako ga iznenađuje odnos tužitelja prema njemu kao i podizanje predmetne tužbe s obzirom na činjenicu kako su gotovo cijelo vrijeme zajedničkog poslovanja imali jedan iskren i korektan odnos zasnovan na povjerenju. Tuženik je vjerovao tužitelju u tolikoj mjeri da je u njegovo ime i za njegov račun čak podmirivao mjesečne rate leasinga za osobni automobil tužitelja. O istom mogu posvjedočiti poslovne kolege i suradnici parničnih stranaka g. PN i g. TN koje tuženik ovim putem predlaže kao svjedoke na okolnost postojanja uzajamnog povjerenja među strankama. Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud odbaci tužbu, podredno da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju plaćanje parničnog troška.

4. Među strankama je sporno

- Da li se tuženik Ugovorom o prijenosu poslovnog udjela obvezao podmiriti dugovanje tužitelja prema društvu Interšped d.o.o. na ime kupoprodajne cijene odnosno da li se obvezao platiti taj dug od 100.000,00 kn Interšpedu d.o.o.

- Da li je eventualna obveza tuženika od 100. 000.00 kn dospjela i kada

- Da li je tužitelj pretrpio štetu zbog neispunjenja tuženikove obveze

- Da li je tužitelj namiren, odnosno potraživanje tužitelja prema tuženiku plaćeno kroz neki drugi vid plaćanja – leasingom ili kupnjom vozila

5. Među strankama nije sporno

- da su 23.03.2012.g. sklopile Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u društvu Energo grupa Ploče d.o.o.

- da se tuženik IN upisao kao vlasnik tog udjela odmah po potpisu Ugovora.

6. Ocjenom izvedenih dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan u visini kao u toč. 1. izreke, a neosnovan kao u toč. 2. izreke.

7. Sud takvo svoje utvrđenje temelji na sljedećim dokazima i na njime izvedenim zaključcima.

8. Iz Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 23.03.2012.g. proizlazi da je je tuženik preuzeo obvezu preuzimanja, a time i ispunjenja dugovanja koje je tužitelj ON imao prema društvu Interšped d.o.o., a da nije ugovoren rok za preuzimanje, odnosno plaćanje obveze prema Interšpedu d.o.o. Logično je da se ne radi o besplatnom ugovornom odnosu, odnosno da je stvarna volja stranaka bila da se za poslovni udio tuženika, od strane tužitelja ispuni protučinidba. Naime prema odredbi čl. 319. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: „ZOO“) , pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenih Zakonom.

9. Sukladno čl. 9. ZOO sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

10. Iz poziva za ispunjenje obveze i opomenu pred tužbu od 28.10.2013.g. za kojeg je unesena potvrda o pisanim priopćenjima (zapisnik JB Vedrana Plećaša i potvrda o istog listovi 8-15) proizlazi da je **.**.2013.g. IN uručen poziv da ispuni obvezu od 100.000,00 kn za zateznom kamatom od 02.01.2012.g., te naknadi štetu ON u iznosu od 3.950 kn na ime troška ovršnog postupka i sudskih troškova 1.281,25 kn.

11. Iz presude TS u Splitu Povrv-5/14 od 27.11.2014.g. proizlazi da je tamo tužitelj Interšped d.o.o. s uspjehom ishodio pravomoćnu presudu protiv ON za iznos 100.000,00 kn uvećanoj za pripadajuće zakonske kamate od 02.01.2012.g. te troškove parničnog postupka 4.475,00 kn.

12. Iz te presude, a i iskaza tužitelja proizlazi da IN nije pozvan od strane stranaka tog postupka pred TS Split na miješanje, pa tužitelj ON ne može tražiti naknadu štete u vidu troškova tog sudskog postupka jer nije izvršio tu radnju prema IN, a nije bilo ni potrebe voditi taj parnični postupak na način da se tuženik u tom postupku ON protivi naplati duga prema Interšpedu d.o.o. jer Interšped d.o.o. nije bio u nikakvom odnosu prema IN pa je stoga i ON u tom postupku izgubio spor, a to je bilo i za očekivati upravo zbog prednje navedenog. Dakle ON je vodio spor i uzrokovao troškove koje nije trebao uzrokovati.

13. VTS RH je potvrdio navedenu presudu TS Split pa je jasno da ON ne može potraživati trošak parničnog postupka kao štetu jer nije uključio u parnicu IN, a spor se nije trebao ni voditi upravo jer je ON bio dužnik prema Interšpedu d.o.o. u odnosu na Interšped d.o.o., pa kako je već rečeno, nije trebao uzrokovati te troškove od 4.475,00 kn.

14. S druge strane IN u ovom predmetu kao tuženik upirao je da je ON isplaćen po drugim osnovama odnosno ustupom vozila i korištenje istog.

15. Sud je na tu okolnost pribavio isprave predloženog tuženika i to ZN, MN, a iz kojih iskaza proizlazi da IN nije bio taj koji je otplatio vozilo, odnosno takvo što proizlazi iz iskaza ZN, a čiji iskaz je poduprijet i od suda pribavljenih isprava koje je tuženik IN predložio i to dopisa Stečajne upraviteljice Ivanke Sušić (listovi 105-115 spisa) i to računa za vozilo Passat na ime O od 14.09.2011.g. iz kojeg je vidljivo da je vozilo Passata prodano ON nekoliko mjeseci prije sklapanja Ugovora o prijenosu poslovnog udjela. To proizlazi i iz izjave Bobite d.o.o. od 01.09.2011.g. kao i Ugovora o ustupanju potraživanja istog datuma te potvrde Euroleasinga od 01.09.2011.g. kao i računa Euroleasinga od 30.01.2007.g. te dopisa ZN od 26.08.2011.g. upućenog Bobiti d.o.o. kao i uplate od 01.09.2011.g. i raskida ugovora – prijevremena otplata od 30.08.2011.g. Sve te prethodne isprave ukazuju da je sporno vozilo Passat otkupljeno prije Ugovora o prijenosu poslovnog udjela, dakle prije preuzimanja obveze od strane IN da u ime ON plati dug prema Interšpedu d.o.o.

16. Navedeno vozilo je prema prethodno navedenim ispravama prešlo na ON **.**.2011.g., a Ugovor o prijenosu poslovnog udjela sklopljen 6 mjeseci kasnije – 23.03.2012.g.. Stoga sud zaključuje da navedeno vozilo Passat nije poslužilo kao sredstvo namirenja obveze ugovornih stranaka ON i IN.

17. Svjedok MN nije imala nikakva saznanja bitno za postupak.

18. Iako tuženik IN u svom iskazu ističe kompleksnost odnosa između njega, tužitelja, TN, to nije poduprijeto drugim dokazima iz kojih bi sud mogao pouzdano utvrditi da je postojao raniji dogovor da to vozilo Passat bude uračunato u ovaj kasniji Ugovor o prijenosa poslovnog udjela. To je uostalom i u suprotnosti s iskazom svjedoka ZN koji je govorio o modelu prijenosa vozila na ON, odnosno da je preneseno na njega ranije (vidljivo iz citiranih isprava).

19. Obzirom da je u Ugovoru o prijenosu poslovnog udjela izostala odredba o datumu dospijeća obveze IN da preuzme dug odnosu da plati isti Interšpedu d.o.o. sud drži da je ta obveza dospjela najkasnije 31.10.2013.g. kada je javni bilježnik predao istom poziv na ispunjenje obveze i opomenu pred tužbu u kojem ga je pozvao ispuniti obveze spornog ugovora. Od tog trenutka tužitelj s pravom potražuje od IN da ispuni neispunjenu obvezu i za taj dio nije pao u zastaru jer je tužba podnesena 4 godine i 4 mjeseca po dospijeću. I tu valja istaknuti da u Ugovoru o poslovnom udjelu nije definiran datum dospijeća tuženikove obveze ranije (od 2.1.2012)., a se tužitelj ne može pozivati da mu tuženik duguje kamate i za to razdoblje (od 2.1.2012. do 31.10.2013.kada je tuženik nesumnjivo pozvan da izvrši svoju obvezu od plaćanja 100.000,00 kn.

20. Međutim kako je već rečeno osim što tužitelj ON ne može potraživati troškove parničnog postupka jer se nije trebao ni upuštati u taj spor pred TS, ne može potraživati ni naknadu štete s osnove javnobilježničkog troška iz 2013.g. obzirom da je za štetnika znao već tada, a nije podnio u roku od 3 godine tužbu za naknadu štete već nakon 4 godine i 5 mjeseci, čime je upao u zastaru u subjektivnom roku sukladno čl. 230 ZOO.

21. Dakle, tuženik je odgovoran za neizvršenje obveze neisplate 100.000,00 kn prema Interšpedu d.o.o. od trenutka kada ga je tužitelj ON pozvao na to (31.10.2013), od tada teku i kamate zbog neispunjene obveze, koje sada duguje ON Interšpedu d.o.o., dok tužitelju ne pripada trošak parničnog i ovršnog postupka kako je to ranije pojašnjeno s pripadajućim kamatama.

22. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. Zakona o parničnom postupku, a tužitelju je ima osnovane troškove sastava

23. – tužbe, zastupanja na 6 ročišta na kojima se raspravljalo i 1 obrazloženog podneska (20.8.2019, dok nije priznat trošak podneska od 6.9.2019. jer se u njemu ponavljaju ru bitnom raniji navodi i dokazi) po 250 bodova (po 500,00 EUR), + PDV 25%, što ukupno iznosi 5.000,00 EUR, sve u skladu s Tbr. 7. i 8. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika plus po 179,17 EUR sudskih pristojbi za tužbu i presudu, što ukupno iznosi 5.358,34 EUR

24. No tužitelj je uspio u 95,72%, pa treba od tog uspjeha oduzeti 4,28%, odnosno 91,44%, pa mu pripada 4.899,67 EUR troška ovog postupka.

25. Stoga je i riješeno kao u izreci.

Metković, 05. ožujka 2025. godine

S u d a c :

Ante Šprlje

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana, od dana primitka prijepisa iste, a putem ovog suda. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Odvjetnik Aleksandar Jakić, Zagreb

2. Odvjetnik Marijo Vrnoga, Metković