REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] A 5

Poslovni broj: Us I-1088/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice AČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. (OIB: 25242039735), Zagreb, Draškovićeva 40/II, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (OIB: 72910430276), Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi imenovanja stalnog sudskog vještaka, 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA: UP/I-710-03/23-01/539, URBROJ: 514-03- 03-02/05-24-13 od 20. svibnja 2024., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-710-03/23-01/539, URBROJ: 514-03-03- 02/05-24-13 od 20. svibnja 2024. odbijen je zahtjev tužiteljice za imenovanje stalnim sudskim vještakom za područje geodezije. Tuženik obrazlaže, u bitnome, da je tužiteljica završila trogodišnji stručni studij građevinarstva, na kojem studenti slušaju samo jedan obvezni predmet povezan s geodezijom, te da tužiteljica ne ispunjava uvjet završenoga preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija ili integriranoga preddiplomskog i diplomskog studija ili specijalističkog diplomskog stručnog studija odnosno preddiplomskog sveučilišnog studija ili preddiplomskog stručnog studija odgovarajućeg konkretnom području vještačenja.

2. Tužiteljica u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tužiteljica je ranije bila imenovana za sudskog vještaka geodetske struke. U prijelaznim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 21/22) nije predviđena odredba koja bi se odnosila na osobe koje su po prijašnjem propisu već bile imenovane stalnim sudskim vještakom odgovarajuće struke za odnosno područje. Posljedica toga je da tužiteljica, nakon što 12 godina neprekidno obavlja vještačenja geodetske struke, više ne ispunjava uvjete za imenovanje sudskim vještakom za geodetsku struku. Odbijanje zahtjeva tužiteljice rezultat je povrede ustavne odredbe o zabrani povratnog djelovanja zakona, što ugrožava i pravnu sigurnost, predvidljivost, izvjesnost dosega zakonske odredbe, legitimnih očekivanja i stečenih prava. Tužiteljica je zbog toga podnijela prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s time povezanih odredaba Zakona o sudovima i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima s Ustavom Republike Hrvatske. Tužiteljica predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura (PDV uključen).

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Iznimka propisana člankom 126. stavkom 3. Zakona o sudovima primjenjiva je samo kada za određeno područje vještačenja nema mogućnosti završetka sveučilišnog ili stručnog studija. Stoga ovdje nije od utjecaja okolnost je li tužiteljica stekla srednju stručnu spremu geodetske struke, što nije ni dokazala. U Republici Hrvatskoj je organizirano više ili visoko obrazovanje za područje geodezije, na sveučilištima u Zagrebu i Splitu. U prilog tuženikovoj argumentaciji ide i upravnosudska praksa. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Raspravnim rješenjem Sud nije prihvatio prijedloge tužiteljice za upućivanje zahtjeva za ocjenu ustavnosti zakonskih odredaba koje tužiteljica smatra problematičnima, odnosno za zastajanje s vođenjem spora do odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o prijedlogu koji je Ustavnom sudu uputila tužiteljica. Ti su prijedlozi odbijeni zbog razloga iznesenih u navedenom rješenju.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovoga upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 19. veljače 2025. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prema članku 126. stavku 1. točki 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23), za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana fizička osoba ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij odnosno završen preddiplomski sveučilišni studij ili preddiplomski stručni studij odgovarajući području vještačenja za koje se imenuje. Stavkom 3. navedenoga članka propisano je da se, iznimno od odredaba stavka 1. točki 2. i 3. toga članka, ako u Republici Hrvatskoj za određeno područje vještačenja nema mogućnosti završetka sveučilišnog ili stručnog studija, za stalnog sudskog vještaka može se imenovati i osoba sa stečenom srednjom stručnom spremom odgovarajućom području vještačenja za koje se imenuje i koja je nakon završene škole radila na poslovima u struci najmanje 12 godina.

8. Sud je suglasan s argumentacijom tuženika iznesenom u osporavanom rješenju i u odgovoru na tužbu koja se odnosi na razloge, vezane uz tužiteljičinu struku i stupanj obrazovanja, zbog kojih tužiteljica ne ispunjava opću kvalifikacijsku pretpostavku iz članka 126. stavka 1. točke 2. Zakona o sudovima, ni iznimnu pretpostavku iz stavka 3. toga članka. Ti su razlozi tužiteljici poznati.

9. Usto, Sud naglašava sljedeće.

9.1. Imenovanje stalnih sudskih vještaka nije niti je bilo trajnog karaktera, te u ovoj vrsti predmeta nema stečenih prava.

9.2. Očekivati da će, nakon prijašnjeg imenovanja za stalnog sudskog vještaka, i to vremenski ograničenog, osoba biti ponovno imenovana vještakom neovisno hoće li i kasnije ispunjavati pretpostavke za to imenovanje, ne se može smatrati legitimnim očekivanjem, u smislu očekivanja koje je razumno i zasnovano na pravu (propisima, upravnoj praksi, upravnim odlukama, odnosno očitovanjima i drugim postupanjima uprave). Načelo legitimnih očekivanja, mada je jedno od temeljnih pravnih načela (osobito u kontekstu pravne sigurnosti), u praksi se primjenjuje samo iznimno, a do izražaja prije svega dolazi u slučajevima izmjene pravnog režima. U predmetnom slučaju, osim što nije riječ o razumnom očekivanju zasnovanom na pravu, ne radi se ni o legitimnom očekivanju daljnjeg korištenja prava koje je tužiteljica stekla pravomoćnom upravnom odlukom (ranije odluke o imenovanju tužiteljice ograničenog su trajanja, izvršene su u cijelosti i nisu dovedene u pitanje kasnijom negativnom odlukom), ni o povredi legitimnog očekivanja da će uprava pri donošenju odluke postupiti na način koji utvrđuje pravo u trenutku podnošenja konkretnog zahtjeva. (Netom izneseni ključni elementi načela legitimnih očekivanja ustaljeni u domaćoj upravnopravnoj doktrini, npr.: ČČ, Zaštita legitimnih očekivanja u upravnom pravu, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 1/13, te preuzeti u praksi ovog Suda).

9.3. Slijedom dosad iznesenog, izmjene i dopune Zakona o sudovima koje tužiteljica problematizira nemaju retroaktivni učinak. U zakonodavnu autonomiju Hrvatskog sabora pri uređivanju društvenih odnosa (članak 1. stavak 3., članak 2. stavak 4. podstavak 1., članak 71. i članak 81. podstavak 2. Ustava Republike Hrvatske) pripada hoće li, na kojim područjima i pod kojim pretpostavkama zakonodavac prijelazno propisati, primjerice, povoljnije uvjete za osobe zatečene na odnosnoj dužnosti, uz njihovu privremenu ili trajnu primjenu (za što se zakonodavac ovdje nije odlučio, niti je to bio dužan učiniti).

9.4. K tomu, općenito vrijedi da se pravne norme kojima se uređuje iznimka (ovdje: članak 126. stavak 3. Zakona o sudovima) ne mogu tumačiti široko, već na način koji rezultira time da se doista primjenjuju iznimno. S time nije u skladu nerijetko prisutno pogrešno shvaćanje u domaćoj profesionalnoj i općoj javnosti prema kojem iznimka razumijeva široko poimanu pogodnost za adresate norme (skoro na razini subjektivnog prava), protivno restriktivnom značenju pojma iznimke.

9.5. Naposljetku, osnovano tuženik ukazuje da je njegova argumentacija sukladna dosljednoj upravnosudskoj praksi.

10. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

11. Uzgredno i bez utjecaja na rješavanje ovog spora, normativno postrožavanje kvalifikacijskih uvjeta za obavljanje pojedinih reguliranih poslova i dužnosti kontinuirano je prisutno u raznim područjima, prateći poboljšanje obrazovne strukture, te sve veću specijalizaciju i stupanj potrebnih znanja. Osobe koje pravodobno ne prate taj razvitak, npr. propuštanjem kasnijeg stjecanja višeg stupnja obrazovanja od postojećega, izlažu se povećanom riziku da promjene propisa do kojih vremenom dolazi za njih ne budu povoljne.

U Rijeci 5. ožujka 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Marijanu Ruždjaku, Zagreb, Draškovićeva 40/II

- Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49