Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

23000 Zadar

Poslovni broj: K-78/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Veri Miočić, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Prtenjača, u kaznenom predmetu protiv optužene HK zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi u vezi stavka 1. Kaznenog zakona, a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj: KO-DO-405/2024 zaprimljene kod ovog suda 9. srpnja 2024., nakon javne rasprave održane 3. ožujka 2025. u prisutnosti Nataše Đaković, zamjenice općinske državne odvjetnice, opunomoćenika oštećenog djeteta Slavena Luštice, odvjetnika u Zadru, optužene HK i braniteljice optužene Dajane Donadić, odvjetnice u [adresa], dana 5. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

optužena HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer H i Č, rođena V, rođena **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, administrativna tajnica, SSS, udana, majke dvoje djece, neosuđivana, nalazi se na slobodi

k r i v a  j e

I. što je dana 9. travnja 2024., oko 13,37 sati u Biogradu na Moru, sa svog mobitela pozivnog broja [broj telefona], nakon što joj je sin rekao da ga je oštećenik žrtva mlt. ČK, rođen **.**.2011., gurnuo niza stepenice, nazvala oštećenika žrtvu na njegov mobitel pozivnog broja [broj telefona], te mu u cilju da ga uplaši rekla da je govno, da zna gdje živi i da će vidjeti što će mu biti, a koje riječi su kod oštećenika žrtve mlt. ČK izazvale osjećaj straha i uznemirenosti,

II. dakle, drugome ozbiljno prijetila nekim zlom, a djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njegove dobi, čime je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, opisano po članku 139. stavku 3. u svezi članka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 - dalje u tekstu KZ/11), a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11,

III. Na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11, optužena HK se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

IV. Na temelju članka 56. KZ/11, optuženoj HK se izriče

UVJETNA OSUDA

na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako optužena u roku od 2 (dvije) godine, od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08), u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08, optužena HK dužan je nadoknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 60,00 EUR (šezdeset eura) u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podignulo je 9. srpnja 2024. optužnicu broj KO-DO-405/2024, kojom je HK optužilo za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisanog i kažnjivog po članku 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 (str. 31-33). Državni odvjetnik u optužnici je zatražio da sud optuženoj izrekne uvjetnu osudu – kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, koja se neće izvršiti ako optužena u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Optužena nije dostavila odgovor na optužnicu. Optužno vijeće je potom, ispitujući optužnicu, istu potvrdilo rješenjem broj Kov-429/2024 od 27. siječnja 2025. (strana 40- 41 spisa).

2. Optužena se na raspravi 3. ožujka 2025. očitovala da se ne smatra krivom.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao, odnosno reproducirao: zapisnik o ispitivanju osumnjičenice HK s DVD medijem (l.s. 10-15), zapisnik o ispitivanju oštećenika ČK u svojstvu svjedoka s DVD medijem (l.s. 22-23) i zapisnik o ispitivanju VK u svojstvu svjedoka (l.s. 26-27).

4. Između stranaka nije sporno da je optužena 9. travnja 2024. nazvala oštećenog mlt. ČK na njegov broj mobitela zbog događaja koji se zbio taj dan na skalama u osnovnoj školi u Biogradu [adresa] između njezinog mlt. sina ZK i mlt. ČK. Sporno je između stranaka je li optužena tada mlt. ČK nazvavši ga na njegov broj mobitela izgovorila riječi kao u optužnici odnosno jesu li tada izgovorene riječi izrečene da se ozbiljno zaprijeti mlt. ČK i uistinu istome učini nešto nažao i izazove kod njega strah.

5. Ispitan 23. svibnja 2024. pred sutkinjom za mladež Županijskog suda u Zadru dijete žrtva ČK uz prisutnost stručne savjetnice mr. GK, čiji iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan, kazao je da je išao sa ZK u razred. Tog 9. travnja 2024. da kada su šetali kraj skala da je njega netko gurnuo, a da je ZK bio ispred i on nije pao. Nakon toga da ga je nazvala Franina mama na njegov mobitel i da mu je rekla da je govno i da kako može samo tako gurnuti njezinog ZK niz skale, da je vikala da zna gdje živi i da ću vidjeti što će mu biti. Nakon toga da je njegova mama uzela mobitel. Nakon što je prekinut razgovor da je Franina mama zvala još dva puta. Sve ovo je shvatio ozbiljno i tresao se, bio je još 2-3 dana tako u strahu od HK. ZK ga je nakon ovog događaja znao samo gledati i to drukčijim pogledom.

6. Uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz VK, majke ČK, koji je dala u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru. U iskazu je u bitnome navela kako je njezin sin ČK, koji je tada išao u 7 C razred, 9. travnja 2024. došao iz škole i odložio torbu kada mu je zazvonio mobitel na koji se on javio, na što je ona čula da ga jedna ženska osoba pita: „Jesi li ti ČK“, a kada je on potvrdio da je ona počela vikati: „govno jedno malo, smeće jedno, koga ćeš ti gurati niz stepenice, vidjeti ćeš ti kada ti ja dođem“. Nakon toga da je ona uzela njegov mobitel jer se on počeo tresti, a ona je nastavila vikati jer je mislila da je ČK i dalje na telefonu, bila je sumanuta i jako je vikala. Njezin sin da ima epilepsiju pa se ona prestrašila za njegovo zdravlje jer je bio jako uznemiren. Kada joj je rekla da je Šimina mama, ona je pitala zna li da je njezin sin ČK gurnuo ZK, njezinog sina, niza stepenice taj dan na što da joj je svjedokinja odgovorila da je nitko nije zvao iz škole taj dan. Svjedokinja ju je tada upozorila da joj može zvati policiji jer je njezin sin maloljetan, na što joj je optužena rekla da ona njoj može zvati policiju i socijalnu službu jer je njezin sin ČK neodgojen, kao i sama svjedokinja. Nakon toga da joj je svjedokinja spustila slušalicu, ali je optužena zvala još tri puta, svjedokinja joj se javila i počela vikati na nju da ih prestane zvati na što je optužena rekla da ona nema što vikati na nju i svjedokinja je opet prekinula poziv na što je optužena zvala još dva puta, ali se oni nisu javljali. Nakon ovog događaja ČK je bio jako uznemiren, uplašen i danas ima strah od HK i tako je reagirao kada ju je vidio ispred Županijskog suda u Zadru onaj dan kada je davao iskaz. Svjedokinja da je nakon ovoga zvala školu i pedagoga obzirom je njezin sin tvrdio da nije gurnuo ZK. Iz škole su joj rekli da su pregledali kamere i utvrdili da se na istima ne vidi guranje, već da je dječak koji se nalazio iza ČK gurnuo ČK pa je ČK malo naletio na ZK, ali ZK da nije bio u blizini stepenica i ZK nije pao niti mu se išta dogodilo. Nakon ovog događaja ZK da je promijenio razred i ne ide više sa ČK u razred. Njezin sin ČK da je uvijek bio dobar učenik i dječak i zbog toga da ih je sve ovo dodatno uznemirilo.

7. Sud nije prihvatio dokaz optužbe – nalaz opće medicine dr. HKJ u odnosu na mlt. ČK (l.s. 9) kao ni dokaz obrane – nalaze Zavoda za javno zdravstvo [adresa] u odnosu na mlt. ZK (l.s. 56-60); ovo jer se radi o uloženoj medicinskoj dokumentaciji dok nije predloženo niti je sud u ovoj stvari smatrao neophodnim provesti vještačenje koje može biti jedino relevantno dano mišljenje na okolnost eventualnog zdravstvenog stanja motrenika, a ne medicinska dokumentacija sama za sebe.

8. Optužena HK, obzirom se izjasnila da nije kriva, ispitana je na kraju dokaznog postupak kada je navela kako je verbalno nasilje prema njezinom sinu od strane ČK i njih par započelo još u šestom razredu. Ona to nije ozbiljno doživljavala, govorila je svom sinu ZK da ide u školu, ali sada misli da je kasno reagirala. Njezino dijete, koje je do tada prolazilo sa 4 ili 5 palo je ocijene 1 ili 2, bilo je rastreseno, bolio ga je trbuh, ali je htjela da se to riješi u školi preko pedagoga i ravnatelja. Također, tražila je i pomoć psihologa u školi, ali su joj rekli da je psiholog tek došao i da ne zna. Jednom prilikom njezin sin ZK je došao doma i stavio je cijelu šaku u usta, nekoliko minuta nije ništa progovarao i nije znala što da radi, i sada joj je stresno o tome pričati. Kada joj je rekao da ga je ČK htio tada gurnuti niz skale, opet su tražili da škola to riješi. Istina je da je nakon toga nazvala maloljetnog ČK na njegov mobitel, jedino se zbog toga smatra krivom, ali nije mu rekla ni nazivala ga "govno", "smeće", jer ona te riječi ne koristi. Taj put je ČK pitala zašto je došlo do toga da je htio njezinog sina gurnuti niz stube, ona je samo htjela razgovarati s njegovom majkom. Nakon toga da je njegova majka uzela mobitel iz Šiminih ruku i rekla da će joj zvati policiju na kuću na što joj je odgovorila da ne želi da joj policija dolazi na kuću jer joj policija nikada na kući nije bila. Predložila je da obje idu na policiju, da to riješe. Zbog svega ovoga njen sin ima psihičkih problema i ona da ga je o svom trošku vodila i još uvijek ga vodi kod privatnog psihijatra u Diklo. Također, htjela je da do kraja tog sedmog razreda ide i online u školu jer nije mogao ići više kao do tada. Kad je trebao krenuti u osmi razred vidjela je da je opet nervozan pa ga je zbog toga prebacila u [adresa] u školu, što je njenom sinu jako teško palo jer je morao gledati vršnjake u Biogradu kako idu skupa u školu, a on mora ići u [adresa].

9. Na poseban upit optužena je kazala da se njen sin i prije ovog događaja kad je ona nazvala ČK na mobitel žalio da ga ČK maltretira, ona smatra da se radi o vršnjačkom verbalnom nasilju. Nije pregledavala nadzorne kamere škole jer joj nisu dali da ih vidi, a ako je njeno dijete sudjelovalo, smatra da ih je onda trebala i ona pogledati. Taj dan njezin sin je došao doma i u tom stresu joj je rekao da ga je ČK gurnuo, ali on nije pao. Rekla je da osobno ne poznaje Šiminu majku već ju je znala vidjeti na školskom sastanku i to je sve. Sa Šiminom majkom prije ovoga nije imala nikakve konflikte, niti je s njom kontaktirala. Nije joj poznato da ČK ima epilepsiju, ali ako ima da mu to ne daje za pravo da drugu djecu maltretira. U školi da su joj rekli da nije bilo tako kako je ZK rekao već da ga je ČK samo okrznuo. Nije nikada ni jedno drugo dijete nazvala, uvijek je tražila školu da se tamo to rješava.

10. Taj iskaz optužene pred sudom na raspravi 3. ožujak 2025. u bitnome nije u suprotnosti sa onim što je iskazivala u PP Biograd 11. travnja 2024. kada je također rekla da je ČK nazvala na njegov broj mobitela jer joj se sin ZK požalio da ga je ČK gurnuo u školi, nije se odmah predstavila tko je već je pitala ČK koga je to htio gurnuti u školi. Tada je rekla da je burno reagirala, možda s povišenim tonom, ali da ČK nije vrijeđala niti mu je rekla da će mu doći na kuću i da će vidjeti što će mu biti jer da se odmah potom javila njegova majka koja joj je počela prijetiti policijom. Međutim, iskazujući u policiji nije spominjala ranije maltretiranje od strane ČK prema njezinom sinu.

11. U zapisniku o zaprimanju kaznene prijave od 10. travnja 2024. (list 3-4 spisa) navedeno je da je VK podnijela kaznenu prijavu protiv HK povodom predmetnog događaja.

12. Cijeneći prije svega iskaz svjedoka-oštećenog mlt. djeteta ČK koji je u svom iskazu potvrdio da mu je HK povišenim tonom izgovorila riječi kao u optužnici zbog čega je osjetio strah od optužene, koji je u bitnome skladu sa iskazom njegove majke VK i navodima iz kaznene prijave, ali i iskaz optužene prilikom prvog ispitivanja kada i sama navodi da je možda burno reagirala i sa povišenim tonom međutim bez uvreda i prijetnji prema ČK, ali svoj postupak, naknadno iskazujući pred sudom, pokušava prikazati u za sebe povoljnijem svijetlu pravdajući se dugotrajnijim verbalnim nasiljem koje je njezin sin doživljavao od strane mlt. ČK kao i da je samo htjela razgovarati sa Šiminom majkom pri tome više ne spominjući svoje burno reagiranje i povišen ton. Kada se tome doda da je optužena očito bila vidno uzrujana, što i sama priznaje na prvom ispitivanju, te da nije tražila školu broj roditelja od mlt. ČK ni sada ni ranije, a ovo obzirom tvrdi da je nasilje od strane ČK prema njezinom sinu trajalo duže vrijeme, već se odlučila, tako izvan kontrole, očito izravno obračunati s djetetom mlt ČK zbog čega se dijete počelo tresti, postaje izvan razumne sumnje jasno da je u takvom stanju izrekla objektivno prijeteće riječi kazavši mu da je govno, da zna gdje živi i da će vidjeti što će mu biti. Naime, sud nije našao razlog da ne vjeruje djetetu mlt. ČK koje je ispitano bez prisutnosti majke i koje je tada potvrdilo riječi iz kaznene prijave odnosno optužnice i koje je od strane stručne savjetnice ocijenjeno kao osoba s kojom se može uspostaviti kontakt.

13. Takvim svojim postupanjem optužena HK ostvarila je sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi st. 1. KZ/11, postupajući s izravnom namjerom – bivajući svjesna obilježja kaznenog djela i htijući njegovo ostvarenje; odnosno bivajući svjesna da ozbiljno prijeti mlt. djetetu i htijući uputiti takvu prijetnju, osjećajući ljutnju prema mlt. ČK zbog navodnog događaju u školi između njega i njezinog mlt. sina. Stoga ju je sud proglasio krivom za počinjenje terećenog kaznenog djela.

14. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenilo sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti). Olakotnom je cijenjena činjenica da je optužena HK neosuđivana, a kako to proizlazi iz podataka kaznene evidencije (str. 46 spisa) i prekršajne evidencije (str. 43 spisa), što će reći da je kazneno djelo koje je optužena HK počinila zapravo izolirani eksces u njezinom inače urednom životu. Otegotnim je cijenjen izostanak objektivne i iskrene samokritike prema vlastitom postupanju kada ista sasvim neprimjereno direktno naziva dijete ČK Strpića na njegov broj očito upotrebljavajući povišeni ton i prijeteće riječi koje su kod, ionako bolesnog djeteta, izazvale strah i treskavicu, pri čemu ne traži broj njegovih roditelja, sve ovo iako nije dobila službenu potvrdu škole o navodnom incidentu taj dan na štetu njenog djeteta. Naime, logično bi bilo očekivati da bi škola reagirala ako bi na kamerama uočila fizičko nasilje među djecom odnosno pokušaj istoga posebno pored tvrdnji optužene da je školu i ranije upozoravala na nasilje koje je činio mlt. ČK na štetu njezinog sina. Sud je stoga optuženu osudio na kaznu zatvora od sedam mjeseci, uz istodobno izricanje uvjetne osude, na temelju članka 56. KZ/11, po kojoj kazna zatvora neće biti izvršena ako optužena u roku provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Ovakva uvjetna osuda u cijelosti je primjerena osobi optužene, njezinoj krivnji i težini kaznenog djela, a ona će po mišljenju suda utjecati na optuženu da se više ne javi kao počinitelj kaznenog djela, te poslati poruku svim građanima o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

15. Imovinskopravni zahtjev nije postavljen, pa sud o njemu nije niti odlučivao u ovome postupku.

16. Kako iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je optužena, po procjeni suda, srednjeg imovnog stanja i da je proglašena krivom osuđena je i na naknadu troška kaznenog postupka u vidu paušalne svote u iznosu od 60,00 EUR čija visina je određena s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovinske prilike okrivljenika, a koji trošak je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

U Zadru 5. ožujka 2025.

Sutkinja

Vera Miočić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- ODO Zadar na broj KO-DO-405/2024

- optužena HK, [adresa]

- braniteljici optužene Dajani Donadić, odvjetnici u Biogradu na Moru

- opunomoćenik oštećenog djeteta Slaven Luštica, odvjetnik u Zadru – po pravomoćnosti