Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Bujama – Buie
Buje, Istarska 1
Repubblica di Croazia
Tribunale comunale di Pisino
Sezione distaccata di Buje – Buie
Via dell'Istria 1, 52460 Buie
Posl. br. P-887/2023-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari tužitelja ĆC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Orjana Makovac Zubalj, odvjetnica u Bujama, protiv tuženice NC iz [adresa], sada s prijavljenim prebivalištem u [adresa], Finida, Trg Finide 3, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dean Velenderić, odvjetnik u Pazinu, radi iseljenja i predaje u posjed te isplate, nakon glavne rasprave zaključene 5. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Orjane Makova Zubalj, odvjetnice u Bujama i punomoćnika tuženice Dejana Velenderića, odvjetnika u Pazinu, 5. ožujka 2025., objavio i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.960 € (slovima: tisućudevetstošezdeset eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od
- na iznos od 265 € počev od 15. svibnja 2023. godine pa do isplate;
- na iznos od 265 € počev od 15. lipnja 2023. godine pa do isplate;
- na iznos od 265 € počev od 15. srpnja 2023. godine pa do isplate;
- na iznos od 265 € počev od 15. kolovoza 2023. godine pa do isplate;
- na iznos od 900 € počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi trošak postupka isplatom iznosa od 1.150,00 (tisućustopedeset) eura u roku 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenih 100,00 eura prebijenih s troškom tuženice.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio ovome sudu 10. kolovoza 2023. tužbu protiv tuženice radi iseljenja i predaje u posjed te isplate.
1. 1. U tužbi navodi da je vlasnik nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] ZGR. kuća i dvorište od 138 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i k. č. [katastarska čestica] dvorište od 670 m , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina]. Na predmetnim nekretninama nalazi se obiteljska kuća u kojoj tužitelj u prizemlju stanuje sa svojom suprugom, kćerkom HC te unukom Ć. Na prvom katu predmetne obiteljske kuće nalazi se stan kojeg bez ikakve pravne osnove koristi tuženica zajedno sa svojom obitelji i psom. Tužitelj je pozivao tuženicu da napusti predmetni stan te da mu preda posjed istog, no tuženica se na taj zahtjev tužitelja oglušila. Ista je promijenila bravu na ulaznim vratima stana te u istoga uvela psa koji tamo bude dan i noć. S obzirom na navedeno u skladu s čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a budući da je tužitelj nesporni vlasnik predmetne nekretnine te da se ista nalazi u posjedu tuženice, te u skladu s čl. 1120. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, s obzirom na to da tuženica bez ikakve naknade koristi predmetnu nekretninu od mjeseca svibnja 2023. (tužitelj potražuje mjesečni iznos naknade u visini od 265 €), a uz to duguje i utrošene režijske troškove od stupanja u posjed u mjesecu studenome 2022. (tužitelj potražuje iznos naknade u visini od 900 €), to tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu u kojoj će naložiti tuženici da preda tužitelju u samostalan i neposredan posjed stan koji se nalazi na prvom katu zgrade izgrađene na k. č. [katastarska čestica] ZGR. kuća i dvorište od 138 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i k. č. [katastarska čestica] dvorište od 670 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina], slobodnog od osoba i stvari, u roku od 15 dana. Ujedno predlaže da se presudom naloži tuženici isplatiti mu iznos od 1.960 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja presude pa do isplate, a u nastavku specificira tijek zateznih kamata na pojedine iznose kao u t. I. izreke presude.
2. U odgovoru na tužbu tuženica je učinila nespornim da je tužitelj upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina, kao i da tužitelj drži u posjedu, odnosno da stanuje u prizemlju predmetne kuće. Međutim tuženica osporava da koristi stan na prvom katu pa time i da stan koristi bez ikakve pravne osnove. Tuženica ističe kako nikada nije od tužitelja zaprimila dokument kojim se je poziva da preda posjed predmetnog stana, a niti da je tuženica u razdoblju kada je boravila u tom stanu mijenjala bravu na ulaznim vratima. Nadalje, tuženica ističe da ona ne drži u posjedu predmet spora već da je istoga predala tužitelju prije podnošenja ove tužbe, pa da je time očito predmetna tužba neosnovana u cijelosti. Ističe da tužitelj u tužbi za sve svoje navode nije dao nikakve dokaze već da samo paušalno navodi činjenice za koje ne daje nikakve konkretne dokaze. Tužitelj potražuje iznos najamnine kao i režijske troškove iako tuženici nije jasno na temelju čega iste određuje u navedenom iznosu. Dokaz o svim odlučnim činjenicama važnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari je prema mišljenju tuženice, na tužitelju, a koje za sada svojom tužbom tužitelj nije dao, pa će se tuženica podrobnije očitovati nakon što tužitelj dostavi dokaze na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev za isplatu traženih iznosa. Budući da tuženica ne drži u posjedu predmet spora, kao i da tužitelj nema nikakve osnove za naplatu traženih iznosa s naslova najamnine i režijskih troškova, tuženica predlaže da sud po provedenom postupku odbije tužbene zahtjeve tužitelja uz obvezu tužitelja da joj naknadi troškove postupka u cijelosti.
3. Na pripremnom ročištu od 25. ožujka 2024. tuženica je istakla da je ona predmetni stan dobila od tužiteljeve kćerke na korištenje bez obveze plaćanja bilo kakvog iznosa najamnine, i da to potvrđuju SMS poruke koje je tuženica priložila na tom ročištu u spis, gdje tužiteljeva kćerka priznaje da je dala stan tuženici kao besplatan pravni posao. Nadalje, tuženica je istakla da ona i tužitelj nikada nisu zaključili bilo kakav ugovor iz kojega bi proizlazila obveza tuženice na plaćanje bilo kakvog iznosa najamnine. Prema njezinim tvrdnjama, u vrijeme podnošenja tužbe ona više nije živjela u predmetnom stanu pa da je i stoga tužbeni zahtjev neosnovan. Dok je tuženica i živjela u predmetnom stanu, tužitelj je njoj i djeci isključio vodu i struju pa smatra da je nevjerojatno da on potražuje upravo te troškove iako je ona tamo živjela bez ikakvih humanih uvjeta o čemu dostavlja dokaz u vidu SMS poruka između nje i kćerke tužitelja.
3. 1. Očitujući se na račune koje je tužitelj dostavio u spis, tuženica navodi kako račun Grada Umaga br. 4255414 koji se odnosi na naknadu za uređenje voda i komunalnu naknadu zasigurno nije dužna podmiriti čak i kad isto već ne bi bilo podmireno. Naime, tuženica ističe da se radi o isključivoj obvezi vlasnika nekretnine koja nema puno dodirnih točaka s tuženicom kao najmoprimcem pa isto osporava u cijelosti. U odnosu na račune koji se odnose na podmirenje obveza vode i struje, napominje kako predmetni stan u kojemu je boravila nema zasebno brojilo struje kao ni vode pa tuženici nije jasno koji bi to stvarni dio obveze otpao na nju. Tuženica ističe da je uredno od stupanja na nekretninu pa do 1. svibnja 2023. podmirila sve obveze koje je imala prema tužitelju s naslova razmjernog dijela troškova struje, vode i odvoza smeća, na način da je novac za isto podmirila tužitelju na ruke. Smatra da je na tužitelju teret dokaza da ona nije podmirila svoje eventualne obveze s navedenog naslova i u kojem iznosu. Tužitelj ničime nije dokazao da navedeni troškovi ne bi bili plaćeni. Ističe i da tužitelj potražuje spomenute troškove na temelju računa kojima se njega poziva na plaćanje, dakle bez da je dostavio dokaze o tome da su isti računi i podmireni. Ako tužitelj potražuje naknadu određenih režijskih troškova, tuženica smatra da je tužitelj tada bio obvezan dokazati da je iste i podmirio, kako bi se regresno mogao namiriti, a što je propustio učiniti. Budući da je od svibnja 2023. nadalje tužitelj isključio vodu i struju, tuženica osporava bilo kakvu svoju obvezu za podmirenjem takvih troškova koje nije uzrokovala. Osporava i račune za odvoz smeća nastale u vremenskom periodu nakon što je ona izašla iz posjeda predmetne nekretnine. Nadalje, tuženica navodi da tužitelj nije niti dokazao da bi zbog njezinog boravka na predmetnoj nekretnini nastali posebni troškovi na odvozu otpada te ako su i nastali za koliko bi oni bili uvećani u odnosu na razdoblje kada u stanu nije boravila tuženica. Isto se odnosi i na podmirenje struje i vode.
4. Tužitelj je istakao da je za sporno razdoblje sačuvao samo određeni broj računa za utrošene režijske troškove i to za dio 2023. godine. Zatražio je od nadležnih pružatelja usluga dostavu računa za utrošene režijske troškove u razdoblju od studenog 2022. do svibnja 2023., no do takvih potvrda nije došao. Iz dostavljenih potvrda smatra vidljivim da je on tijekom 2023., primjerice za utrošenu električnu energiju platio prema prosječnoj utrošenoj električnoj energiji za ranije razdoblje koje još glasi u kunama, a da bi mu naknadno stigla razlika od 835,00 eura, što predstavlja razliku koja je nastala nakon što je u predmetnu kuću doselila tuženica zajedno sa svoje četvero djece. Zbog toga je predložio da sud po službenoj dužnosti zatraži od HEP Elektra d.o.o., Istarski vodovod d.o.o. i 6. MAJ d.o.o. podatke o utrošenim režijskim troškovima za predmetnu obiteljsku kuću za razdoblje od studenog 2022. do svibnja 2023.
5. Na pripremnom ročištu od 25. ožujka 2024. tužitelj je povukao tužbu u odnosu na t. I. tužbenog zahtjeva u kojem je zahtijevao da se presudom naloži tuženici da mu u roku 15 dana preda predmetni stan u samostalan i neposredan posjed, slobodan od osoba i stvari. U skladu s čl. 158. st. 2. Zakona o parničnom postupku zatražio je naknadu troška za sastav tužbe. Naime, tužitelj navodi da je tuženica nakon primitka tužbe napustila posjed predmetnog stana, jer je tuženica tumačila rok za odgovor na tužbu od 30 dana kao rok za dobrovoljno ispunjenje.
5. 1. Tuženica je na istom ročištu pristala na djelomično povlačenje tužbe u odnosu na tužbeni zahtjev za iseljenje i predaju u posjed. Zatražila je razmjerni dio troškova i to za sastav odgovora na tužbu te pristupa na pripremno ročište na kojem je tužitelj djelomično povukao tužbu. Naime, tuženica je osporila navode tužitelja u pogledu navodne predaje posjeda nakon podnošenja tužbe. Istakla je da je tužitelj osobno i nasilno nakon podnošenja tužbe ušao u predmetni stan te da nije jasno na koji je način tuženica udovoljila u tom dijelu tužbenog zahtjeva.
5. 2. Raspravnim rješenjem od 25. ožujka 2024. utvrđeno je da je tužba povučena u odnosu na tužbeni zahtjev za iseljenje i predaju u posjed, u skladu s čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/23., u nastavku: ZPP).
6. U dokaznom postupku pročitani su izvadak iz zemljišne knjige (str. 3-5), SMS poruke (str. 24, 26-27) i računi te nalozi za plaćanje (str. 40-50). Pored toga izveden je dokaz saslušanjem svjedokinja OC i ĆCI, koje su saslušane na ročištu od 11. lipnja 2024. (str. 52-55) te svjedoka PC, kao i tužitelja ĆC i tuženice NC, koji su saslušani na ročištu od 9. listopada 2024. (str. 64-70). Pregledana je preslika fotografije (str. 25).
6. 1. Na ročištu glavne rasprave od 11. lipnja 2024. odbijen je dokazni prijedlog tužitelja da sud službenim putem pribavi račune, odnosno dokumentaciju HEP Elektra d.o.o., Istarski vodovod d.o.o. i 6. Maj d.o.o. o režijskim troškovima za cijelu obiteljsku kuću tužitelja u razdoblju od studenog 2022. do svibnja 2023., jer tužitelj nije dokazao da je prethodno sam pokušao pribaviti isprave i da u tome nije uspio, u skladu s odredbom čl. 232. st. 1. i st. 3. ZPP-a, osim toga tužitelj je taj dokazni prijedlog predložio nakon zaključenja prethodnog postupka.
6. 2. Tuženica je na ročištu glavne rasprave od 11. lipnja 2024. odustala od saslušanja svjedokinje ĐC.
6. 3. Raspravnim rješenjem od 5. prosinca 2024. odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja da sud službenim putem od MUP-a zatraži podatke o adresi na kojoj je tuženica bila prijavljena u [adresa], kao i osobi najmodavca, sve radi saslušanja navedene osobe na okolnost visine najamnine, jer tužitelj tvrdi da je isti iznos najamnine dogovoren između stranaka. Odbijen je i dokazni prijedlog tužitelja da se kao svjedok sasluša odvjetnik Mario Manojlović, na okolnost plaćanja najamnine. Navedeni dokazni prijedlozi su odbijeni jer ih je tužitelj predložio nakon zaključenja prethodnog postupka, a nije dokazao da te dokaze nije mogao bez svoje krivnje predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, u skladu s čl. 299. ZPP-a.
7. Predmet raspravljanja nakon djelomičnog povlačenja tužbe je tužbeni zahtjev za isplatu najamnine za razdoblje od svibnja 2023. do rujna 2023. i režijskih troškova za razdoblje od studenog 2022. do rujna 2023.
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev za isplatu temelji na odredbi čl. 1120. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, tvrdeći da je tuženica bez ikakve naknade koristila predmetnu nekretninu od mjeseca svibnja do rujna 2023., te da nije podmirila režijske troškove od stupanja u posjed nekretnine od studenog 2022. pa do iseljenja u rujnu 2023.
10. Između stranaka nije sporno da je tužitelj upisan kao vlasnik predmetne nekretnine – obiteljske kuće na adresi [adresa] (stana u prizemlju i stana na katu), da je tuženica živjela u predmetnoj kući u stanu na prvom katu te da tužitelj sa svojom obitelji živi u stanu u prizemlju.
11. Sporno je kada je tuženica napustila posjed stana na prvom katu predmetne kuće i je li između stranaka sklopljen bilo kakav pravni posao na temelju kojega bi tuženica bila u obvezi platiti najamninu i režijske troškove. Osim toga, sporna je i visina tužbenog zahtjeva za isplatu.
12. Iz iskaza svjedokinje OC, supruge tužitelja, proizlazi da ona i tužitelj zajedno s njihovom kćeri HC i unukom žive u njihovoj kući na adresi [adresa]. Kuća se sastoji od prizemlja, prvog kata i potkrovlja. Oni žive u prizemlju te kuće od kada su se oženili. Svjedokinja poznaje tuženicu jer je ona kao podstanar živjela u njihovoj kući na prvom katu, sa svoje četvero djece i psom, od kraja listopada 2022. do otprilike kraja rujna ili listopada 2023. Iz njezina iskaza proizlazi da su oni tuženicu primili kao podstanara u kuću zbog njihove kćeri HC koja radi s tuženicom. S tuženicom nisu sklopili nikakav ugovor o najmu predmetnog stana jer ona nije željela sklopiti ugovor. Oni su joj vjerovali jer ih nitko ranije nije prevario. Svjedokinja i suprug su skupa razgovarali s tuženicom, vjerovali su joj na riječ. Njihova kćerka HC ih je zamolila da prime tuženicu, jer su je "izbacili" tamo gdje je stanovala pa nije imala gdje stanovati. Dogovorili su se s tuženicom da plaća na ime stanovanja mjesečni iznos od 2.000,00 kuna. Dogovorili su taj iznos jer im je tuženica rekla da je ona ranije toliko plaćala za najam stana pa su na to pristali. Osim toga dogovorili su da će tuženica plaćati i režije struje, vode i odvoza smeća za taj stan. Oni imaju odvojeno brojilo za struju i vodu za stan na prvom katu. Svjedokinjin suprug se brinuo oko tih troškova pa ona ne zna je li on tuženici ispostavljao račune za režijske troškove. Poznato joj je da tuženica nije platila ništa za režijske troškove jer su se dogovorili da će dostaviti potvrdu kada ih plati, ali nikada nije dostavila nikakvu potvrdu da je platila režijske troškove. Tuženica je platila sve iznose mjesečnog najma njenom suprugu ili njoj na ruke osim za zadnji mjesec prije nego što je otišla jer nisu htjeli uzeti taj novac s obzirom da su željeli da otiđe, a ona je to odbijala. Poslala im je putem pošte najamninu za zadnji mjesec, a svjedokinja ju je vratila. To je bilo otprilike u svibnju 2023. Na kraju je tuženica sama otišla. Prije toga, njezin suprug (tužitelj), u svibnja 2023. je isključio tuženici vodu i struju, jer više nisu mogli izdržati što njezina djeca rade. U trenutku podnošenja ove tužbe tuženica je još uvijek bila u predmetnom stanu. Tuženica je promijenila bravu na ulaznim vratima stana na prvom katu. To su shvatili kada su jednom prilikom preko ljeta 2023. pozvali udrugu za životinje iz [adresa] da vide njezinog psa koji je bio nemoguć jer je stalno lajao. Tada je svjedokinja vidjela da je tuženica promijenila bravu. No ionako ona ne bi mogla ući unutra jer nije imala ni ključ od stare brave. Tada nisu ušli u stan jer nitko nije otvarao. Tuženica je najamninu plaćala unaprijed, odnosno početkom mjeseca za tekući mjesec. Najamnina koju primili poštom, a koju su vratili je bila zadnja najamnina koju je tuženica pokušala platiti. Nakon toga im više ništa nije platila, a izašla je iz stana krajem rujna ili početkom listopada 2023. Svjedokinjin suprug (tužitelj) rekao je tuženici da mora izaći iz stana do 17. travnja 2023. ali je ona rekla da još ima rok od mjesec dana. Oni su čekali da protekne taj rok koji je istekao 19. svibnja 2023., ali tuženica ni tada nije izašla iz stana. Kada je svjedokinji predočena preslika fotografije na str. 25. spisa navela je da su na istoj prikazane tuženičine stvari kada se ona selila. Misli da je to slikala njena kćer. Svjedokinja je ušla u stan na prvom katu kada su vidjeli da tuženice više nema, a to je bilo u rujnu 2023. S obzirom da su čuli da u tom stanu teče voda, iako su mislili da još ima tuženičinih stvari u stanu, bili su prisiljeni ući u stan. Zbog toga su pozvali majstora koji je promijenio bravu na vratima pa su ušli unutra. Nije joj poznato je li tuženica dobivala zasebne uplatnice za plaćanje režijskih troškova, ni je li joj te uplatnice davao njen suprug (tužitelj) ili je tuženica negdje morala otići po njih. Ona osobno nije vidjela da je tuženica promijenila bravu na vratima stana.
13. Iz iskaza svjedokinje ĆCI proizlazi da je ona kćerka tužitelja. Tuženicu je jednom prilikom vidjela kada je tuženica s njenom sestrom HC došla kod nje u Marčanu. Budući da njena sestra HC i tuženica rade zajedno tom prilikom su skupa bile u Puli i svratile su kod nje. U to vrijeme tuženica je živjela na prvom katu kuće kod njenih roditelja u [adresa]. Ne sjeća se točno kada je to bilo, ali zna da je to bilo na početku kada je tuženica tek tamo počela živjeti. Sjeća se da je bila zima, moguće da je bio studeni 2022. ili siječanj 2023. Nakon nekog vremena od kada je tuženica bila s njenom sestrom kod nje, svjedokinja je došla kod svojih roditelja, te je vidjela, jer je bio otvoren balkon, da je tuženica gore u stanu. Njena sestra HC sa sinom živi u stanu s roditeljima iako je s namjerom da živi u stanu na prvom katu kuće u [adresa] taj stan uredila. Jednu večer sestra ju je nazvala te joj je rekla da njezina kolegica treba smještaj jer nema gdje živjeti s djecom, a bila je zima. Spomenula je da ima i psa kojeg bi doveli sa sobom pa je sestru pitala šta misli o tome. Rekla joj je da sama odluči s obzirom na to da je sve novo uredila, ali je znala kakva je njena sestra i da će pristati. Kasnije su i njihovi roditelji pristali. Prema onome što je svjedokinja čula od svojih roditelja, s tuženicom je dogovoreno da ona u stanu njenih roditelja ostane dok ne nađe drugi stan. Njen tata je htio da sklope ugovor, ali to tuženica nije htjela. Svjedokinja pretpostavlja da je razlog bio taj što je trebala ostati kraće vrijeme. Njeni roditelji nikada nisu iznajmljivali stan, to je bilo iznimno. Problemi su nastali kada su njeni roditelji shvatili da je tuženica s djecom ostala duže nego što su očekivali. Osim toga njeni roditelji su imali problem s tuženičinom djecom kojih je četvero te psom. Posebno je bio najproblematičniji njezin sin PC koji je prijetio njenim roditeljima da će im zapaliti štalu. Prema navodima svjedokinje, tuženica je za najam plaćala mjesečno 2.000,00 kuna, ali nikada nije plaćala nikakve režijske troškove. Kada je svjedokinja čula da tuženica nikada nije plaćala troškove vode ni struje rekla je svojima da je taj iznos najamnine premali s obzirom da tuženica ima četvero djece i psa. Osim toga dolazili su veliki iznosi računa za struju, jednom prilikom preko 900,00 eura. Ne zna je li tuženica dobivala posebno račune za troškove za stan na katu. Svjedokinja misli da postoji odvojeno brojilo za struju i vodu za taj stan. Kada su nastali svi ti problemi njen otac, a ona je bila s njim, prijavio je tuženicu policiji. To je bilo u veljači ili ožujku 2023. Policija im je rekla da im ne može pomoći, ali da su za tuženicu već čuli jer je već bilo takvih problema. Njen otac je zatražio je od tuženice na uskrsni ponedjeljak u travnju 2023. da napusti stan. Ona je rekla da ima još mjesec dana za selidbu, te su njeni roditelji odlučili čekati istek tog roka koji je bio 17. svibnja 2023. Bili su sretni da će doživjeti mir jer će tuženica otići. Baš taj dan 17. svibnja 2023. tuženica je imala slavlje s puno ljudi u stanu. Tada je svjedokinja ocu postavila pitanje riječima "Ča ćemo načiniti?". Dogovorili su se da će isključiti vodu i struju što je njen otac i učinio u svibnju. Međutim, tuženica, njezina djece i pas tamo su ostali sve do kraja listopada ili početka studenog 2023. Da je tuženica tada otišla vidjela je jer joj je sestra HC poslala fotografiju na kojoj je bila prikazana nekakva prikolica sa stvarima, a za koju je rekla da su tuženičine stvari. Tuženica je otišla bez da im vrati ključ od stana, a ona je i promijenila bravu jer su vidjeli da ta brava nije bila iste boje kakve je bila. Svjedokinja se sjeća da je u svibnju 2023. tuženičin sin PC dobio zabranu prilaženja njenoj majci na sudu u Pazinu jer je prijetio da će joj zapaliti štalu, ali unatoč tome, ostao je u njihovom stanu u kojem je živio. Svjedokinja pretpostavlja da oni ni tada ne bi otišli da nisu dobili sudsku odluku. Prvo im je njihova odvjetnica napisala da imaju rok od mjesec dana da odsele ali to nisu ispoštovali. Nije joj poznato jesu li njeni roditelji bili pripremili ugovor o najmu koji bi dali tuženici na potpis. Pretpostavlja da jesu, ali ne može sa sigurnošću tvrditi. Svjedokinja se tuženici osobno mobitelom obratila te ju je zamolila da otiđe iz njihovog stana. Bilo je strah za roditelje i sestru. Shvatila je da njeni roditelji to više ne mogu izdržati, njena majka nije izlazila iz kuće. Tuženici je poslala poruku sa svog mobilnog uređaja broj [broj telefona]. Kada joj je predočena preslika fotografije na str. 25 navela je da je na istoj prikazana prikolica s tuženičinim stvarima.
14. Svjedok PC iskazao je da je sa svojom majkom, ovdje tuženicom, te bratom i sestrom jedno vrijeme živio na prvom katu kuće u [adresa] koja je po njegovim saznanjima vlasništvo gospođe HC, mamine kolegice koja je u nekakvom srodstvu s tužiteljem ali ne zna kakvom, i s kojim je živjela u stanu u prizemlju te kuće. Prema navodima svjedoka, zajedno je s obitelji živio u toj kući u razdoblju od listopada 2022. do svibnja ili lipnja 2023. Nakon toga on je iselio, a njegova mama je s bratom i sestrom u tom stanu ostala još mjesec ili mjesec i pol dana. Budući da je njih puno djece, nisu imali dovoljno novca za iznajmiti stan, a nisu niti našli adekvatan stan za sve njih pa se njegovoj majci ponudila njezina kolegica HC da će pripomoći. Rekla joj je da mogu slobodno ostati u stanu neko vrijeme, pa čak i duže dok se ne snađu i to besplatno, a da eventualno plate režije. On zna da je njegova mama na ruke plaćala tužitelju režijske troškove za vodu i struju bez ikakve potvrde, odnosno bez predočenih računa. Platili bi onoliko koliko su im rekli. Te režijske troškove su plaćali dok je bilo vode i struje dok im odjednom nisu isključili u svibnju 2023. Ne zna točno tko je to učinio. To je bio razlog zašto je on odmah odlučio napustiti stan, jer su to bili nehigijenski uvjeti za život. Njegova majka je odlazila po vodu na groblje. On je tada studirao i nije mogao živjeti u takvim uvjetima pa je otišao živjeti kod prijatelja. Nakon mjesec - mjesec i pol, njegova majka, sestra i brat su napustili predmetni stan te se preselili u stan u kojemu i danas žive. Odjednom su od njih tražili da se isele iz predmetnog stana. To je bilo u svibnju 2023. Ranije nitko nije tražio da se isele. Ne znam tko je tražio da se isele, samo mu je majka rekla. Nije mu poznato da je njegova majka promijenila bravu na ulaznim vratima predmetnog stana. On nije imao nikakvih problema s tužiteljem i s članovima njegove obitelji do trenutka, a to je bilo razdoblje kada je bila isključena voda i struja, kada je dobio prijavu od tužitelja zbog nekakve prijetnje. Inspektori su došli po njega na posao i rekli mu da ga je tužitelj prijavio da mu je prijetio da će mu nešto zapaliti, odnosno zbog oštećenja njegove imovine. Prema navodima svjedoka, taj postupak je okončan u njegovu korist, odnosno utvrđeno je da nije kriv. Siguran je da nakon što je on otišao iz predmetnog stana, da su njegova majka, brat i sestra iz stana otišli tijekom ljeta, nikako u listopadu te godine. Nitko od njih nije tražio da se isele prije svibnja 2023. On osobno nije dobio svoj ključ kada se uselio u predmetni stan tužitelja. Po onome što on zna cijela njegova obitelj je posjedovala samo jedan ključ od stana. Sjeća se da su istim ključem otvarali bravu kada su ušli u stan i u trenutku kada je on otišao iz stana. Brava je ostala ista od trenutka kada je on ušao u taj stan do trenutka kada je iz njega izašao. Po onom koliko je on upućen i koliko se sjeća, u predmetni stan nisu stizali nikakvi računi za plaćanje režija. Kada mu je predočena preslika fotografije na str. 25 spisa naveo je da nikada nije vidio prikolicu koja je na slici, niti su mu poznate stvari koje se u njoj nalaze. Nije mu poznata ni pećica koja je u njoj. Oni su se u stanu grijali na peć na pelete. Radi se o limenoj peći s keramičkim dijelovima i staklom na sebi, te otvorom za stavljanje peleta, a koja je ugrađena na cijevi u dnevnom boravku. On nije došao prvi dan kada je njegova majka useljavala u predmetni stan. Došao nakon nekoliko dana naknadno. Kada se on uselio u predmetni stan donio je par osobnih stvari te odjeću i obuću, jer nije planirao ostati dugo u tom stanu. Ostatak mu je ostao ili kod prijatelja i li u stanu u [adresa] gdje je studirao. Radi se o stanu u kojem boravi kod prijatelja, za koji prijatelj plaća najam. U tom stanu je posljednji put bio u svibnju 2024. te ide prema potrebi. Ne zna točno gdje je njegova majka s braćom živjela prije nego je doselila u predmetni stan, jer ni/je cijelo vrijeme živio s majkom. Ne sjeća je li sam ikada bio u posjeti majci dok je živjela u prethodnom stanu prije nego je doselila u stan kod tužitelja. Koliko je upućen, njegova majka je u predmetni stan donijela sve osobne stvari, odjeću, obuću, zatim primjerice aparat za kavu koji su na odlasku uzeli. Zna da ništa od njihovih stvari nije ostalo kada su napustili stan. Kada je on napustio premetni stan u njega se više nije vraćao. Mama mu je rekla da su sve njezine stvari prebačene u novi stan, čak i prije nego se iselila iz predmetnog stana. Nije preselila ranije sve stvari, već većinu stvari, ali kada je iselila odnijela je sve svoje stvari. Ne zna tko joj je pomagao da odnese stvari iz stana. Smatra da je to bilo u razdoblju kada je napustio stan pa do trenutka kada je ona napustila stan. Koliko mu je poznato sve vezano za stan njegova mama je dogovarala s kolegicom HC. Nije mu poznato je li je njegova mama predala tužitelju, odnosno članu njegove obitelji ključeve stana. Ne zna koliko su iznosili režijski troškovi. Mama mu nije pričala da je ona nešto platila tužitelju pa da bi joj se ti novci vratili. Zna da je tužitelj pozivao da se isele iz stana ali ne zna koliko puta i kada. Kada su živjeli u predmetnom stanu nisu držali kućne ljubimce. Nisu imali psa.
15. Tužitelj KC u svom iskazu naveo je da ovom tužbom, nakon što je povučen tužbeni zahtjev za predaju u posjed, zahtijeva odštetu, odnosno isplatu za razdoblje za koje je tuženica stanovala u predmetnom stanu besplatno, za razdoblje od svibnja do listopada 2023. i za režijske troškove od studenog 2022. do listopada 2023. Prema navodima tužitelja, tuženica je plaćala za stanovanje u razdoblju od studenog 2022. do travnja 2023. Tuženica je sa svoje četvero djece uselila u predmetni stan na prvom katu njegove kuće, na adresi [adresa] u studenom 2022. te je u njemu bila do listopada 2023. Njezin sin PC je iz stana iselio nešto ranije. Tuženica je došla u stan preko njegove kćeri HC. Plakala je da su je izbacili iz stana u [adresa] i da nema gdje sa svoje četvero djece. Rekla je da će to biti samo privremeno pa sam on pristao da je prime u stan. On je predlagao da naprave ugovor o najmu ali je tuženica to odbila jer je rekla da će to biti samo privremeno. Budući da ima četvero djece on joj se smilovao ii dopustio da ostane. Rekla je da je u [adresa] plaćala stan u iznosu od 2.000,00 kuna pa su se dogovorili da i njemu plaća taj iznos za najam. Najam mu je plaćala na ruke zaključno s travnjem 2023. Budući da tuženica cijelo to razdoblje nije plaćala ništa na ime režijskih troškova za vodu i struju, on joj je na Uskrsni ponedjeljak 2023. dao otkazni rok da se iseli, i to mjesec dana. Tada joj jer to rekao usmeno. Tada sam joj to poslao i pismeno, prije nego je istekao taj rok od mjesec dana. No tuženica se nije htjela iseliti iz stana. Zbog toga je na dan kada je istjecalo mjesec dana isključio vodu i struju. To je bilo 23. svibnja 2023. Tuženica je ostala u stanu do listopada 2023. Odlazila je po vodu na groblje. On je čekao da se ona iseli, nije se želio s njom svađati. Tako je ona dobrovoljno iselila u listopadu 2023. Tada je bilo više ljudi koji su joj pomagali iseliti stvari te su iza kuće donijeli nekakvu prikolicu u koju su unosili stvari. Kada mu je predočana preslika fotografije na str. 25 spisa naveo je da je to ta prikolica i da su u njoj tuženičine stvari. Fotografiju je snimila njegova kćer HC na dan kada je tuženica nosila stvari iz stana. To je bilo u listopadu 2023. Nakon toga tuženica je još nekoliko dana bila u predmetnom stanu. Kada je tuženica otišla iz stana nije mu vratila ključeve od stana. Kada se uselila dali su joj sve ključeve koje su imali, dva – tri ključa. Kada je ona otišla morali su provaliti u stan, jer je tekla voda. Još prije dok je tuženica tamo živjela primijetio je da je promijenjena brava na stanu. Svi računi za vodu, struju i smeće su dolazili na tužiteljevo ime zajedno za sve stanove. U predmetnom stanu imali su ugrađena kontrolna brojila za vodu i struju pa su na temelju njih utvrdili koliko je kilovata utrošeno i prema tome plaćali režije za taj stan. Zbog toga je on i tražio od tuženica da uđe stan da svaki mjesec očita stanje brojila ali mu ona nije dopuštala. Stoga je sam plaćao cjelokupne režijske troškove. Znao je reći tuženici da mu bar nešto plati da podmiri troškove režija za stan. Ona je obećavala ali nikada nije ništa platila na ime režijskih troškova. Tuženica je u stanu držala psa cijelo vrijeme. Tuženica se iz predmetnog stana iselila poslije podnošenja ove tužbe. Da je brava promijenjena primijetio je po boji brave. Pitao je tuženicu zašto je brava promijenjena ali mu nije ništa željela odgovoriti. On je odbio primiti novac od tuženice koji mu je ona poštom poslala u svibnju 2023. za najamninu jer je želio da se ona iseli. Ne zna zašto je novac poslala poštom, jer je tada bila u stanu. Ne zna koliko mu je tada poslala novaca jer nisam htio niti pogledati. Samo je pisalo da je to za najamninu. On je podmirio sve režijske troškove jer bi se i njemu isključila struja i voda. Dok su u stanu živjeli tuženica s djecom i psom došli su puno veći troškovi struje i vode. Oni su plaćali prije nego je tuženica uselila u predmetni stan, otprilike kao i danas, mjesečno za cijelu kuću struju u iznosu cca. 30,00 eura mjesečno, a za razdoblje studenog 2022. do listopada 2023. platio je struju za cijelu kuću u iznosu od 1.000,00 eura. Isto tako prije dolaska tuženice kao i danas plaćali su puno manje iznose vode cca. 35,00 eura mjesečno za cijelu kuću, dok je on za razdoblje od studenog 2022. do listopada 2023. platio vodu za cijelu kuću u iznosu 500,00 eura. Tuženici nikada nisam dao nikakvu potvrdu da mu je platila najamninu. Ona bi mu novac donosila u plavoj kuverti i rekla bi mu da je to samo za najam. Vidio je da je cilindar drugačiji na bravi. Nije mogao probati da li može ući jer nije imao ključeve od stana. To sam vidio otprilike po ljeti 2023. kada je išao po stepenicama stare kuće koja se nalazi nasuprot te nove kuće, odnosno riječ je o stepenicama po kojima se ide i u novu i u staru kuću samo se ulazi na desno, odnosno lijevu stranu. Tražio je da se tuženica iseli iz stana iz razloga, osim toga što mu nije plaćala režijske troškove i zato što mu je smetala buka njezina psa iz stana. On oko kuće ima štalu s domaćim životinja i polje ali za to ne koristi vodu iz špine iz kuće. Vodu za krave nosi s kantama iz svoje kuće, svaki dan oko 10 litara vode.
16. Tuženica NC iskazala je da se u predmetni stan u [adresa], uselila preko tužiteljeve kćeri AC s kojom je u to vrijeme, kao i danas, radila u staračkom domu u Novigradu. Bile su si dobre na poslu, pa ju je tuženica dok je živjela u [adresa], a i kad se doselila u predmetni stan, vozila na posao. Tuženica se odlučila iseliti iz stana u [adresa] zbog nesuglasica s gazdaricom pa je rekla HC da traži stan i pitala je zna li možda da se iznajmljuje kakav stan u [adresa], a posebno u [adresa]. Kako su dobivale putni trošak na poslu, a ona je vozila HC na posao kada je bila u njenoj smjeni, a što je bilo često, ona joj jer rekla da će se raspitati za stan. S obzirom na to da je tuženica nju vozila na posao i da joj za to nije plaćala nikakav putni trošak, ona joj je idući dan rekla da ona ima u kući svog oca u Meteradi stan koji je uredila za sebe i svog sina, ali da u njemu ne živi jer da joj to brani otac kako bi se smanjili troškovi režija u njihovoj obitelji. Rekla joj je da joj želi pomoći dok se ne snađe za drugi stan. Tuženica se s djecom uselila u predmetni stan u listopadu 2022. i to s kćerkom N koja je tada imala 17 godina, sinom H koji je imao 14 godina i sinom O koji je imao 18 godina. Sin PC koji je imao 20, 21 godinu dolazio je u stan povremeno kada bi došao iz Zagreba gdje pohađa privatnu muzičku akademiju. Dok je u [adresa] njen sin boravi kod prijatelja P u njegovom stanu i na ime toga kupuje hranu. Kada se tuženica doselili imala je psa mješanca kojeg je držala u stanu oko tri mjeseca, a nakon toga ga je dala svom bratu u Slavoniji jer je jako puno radila (osim što radi kao njegovateljica u staračkom domu, privatno čisti), a djeca nisu puno bila doma, psa je dala da ne bude sam u stanu. S obzirom na to da je HC trebao prijevoz rekla joj je da u stanu možde biti koliko god želi, pa i dvije – tri godine. Nikada tužitelj, a niti HC nisu od nje tražili da sklope ugovor o najmu. S HC se dogovorila, s obzirom na to da ju je vozila na posao i bilo gdje joj je trebalo, da ne mora ništa plaćati za najam nego da samo plaća režije vode i struje. Tužitelj je dobivao račune za struju i vodu te bi joj HC rekla da je otac rekao da određeni mjesec plati 200,00 ili 300,00 kuna na ime režija. Tuženica je taj novac davala tužitelju direktno, na ruke. Ponekad je davala novac HC pa bi onda ona svom ocu dala. Tuženica je istakla da je plaćala režijske troškove do trenutka kada joj je tužitelj isključio vodu i struju, a to je bilo 21. svibnja 2023. na dan kada je njen sin H imao Krizmu. Tome je prethodio događaj koji se dogodio kada joj se pokvario auto te joj je HC rekla da ona taj dan ide sa sinom kod doktora u [adresa] te da će ih odvesti njezin otac, a da će nakon toga mene odvesti na posao u Novigrad. Tako je i bilo. Prema navodima tuženice, na putu do Novigrada tužitelj ju je odjednom pitao kada je slobodna, odnosno kada će ići na večeru. Začudila se, pa je pitala „tko to mi”, odnosno mislila je da će ići njegova supruga i HC. Osim toga kada ju je pitao da li je slobodna mislila je da mu treba nešto pomoći. Ona ga je inače gledala kao oca te se osjećala dužnom pomoći s obzirom da ne plaća najam. Na njeno pitanje da li idu i drugi na večeru tužitelj joj je odgovorio "što će nam oni". Tada mu je rekla da se prema njoj tako ne ponaša, da je sramota. Kada su došli do Novigrada ona je izašla iz auta i zalupila vratima. Na poslu u garderobi počela je plakati. Nakon toga to je pokušala zanemariti, ali nakon tri dana kada je prolazila pokraj kuće tužitelj je bio u štali. Zvao je i pitao je "što ćemo sad?". Po tom njegovom ponašanju i po tome što joj je rekao, zaključila je da on želi da ona ima nešto s njim, odnosno da mu bude ljubavnica. To je zaključila po tome što je želio da nitko drugi ne ide na večeru osim njega i nje te što joj je rekao da mora ispunjavati neke njegove želje, a u protivnom da si traži drugi stan. To je shvatila kao prijetnju. Rekla mu je da će se odseliti kada nađe drugi stan. Kako je bio kraj svibnja nigdje nije mogla naći nikakav stan za najam. Kada je odbila da bude po njegovom rekao joj je da će se onda jako brzo iseliti iz njegova stana. Tada je počelo njegovo maltretiranje i zbog tih prijetnji dana vode sudski postupak. Tuženica smatra da su svi problemi počeli zbog tužitelja i njegove odvratnosti. Ona je o svemu što joj se dogodilo, odnosno o tužiteljevom ponašanju prema njoj, upoznala kćer HC, a ona joj je rekla da njezin otac nije takav, iako joj je ranije znala pričati kako ih je otac maltretirao od malena. Od tada nije više dobra s HC. Sve je bilo normalno prvih sedam mjeseci od kada sa se doselila sve do takvog ponašanja tužitelja. Kako nije mogla naći nikakav stan, ona i djeca su dva - dva i pol mjeseca živjela bez struje i vode. Da bi se oprali odlazila je po vodu na groblje, pošto je kuća pored groblja. Njezin sin PC povremeno je dolazio u stan. Kada je doživio od strane tužitelja lažnu optužbu za prijetnju tužitelju i zabranu da se približava tužitelju na 100 m dok se taj postupak ne riješi, tada je njezin sin PC trajno napustio predmetni stan. Postupak kojim je lažno optužen završen je u njegovu korist. To je događalo nešto malo poslije Krizme. Ona i ostala djeca su trajno napustili stan krajem srpnja ili početkom kolovoza 2023. Ne sjeća se je li tužitelju poslala nekakve novce i da ih je on vratio. Kada se doselila u [adresa] bila jer u lošoj financijskoj situaciji. Da joj je netko ponudio da za predmetni stan plaća najam od 2.000,00 kuna ne bi to prihvatila. I dok je bila u stanu u [adresa], dogovorila se s gazdaricom da joj nešto malo plaća za najam, jer joj je čistila stan, stepenište. Plaćala je oko 150,00 eura najam u [adresa]. Nikada nije rekla tužitelju ni HC da je u [adresa] plaćala najam 2.000,00 kuna i da bi za predmetni stan plaćala toliko. Prije nego se uselila u predmetni stan nije provjeravala tko je vlasnik tog stana. Sve je dogovarala s HC jer je ona stalno pričala na poslu kako je ona uredila svoj stan, te im je pokazivala slike i objavljivala ih na Facebook-u. Da je znala da ona nije bila vlasnica stana ja ne bi nikada uselila u taj stan. Ja nisam promijenila bravu od stana niti sam angažirala nekog da to učini. Nakon što sam iselila ostavila je jedan ključ ispod tepiha pred vratima stana. Samo jedan ključ je dobila kada se uselila. Tuženica je potvrdila da je tužitelj od nje tražio da ga pusti u stan da očita brojilo od struje. U stanu nije bilo brojilo od vode, ne zna gdje je. Tužitelj je to tražio u siječnju 2023. prvi put. Na njegovo traženje on je bio u stanu dva – tri puta, odnosno bio je kod vrata gdje se brojilo nalazi. Inače bi HC slikala to brojilo i nosila njemu stanje brojila. Nikada tužitelju nije branila da uđe u stan. Ona nije znala ima li tužitelj ključ od stana. On joj nikad nije govorio da ne može ući u stan niti tražio ključ. Kada joj je predočena preslika fotografije na str. 25 navela je da nikada nije vidjela tu prikolicu I da u njoj nisu njene stvari. Kada se selila pomagala joj djeca. Stvari su prevezli njenim autom. Tuženica je istakla da je ona s HC bila dobra kolegica jer joj inače ne bi dala svoj stan da nisu bile dobre. Dobar odnos su imale od 2018. do svibnja 2023. Kada joj je HC dala stan da u njega useli rekla joj je da joj otac brani da živi u stanu da ne nastanu veliki troškovi za obitelj. Tada je nije pitala je li to njezin stan jer joj je mjesecima prije pričala kako je uredila svoj stan i podigla više kredita za njegovo uređenje, a na kraju nije smjela biti u svom stanu. Tuženica tvrdi da s tužiteljem nije ugovorila plaćanje najamnine za predmetni stan. Ispraznila je predmetni stan i odnijela stvari krajem srpnja odnosno početkom kolovoza 2023. Ne sjeća se mjeseca u kojem je psa poslala bratu u Slavoniju jer je pod velikim stresom čim vidi tužitelja. Ne sjeća je li je tužitelj prijavljivao, odnosno je li imala kakvih neugodnosti zbog psa. Kod nje je dolazio veterinar jer joj se pas trebao cijepiti, ali se ne sjeća kada je to bilo. Ne sjeća se ni da li je tužitelj i pisanim putem pozivao da se iselim iz stana. Prilikom selidbe pomagala su joj djeca koja su na kraju ostala u stanu s njom, svi osim PC. Ne sjeća se kada je ova tužba podnesena pa ne može odgovoriti je li se iselila prije ili poslije podnošenja ove tužbe.
17. Prilikom iskazivanja tužitelj i tuženica su zauzimali svoje procesne pozicije sa svrhom postizanja uspjeha u sporu. Jednako tako i svjedoci, članovi njihovih obitelji iskazivali su u skladu s iskazima tužitelja, odnosno tuženice.
17. 1. Unatoč tome, zahvaljujući blagodati načela neposrednosti te ocjenjujući personalne dokaze svaki zasebno, ali i u ukupnosti svih izvedenih dokaza, sud je ocijenio da su iskazi tuženice i svjedoka PC, o odlučnim činjenicama istiniti.
18. Naime, sud prihvaća istinitim iskaze tuženice i svjedoka PC, njezina sina, u dijelu u kojem su iskazali da se tuženica s tužiteljevom kćerkom HC dogovorila, odnosno da je tuženica prihvatila njezin poziv da besplatno – bez plaćanja najma boravi sa svojom djecom (a i psom, jer je za njega znala budući da je u vezi toga razgovarala sa svojom sestrom) u predmetnom stanu dok ne pronađe drugi stan. Sud prihvaća istinitim, njihove iskaze u dijelu u kojima su iskazali da nakon što je tuženica s djecom napustila stan u kojem je ranije živjela, uslijed financijskih problema da joj je tužiteljeva kćerka HC odlučila pomoći i pružiti smještaj dok se ne snađe. To je učinila posebno stoga što je s tuženicom putovala na posao i za to joj nije naknadila nikakav trošak. Stan je dala na korištenje tuženici nakon što je dobila odobrenje svog oca koji je vlasnik kuće, unatoč tome što je AC sama uredila predmetni stan za sebe i svoje dijete, ali u njemu nije živjela već je sa svojim djetetom živjela u stanu s ocem (tužiteljem) i majkom. Ona i tuženica su dogovorile samo da će tuženica plaćati režijske troškove (struje i vode) što je ona i činila do trenutka kada joj je tužitelj u svibnju 2023. isključio vodu i struju. Do tada je tuženica plaćala onoliko koliko bi tužitelj rekao. Plaćala je na ruke tužitelju ili HC koja bi novce odnijela ocu (tužitelju). Nakon što se ostanak tuženice produžio (iako nije bio definiran datum odlaska), nakon što se tužitelj sukobio s tuženičinim sinom PC, tužitelj je zatražio od tuženice da napusti stan i za to joj dao rok od 30 dana. Rok je istjecao 21. svibnja 2023. na dan Krizme koju je imao drugi tuženičin sin. Budući da je to bilo vrijeme pred početak turističke sezone, tuženica nije uspijevala pronaći drugi stan u kojem bi živjela. Stoga je u predmetnom stanu ostala još neko vrijeme sa svoje troje djece dok je njezin sin PC otišao iz stana u svibnju 2023. nakon što je tužitelj isključio vodu i struju. Da bi osigurala higijenu, tuženica je donosila vodu s groblju koje je u blizini kuće.
18. 1. Dakle, iskaze tuženice i svjedoka PC sud prihvaća istinitim u dijelu u kojem su iskazali o prethodno navedenim činjenicama, jer su iskazivali životno i logično te uvjerljivo. Ne prihvaća istinitim njihove iskaze u dijelu u kojem su iskazali da je tuženica napustila predmetni stan krajem srpnja ili početkom kolovoza 2023., jer je iz preslike poruke iz mobilne komunikacije koju je tuženica razmijenila s tužiteljevom kćerkom razvidno da je tuženica izjavila da će iseliti u roku 30 dana od 5. rujna 2023. (dan primitka tužbe). Međutim, kako je tužba u odnosu na tužbeni zahtjev za iseljenje i predaju posjed povučena, činjenica da sud u tom dijelu nije prihvatio iskaz tuženice istinitim, nije odlučna za odlučivanje o tužbenom zahtjevu za isplatu.
19. Zbog toga, sud ne prihvaća istinitim iskaz tužitelja, te iskaze svjedokinje OC (tužiteljeve supruge) i ĆCI (tužiteljeve kćerke) u kojima su iskazivali o prethodno navedenim činjenicama (glede kojih je prihvaćen istinitim iskaz tuženice), osim u dijelu u kojem su iskazivali o vremenu kada je tuženica napustila stan, pa taj dio iskaza tužitelja i članova njegove obitelji sud prihvaća istinitim, a ne iskaz tuženice i njezina sina (u tom dijelu).
20. Ovdje se nameće pitanje zašto o odlučnim činjenicama nije svjedočila AC (druga kćerka tužitelja), kao osoba koja je prema kazivanju tužitelja i tuženice, sve dogovorila i ponudila tuženici na korištenje stan koji je ona uredila za sebe, ali koji nije koristila. Njezino saslušanje nitko nije predložio, a tužitelj je prvenstvo taj koji je trebao predložiti njezino saslušanje.
21. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je da tužitelj kao vlasnik predmetnog stana nije sklopio s tuženicom nikakav ugovor o najmu, niti je ugovorio ili pak dogovorio plaćanje najamnine. Tuženica je s tužiteljevom kćerkom HC, dogovorila da tuženica plaća tužitelju isključivo troškove vode i struje. Tuženica je to i činila do trenutka dok joj tužitelj u svibnju 2023. nije isključio vodu i struju pa je logično da za iduća dva – tri mjeseca nije plaćala te režijske troškove. Osim toga, tužitelj i njegova supruga su iskazali da su oni vratili novce koje im je tuženica poslala u razdoblju kada su tražili od nje da napusti stan. Prema tome, nije utvrđeno da su tužitelj i tuženica sklopili ugovor o najmu predmetnog stana, niti da su ugovorili ili usmeno dogovorili da je tuženica u obvezi plaćati najamninu, već da je dogovoreno da tuženica podmiruje režijske troškove vode i struje (nije dokazano za trošak odvoza smeća). Tuženica je i podmirivala režijske troškove struje i vode davajući određeni novčani iznos na ruke tužitelju neposredno ili posredno preko njegove kćeri HC. Novčani iznos koji je davala bio je onaj koji bi tužitelj odredio prema ukupnoj potrošnji za cijelu kuću. Tuženica doista nije plaćala režijske troškove za razdoblje od svibnja do rujna 2023., ali taj trošak nije mogao niti nastati kada joj je tužitelj isključio vodu i struju. Osim toga, tužitelj i njegova supruga su iskazali da su tuženici vratili novac kojim im je ona poštom poslala u svibnju, dakle, odbili su primitak.
22. Što se tiče same visine režijskih troškova koji su nastali korištenjem predmetnog stana od strane tuženice u spornom razdoblju, tužitelj nije dokazao koliko je točno iznosio trošak vode, a koliko struje, jer su troškovi vode i struje dolazili u ukupnom iznosu za cijelu tužiteljevu kuću. Iz računa, odnosno naloga za plaćanje koje je tužitelj dostavio u spis ne proizlazi da je on platio te račune, niti je iz njih moguće utvrditi na koji dio kuće tužitelja se ti računi odnose. Tužitelj nije dokazao niti da je tuženica trebala snositi trošak odvoza smeća (da su to dogovorili), a pogotovo ne visinu tog troška.
23. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokaze prikladne za stjecanje uvjerenja suda o istinitosti tvrdnje od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke (čl. 7. ZPP-a). Ako stranka u tome ne uspije sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje pa će njezin zahtjev odbiti kao neosnovan. Kada sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza tada se primjenjuju pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a koja u osnovi obvezuju sud da uzme kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu pozvala u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno određenih dokaza.
24. U konkretnom slučaju, na tužitelju je bio teret dokaza pa je on trebao adekvatnim dokazima dokazati da tuženičine tvrdnje nisu istinite.
25. S obzirom na to da je glede spornih činjenica (za odlučivanje o tužbenom zahtjevu za isplatu) je li između stranaka sklopljen bilo kakav pravni posao na temelju kojeg bi tuženica bila u obvezi platiti najamninu i režijske troškove, i je li ona novčanim iznosima koje je davala na ruke tužitelju (ili njegovoj kćeri) podmirivala najamninu ili režijske troškove, kao i glede visine tužbenog zahtjeva za isplatu, jedino bilo moguće odlučiti na temelju izvedenih personalnih dokaza (nakon ocjene njihove istinitosti i vjerodostojnosti), bez adekvatnih materijalnih dokaza dostavljenih od strane tužitelja te izostanka predlaganja saslušanja "ključnog svjedoka" AC, od strane tužitelja, sud je ocijenio dokazanim ono što je tuženica tvrdila glede tužbenog zahtjeva za isplatu.
26. Prema tome, nisu ispunjenje zakonske pretpostavke iz čl. 1111. i čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima da se tuženici naloži vračanje stečenog bez osnove, odnosno naknada vrijednosti postignute koristi zbog uporabe tuđe stvari u svoju korist.
27. S obzirom na navedeno, tužbeni zahtjev za isplatu je ocijenjen u cijelosti neosnovanim, te je odlučeno kao u t. I. izreke presude.
28. Obje stranke su zatražile naknadu troškova postupka, s tim da je tužitelj zatražio trošak sastava tužbe u skladu s čl. 158. st. 2. ZPP-a, nakon što je povukao tužbu u odnosu na tužbeni zahtjev za iseljenje i predaju u posjed.
29. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava tužbe je djelomično osnovan. Naime, s obzirom na to da je sud utvrdio, na temelju materijalnog dokaza (mobilne poruke na str. 24 spisa) i iskaza tužitelja i članova njegove obitelji (koje iskaze je u tom dijelu prihvatio istinitim, a tuženičin u tom dijelu neistinitim) da je tuženica iselila i predala tužitelju posjed predmetnog stana nakon zaprimanja predmetne tužbe, to je tuženica u obvezi naknaditi tužitelju trošak sastava tužbe na temelju čl. 158. st. 2. ZPP-a. Međutim, budući da je tužitelj izgubio parnicu u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu, sud ocjenjuje da je tužiteljev zahtjev za naknadu navedenog troška osnovan u visini 50 %. Navedeno znači da mu je tuženica obvezna naknaditi iznos od 100,00 eura, jer mu pripada 50 bodova (50 % od zatraženih 100 bodova, bez PDV-a jer ga na ročištu od 25. ožujka 2024. kada je zatražio trošak sastava tužbe nije zatražio) na ime sastava tužbe prema Tar. br. 7/1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 38/2023., u nastavku OT).
30. Tužitelj je izgubio parnicu s tužbenim zahtjevom za isplatu pa je dužan tuženici u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a naknaditi opravdane troškove.
31. Tuženica je zatražila naknadu troškova na ime sastava odgovora na tužbu od 4. listopada 2023. u iznosu 200,00 eura, sastava podneska od 13. svibnja 2024. u iznosu 50,00 eura, zastupanja na ročištima od 25. ožujka 2024., 11. lipnja 2024., 9. listopada 2024. i 5. prosinca 2024., za svaku radnju po 200,00 eura te za sastav obrazloženog podneska od 20. lipnja 2024. u iznosu 200,00 eura, sveukupno 1.250,00 eura.
32. Tuženici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT, sastava podneska od 13. svibnja 2024. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 OT, sastava obrazloženog podneska od 20. lipnja 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT, te za zastupanje na ročištima od 25. ožujka 2024., 11. lipnja 2024., 9. listopada 2024. i 5. prosinca 2024., za svaku radnju po 100 bodova, sveukupno 625 bodova što u skladu s Tbr. 54. OT (1 bod – 2,00 eura), sveukupno iznosi 1.250,00 eura.
33. Time opravdani troškovi tuženice iznose 1.250,00 eura.
34. Međutim, prebijanjem troška tuženice s troškom tužitelja (u iznosu 100,00 eura), tuženici pripada trošak u iznosu 1.150,00 eura.
35. Stoga je naloženo tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka isplatom 1.150,00 eura, a tužiteljev zahtjev za naknadu troška (povrh priznatih 100,00 eura) odbijen je kao neosnovan jer je izgubio parnicu glede tužbenog zahtjeva za isplatu.
U Bujama 5. ožujka 2025.
Sutkinja
Pavica Gulišija Brečević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dostave presude.
DNA:
1. tužitelju p.p.
2. tuženici p.p.