Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: Pr-27/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi tužiteljice KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d. o. o., odvjetnicima iz Zagreba, Zagreb, Horvatova ulica 80 A, protiv tužene Opće bolnice Virovitica, Virovitica, Ljudevita Gaja 21, OIB: 82844035780, radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika stranaka, 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA VIROVITICA, Virovitica, Ulica Ljudevita Gaja 21,OIB: 82844035780, da tužitelju KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati potraživanja s osnove razlike plaće i naknade plaće u bruto iznosu od ukupno 1.773,91 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024. godine, koja teče:

- na bruto iznos od 106,48 EUR počevši od dana 16. siječnja 2018. do isplate,

- na bruto iznos od 59,92 EUR počevši od dana 16. veljače 2018. do isplate,

- na bruto iznos od 43,29 EUR počevši od dana 16. ožujka 2018. do isplate,

- na bruto iznos od 4,76 EUR počevši od dana 16. travnja 2018. do isplate,

- na bruto iznos od 131,27 EUR počevši od dana 16. srpnja 2018. do isplate,

- na bruto iznos od 78,31 EUR počevši od dana 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na bruto iznos od 7,87 EUR počevši od dana 16. rujna 2018. do isplate,

- na bruto iznos od 34,60 EUR počevši od dana 16. listopada 2018. do isplate,

- na bruto iznos od 82,41 EUR počevši od dana 16. siječnja 2019. do isplate,

- na bruto iznos od 41,04 EUR počevši od dana 16. ožujka 2019. do isplate,

- na bruto iznos od 10,95 EUR počevši od dana 16. travnja 2019. do isplate,

- na bruto iznos od 15,50 EUR počevši od dana 16. lipnja 2019. do isplate,

- na bruto iznos od 124,78 EUR počevši od dana 16. srpnja 2019. do isplate,

- na bruto iznos od 72,47 EUR počevši od dana 16. listopada 2019. do isplate,

- na bruto iznos od 33,09 EUR počevši od dana 16. studenoga 2019. do isplate,

- na bruto iznos od 118,98 EUR počevši od dana 16. siječnja 2020. do isplate,

- na bruto iznos od 67,50 EUR počevši od dana 16. veljače 2020. do isplate,

- na bruto iznos od 38,80 EUR počevši od dana 16. ožujka 2020. do isplate,

- na bruto iznos od 23,19 EUR počevši od dana 16. travnja 2020. do isplate,

- na bruto iznos od 257,34 EUR počevši od dana 16. lipnja 2020. do isplate,

- na bruto iznos od 61,73 EUR počevši od dana 16. srpnja 2020. do isplate,

- na bruto iznos od 123,35 EUR počevši od dana 16. kolovoza 2020. do isplate,

- na bruto iznos od 87,33 EUR počevši od dana 16. rujna 2020. do isplate,

- na bruto iznos od 53,15 EUR počevši od dana 16. listopada 2020. do isplate,

- na bruto iznos od 36,65 EUR počevši od dana 16. studenoga 2020. do isplate,

- na bruto iznos od 25,85 EUR počevši od dana 16. siječnja 2021. do isplate,

- na bruto iznos od 33,30 EUR počevši od dana 16. travnja 2021. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA VIROVITICA, Virovitica, Ulica Ljudevita Gaja 21, OIB: 82844035780, da tužitelju KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.775,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024. godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 13. siječnja 2023. godine podnijela tužbu protiv tuženice radi isplate razlike plaće i naknade plaće, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. U tužbi navodi da je u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženice temeljem ugovora o radu.

1.2. U tužbi i tijekom postupka tužiteljica navodi da je kao zaposlenica tuženice u razdoblju od prosinca 2017. godine do travnja 2021. godine radila prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danima, te u drugoj smjeni, a koji prekovremeni rad joj nije plaćen. Tužiteljica se poziva na odredbe Zakona o radu, tj. odredbu članka 94. (ranije čl. 86. ZOR-a) koja određuje da za prekovremeni rad radnik ima pravo na povećanu plaću, te odredbe čl. 51. Kolektivnog ugovora/2013, odnosno čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (KU/18), kojima je propisano uvećanje plaće, i to za rad noću 40%, za rad subotom 25%, nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad blagdanom, neradnim danima utvrđenim Zakonom i na dan Uskrsa 150%, a koji dodaci se međusobno ne isključuju. U tužbi se navodi kako tuženica nije isplatila tužiteljici svu razliku plaće na ime ostvarenog prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom ili neradnim danima te u drugoj smjeni, iako je to bila u obvezi.

1.3. Tužiteljica, nadalje, u tužbi navodi da je u utuženom razdoblju radila u otežanim uvjetima rada, te je imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te da joj dodatak na plaću za posebne uvjete rada pripada kumulativno za sve odrađene sate, dakle i za prekovremene sate, jer niti iz jedne odredbe navedenih KU i TKU ne proizlazi da bi radniku pripadali ti dodaci samo na ostvarenu redovnu satnicu, niti da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i navedeni dodaci međusobno isključuju, dok joj je tuženik kao poslodavac u utuženom razdoblju plaćao dodatak za otežane / posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo na sate redovnog rada. Navodi da je joj temeljem čl. 86. Zakona o radu (NN 149/09 ) i čl. 94. Zakona o radu (NN 93/14, NN 127/17, NN 98/19) na toj osnovi pripada pravo na povećanu plaću, s time da je čl. 57. KU ( NN 143/13 ) i čl. 55. KU ( NN 29/18 ) propisano koliko iznosi taj dodatak; da je sukladno čl. 5. Dodatka I KU ( NN 96/15 ) i čl. 58. KU/18 tužiteljica prema čl. 59. odnosno 59.a Dodatka I. KU 96/15 koji je na snazi od 01. listopada 2015. godine pa nadalje imala kao zdravstveni radnik koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u visini 4% od osnovne plaće.

1.4. Nadalje, navodi se da u utuženom vremenskom razdoblju temeljem odredbi čl. 36. st. 2. KU/13 i čl. 34 st. 2. KU/2018 radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno Zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

1.5. Navodi da temeljem čl. 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama TKU/2012 i čl. 58. st. 1. TKU/2017 radniku koji je odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada naknada plaće u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije započetog bolovanja.

1.6. Kako tuženica nije isplaćivala tužiteljici pripadajuće dodatke za otežane, odnosno posebne uvjete rada za ostvarene sate prekovremenog rada, kao niti razliku naknade plaće za godišnji odmor, odnosno bolovanje do 42 dana, u obvezi je isplatiti razliku plaće za dospjeli, a neisplaćeni dodatak za otežane odnosno posebne uvjete rada, kao i razliku naknade plaće za godišnji odmor, odnosno bolovanje do 42 dana.

1.7. Tužiteljica u tužbi navodi kako nije odmah u mogućnosti navesti iznose koje potražuje, već tužbeni zahtjev postavlja sukladno odredbi čl. 186. b. st. 3. ZPP-a, navodeći da će tužbeni zahtjev precizirati nakon što u spis bude dostavljena dokumentacija relevantna za obračun plaće u utuženom razdoblju, te nakon što se provede financijsko vještačenje na osnovu pribavljene dokumentacije.

1.8. Nakon provedenog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 31. siječnja 2025. precizirala tužbeni zahtjev na način da za neplaćeni prekovremeni rad s pripadajućim dodacima na ime neplaćene razlike plaće za godišnji odmor i bolovanje do 42 dana, potražuje sveukupni iznos od 1.773,91 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženica ne osporava da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila na radnom mjestu medicinska sestra – medicinski tehničar u razdoblju od prosinca 2017. do travnja 2021., no osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Tuženica smatra da je plaća tužiteljice obračunata i isplaćena sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09) i Kolektivnim ugovorima. Navodi da je u utuženom razdoblju na snazi bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15), a od 1. ožujka 2018. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 28/18, 35/19, 78/19, 92/19) koji su u odredbama čl. 47. odnosno 45. utvrdili da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenata složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovica za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža. Dodaci na osnovu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rata, dodaci i uvećanja plaće.

2.1. Tuženica navodi da su se na plaću tužiteljice uz navedene Kolektivne ugovore primjenjivali i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 24/17) koji su na identičan način kao i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, utvrđivali što sve čini plaću i osnovnu plaću te koji su dodaci na plaću.

2.2. Tuženica osporava i tumačenje odredaba članka 51., 57. i 59. KU/13 te 49., 55. i 57. KU/18 navodeći da se dodaci ne obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti sata jer se ta stipulacija "efektivno odrađeni sat" spominje samo u odredbi članka 49. Kolektivnog ugovora/18 i primjenjuje se kod obračuna dodatka na rad u drugoj smjeni.

2.3. U odgovoru na tužbu tuženica, nadalje, ističe da se radi o pravnom pitanju te da tumačenjem odredaba Kolektivnog ugovora tužiteljica nema pravo na dodatak za posebne uvjete rada kada radi iznad mjesečnog fonda sati, odnosno kada radi prekovremeno, te da niti jednom odredbom Kolektivnog ugovora nije propisano da se dodaci na uvjete rada obračunavaju kumulativno i u prekovremenom radu.

2.4. Tuženica ističe da odredbe Kolektivnog ugovora ne sadrže odredbe o isplati dodatka na plaću uz uvećanje za prekovremeni rad i svako drugačije tumačenje je u suprotnosti sa voljom ugovornih strana. Tek je od 5. svibnja 2020. nakon zaključenja Dodatka III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 56/20) definiran način obračuna dodatka na plaću u prekovremenom radu zdravstvenih radnika, u skladu sa stajalištem Vrhovnog suda od 10. prosinca 2019., a koji se primjenjuje od 1. travnja 2020.

2.5. Nastavno, odgovorom na tužbu tuženica ističe da se plaće u javnom sektoru obračunavaju kroz registar zaposlenih u javnom sektoru putem Centralnog obračuna plaća (COP), pa tako i tuženiku, a koji Centralni obračun plaća vrši putem Financijske agencije (FINA) sukladno važećim zakonima, propisima i kolektivnim ugovorima te kako je pogrešan zaključak suda da je tuženik isključivo odgovoran za isplatu plaća temeljenu na odredbama kolektivnog ugovora.

2.6. Nadalje, tuženica ukazuje na činjenicu da je tužiteljici svaki mjesec dostavljan obračun plaće, sukladno odredbi čl. 93. Zakona o radu, a iz kojeg je obračuna vidljivo na koji način je plaća obračunata i fond radnih sati, a tužiteljica nije u zakonom predviđenom roku zahtijevala od tuženice kao poslodavca ostvarenje svojih prava ako je ista smatrala povrijeđenim. Stoga, tuženica smatra da tužiteljica kao radnica koja nije prethodno, u zakonom određenom roku, od poslodavca zahtijevala zaštitu svojih prava, nema pravo zahtijevati naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa u ovom parničnom postupku.

2.7. Također se u odgovoru na tužbu navodi da su neosnovani navodi da tuženica nije isplatila sve odrađene prekovremene sate rada, odnosno prekovremeni rad. Naime, tuženica smatra da nije upitno, a proizlazi i iz evidencije radnog vremena, da je tužiteljica u cjelokupnom utuženom razdoblju u pojedinim mjesecima radila manje od punog mjesečnog fonda radnih sati, a za te mjesece dobila punu plaću, dok je u pojedinim mjesecima radila više od punog mjesečnog fonda sati, a za te mjesece dobila plaću do propisanog fonda radnih sati. Ističe i da joj je sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja omogućila konzumiranje slobodnih dana na ime ostvarenog prekovremenog rada, a koji način obračuna i naknade je tužiteljica svojim postupcima prihvatila.

2.8. Tuženica naglašava da tužiteljica ne može potraživati razliku plaće za prekovremeni rad za utuženo razdoblje kad je za isti rad već plaćena dijelom korištenjem slobodnih dana, a dijelom isplatom 55 prekovremenih sati rada zaključno sa 31. prosinca 2020. godine.

2.9. Tuženica ističe i prigovor zastare potraživanja te se zbog svih navedenih razloga protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže isti odbiti kao neosnovan.

3. Nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila na radnom mjestu medicinska sestra – medicinski tehničar od prosinca 2017. do travnja 2021. te da je u primjeni bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, dalje u tekstu KU/13) te Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18, dalje u tekstu KU/18). Nije sporno ni da je tuženica isplatu plaće vršila putem Financijske agencije i informacijskog sustava Centralni obračun plaća.

4. Sporno je da li je tuženica isplatila tužiteljici plaću za sve ostvarene prekovremene sate sa dodacima u utuženom razdoblju te da li je tuženica isplatila tužiteljici punu plaću u mjesecima u kojima nije ostvarila redovni mjesečni fond radnih sati te time kompenzirala isplatu prekovremenih sati. Sporno je pripada li tužiteljici pravo na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i pravo na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi samo za rad obavljen u redovnom radnom vremenu ili i za rad obavljan u prekovremenim satima rada. Sporno je i da li se tužiteljica koristila slobodnim danima umjesto isplate plaće za ostvarene prekovremene sate. Nadalje, sporno među strankama je i da li je zbog neisplate ostvarenih prekovremenih sati došlo i do pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja te da li je potraživanje tužiteljice u zastari.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u prijamnu knjigu Hrvatske pošte (str. 11), u kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (str. 12-102), u izvještaj godišnjeg odmora za tužiteljicu od 2017. do 2020. (str. 108), u platne liste (str. 109-202), u evidenciju o radnom vremenu (str. 203-241), u zaključak (str. 251-253), u uputu Ministarstva zdravlja (str. 254-257), u odluku o uspostavi i održavanju usluge centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima za sva tijela državne uprave (COP I HRM TDU (str. 258-260), u sporazum (str. 261-262), u evidenciju viška/manjka sati (str. 264-267), u sudsku praksu (str. 274-303), saslušani su svjedoci CF (str. 306) IF (str. 306) te tužiteljica HF (str. 305-306), u nalaz i mišljenje vještaka Marijana Tomljanovića (str. 314-316), u sudsku praksu (str. 327-342), u odgovor na podnesak na nalaz i mišljenje (str. 343- 346), u nalaz i mišljenje vještakinje Mirjane Dobravac (str. 359-369), u dopunu nalaza i mišljenja vještakinje Mirjane Dobravac (str. 377-383).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22 i 114/22, u nastavku ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Na temelju izvedenih dokaza, utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila na radnom mjestu medicinska sestra – medicinski tehničar, u utuženom razdoblju od prosinca 2017. do travnja 2021.

- da je tužiteljica posao radila prema organizaciji tuženice koja se temeljila na rasporedu rada u pojedinoj organizacijskoj jedinici,

- da spisu ne prileži nikakva evidencija korištenih slobodnih dana koje bi tužiteljica koristila za ostvarene prekovremene sate rada, niti druga dokumentacija tj. zamolbe za korištenje slobodnih dana, odnosno odluke poslodavca kojim se odobrava korištenje slobodnih dana s osnova ostvarenog prekovremenog rada,

- da su prema Nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje Mirjana Dobravac, koji Nalaz sud kao stručan (objektivan) u cijelosti prihvaća jer stranke nisu niti imale prigovora na metodologiju izračuna razlike plaća i naknada plaća niti na sam matematički izračun, svi sati rada, osim prekovremenog rada, iskazani u mjesečnim tabelarnim evidencijama rada i odgovaraju broju sati rada iskazanim i isplaćenim u platnim listama tužitelja. No da usporedbom sati iz obračunskih isprava za isplatu plaće i sati rada iz evidencije rada postoje razlike između broja sati navedenih u evidenciji rada i obračunskim ispravama za isplatu plaće koja razlika je prikazana kao prekovremeni sati te napravljen obračun iznosa prekovremenih sati,

- da obračun ukupno izračunatog iznosa prekovremenih sati i dodataka te razlika na ime naknade plaće za godišnji odmor odnosno bolovanje iznosi ukupno 1.773,91 EUR, što među strankama nije sporno,

- da tuženica nije dokazala da su prekovremeni sati što ih je tužiteljica ostvarila plaćeni, već je tvrdila da su kompenzirani time što je tuženica isplatila tužiteljici punu plaću i u mjesecima u kojima nije ostvarila redovan mjesečni fond radnih sati te omogućavanjem tužiteljici da se koristi slobodnim danima.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za ostvarene, a neplaćene prekovremene sate rada u razdoblju od prosinca 2017. do travnja 2021.

9. Predmet spora je i zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja zbog pogrešnog obračuna uslijed neisplaćenih sati prekovremenog rada.

10. Iako je u većem dijelu odgovora na tužbu tuženica osporavala svoju obvezu da je uz uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada dužna isplatiti i dodatak za posebne uvjete rada, s time da je nesporno da je taj dodatak isplaćen tužiteljici za redovan rad, sud je, na osnovi nalaza i mišljenja vještaka, te uvidom u dokumentaciju koju je sačinila i priložila sama tuženica tj. evidenciju rada i obračunske isprave za isplatu plaće, utvrdio da u mjesecima u kojima je tužiteljica radila prekovremeno, tj. duže od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, istoj nije plaćen ni prekovremeni rad, a slijedom toga ni dodatak za posebne uvjete rada tijekom prekovremenog rada.

10.1. Odredbom članka 65. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014., 127/17., dalje u tekstu: ZR) propisano je da je radnik u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, na pisani zahtjev poslodavca, dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad), dok je odredbom članka 94. ZR-a propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

10.2. Prekovremeni radi definiran je odredbom članka 51. KU/13, tako da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40- satnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Predmetne odredbe istovrsne su odredbama članka 49. KU/18.

10.3. Iako je tuženica tvrdila da je tužiteljica u određenim razdobljima radila manje od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, i pri tomu dobila punu plaću, što je vidljivo iz platnih lista, tj. kako je plaća formirana na temelju pune satnice, dok je u određenim vremenskim razdobljima kada je radila duže od redovnog mjesečnog fonda sati plaća određena temeljem redovnog mjesečnog fonda radnih sati, predmetno ne slijedi iz dokumentacije koju je priložila sama tuženica, niti iz nalaza i mišljenja vještakinje.

10.4. Naime, broj radnih sati koji su naznačeni u evidenciji rada za tužiteljicu niti u jednom mjesecu tijekom utuženog razdoblja nije bio manji od broja sati navedenih u obračunskim ispravama za isplatu plaće. Iz navedenog slijedi da nije bilo mjeseci tijekom utuženog razdoblja u kojima je tužiteljica radila manje od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

10.5. Prema nalazu i mišljenju vještakinje, dakle, postoji samo pozitivna razlika, između broja sati rada u evidenciji i mjesečnog fonda sati rada u platnim listama, koji su tretirani kao prekovremeni sati.

10.6. Stoga, neosnovano tuženica nastoji otkloniti svoju obvezu isplatiti tužiteljici ostvarene prekovremene sate rada, tvrdeći da joj je tijekom mjeseca kada nije dosegla puni mjesečni fond radnih sati, isplatio punu plaću, obzirom da iz u spis priložene dokumentacije (tj. evidencije ostvarenih sati rada i platnih lista) koje je sačinila sama tuženica slijedi da takvih mjesečnih razdoblja u kojima bi tužiteljica radila kraće od redovnog mjesečnog fonda radnih sati nije bilo.

10.7. Obzirom da je broj ostvarenih radnih sati tijekom mjeseca u utuženom razdoblju u odnosu na tužiteljicu vidljiv iz evidencije radnog vremena, i da postoje nepodudarnosti između broja sati na mjesečnoj razini navedenih u evidenciji radnog vremena i platnim listama, koje su tretirane kao prekovremeni sati, sud je tijekom postupka saslušao svjedoke CF i IF. Iz iskaza svjedoka CF proizlazi da su postojali prekovremeni sati koji se prije travnja 2021. nisu plaćali, dok iz iskaza svjedokinje IF proizlazi da se do 31. prosinca 2020. prekovremeni sati nisu plaćali već je izvršena preraspodjela radnog vremena. Pri tome, tužiteljica navodi da nije koristila slobodne dane odnosno nije ih niti bilo, kao što u utuženom razdoblju nije koristila bolovanje, a školovala se je odlazeći na školovanje nakon noćne smjene.

11. Nadalje, tuženica tijekom postupka nije tvrdila da je tužiteljici isplatila sve ostvarene prekovremene sate, već da joj je umjesto isplate omogućila korištenje slobodnih dana. Predmetne navode, tuženica međutim, nije potkrijepila nikakvom dokumentacijom, tj. evidencijom slobodnih dana koje je tužiteljica navodno koristila, zamolbama za korištenje slobodnih dana, odlukama poslodavaca kojima se odobrava korištenje tih slobodnih dana i sl..

11.1. Odredom članka 51. KU/13 i 49 KU/18, propisana je obveza poslodavca da svakom radniku plati prekovremeni rad. Ako radnik to želi, poslodavac će mu na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sati i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada.

11.2. Sukladno prednjim odredbama Kolektivnih ugovora, prekovremeni rad koji se koristi kao slobodni dani (sati) je jedna vrsta preraspodjele rada o kojoj odlučuje radnik u dogovoru s poslodavcem. Iako postojanje ovakvih dogovora nije isključeno, tuženica tijekom postupka nije dokazala da se tužiteljica koristila predmetnom mogućnošću, jer spisu ne prileži nikakva dokumentacija iz koje bi to proizlazilo (zahtjev tužiteljice ili odluka poslodavca o tom zahtjevu, odnosno evidencija o broju i vremenu korištenja slobodnih dana i vremenu kad je prekovremeni rad koji se koristi ostvaren).

12. Neosnovane su tvrdnje tuženice da tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada samo za rad obavljen u redovnom radnom vremenu i da joj ta prava ne pripadaju i za rad obavljen u prekovremenim satima rada. Prema odredbi članka 47. stavka 1. KU/13 (45. stavka 1. KU/18) plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, dok je odredbom članka 57. stavka 1. KU/13 (55. stavka 1. KU/18) propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Temeljem odredbi stavka 2. istog članka, osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima prema popisima radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a koji popis sastavni je dio navedene ugovorne odredbe.

12.1. Odredbom članka 47. stavka 2. KU/13 (45. stavka 2. KU/18), propisano je da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok prema odredbi stavka 3. istih članaka dodaci za osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanje plaće.

12.2. Tumačeći navedene odredbe Kolektivnih ugovora, sud nalazi da tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaća s osnova posebnih uvjeta rada i pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad jer su to prava koja kumuliraju, obzirom da navedeni kolektivni ugovori ne sadrže odredbe koje bi isključivale kumulaciju navedenih prava (dodataka), odnosno uvećanja.

12.3. Prema tome isplata dodatka za prekovremeni rad, sukladno stajalištu suda, ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po osnovama posebnih uvjeta rada budući da tužiteljica, i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. stavka 1. KU713 (55. stavka 1. KU/18).

12.4. Osim toga, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 9. prosinca 2019. zauzeo je pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju na prava na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

12.5. U odnosu na način obračuna i isplate plaće tužiteljice, a obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna te ih tuženica sama ne obračunava nego se to čini preko Centralnog obračuna plaća, sud nalazi da na obveze tuženice nema nikakav utjecaj činjenica što se plaće obračunavaju putem treće osobe (FINE) te Centralnog obračuna plaće koji je jedinstven za cijeli sustav javnog zdravstva. Tuženica nije doduše potpisala, odnosno sklopila pravni posao, budući da su potpisnici Ugovora o pružanju usluga Centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima od 25. listopada 2013. Vlada Republike Hrvatske i Financijska agencija, no radi se o ugovoru između trećih osoba koji nije od relevantnog značaja za predmetni pravni odnos koji za stranke proizlazi iz ugovora o radu i važećih kolektivnih ugovora, a temeljem kojih je tuženica kao poslodavac imala prilikom isplate plaće tužiteljici osim uvećanja plaća za prekovremeni rad, isplatiti i (kumulativno) uvećanje plaće za posebne uvjete rada.

13. Sud nije našao osnovanim niti prigovor zastare jer su predmet spora potraživanja koja su dospijevala 16. siječnja 2018. i 16. travnja 2021. (sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), dok je tužba u ovom predmetu podnesena 13. siječnja 2023., pa nije protekao rok od 5 godina od dospjelosti pojedinog novčanog potraživanja do podnošenja tužbe.

14. Što se tiče stajališta tuženika da je tužiteljica prekludirao u traženju novčanog potraživanja iz radnog odnosa stoga što nije prethodno poslodavcu podnijela zahtjev za ostvarenje prava iz radnog odnosa, ovo stajalište nema uporišta u zakonskom uređenju. Naime, odredba čl. 133. ZR-a, nedvosmisleno oslobađa radnika obveze podnošenja zahtjeva za zaštitu u slučaju kada je riječ o novčanom potraživanju iz radnog odnosa, što je ovdje predmet spora.

15. Na dosuđeni bruto iznos plaća, tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11.,78/11. i 78/15. - dalje: ZOO) tekuća od prvog dana nakon dospijeća plaće tj. od 16. u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec, jer je i plaća tužiteljice dospijevala do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s odredbom članka 92. stavka 3. ZR, što između stranaka nije sporno.

15.1. Odredbom članka 93. stavkom 2. točkom 2. ZR-a propisano je da poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće, otpremninu ili naknadu za neiskorišteni godišnji odmor ili ih ne isplati u cijelosti dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela njihova isplata radniku dostaviti obračun iznosa plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade plaće za neiskorišteni godišnji koji je bio dužan isplatiti u propisanom sadržaju.

15.2. Prema odredbi članka 45. stavku 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, Odluka USRH - 120/13,125/13, 148/13, Odluka USRH - 83/14, 143/14 i 136/15) koji je bio na snazi do 31. prosinca 2016. kod dohotka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona predujam poreza obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka ili plaće odnosno mirovine iz članka 14. tog Zakona ili sam porezni obveznik. Predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada se obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

15.3. Međutim, odredbom članka 25. stavka 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16 – dalje u tekstu Zakon) koji je na snazi od 1. siječnja 2017. propisano je da prema primitku od kojeg se prema odredbama Zakona utvrđuje dohodak od nesamostalnog rada, a poslodavac ili isplatitelj primitka ili plaće iz članka 21. stavka 1. Zakona na dan dospjelosti primitak nije isplatio, a istodobno je, sukladno odredbama zakona kojim se uređuju radni odnosi, obvezan dostaviti radniku obračun iznosa koje je bio dužan isplatiti, predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se i dospijeva na naplatu istodobno s nastankom obveze dostave obračuna radniku o dospjelom, a neisplaćenom primitku.

15.4. Zakonom koji je na snazi od 1. siječnja 2017. obveza poreza na dohodak dospijeva istodobno s nastankom obveze dostave obračuna radniku o dospjelom, a neisplaćenom primitku te se za obveze poreza na dohodak nastale od 1. siječnja 2017. obračunavaju kamate na dospjelu, a nepodmirenu obvezu. Zbog navedenog, sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i u odnosu na zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak I prireza porezu na dohodak.

16. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP- a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

16.1. Obzirom da je tužiteljica u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjev uspjela u cijelosti u parnici (100%), sud utvrđuje da je tuženica dužna tužiteljici temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP- a u cijelosti nadoknaditi parnične troškove.

16.2. Tužiteljica je u podnesku od 31. siječnja 2025. godine postavila tužbeni zahtjev u iznosu od 1.773,91 EUR, stoga se kao mjerodavna vrijednost predmeta spora uzima navedeni iznos.

16.3. Tuženica je dužna tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 2.775,00 EUR. Navedeni trošak odnosi se, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, na tužbu, obrazloženi podnesak od 24. veljače 2023., 6. listopada 2023., 31. listopada 2024. i 31. siječnja 2025., te za ročište od 2. ožujka 2023., 25. travnja 2023. i ročište od 5. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svaku pojedinu parničnu radnju, što ukupno iznosi 1.600,00 EUR, čemu treba pridodati PDV od 25 % ili 400,00 EUR, kao i predujam za vještačenje u iznosu od 700,00 eura, što ukupno iznosi 2.775,00 EUR.

16.4. Tužiteljici nije priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u visini od 200,00 eura. Naime, tužiteljica nije bila u obvezi prethodno se obratiti tuženici radi mirnog izvansudskog rješenja spora, pa trošak koji je nastao tim povodom nije bio potreban da bi tužiteljica mogla pokrenuti, odnosno uspjeti u parnici. Tužiteljica nije morala najprije svoja prava nastojati ostvariti u mirnom izvansudskom postupku zbog čega trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora ne predstavlja opravdan izdatak učinjen u povodu postupka, niti trošak koji bi trebala snositi protivna stranka.

16.5. Isto tako, tužiteljici nije priznat trošak radi objave presude u iznosu od 100,00 EUR, jer to ročište nije niti održano.

17. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Virovitici 5. ožujka 2025.

Sudac:

Darko Barišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužiteljice - Odvjetničko društvo Župan, Babić & Antunović, Pisarnica

Virovitica, Augusta Šenoe 11 A

2. Tuženica - Opća bolnica Virovitica, Ljudevita Gaja 21, Virovitica