Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: P-765/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški u ime Republike Hrvatske po sucu Željki Paunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Slavonski Brod, Građansko upravnom odjelu, protiv tuženika NP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima ZOU Igor Golovrški i Darko Samardžija iz Nove Gradiške, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave dana 21. siječnja 2025., održane u nazočnosti zastupnice tužitelja NPAH i punomoćnika tuženika a u nenazočnosti uredno pozvanog tuženika osobno, te nakon objave presude dana 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužiteljica Republika Hrvatska, OIB 52634238587, sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku DP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, isplati iznos od 11.581,23€ sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. srpnja 2006. do isplate."

II Nalaže se tuženiku DP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, isplati iznos od 1.425,61€ sa zakonskim zateznim kamatama koje od presuđenja 5. ožujka 2025. do isplate teku po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, da tuženiku DP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 570,00€ sa zakonskim zateznim kamatama koje od presuđenja 5. ožujka 2025. do isplate teku po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

V Tužiteljica je po zakonu oslobođena plaćanja sudskih pristojbi.

Obrazloženje

1.Tužiteljica Republika Hrvatska je tužbom od 8.1.2008. utužila tužene ČP, AP i PP svi iz [adresa] radi isplate iznosa od 98.000,00kn. U tužbi navodi da je temeljem presude VSRH Rev–1108/05-2 od 4.1.2006. preinačena presuda ŽS u Požegi od 29.6.1998. Gž-123/98-2 kao i presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški od 2. prosinca 1997. br. P-16/96-16 (P-150/97) u dijelu kojim je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev prema II tuženiku AP kao i u odluci o parničnim troškovima prema Republici Hrvatskoj na način da su tuženi odbijeni sa zahtjevom za naknadu štete prema Republici Hrvatskoj te su bili dužni naknaditi parnične troškove Republici Hrvatskoj u iznosu od 52.600,00kn. Nakon zaprimanja presude VSRH na poziv tužitelja tuženi su dobrovoljno istoj uplatili iznos od 52.600,00kn na ime parničnog troška 17.4.2017. Ista presuda je zaprimljena kod punomoćnika tuženih OU Matijašević i dr. iz [adresa] sa 4.7.2006.

Prema čl. 1117 st. 2 ZOO-a koji propisuje da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i da je dužan vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kada je postao nepošten, proizlazi da su tuženici bili pošteni stjecatelji primljenih novčanih iznosa na ime rente do 4.7.2006. Iz izvješća FINE RC Zagreb proizlazi da su tuženi u razdoblju od srpnja 2006. do kolovoza 2007. kada im je obustavljena isplata bili nepošteni stjecatelji te im je u navedenom periodu isplaćen iznos od ukupno 98.000,00kn koji su stekli bez pravne osnove sukladno čl. 210 ZOO-a a isti nisu vratili u roku za dobrovoljno ispunjenje na koji su bili pozvani a što je vidljivo iz podneska tužiteljice od 25.10.2007. pa se predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu I do III tuženi priznaju činjenične navode tužbe vezano za donošenje I i II stupanjskih presuda te presude VSRH no ističu prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na II i III tužene AP i PP jer su revizijskom odlukom Rev-1108/05 od 4.1.2006. tužitelji odbijeni sa tužbenim zahtjevom za naknadu štete prema II tuženiku ovdje tužitelju Republici Hrvatskoj. tužbeni zahtjev za isplatu rente na ime izgubljene zarade u iznosu od 3.500,00kn mjesečno te isti iznos mjesečno na ime tuđe pomoći i njege dosuđen je samo I tuženiku ČP te njegovi roditelji II i III tuženi AP i PP nisu titulari ovih renti. Osnovanost prigovora promašene pasivne legitimacije proizlazi i iz uplatnica FINE iz kojih je vidljivo da je mjesečni iznos rente od 7.000,00kn doznačavan na ime ČP. Tužitelji da se pogrešno pozivaju na čl. 1117 st. 2 ZOO-a da je MP od srpnja 2006. do kolovoza 2007. isplaćivana renta od 7.000,00kn mjesečno te da je isti primitkom revizijske odluke postao svjestan obveze plaćanja.

Prema pravilima vraćanja kod stjecanja bez osnove prema čl. 1112 ZOO-a tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti nema pravo zahtijevati vraćanje osim ako je izričito zadržao to pravo da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. U vrijeme kada je tužitelj RH postao svjestan prestanka obveze prema revizijskoj odluci nije poduzeo ništa od rezervi navedenih u čl. 1112 ZOO-a. Stoga je tužitelj izgubio pravo zahtijevati sporne svote jer su izgubljene subjektivne i objektivne pretpostavke i to umanjenje imovine na njegovoj i povećanje imovine na tuženikovoj strani što je bitan element stjecanja bez osnove ali i postojanje svijesti o plaćanju nakon što je osnova otpala odnosno o plaćanju neduga. Kod primjene ovog članka ne procjenjuje se poštenje stjecatelja te je vrlo oportuno tužitelju platiti nedug pa nakon proteka godine dana tražiti vraćanje sa zakonskom zateznom kamatom koja je tri puta veća od kamate koju na oročenje plaćaju poslovne banke. Tuženi ni na koji način nije imao utjecaja na odluku tužitelja da od srpnja 2006. do kolovoza 2007. usprkos postojanju revizijske odluke doznačuje iznose na njegov račun. Prema čl. 1119 ZOO-a tko za drugog učini kakav izdatak što je po zakonu bio dužan učiniti ima pravo zahtijevati naknadu od njega pa tako i na zakonu utemeljenu presudu po kojoj su ovdje tužitelj [adresa] i RP solidarno bili u obvezi na naknadu štete a kasnije je ta na zakonu utemeljena obveza ostala samo na RP. Tužitelj je za RP izvršio na zakonu zasnovanu obvezu naknade štete pa je ovlašten neposredno od njega tražiti i povrat a prema čl. 1119 ZOO-a.

Predlaže se stoga odbiti tužbeni zahtjev.

3. Na ročištu od 19. ožujka 2008. (str. 24 spisa) za tuženika nije pristupio nitko iako je dostava poziva bila uredna. Na ročištu od 21. prosinca 2010. na koje su pristupili punomoćnici stranaka punomoćnik je iskazao da je tuženik AP preminuo te da bi u odnosu na njega trebalo donijeti rješenje o prekidu postupka te da sud odluči o prigovoru promašene pasivne legitimacije u odnosu na tužene PP i JP. Punomoćnik tužitelja prihvaća kao osnovan istaknut prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na navedene tužene AP i PP te obzirom da je renta te naknada na ime izgubljene zarade i tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 7.000,00kn mjesečno dosuđena samo I tuženiku MP i isplaćivana na njegov račun povlači tužbeni zahtjev u odnosu na PP i JP koji nisu pasivno legitimirani u ovom postupku. Protivi se prijedlogu tuženika da RP preuzme položaj tuženika a obzirom da je neosnovani iznos primio ČP čija imovina je na taj način uvećana na štetu državnog proračuna tužitelja. Punomoćnik tuženika se protivi preinaci i povlačenju tužbe u odnosu na AP i PP koji od početka nisu bili pasivno legitimirani u ovom postupku te subjektivna preinaka u smislu promjene tuženika nije procesno pitanje te sud treba donijeti odbijajuću odluku u odnosu na tužene AP i PP jer se tužena strana protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva.

Propust poduzimanja svih radnji da ne bi došlo do isplaćivanja priznaje tužitelj kada je sud reagirao tek na telefonski poziv ovršenika, ovdje tužitelja RH. Ovdje tuženi nisu bili u obvezi dostavljati revizijsku odluku u ovršni postupak ništa više nego ondje ovršenik RH kojemu ona ide u korist. Za sporost kod donošenja odluke o obustavi ovrhe ne može odgovornost snositi ovdje tužena strana već za eventualnu štetu koja je prouzročena ovršeniku nakon dostave revizijske odluke za što treba odgovarati isti tužitelj odnosno RH za Ministarstvo pravosuđa. Presuda je revizijskom odlukom ukinuta u odnosu na RH no obveza utemeljena na zakonu i pretočena u presudu pa je RH platila nešto umjesto RP je obveza na isplatu rente teče i u razdoblju kada je RH platila a nakon revizijske odluke. RH je platila nedug prema tuženiku ČP ali u ime i za račun svog solidarnog sudužnika iz presude odnosno TP. Stoga je promašena legitimacija u ovom predmetu protiv MP jer se njegov primitak temelji na presudi a RH je u ime drugog sudužnika platila predmetne iznose. RH treba od osobe za koju je platila tj. od TP tražiti vraćanje jer pravo ČP na takvu rentu nije dirnuto revizijskom odlukom. Tužiteljica povlači tužbeni zahtjev u odnosu na AP i PP. Potreba naplate od RP je pitanje odnosa između RH i istoga i to može biti predmetom drugog postupka. Punomoćnik tuženika se ne protivi povlačenju tužbe u odnosu na AP i PP no traži donošenje odluke o trošku. Primitak rente za MP nije neosnovan jer se temelji na presudi i nije povećao imovinu na štetu RH već je RH trebao povesti postupak za utužene iznose protiv TP jer su umjesto njega platili osnovano potraživanje kojeg je titular ČP.

Tužitelj je na ročištu dostavio podnesak od 7. srpnja 2006. u kojem je preciziran iznos isplaćene naknade štete MP te AP i PP (str. 32 spisa) te podnesak od 9. ožujka 2007. kojim se tuženi pozivaju na povrat neosnovano isplaćenih iznosa, te dopis FINE od 6.3.2007. upućen tužiteljici u kojem je obavještavaju da nisu dobili nalog, obavijest ili rješenje Općinskog suda u Zagrebu o obustavi isplate rentnog iznosa a u svezi sa rješenjem Ovr Pl-2944/98 od 18.12.1998. Dostavljeno je i rješenje u navedenom ovršnom predmetu od 22. kolovoza 2007. kojim se obustavlja ovrha određena navedenim ovršnim rješenjem. Dostavljena je požurnica upućena Općinskom sudu u Zagrebu povodom prijedloga za obustavu dalje isplate rente a koja požurnica je od 28.12.2006. kao i prijedlog RH kao ovršenika od 8. rujna 2006. da se stavi izvan snage rješenje Općinskog suda u Zagreb Ovr Pl-2944/98 od 18.12.1998.

Nakon dostave smrtnog lista za JP koji je dostavio punomoćnik tuženika sa 7.1.2011. vidljivo je da je isti umro sa **.**.2010. pa sud zakazuje ročište za 6. lipnja 2012. koje je održano u nazočnosti punomoćnika stranaka i gdje je povučena tužba u odnosu na tuženu PP te je doneseno raspravno rješenje o povlačenju tužbe u odnosu na tuženu PP u kojem rješenju je naloženo tužiteljici da tuženoj PP naknadi trošak postupka u iznosu od 6.100,00kn. Istovremeno je raspravnim rješenjem određen i prekid postupka u odnosu na JP koji je umro.

Pismeni otpravak rješenja P-36/08 od 6. lipnja 2012. u kojem je utvrđeno povlačenje tužbe u odnosu na tuženu PP te naloženo tužiteljici RH da naknadi tuženoj PP trošak u iznosu od 6.100,00kn dostavljen je strankama kao i rješenje od istoga dana kojim se prekida postupak u odnosu na JP (str. 56 i 57 spisa).

4. Zastupnica tužitelja podneskom od 16.1.2023. (str. 59 spisa) dostavlja u spis rješenje O-1098/2021 od 24. lipnja 2021. (str. 63 spisa) doneseno po javnom bilježniku Domagoju Strinavić iza pok. MP I tuženika čiji nasljednik je brat DP te se predlaže nastavak postupka.

Sa 10. veljače 2023. prekinut je postupak zbog smrti tuženika MP a istim rješenjem je postupak nastavljen sa zakonskim nasljednikom NP koji je pozvan da preuzme postupak. Spis je dobio novi broj P-765/2023 i zakazano je ročište za 19.3.2008. na koje nije pristupio punomoćnik tuženih koji je uredno pozvan.

5. Podneskom od 9.11.2023. punomoćnik tuženika NP navodi da se u ovom slučaju ne primjenjuje odredba članka 299. a. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a uzimajući u obzir datum pokretanja ovog postupka.

6. Tuženik se očituje na navode tužitelja, a što je uvjet za primjenu gore navedene odredbe. Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. ČP proizlazi kako je tuženik naslijedio potraživanje prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s osnova neisplaćenih zaostataka mirovine za svibanj 2021., odnosno iznos od 1.090,55 kuna, potraživanje prema Upravnom odjelu za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje s osnova neisplaćenih zaostataka osobne invalidnine, odnosno iznos od 7.616,54 kuna, novčani iznos na računu broj [broj bankovnog računa] kod Hrvatske poštanske banke d.d. , odnosno iznos od 1.648,97 kuna (stanje na računu dan prije smrti MP). Vrijednost ostavinske imovine koju je tuženik naslijedio da iznosi 10.356,06 kuna / 1.374,49 EUR.

Uz podnesak dostavlja Promet po računu broj 3290149265 (str. 88 spisa) i Rješenje Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje od 1. lipnja 2021. za MP koji je imao status civilnog invalida domovinskog rata. Sukladno odredbi članka 139. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.

Tuženik ističe prigovor u smislu da ne odgovara za utuženi iznos preko iznosa naslijeđene imovine. Tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje iznos od 98.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. srpnja 2006. Iz navedenoga je vidljivo kako je najveći dio tužbenog zahtjeva neosnovan. Na utuženi iznos tužitelj potražuje i zakonsku zateznu kamatu od 4. srpnja 2006. Tuženik kao zakonski nasljednik nije u obvezi platiti zakonsku zateznu kamatu jer bi mu na taj način bila nametnuta obveza koja prelazi iznos vrijednosti nasljeđenoga. Tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev preko iznosa od 1.374,49 EUR / 10.356,06 kuna te naložiti tužitelju tuženiku naknaditi parnični trošak postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

7. Tužiteljska strana u podnesku od 17.11.2023. navodi da se tuženik poziva na odredbe čl. 139. stavak 3 Zakona o nasljeđivanju prema kojemu nasljednik odgovara za dugove do vrijednosti naslijeđene imovine, s tim da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Tuženik navodi da je naslijedio od pok. ČP iznos od 1.374,49 € / 10.356,06 kuna u prilog čemu dostavlja promet po računu te rješenje Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu politiku i hrvatske branitelje od 1. lipnja 2021.

Tužitelj isto ne smatra adekvatnim dokazom o visini naslijeđene imovine te predlažemo sudu da zatraži kako od HZMO-a podatke o točnom iznosu koji je DP isplaćen s osnova neisplaćenih zaostataka mirovine za mjesec svibanj 2021. godine kao i datumu isplate, a temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju Posl.broj: O-1098/2021-6, UPP/OSS—N.Gradiška-174/2021-6 od 24. lipnja 2021., te podatke od Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu politiku i hrvatske branitelje o točnoj visini isplate s osnova neisplaćenih zaostataka osobne invalidnine kao i datumu isplate, a isplaćenih temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju Posl. broj: O-1098/2021-6, UPP/OSS - N. Gradiška -174/2021-6 od 24. lipnja 2021. - od Hrvatske poštanske banke d.d. podatke o visini novčanih sredstava koji su se nalazili na računu broj: [broj bankovnog računa] i koji su pripali DP temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju Posl. broj: O-1098/2021-6, UPP/OSS—N.Gradiška-174/2021-6 od 24. lipnja 2021. kao i o datumu podizanja istoga. Predlaže odgodu ročišta zakazanog za 30. studenoga 2023. odgodi dok sud ne pribavi sve predložene podatke te da se novo ročište zakaže nakon što pristignu zatraženi podaci o isplatama koji će biti i službeno dostavljeni strankama.

8. Nakon dostave zatraženog od HZMO, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu politiku Hrvatskih branitelja [adresa] i od Hrvatske poštanske banke punomoćnica tužitelja je podneskom od 28.3.2024. (str. 106 spisa) predložila sklapanje sudske nagodbe na način da se tuženik obveže na plaćanje iznosa od 1.425,61€ / 10.741,25kn a koji iznos je DP naslijedio iza pok. MP te da u ovom predmetu svaka strana snosi svoje troškove postupka. Tužitelj je naznačio broj žiro račun na koji se predlaže uplatiti preostali sniženi tužbeni zahtjev te da se podnesak dostavi na očitovanje suprotnoj strani.

9. Tuženik u podnesku od 4.4.2024. čini nespornim da postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 1.425,61 EUR, ali ne pristaje na sklapanje nagodbe kako je tužitelj predložio podneskom od 28. ožujka 2024. Ako tužitelj djelomično povuče tužbeni zahtjev, tuženik će se protiviti istome tako da je izvjesno da će sud donijeti presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev za iznos od 1.425,61 EUR, a odbija za iznos od 11.581,23 EUR iz čega proizlazi da bi tužitelj u sporu uspio s 10,96 %, a tuženik s 89,04 EUR. Ako ne bi došlo do sklapanja nagodbe, tuženik smatra kako bi stranke imale osnovan trošak parničnog postupka i to tužitelj bi imao trošak u iznosu od 1.100,00 EUR, a kako bi u sporu uspio s 10,96 % bio bi mu priznat trošak u iznosu od 120,56 EUR. Tuženik bi imao trošak u iznosu od 1.500,00 EUR, a kako bi u sporu uspio s 89,04 % bio bi mu priznat trošak u iznosu od 1.335,60 EUR. Sudskom bi presudom bilo tužitelju naloženo da tuženiku platiti iznos od 1.425,61 EUR sa zateznim kamatama od 31. svibnja 2021., a tuženiku tužitelju platiti iznos od 1.335,60 EUR na ime parničnog troška. Tuženik predlaže sklapanje sudske nagodbe kojom bi se tuženik obvezao platiti iznos od 90,01 EUR i da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

10. Na ročištu od 27. svibnja 2024. obje strane predlažu sklapanje sudske nagodbe na način kako je to svaka od strana predložila no uzimajući u obzir specifikaciju troškova parničnih stranaka proizlazi da bi parnični trošak koji bi tužitelj bio dužan naknaditi tuženiku bio veći od iznosa potraživanja koji se potražuje tužbenim zahtjevom i koji je određen podneskom od 28.3.2024. Tuženik je spreman isplatiti tužiteljici iznos od 90,01€ na ime glavnice te da svaka strana snosi svoje troškove ističući da je iznos troškova koji će biti dosuđen tuženiku da će biti veći od iznosa glavnice koja se dosuđuje tužitelju. Ročište je po prijedlogu stranaka odgođeno radi očitovanja tužitelja na prijedlog tuženika.

11. Podneskom tužitelja od 12.6.2024. zastupnik tužitelja navodi da je u ovom predmetu tužba je podnesena dana 8. siječnja 2008. protiv tada tuženika MP, JP i PP, koje je zastupao Zajednički odvjetnički ured Nenada Matijašević i dr., a koji ured više ne postoji. Nakon što je tužitelj povukao tužbu protiv PP rješenjem Općinskog suda u Novoj Gradiški broj P-36/08- 16 od 6. lipnja 2012. naloženo je Republici Hrvatskoj plaćanje troškova postupka u iznosu od 809,61 €/6.100,00 kn. Iz obrazloženja navedenog rješenja razvidno je da je već dosuđen trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.100,00 kn/146,00 €. Navedeni trošak je dosuđen temeljem Tbr. 7 OT po visini vrijednosti spora (98.000,00 kn) uz povišenje za zastupanje više osoba po tbr. 36 OT. Obzirom da je navedenim rješenjem utvrđeno da je povučena tužba samo prema PP sud je umjesto da dosudi razmjerni dio troškova, a obzirom da je Zajednički odvjetnički ured Nenada Matijašević i dr. u tom postupku zastupao više stranaka, dosudio cijeli trošak iako je podnesen samo jedan odgovor na tužbu u odnosu za sve stranke. Isto tako je navedenim rješenjem već dosuđen i trošak za zastupanje na ročištima od 20. veljače 2008., 21. prosinca 2010. i 6. lipnja 2012. kao i troškove razmatranja spisa, troškovi konferencije sa strankom te i PDV u punom iznosu po vrijednosti predmeta spora, a ne razmjerno obzirom na zastupanje više stranaka, a tužba nije povučena u odnosu na sve tuženike. Temeljem navedenog rješenja Zajednički odvjetnički ured Nenada Matijašević i dr. je pokrenuo ovršni postupak koji se je na Općinskom sudu u Novoj Gradiški vodio pod brojem Ovr-801/2012 te su navedeni troškovi u cijelosti naplaćeni u navedenom ovršnom postupku.

Tužitelj smatra da sada tuženik DP nema pravo na troškove sastava odgovora na tužbu kao niti na troškove zastupanja na ročištu od 21. prosinca 2010. i 6. lipnja 2012. jer je isto već plaćeno Zajedničkom odvjetničkom uredu Nenad Matijašević i dr. koji su tada i zastupali tuženike. Što se tiče ročišta od 20. veljače 2008., a čiji trošak je također dosuđen rješenjem broj P-36/08-16 od 6. lipnja 2012. u iznosu od 1.100,00 kn, isti smatra u cijelosti neosnovanim te da je sud pogreškom isto i dosudio u navedenom rješenju. Rješenjem Općinskog suda u Novoj Gradiški broj P-36/08-2 od 5. veljače 2008. navedeno ročište je odgođeno zbog službene spriječenosti suca te je istim rješenjem zakazano novo ročište za dan 19. ožujka 2008. Iz zapisnika o održanoj glavnoj raspravi od 19. ožujka 2008. broj P-36/08-5 razvidno je da na navedeno ročište za tuženika nije pristupio nitko (ni tuženici niti punomoćnici istih) unatoč uredno iskazanoj dostavi poziva. Slijedom navedenog, nije jasno zašto je trošak za ročište koje nije niti održano dosuđeno u rješenju P-36/08-16 od 6. lipnja 2012. niti je jasno zašto sada tuženik uopće smatra da ima pravo na navedeni trošak koji nije niti nastao. Iz navedenog, razvidno je da tuženik nema pravo na troškove kako je to naveo u svom podnesku od 4. travnja 2024. u slučaju ne sklapanja nagodbe i donošenja presude pa obzirom da tuženik ne pristaje na sklapanje nagodbe kako je to predložio tužitelj te da svaka stranka snosi svoje troškove unatoč odredbi čl. 159 Zakona o parničnom postupku.

Što se tiče navoda tuženik o hipotetskom uspjehu u sporu napominje se da je odredbom čl. 154 Zakona o parničnom postupku određeno da se omjer uspjeha u parnici određuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva, a ne samo visine. (Sudska prakse Vrhovnog suda Rev-80/2022 kao i sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda u kojoj navode da se u situaciji kada je tužitelj tijekom postupak smanjivao tužbeni zahtjev, omjer uspjeha stranka u postupku valja ocijeniti prema konačno postavljenom zahtjev, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja kako osnove tako i visine tužbenog zahtjeva, a ne prema tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi. Pri određivanju troškova mora se uzimati u obzir uspjeh kvantitativno i kvalitativno. Kada bi uzeli u obzir postotke koje je naveo tuženik tužitelj bi hipotetski uspio u sporu sa 10,96 % u odnosu na visinu zahtjeva, ali u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva tužitelj bi uspio 100 % te bi ukupan uspjeh bio 110,96 % tužitelja, a koji postotak se dijeli sa dva (osnov i visina) te se dobije postotak uspjeha od 55,48%. Istom metodom tuženik u odnosu na visinu zahtjeva bi uspio 89,04 %, dok bi u odnosu na osnovu uspio s 0,00 %, a što čini zbroj od 89,04 % te kada se podijeli sa dva (osnov i visina) dobije se postotak uspjeha od 44,52 %. Kada se oduzme uspjeha tuženika od uspjeha tužitelja dobije se ukupan uspjeh stranke u postupku, a u ovom slučaju to je tužitelj. Navedena metoda računanja uspjeha vidljiva je u presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1162/2023-3 kao i u ostaloj sudskoj praksi.

Troškovi koje je tuženik naveo u svom podnesku kao troškove tužitelja nisu dostatni obzirom da je tužitelj imao puno veće troškove od navedenih jer je, za razliku od tuženika, bio na svakom ročištu te također i pisao podneske koje tuženik nije niti naveo, a i obzirom na činjenicu da je većina troškova tuženika već i podmirena. Tuženik je u podnesku od 9. studenog 2023., a za koji potražuje trošak, naveo neistinite podatke o visini vrijednosti naslijeđene imovine.

Tužitelj označava troškove koji su nastali tužitelju do sada i to 1. sastav tužbe – 100 bodova 2. ročište 19.03.2008. – 100 bodova 3. ročište 21.12.2010. – 100 bodova 4. ročište 06.06.2012. – 100 bodova 5. izvidi (više požurnica (10 kom.) sudu tijekom godina) – 25 bodova 6. pribava rješenja o nasljeđivanju – 25 bodova 7. podnesak od 13.01.2023. – 100 bodova 8. podnesak od 02.02.2023. – 25 bodova 9. podnesak od 17.11.2023. – 100 bodova 10. podnesak od 28.03.2024. – 50 bodova 11. ročište 27.05.2024. – 100 bodova 12. sastav ovog podneska – 100 bodova

Do smanjena visine vrijednosti spora da nije došlo zbog pogreške ili nečinjenja tužitelja već zbog dugotrajnosti postupka i činjenice da su svi prvobitni tuženici umrli. Tužba je podnesena još 8. siječnja 2008., a tužbeni zahtjev u cijelosti je osnovan a da je sud redovno vršio radnje iz svoje nadležnosti u ovom predmetu bi presuda već davno bila donesena te bi se tužitelj do smrti MP najvjerojatnije i u cijelosti naplatio. Stoga ne može tužitelj snositi krivnju zbog nepostupanja suda te je i predložio da svaka stranka snosi svoje troškove.

Tuženik na dugovani iznos duguje i zakonske zatezne kamate koje teku od smrti pok. MP, a koje kamate ne ulaze u visinu vrijednosti naslijeđene imovine, a sukladno sudskoj praski (Rev-x-716/2013, Rev-x-56/2016) obzirom da samo kamate koje su nastale prije smrti pok. MP ulaze u visinu vrijednosti naslijeđene imovine. Tužiteljska strana ustraje na našem prijedlogu za zaključenje sudske nagodbe samo u slučaju ukoliko se tuženik obveže na plaćanje iznosa od 1.425,61€/10.741,25 kn, a što predstavlja visinu naslijeđenog iznosa iza pok. ČP i uz uvjet da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Ukoliko tuženik na isto ne pristaje, odluka o svemu se prepušta sudu.

12. Naredbom od 25.10.2024. predmet je dodijeljen u rad ovome sucu te je zakazano i održano pripremno ročište sa 21. siječnja 2025. Punomoćnica tužitelja je ostala kod sniženog tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.425,61€/10.741,25kn a u odnosu na koji nije preciziran datum dospijeća a obzirom da je u tužbenom zahtjevu naveden datum dospijeća 4. srpnja 2006., u tijeku postupka tužiteljska strana navodi kao datum dospijeća utuženog iznosa dan smrti ČP no isti datum se precizno ne označava kod preciziranog i sniženog tužbenog zahtjeva.

Tužena strana se protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva iako je u ranijem tijeku postupka punomoćnik tuženika iskazao da se ne protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva ali traži naknadu parničnog troška. Tuženik može opozvati svoj pristanak na povlačenje tužbenog zahtjeva pa je sud prihvatio da se tuženik protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva i u tom dijelu je odbio tužitelja sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 11.581,23€ a tužbeni zahtjev je usvojen za iznos od 1.425,61€ koji iznos je i tuženik priznao kao nesporan iznos jer toliko iznosi visina naslijeđene imovine sada tuženika NP koji je zakonski nasljednik iza MP a sve temeljem postojećeg rješenja o nasljeđivanju O-1098/2021-6 od 24.6.2021. kojim je DP proglašen zakonskim nasljednikom iza svog brata (str. 63 spisa). U dostavljenom rješenju o nasljeđivanju je navedena ostavinska imovina pok. MP a o kojoj visini su se izjasnili HZMO, Upravni odjel za zdravstvo i socijalnu skrb te Hrvatska poštanska banka a sve u ukupnom iznosu od utuženih 1.425,61€ koji iznos je nesporan i po tuženiku.

13. Sud je proveo dokaze uvidom u priloge dostavljene uz tužbu presudu Rev- 1108/05 od 4.1.2005., u presudu ovog suda P-16/96, u potvrdu FINE o isplati rente, preslike naloga za prijenos, u poziv zastupnice tužitelja ČP, AP i PP, u odgovor na tužbu, u podneske stranaka, u zahtjev tužitelja tj. poziv za povrat neosnovano isplaćenih novčanih iznosa od 9.3. i 25.10.2007., u potvrdu FINE od 6.3.2007., u rješenje Općinskog suda u Zagrebu Ovr Pl-2944/98 od 22.8.2007., u prijedlog ovršenika u istom ovršnom predmetu, u izvadak iz matice umrlih za JP, u rješenje P-36/08 o povlačenju tužbe u odnosu na PP te rješenje od istoga dana o prekidu postupka u odnosu na JP, u rješenje o nasljeđivanju O-1098/21 od 24.6.2021. iza MP, rješenje o prekidu postupka i nastavku postupka od 10.2.2023., u podatak o isplati osobne invalidnine od 1.2.2024., u podatak HPB od 2.2.2024., u potvrdu HZMO.

14. Prema čl.139 Zakona o nasljeđivanju nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do vrijednosti naslijeđene imovine. Isti prigovor je istakao tuženik pa slijedom istog tuženik ne odgovara za utuženi iznos preko iznosa naslijeđene imovine. Tužiteljska strana je nakon toga snizila tužbeni zahtjev sa ranijeg iznosa od 13.006,84€ na iznos od 1.425,61€ a koji iznos je tuženik i priznao pa je slijedom istoga tužbeni zahtjev usvojen u ovako sniženom iznosu. Zbog protivljenja tuženika povlačenju dijela tužbenog zahtjeva od 11.581,23€ sud je tužitelja odbio sa istim iznosom kao neosnovanim i riješio kao u točki I izreke presude.

15. Odluka o parničnom trošku stranaka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. i 114/22.) te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 138/23. - dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora od 1.425,00 eura.

Omjer uspjeha stranaka u ovom postupku je uspjeh tuženika od 88% te uspjeh tužitelja od 12%.

Prema troškovniku tuženika na str. 129 spisa tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištu od 6.6.2012. i 21.1.2025. u iznosu od po 100,00€ (Tbr.9/2 Tarife) jer se na istima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištu od 27.5.2024. (Tbr. 9/5 Tarife) i trošak pristupa na ročište za objavu 5.3.2025. u iznosu 100,00€ (Tbr. 9. točka 3. Tarife), Trošak sastava podneska od 9.11.2023. u iznosu od 200,00€ (Tbr. 8/3 Tarife) što uvećano za PDV od 150,00€ daje zbroj od 750,00€.

Tužitelj je uspio u omjeru od 12% pa kada se isti omjer odbije od omjera uspjeha tuženika od 88% dobiva se razlika tj. omjer od 76% koliko je tuženik uspio. Omjer

- 1 0 -

uspjeha tuženika od 76% od osnovanog troška tuženika od 750,00€ daje iznos 570,00€ koliko je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku.

16. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00€ temeljem tbr. 7/2 Tarife, kao niti trošak zastupanja na ročištu od 20.2.2008. koje ročište niti ne postoji a tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištu od 20. veljače 2008. u iznosu od 1.100,00kn te trošak zastupanja na ročištu od 21.12.2010. u iznosu od 1.000,00kn te trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.100,00kn kao i trošak razmatranja spisa u iznosu od 275,00kn, trošak konferencije sa strankom u iznosu od 550,00kn sa pripadajućim PDV-om od 1.175,75kn ili ukupno 6.100,00kn a kako je to navedeno u rješenju od 6. lipnja 2012. br. P-36/08-16 (str. 55-56 spisa), Istim rješenjem je utvrđeno povlačenje tužbe u odnosu na tuženu PP i naloženo tužiteljici da tuženoj PP naknadi trošak u iznosu od 6.100,00kn. Osnovano tužiteljska strana ističe da tuženik ne može dva puta potraživati trošak za sastav odgovora na tužbu ili zastupanje na ročištu za tužene u kojima je bio punomoćnik i za tuženika u odnosu na kojeg je tužba povučena i u odnosu na tuženika koji je zakonski nasljednik ranijih tuženih. Zbog navedenog je tužbeni zahtjev odbijen za trošak zastupanja na ročištu od 20.2.2008. kojeg ročišta nije bilo a bilo je ročište od 19. ožujka 2008. na koje nije pristupio punomoćnik tuženika. Za zastupanje na ročištima od 6.6.2012. i 27.5.2024. i 21.1.2025. dosuđen je iznos od po 100,00€ za svako ročište jer se radi o dva ročišta na kojima se nisu provodili dokazi i jedno ročište koje je odgođeno. Tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu od 44,13€ jer ista pristojba nije plaćena niti je tuženik pozvan na plaćanje pristojbe.

Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su mu i zatezne kamate koje teku od dana presuđenja 5. ožujka 2025. do isplate.

17. Tužiteljica je po zakonu oslobođena plaćanja sudskih pristojbi temeljem čl. 11 st. 1 točka 1 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23).

U Novoj Gradiški 5. ožujka 2025.

S u d a c :

Željka Paunović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1. ODO Slavonski Brod, Građansko upravni odjel

2. Odvj. Darko Samardžija