REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-586/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja LI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Danijelu Papku, odvjetniku iz Zagreba, Boškovićeva 13 A, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćnici Dajani Čepo, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. veljače 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Antonije Ivančić, odvjetnice te zamjenice punomoćnice tuženika Tamare Stanić Sertić, odvjetnice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 5. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti tužitelju LI iz [adresa], s naslova naknade štete iznos od 2.050,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.850,00 eura od dana 14.12.2022. godine pa do isplate, te na iznos od 200,00 eura od 5. ožujka 2025. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja LI u preostalom dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti tužitelju LI iz [adresa], s naslova naknade štete iznos od 950,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 14.12.2022. godine pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te u dijelu zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete u iznosu od 200,00 eura za period od 14. prosinca 2022. pa do 5. ožujka 2025.“

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.695,00 eura zajedno sa zateznom kamatom od 5. ožujka 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 680,00 eura zajedno sa zateznom kamatom od 5. ožujka 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj LI (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 14. travnja 2023. navodi da je dana 15. rujna 2022. za vrijeme radnog vremena zadobio ozljedu na radu radeći kod poslodavca Hrvatska pošta d.d. koji poslodavac je imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti kod tuženika EUROHERC osiguranje d.d. (dalje u tekstu: tuženik). Tužitelj je navedenog dana obavljao poslove redovitog rada upravljajući biciklom u vlasništvu poslodavca, te je uslijed skliskog i mokrog kolnika došlo do proklizavanja bicikla i pada tužitelja. Tužitelj se kretao Draškovićevom ulicom u smjeru Jurišićeve ulice u Zagrebu, na uobičajen način, pridržavajući se pravila u vožnji. Prilikom pada tužitelj je zadobio ozljedu u vidu prijeloma gornjeg kraja palčane kosti. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je trpio fizičke bolove, strah, došlo je do smanjenja tužiteljeve radne aktivnosti, te je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužitelj stoga potražuje isplatu naknade štete u ukupnom iznosu od 3.000,00 eura, i to iznos od 1.050,00 eura prema kriteriju fizičkih bolova, iznos od 950,00 eura prema kriteriju pretrpljenog straha, iznos od 800,00 eura prema kriteriju smanjene životne aktivnosti, te iznos od 200,00 eura za imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege, sve uvećano za zakonske zatezne kamate, počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate.

2. Nakon izvedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 30. kolovoza 2024. smanjio tužbeni zahtjev tražeći isplatu ukupnog iznosa od 2.078,88 eura s naslova naknade štete. Tuženik se u podnesku od 20. rujna 2024., usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, te je stoga tužitelj na ročištu od 6. veljače 2025. naveo da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva kako je isti naveden u tužbi. S obzirom na navedeno, predmet ovog spora je odluka o osnovanosti zahtjeva tužitelja iz tužbe, u iznosima kako je to navedeno pod točkom 1. obrazloženja.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da ne posti odgovornost tuženika za nastalu štetu. Ne osporava činjenicu da je poslodavac tužitelja u trenutku nastanka štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti kod tuženika. Navodi da je dinamika nastanka štetnog događaja nepoznata, te da ako se utvrdi da je do štete došlo uslijed pada s bicikla, u tom slučaju ne postoji odgovornost tuženika jer je do štete došlo isključivo radnjom tužitelja, koji je trebao pričekati da kiša stane, te potom nastaviti vožnju. Poslodavac tužitelja nije mogao utjecati na radnju tužitelja, te stoga na postoji njegova odgovornost u ovom slučaju. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući da je ista previsoko postavljena. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tijekom postupka su izvedeni slijedeći dokazi: izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu (str. 5-8 spisa), u interni zapisnik o ozljedi na radu (str. 9-10 spisa), u medicinsku dokumentaciju za tužitelja (str. 12-17 spisa), u odštetni zahtjev (str. 18-20 spisa), u odgovor na odštetni zahtjev (str. 22 spisa), u Uvjete za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (str. 30-39 spisa), saslušani su svjedoci ĆI (str. 50-51 spisa), HI (str.76-77 spisa), i tužitelj LI kao parnična stranka (str. 51-52 spisa), te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 57-58 spisa).

5. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

6. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu koja prileži spisu je razvidno da je do ozljede došlo dana 15. rujna 2022., da došlo do pada tužitelja s bicikla prilikom povratka sa rajona prema sjedištu mjesta rada u Branimirovoj 4 zbog obilne kiše i skliske ceste. Iz prijave dalje proizlazi da je ista priznata kao ozljeda na radu od strane HZZO-a.

7. Nadalje, uvidom u interni zapisnik o ozljedi na radu proizlazi da je također navedeno da je dana 15. rujna 2022. došlo do pada tužitelja s bicikla pri povratku sa rajona u Draškovićevoj zbog obilne kiše zbog koje je došlo do zanošenja bicikla te je uslijedio pad tužitelja.

8. Uvidom u odštetni zahtjev je utvrđeno da je tužitelj dana 13. prosinca 2022. uputio tuženiku odštetni zahtjev u kojem potražuje isplatu naknade štete u iznosu od 25.000,00 kn, a koji zahtjev je otklonjen kao neosnovan dopisom tuženika od 29. prosinca 2022.

9. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja, a vezano uz navode tuženika da ne postoji njegova odgovornost u ovom slučaju, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja kao parnične stranke.

10. Svjedok ĆI u svom iskazu navodi da je u vrijeme nastanka štetnog događaja radio kao voditelj dostave u Branimirovoj, a tužitelj je radio kao poštar. Štetni događaj nije vidio, kontrolor ga je izvijestio o štetnom događaju, koliko se sjeća bilo je nevrijeme u Zagrebu toga dana i rečeno mu je da je tužitelj pao s bicikla, da ga je odnio vodeni val negdje na potezu Draškovićeve i Petrinjske. Inače poštari imaju električne bicikle kojima se služe u radu i zna da kada se padne s tog bicikla da se mogu zadobiti ozbiljne ozljede, budući da bicikl ima bateriju i jako je težak. Dalje je postupanje preuzela služba zaštite na radu, ista je sačinila prijavu. Tužitelj je kasnije bio na bolovanju. Svjedok je 28 godina na tom radnom mjestu i tijekom karijere može reći da je bilo padova na način da su poštari zadobili i prijelome, prijelom ključne kosti i slično. Imali su i padova sa električnih bicikala.

11. Svjedok HI u svom iskazu navodi da je radio kao kontrolor poštanskih procesa i u jednom periodu bio je nadređeni djelatnik tužitelju, makar nije siguran je li to bilo u vrijeme štetnog događaja. Zna za informaciju da je tužitelj pao s bicikla i da je slomio ruku te je bio na bolovanju. Ne sjeća se je li to svjedoku netko dojavio ili na koji način je doznao za tu informaciju. Zna da je tužitelj bio poštar za opću dostavu. On je imao takav rajon da je poštu raznosio uz pomoć bicikla. Ne zna sa kojeg je bicikla tužitelj konkretno pao, ali zna da je pošta imala i obične bicikle i električne bicikle. Bicikli su imali tovarni prostor naprijed, iza, lijevo i desno. Svjedok je došao u Zagreb raditi tijekom 2022. i poštari su već radili i koristili bicikle, ne zna jesu li obučeni za rad na biciklima. Svjedok je naslijedio već uhodani posao.

12. Tužitelj u svom iskazu navodi da je tog dana radio svoje uobičajene poslove i vraćao se sa terena prema Branimirovoj u Zagrebu. Negdje na potezu Draškovićeve ulice i prije toga počela je padati kiša, da bi kasnije bio i pljusak, cesta je postala skliska, tužitelj je izgubio kontrolu i pao sa bicikla te je ozlijedio lakat. Pao je na području križanja Draškovićeve i Jurišićeve ulice, kretao se desnom stranom kolnika jer tamo nema biciklističke staze. Vozio je električni bicikl. Uslijed kiše koja je padala kolnik je postao klizak. Tužitelj je prilagodio brzinu kretanja činjenici da pada kiša, ali je svejedno pao. Tužitelj se podignuo, pomaknuo bicikl sa kolnika, osjetio je da ga boli lakat, došao je u bazu u Branimirovu ulicu te je izvijestio nadređenog o tome da je pao. Nadređeni se zvao HI. Sa bicikla su popadali neki sitni dijelovi, što je tužitelj pospremio u košaru i vratio u bazu. Tužitelj se uspio razdužiti, ali kada je došao kući lakat ga je počeo sve jače boljeti, navečer se javio liječniku, te je utvrđeno da je došlo do prijeloma u dijelu lakta. Idući dan otvorio je bolovanje, na bolovanju je bio tri mjeseca. U početku je nosio longetu, a potom i gips dva tjedna. Kasnije je imao i fizikalne terapije. U tom periodu bila mu je potrebna pomoć prijatelja, budući da tom rukom nisam mogao micati, nositi stvari iz dućana, pa je tražio pomoć prijatelja. Ozljeda je bila lijeve ruke, a tužitelj je dešnjak. Prošao je obuku kod poslodavca za upravljanje električnim biciklom. Obuku su imali po suhom vremenu u garaži. Kod poslodavca je došao na rad u lipnju 2021., otprilike tri do četiri mjeseca prije nezgode zadužio je taj bicikl i počeo je obavljati svoj posao. Od kada je dobio bicikl svakodnevno se njime služio. Prije ove nezgode kod poslodavca nije imao neku drugu ozljedu. Čini mu se da je to bilo prvi puta da je vozio bicikl po kiši.

13. Iz iskaza svjedoka i tužitelja, čijim iskazima je sud u cijelosti povjerovao jer su međusobno u suglasju, a ujedno su suglasni i sa dokumentacijom koja prileži spisu (Prijava o ozljedi na radu, interni zapisnik), proizlazi da je do ozljede došlo za vrijeme obavljanja redovnih radnih zadataka od strane tužitelja, da je tužitelj koristio sredstvo rada koje mu je dodijelio tuženik (električni bicikl), da je svoje poslove obavljao na uobičajeni način, te ujedno da poslodavac nije predvidio nikakav posebni režim rada za vrijeme dok pada kiša, a dostava pošte se obavlja biciklom.

14. Sukladno odredbi čl. 111 st. 1 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Na ovaj predmet primjenjuje se i odredba čl. 25 Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje u tekstu: ZZR) koja propisuje da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema odredbi čl. 25 st. 2 ZZR-a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

15. S obzirom da je iz izvedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu obavljajući redovite radne zadatke na uobičajeni i očekivani način, te da nije utvrđeno postojanje okolnosti iz čl. 25. st. 2 ZZR-a koje bi mogle osloboditi tuženika od odgovornosti u ovom sporu, utvrđeno je da je za svu štetu koju je tužitelj pretrpio iz ovog štetnog događaja odgovoran tuženik. Okolnosti koje ističe tuženik da je tužitelj trebao zaustaviti obavljanje svojih radnih zadataka dok kiša ne prestane, nisu ničim dokazane, niti je utvrđeno da je postojala takva obveza tužitelja.

16. Također valja navesti da je sud u ovom sporu vezan sa odlukom upravnog tijela (HZZO) o tome da je ozljeda tužitelja priznata kao ozljeda na radu, te stoga nije moguće u ovom sporu utvrditi drugačije, odnosno da ozljeda tužitelja nije ozljeda na radu ili u vezi s radom.

17. U odnosu na visinu pretrpljene štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio ozljedu u vidu prijeloma vrata lijeve palčane kosti bez pomaka ulomaka. Tužitelj je liječen imobilizacijom lakta dva tjedna, te je proveo dva ciklusa fizikalne terapije. Uslijed ozljede tužitelj je pretrpio povredu tjelesnog i duševnog zdravlja. Kod tužitelja po završetku liječenja nisu zaostale trajne posljedice koje bi dovele do smanjenja životnih aktivnosti. Tužitelj je uslijed zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jačeg intenziteta dva dana, srednjeg sedam dana te manjeg još šest tjedana kumulativno. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku ozljeđivanja, u nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg četiri dana te manjeg tri tjedna kumulativno. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od tri sata dnevno dva tjedna, te dva sata dnevno tri tjedna za obavljanje težih kućanskih poslova, nabavku i pripremu hrane i sl.

18. Nalazu i mišljenju vještaka nije prigovorila niti jedna parnična stranka, sud je vještačenje ocijenio stručnim i objektivnim te je visinu štete utvrdio na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka. S obzirom na opseg i intenzitet fizičkih bolova kao i pretrpljenog straha sud je mišljenja da je primjeren iznos pravične novčane naknade koji ima pripasti tužitelju iznos od 1.850,00 eura, i to prema kriteriju fizičkih bolova iznos od 1.050,00 eura, a prema kriteriju straha iznos od 800,00 eura. Pri tom je sud uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj ozlijedio ruku u području lakta, da se ozlijedio u životnoj dobi od 41 godinu, da je po zanimanju poštar koji u svom radu neminovno koristi ruke, budući da se posao tužitelja sastoji i od fizičkih radnih zadataka (vožnja biciklom, nošenje torbi, raznošenje pošte po rajonu), te su stoga posljedice ozljeđivanja u značajnoj mjeri utjecale na fizičko i duševno zdravlje tužitelja. Isto tako je sud uzeo u obzir da je štetni događaj nastao u prometu, prilikom pada s bicikla, što sve nije uobičajeno i očekivano te je stoga došlo i do pojave primarnog kratkotrajnog straha. Isto tako je utvrđeno da kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice u vidu smanjenja životnih aktivnosti, te stoga tužitelj nema pravo na isplatu pravične novčane naknade prema tom kriteriju.

19. Pri određivanju visine pravične novčane naknade sud je primijenio odredbu čl. 1100 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. S obzirom na sve navedeno, te uzevši u obzir odredbu čl. 1100 st 2 ZOO-a, sud je ocijenio da je primjeren iznos pravične novčane naknade iznos od 1.850,00 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan. Naime, prema utvrđenju koje proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka nema osnova za dosuđenje naknade neimovinske štete u većem iznosu.

20. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan. Prema navodima iz tužbe tužitelj potražuje isplatu iznosa od 200,00 eura za imovinsku štetu, koji iznos je u cijelosti osnovan, budući da je nalazim i mišljenjem sudskog vještaka utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 84 sata, što znači da tužitelj potražuje iznos od 2,38 eura za sat pružene tuđe nestručne pomoći i njege, koji iznos je primjeren i u skladu sa sudskom praksom koja se odnosi na cijenu sata tuđe pomoći i njege u situaciji kada istu pružaju ukućani, odnosno prijatelji.

21. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 2.050,00 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

22. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate, zahtjev je djelomično osnovan, budući da tužitelju prema odredbi čl. 1103 ZOO-a pripada pravo na isplatu zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva samo u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske štete. Sukladno odredbi članka 1089 st. 2 ZOO-a visina naknade imovinske štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, te stoga tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete za period od dana donošenja presude pa do isplate. Slijedom navedenog valjalo je djelomično odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete za period od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do dana donošenja presude, a u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate je osnovan. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi članka 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, a stopa zakonske zatezne kamate utvrđena je sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a, koja je propisana za ostale odnose.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a, odnosno razmjerno uspjehu pojedine stranke u parnici. Budući da je tuženik osporio svoju odgovornost kao i visinu štete, uspjeh tužitelja treba promatrati ne samo u odnosu na visinu štete već i u odnosu na osnov na temelju kojeg je tužitelju dosuđena šteta. Tužitelj je u pogledu osnova uspio u omjeru od 100%, a u pogledu visine u omjeru od 68%, dok je tuženik u pogledu osnova uspio u omjeru od 0%, a u pogledu visine u omjeru od 32%. Kada se zbroje omjeri uspjeha na jednoj i drugoj strani dobije se 84% uspjeha na strani tužitelja te 16% uspjeha na strani tuženika. Primjenjujući pravilo iz odredbe čl. 154 st. 2 ZPP-a tužitelju ima pravo pripasti pravo na naknadu troška u omjeru od 68%. Visina parničnih troškova tužitelja određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

24. Trošak tužitelja odnosi se na trošak za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav dva obrazložena podneska iznos od 200,00 eura za svaki (Tbr. 8/1), za zastupanje na četiri ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1) te za pristup ročištu za objavu presude iznos od 100,00 eura (Tbr. 9/3), što ukupno iznosi 1.700,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 425,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), te iznos od 250,00 eura za izvedeno medicinsko vještačenje. Kada se parnični trošak stavi u omjer uspjeha tužitelja u parnici dobije se ukupni trošak od 1.695,00 eura koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju, pri čemu je trošak za izvedeno medicinsko vještačenje uzet u omjeru od 100%. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška nije osnovan.

25. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP- a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 5. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku