REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1825/2022-222

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanoj po punomoćnici Ireni Mesiček, odvjetnici u Zagrebu protiv I-tuženika VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženice MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Iliji Franjiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 27. siječnja 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnice Irene Mesiček, odvjetnice, I i II-tuženika osobno te punomoćnika tuženika Ilije Franjića, odvjetnika, dana 05. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Poništava se ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen dana 22. 09.2002. između sada pok. PŠ iz [adresa], prednika tužiteljice VŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao prodavatelja i tuženik VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], kao kupaca nekretnine u [adresa], kčbr. [katastarska čestica], zgr. upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su tuženik dužni priznati i trpjeti brisanje upisa prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica] zgr. upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa imena tuženih i uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja na način da se pravo vlasništva predmetne nekretnine ponovno upiše na ime PŠ iz [adresa].

2. Nalaže se tuženicima da solidarno naknade tužiteljici trošak ovog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate.''

II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicima VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] da solidarno isplate tužiteljici VŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 100.000,00 Eura, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.09.2002. do 31.12.2007. po stopi koju Zagrebačka banka d.d. Zagreb plaća na štedne uloge u EUR po viđenju, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjih dana polugodišta za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Nalaže se tuženicima da solidarno naknade tužiteljici trošak ovog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate".

III Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen dana 22. 09.2002. između sada pok. PŠ iz [adresa], prednika tužiteljice VŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao prodavatelja i tuženik VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], kao kupaca nekretnine u [adresa], kčbr. [katastarska čestica], zgr. upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su tuženik dužni priznati i trpjeti brisanje upisa prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica] zgr. upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa imena tuženih i uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja na način da se pravo vlasništva predmetne nekretnine ponovno upiše na ime PŠ iz [adresa].

Nalaže se tuženicima da solidarno naknade tužiteljici trošak ovog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate."

IV Nalaže se tužiteljici naknaditi I i II-tuženicima solidarno parnični trošak u iznosu od 15.228,00 Eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom ovog suda posl. broj P -2349/03 od dana 08. siječnja 2021. godine odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev kojim se traži poništavanje predmetnog ugovora o kupoprodaji nekretnine, alternativno se traži od tuženika da isplate tužiteljici solidarno iznos od 100.000,00 Eura sa pripadajućom zakonskom kamatom, te se alternativno traži utvrđenje da je predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine ništetan i da su tuženi dužni priznati i trpjeti brisanje upisa prava vlasništva s njihovog imena i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja tako da se pravo vlasništva predmetne nekretnine ponovno upiše na ime RŠ. Uz to je tužitelj tražio i naknadu parničnog troška. Uz navedeno, sud je rješenjem odbio prijedlog za izdavanje privremene mjere zabrane opterećenja i raspolaganja predmetnom nekretninom.

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela pravodobnu žalbu zbog svih žalbenih razloga. U žalbi se navodi da je presudom odbijen samo jedan tužbeni zahtjev sa sadržajem koji kumulira sva tri tužbena zahtjeva i koji kao takav nikada nije egzistirao. Navodi se da u obrazloženju presude nisu niti nabrojani dokazi koji su provedeni tijekom postupka, niti su analizirani iskazi saslušanih svjedoka niti stranaka. Tužiteljica ukazuje na povredu članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to povredu prava na pošteno suđenje u građanskim postupcima i to u sljedećim aspektima: u pravu na dokaz i u zabrani arbitrarnog postupanja i prava na pravnu sigurnost. Tužiteljica tvrdi da sud nije utvrđivao niti jednu od pravno-relevantnih činjenica te da traži od drugostupanjskog suda da prihvati žalbu i preinači prvostupanjsku presudu, podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje, uz naknadu troška žalbe.

3. Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl. broj Gž-57/22 od 21. ožujka 2022. godine, uvažena je žalba tužiteljice i ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu, ali drugom sucu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja se navodi da je prvostupanjski sud povrijedio pravo tužiteljice na pošteno suđenje garantirano odredbom članka 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda jer je postupao arbitrarno. Stoga se navodi da je presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11 Zakona o parničnom postupku.

4. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnine, Ugovora o najmu, izjave od 23. rujna 2002. godine, izjave od 27. rujna 2002. godine, izjave od 26. studenog 2002. godine, kaznene odluke, vještačenjem po vještaku doktoru Branimiru Cerovskom, saslušanjem svjedoka UŠ, AŠ, NŠ, ZŠ, DŠ, saslušanjem tužiteljice te I i II-tuženika kao parničnih stranaka.

5. Nakon provedenih dokaza i ocijene istih, sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari nisu sporne sljedeće činjenice:

- da je između oca tužiteljice pokojnog RŠ kao prodavatelja i I i II tuženika kao kupaca dana 23. rujna 2002. godine sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnine, stambene zgrade u [adresa].

- da je između stranaka dogovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 200.000,00 Eura, iako je u ugovoru o kupoprodaji navedena cijena od 40.000,00 Eura

- da je između tužiteljice ĐŠ i njezinog bivšeg izvanbračnog supruga ŽŠ postojao spor o izvanbračnoj stečevini

- da su I i II-tuženici ušli u posjed kuće u [adresa] tijekom ljeta 2002. godine

- da je dana 26. studenog 2002. godine tužiteljica preuzela određene stvari i namještaj iz kuće u [adresa] i potpisala izjavu koja se nalazi u spisu

7. Sporno je pitanje jesu li tuženici isplatili tužiteljici kupoprodajnu cijenu, a ukoliko jesu, je li isplaćen cjelokupni iznos cijene ili samo dio kupoprodajne cijene. Sporno je pitanje postoje li okolnosti radi kojih je predmetni Ugovor o kupoprodaji pobojan odnosno postoje li okolnosti uslijed kojih je ugovor ništetan.

8. Naime, tužiteljica osporava da su tuženici isplatili njenom ocu iznos od 40.000,00 Eura prilikom zaključenja ugovora o kupoprodaji nekretnine, a također osporava da su tuženici njoj isplatili preostali iznos od 100.000,00 Eura dana 26. studenog 2002. godine prilikom preuzimanja stvari iz kuće u [adresa].

9. Tužiteljica je u ovom postupku postavila tri tužbena zahtjeva, dakle radi se o eventualnoj kumulaciji, sukladno čl.188. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

10. Radi utvrđivanja svih spornih činjenica i okolnosti, tijekom ovog dugotrajnog postupka provedeni su brojni dokazi, pregledom dokumentacije i isprava koje su dostavljene u spis, a osim toga provedeni su i brojni personalni dokazi saslušanjem svjedoka i stranaka. Treba navesti da se tijekom postupka dogodila promjena u osobi raspravnog suca, što je određeno u ukidnom rješenju Županijskog suda u Šibeniku od 21. ožujka 2022. godine kojim je prvostupanjska odluka ukinuta i predmet dodijeljen drugom sucu na promjenu suđenja.

11. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine koju je dana 22. rujna 2002. godine sklopljen između RŠ kao prodavatelja i VŠ i MŠ kao kupaca, proizlazi da je predmet kupoprodaje stambena zgrada u [adresa] na adresi [adresa] , da je ugovorena kupoprodajna cijena od 40.000,00 Eura te da potpisom tog ugovora prodavatelj potvrđuje da je u cijelosti isplaćen. Iz ugovora proizlazi da su kupci stupili u posjed cijele nekretnine 01. svibnja 2002. godine, te da prodavatelj ovlašćuje kupce da bez njegovog daljnjeg pitanja ili odobrenja ishode uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama kad za to budu ispunjene zakonske pretpostavke.

12. Pregledana je izjava od dana 23. rujna 2002. godine kojom ĐŠ izjavljuje da je istoga dana posudila VŠ iznos od 95.000,00 Eura, što VŠ potvrđuje svojim potpisom i obvezuje se vratiti taj iznos realizacijom štete kod Grawe osiguranja po presudi P-05748/98 tj. najkasnije za 6 mjeseci, a u protivnom, ako ne bude ispoštovano navedeno, VŠ dozvoljava uknjižbu prava vlasništva nad predmetnom nekretninom u [adresa].

13. Izjavom od dana **.**.2002. ĐŠ izjavljuje da je istoga dana posudila VŠ iznos od 5.000,00 Eura što on potvrđuje svojim potpisom i obvezuje se vratiti taj iznos realizacijom štete kod Grawe osiguranja po presudi P- 05748/98 tj. najkasnije za 6 mjeseci, a u protivnom, ako ne bude ispoštovano navedeno, VŠ dozvoljava uknjižbu prava vlasništva nad predmetnom nekretninom u [adresa].

14. Iz izjave od dana 26. studenog 2002. godine proizlazi da ĐŠ izjavljuje da je istoga dana u kući na adresi [adresa], koja je u vlasništvu MŠ i VŠ, preuzela stvari (dolje navedene po rednom broju) i isplatu novca od CŠ u cijelosti po izjavi broj OV-17926/02 od 23. rujna 2002. godine i po izjavi broj OV-18321/02 od 27. rujna 2002. godine, ovdje ovjerene u javnobilježničkom uredu, što tužiteljica svojim vlastoručnim potpisom na ovoj izjavi neopozivo potvrđuje. Na poleđini izjave vlastoručno je napisano da je za namještaj iz lokala dogovoreno 01.02.2003. godine iznijeti iz lokala ormarić na kotačiće, a ispod tog teksta potpis je ĐŠ i CŠ. Pregledan je ugovor o najmu zaključen između RŠ i MEDI-STEP d.o.o. iz kojeg proizlazi da najmodavac RŠ daje u najam najmoprimcu MEDI-STOP d.o.o. stan u [adresa] koji se sastoji od lokala-poslovnog prostora površine od 60 metara kvadratnih, bez naknade, za razdoblje od 01.06.2002. godine do 01.06.2003. godine.

15. Pregledan je ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između ŽŠ kao prodavatelja i VŠ i MŠ kao kupaca, a predmet ugovora je ½ odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine u [adresa] na adresi [adresa]. Navodi se da je ½ nekretnine u sporu koji se vodi kod Općinskog suda u Zagrebu te da prodavatelj temeljem ovog ugovora neopozivo opunomoćuje kupca da se po završetku spora mogu uknjižiti bez ikakvih daljnjih pitanja i suglasnosti i na tu ½ nekretnine. Iz ugovora proizlazi da je ugovorena kupoprodajna cijena od 40.000,00 Eura koji su kupcu isplatili prodavatelji u cijelosti, a u posjed cijele nekretnine kupci stupaju 12.02.2002. godine.

16. Pregledano je rješenje ODO u Zagrebu broj K-DO-4491/03 od 15. travnja 2003. godine kojim je odbačena kaznena prijava ČŠ, prvenstveno protiv VŠ i MŠ zbog kaznenog djela iz čl.294.st.1 i 4. Kaznenog zakona, koji se odnosi na kazneno djelo prijevare.

17. Pregledan je izvadak iz ZK (povijesni prikaz) Općinskog suda u Šibeniku na kojem je prikazano stanje na dan 06. listopada 2017. godine te u kojem je kao vlasnik predmetne nekretnine upisana SŠ u 1/1. Iz povijesnog izvatka je vidljivo da se RŠ upisao kao vlasnik predmetne nekretnine temeljem presude Općinskog suda u Šibeniku posl. broj P-807/98 od dana 26. lipnja 1998. godine. Nadalje, vidljivo je da je temeljem kupoprodajnog ugovora od 23. rujna 2002. godine uknjiženo pravo vlasništva na ime VŠ i MŠ, svako u ½ djela. Potom je 30. prosinca 2002. godine temeljem Ugovora o kreditu uknjiženo pravo vlasništva na ime Zagrebačke banke d.d. radi osiguranja tražbine u iznosu od 76.000,00 Eura. Nakon toga je na temelju očitovanja o vraćanju fiducijarnog vlasništva uknjiženo pravo vlasništva nekretnine na ime VŠ i MŠ, svatko ½ djela. Iza toga je temeljem ugovora o kupoprodaji od 07. studenog 2003. godine uknjiženo pravo vlasništva nekretnine na ime SŠ.

18. Pregledan je nalaz i mišljenje vještaka dr. Branimira Cerovskog iz kojeg proizlazi da na dan potpisivanja izjave od 26. 11.2002. godine, stanje refrakcijskog sustava tužiteljice nije dopuštalo da tužiteljica pročita cjelokupni tekst izjave bez dioptrijskih naočala. Tekst velikim slovima istog naslova POPIS STVARI mogla je pročitati s udaljenosti od 60 centimetara (ne i bliže od toga), ali ne s potpunom sigurnošću. Tekst iznad navedenoga, a ispod naslova IZJAVA nije mogla pročitati bez korekcijskih naočala.

19. Pregledana je presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj K-65/06 od 10. veljače 2011. godine kojom su VŠ i MŠ oslobođeni od optužbe za počinjene kaznenog djela prijevare na štetu ČŠ.

20. Pregledan je ugovor o kreditu uz fiducijarno osiguranje zaključen između Zagrebačke banke d.d. kao kreditora i MŠ kao korisnika kredita, sklopljen dana 18. prosinca 2002. godine na iznos od 76.000,00 Eura.

21. Iz iskaza saslušanog svjedoka NŠ (list 73-74 spisa) proizlazi da je s tužiteljicom bio u poslovnom odnosu, a radilo se o uslugama prijevoza. Naveo je da ga je tužiteljica angažirala za prijevoz stvari iz kuće u [adresa] rekavši da će biti pun kamion stvari. Kada je došao na lice mjesta, da je nakon njega stigla tužiteljica i HŠ i DŠ, dok su u kući bila tri muškarca koja ne poznaje. Izjavio je da su mu rekli da ne smije ulaziti u gornji dio kuće, te da su stvari koje je prevozio zauzele tek jednu četvrtinu kamiona, što je bilo daleko manje stvari od količine koju je očekivao. Nije bio prisutan razgovorima među strankama niti mu je išta poznato o njihovim odnosima. Ne sjeća se je li tužiteljica imala kakvu torbu niti je li imala kaput ili jaknu.

22. Svjedokinja HŠ (list 75 spisa) je izjavila da je po pozivu tužiteljice otišla sa gospođom DŠ u kuću u [adresa] kako bi tužiteljici pomogla iseliti stvari, jer je tužiteljica prodala kuću. Navela je da ju je gospođa MŠ istjerala iz kuće govoreći da je to njezina kuća i da nemaju što tražiti po kući. Nakon što su neke stvari iznijete čula je da je MŠ pozvala tužiteljicu u kuhinju, a kada je tužiteljica izašla iz kuće da je u ruci imala popis stvari i rekla da su to stvari koje se odvoze i koje se mogu utovariti u kamion. Navela da joj je tužiteljica rekla da nije primila ni lipe za kuću i da mora doći po isplatu, ali nije rekla kada će biti isplata niti za koji je iznos kuću prodala, niti joj je rekla zašto je pustila kupčevu kuću ako joj nisu ništa platili. Svjedokinja je navela da je nakon tri dana nazvala tužiteljica i rekla joj da je tada potpisala papir, a da nije vidjela da piše da je primila isplatu novca. Navela je da nije imala naočale i nije vidjela što piše sitnim slovima, jer je naočale predala prije ulaska u kuću gospođi DŠ, zajedno sa ključevima i novčanikom.

23. Saslušana je kao svjedok DŠ (list 81-82 spisa) koja je dugogodišnja prijateljica tužiteljice, i koju je tužiteljica zamolila da ode s njom u [adresa] preuzeti stvari iz kuće koju je prodala. Navodi da joj je rekla da i sama uzme iz kuće sve što joj treba za opremanje svoje vikendice. Svjedokinja je navela da joj je tužiteljica pričala da je kuću prodala za 200.000,00 Eura, od čega je 100.000,00 Eura trebala dobiti tužiteljica, a 100.000,00 njezin nevjenčani suprug. Svjedokinja je navela da bi joj tužiteljica sigurno rekla da je dobila bilo što s osnova isplate kupoprodajne cijene i da bi sigurno zajedno proslavile. Izjavila je da misli da tužiteljica nije dobila niti kaparu, a ne zna kako su se kupci našli u posjedu kuće. U pogledu događaja kada su preuzimali stvari iz kuće, svjedokinja je navela da je gospođa MŠ arogantno i primitivno istjerala g. HŠ i nju iz kuće, navodeći da je to njena kuća, da nemaju tu što tražiti i da gospođu ĐŠ čekaju ispred kuće. Stoga su se g. HŠ i ona povukle ispred kuće dok je gospođa ĐŠ ostala u kući, a prethodno joj je dala svoj novčanik, naočale i ključeve od auta. Izjavila je da je nakon nekog vremena ispred kuće izašla gospođa ĐŠ i rekla im da tuženici ne daju gotovo ništa od stvari, da se tada pojavila gospođa MŠ i da je čitala neke stvari na popisu i uspoređivala sa stvarima koje su iznesene. Izjavila je da je nakon nekoliko dana nazvala tužiteljica sva užasnuta i da je nakon toga pokazala papir koji je potpisala u [adresa], tvrdeći da je na papiru pisalo sitnim slovima da je u cijelosti isplaćeno za kupoprodajnu cijenu kuće, dok je velikim slovima pisalo koje stvari je preuzela. Navela je da je tužiteljica predala svoje stvari, pa tako i naočale, kako bi imala slobodne ruke za iznošenje stvari iz kuće. Navela je da je jakna tužiteljice cijelo vrijeme boravka u [adresa] bila u autu, jer je bilo toplo vrijeme.

24. Saslušan je kao svjedok ZŠ (list 77 i list 268 spisa) koji je iskazivao o događaju preuzimanja stvari iz kuće u [adresa]. Izjavio je da je VŠ bio ljut što je gospođa ĐŠ došla po mraku, jer nisu uspjeli otići u grad, a čini mu se da su spominjali javnog bilježnika. U to vrijeme vršio je potrebna mjerenja u kući radi građevinskih radova za koje je bio angažiran, te je zamoljen da pomogne spustiti u prizemlje dijelove namještaja koje je tužiteljica trebala preuzeti. Sjetio se da je I-tuženica zabranila dvjema gospođama da biraju po kući što od stvari žele uzeti, tvrdeći da je to njezina kuća te ih je zamolila da pričekaju pa su te gospođe izašle iz kuće. Tvrdi da je bio prisutan kada je II-tuženica zatražila od svog supruga novce za tužiteljicu i kada je I-tuženik predao žućkastu poštansku kovertu II-tuženici gđi. MŠ a koja ju je potom predala tužiteljici. Svjedok navodi da je vidio da su u koverti novci, te mu se čini da je tužiteljica brojila novce iako se ne sjeća je li ih izbrojila do kraja niti o kakvim se novcima radilo. Izjavio je da je novac vratila u koverti, preklopila je i stavila u lijevi džep od jakne koju je imala na sebi, te da je potom, zamoljen od II- tuženice da se potpiše na potvrdi što je on doista i učinio, iako nije čitao što piše na toj potvrdi. Naveo je da je i brat I-tuženika potpisao potvrdu, također tužiteljica i misli da je potvrdu potpisala II-tuženica. Svjedok je naveo da je tužiteljica čitala izjavu prije potpisivanja, da je izjava bila napisana strojem i da je bilo označeno mjesto za potpis. Naveo je da se radilo o valuti Eura u apoenima od 500,00 Eura i da su bile nove novčanice. Prilikom drugog saslušanja na ročištu 13. ožujka 2014.g. rekao je da nije bio prisutan prilikom isplate, iako je vidio svežanj novca najprije kod gđe VŠ a potom na stolu, a na vrhu svežnja je bila novčanica od 500,00 eura. Tada je izjavio da su stranke otišle u sobu i tamo nešto rješavali.

25. Saslušan je kao svjedok UŠ (list 74-75 spisa) koji je naveo da je brat I-tuženika koji ga je pozvao da mu pomogne iznijeti stvari iz kuće u [adresa], koje stvari su pripadale ranijem vlasniku kuće. Naveo je da je bio prisutan zajedno sa ZŠ kada je u kuću došla tužiteljica s još dvije gospođe, da je hodala od jedne do druge prostorije, držeći u ruci popis stvari i pokazivala koje su stvari njezine. Naveo je da su iznosili stvari po njezinom nalogu, kada je tužiteljica i sama izvela neke laganije stvari. Svjedok je naveo da nakon što su sve stvari iznesene, da je tužiteljica došla u kuhinju i da joj je II-tuženica izvadila iz koverte novac i dala tužiteljici da prebroji. Svjedok se prisjetio da se radilo o iznosu od 100.000,00 Eura u apoenima od 500,00 Eura. Naveo je da je tužiteljica prebrojila novac i potpisala izjavu, na koju se potpisala i MŠ, te ZŠ i on kao svjedoci. Naveo je da je njegova šogorica spomenuti novac izvadila iz žute koverte srednjeg formata i tako izvađeni novac predala tužiteljici. Izjavio je da je tužiteljica prebrojila novac, vratila ga u kovertu koju je presavila i stavila u unutarnji džep od jakne koju je imala na sebi.

26. Iskaz svjedoka DŠ je prihvaćen u djelu u kojem opisuje okolnosti oko preuzimanja stvari od strane tužiteljice koje su se dogodile u studenom 2002. godine u predmetnoj kući u [adresa]. Međutim, njezin iskaz nije u cijelosti prihvaćen, odnosno, nije prihvaćen u dijelu u kojem je izjavila da tužiteljica nije na sebi imala jaknu već da je jakna bila ostavljena u autu. Nije uvjerljiv njezin navod da je vrijeme bilo prilično toplo i da se moglo hodati samo u majci jer da je bilo oko 12-13 stupnjeva celzijevih. Istovremeno je svjedokinja navela da je ona imala na sebi hlače, majicu i malo jaču jaknu, pa njezin navod o tome da je jakna tužiteljice cijelo vrijeme boravka u [adresa] bila u autu, naprosto nije uvjerljiva.

27. Iskaz svjedokinje HŠ je prihvaćen u većem dijelu tijekom kojeg iskaza je opisivala ponašanje MŠ koja ih je grubim tonom istjerala iz kuće govoreći da je to sada njezina kuća i neka tužiteljicu sačekaju na ulici. Nije prihvaćen njezin iskaz da je tužiteljica imala na sebi samo suknju i majicu, zbog toplog vremena, već se naglašava da se događaj zbio u mjesecu studenom, pa da nije uobičajeno ne odjenuti jaknu. Nije prihvaćen njezin iskaz da, ako je imala jaknu, da ju je ostavila u autu, jer da je to bio njezin način da sve ostavlja u autu, pa da nije imala ni torbicu, koju inače ne nosi.

28. Prihvaćen je iskaz svjedoka UŠ koji je bio prisutan prilikom primopredaje novca između tuženice i tužiteljice, te se kao svjedok čak i potpisao na izjavi. Naime, svjedok je vrlo decidirano i jasno iskazivao o načinu primopredaje i postupanju stranaka tijekom tih radnji.

29. Svjedok NŠ nema saznanja o ključnim okolnostima koje se odnose na pitanje jeli došlo do primopredaje novca između tuženice i tužiteljice u studenom 2002. godine u kući u [adresa].

30. Svjedok ZŠ najprije je izjavio da je vidio kako tuženica predale novac tužiteljici, da bi prilikom saslušanja nekoliko godina kasnije, izjavio da nije vidio primopredaju novca, iako je, kako tvrdi vidio novac koji je držala II tuženica. Opisane razlike u svjedočenju moguće su zbog proteka vremena, uslijed kojeg je za očekivat da se određene pojedinosti događaja zaborave i sjećanja izblijede.

31. Saslušana je tužiteljica koja je na ročištu dana 26. rujna 2006. godine izjavila da iako sporna nekretnina u zemljišnim knjigama glasi na ime njezinog oca, da je to zapravo i njezina imovina, jer je kupljena zajedničkim sredstvima. Tijekom iskaza je spomenula i svog bivšeg izvanbračnog supruga s kojim je vodila spor oko vanbračne stečevine između ostalog i oko predmetne kuće. U iskazu je navela da je naznačila kupoprodajnu cijenu u iznosu od 200.000,00 eura, te da su tuženici naveli da će do jeseni osigurati sredstva, jer čekaju isplatu odštete od Grawe osiguranje, a da će u protivnom podići kredit. Navela je da je u ljeto 2002. godine pustila tuženike u posjed kuće, a da su u rujnu iste godine tuženici pozvali nju i tom prilikom joj rekli da ona nema nikakvih prava na kući u [adresa], jer da su oni sklopili kupoprodajni ugovor s ŽŠ za jednu polovicu nekretnine i da su tražili da svoj dio kuće proda za istu cijenu kao i ŽŠ. Tužiteljica tvrdi da je pristala, zajedno s ocem, da ne prodaje kuću ispod cijene od 100.000,00 eura, te da je tuženica naknadno nazvala i pristala na tu cijenu i predložila da im dozvoli uknjižbu u ZK, kako bi dobili kredit za isplatu kupoprodajne cijene. Navela je da su kao garanciju tuženici potpisali izjavu 23. rujna 2002. godine po kojoj, u slučaju da ne dođe do isplate, da će se ugovor raskinut i da će se tužiteljica moći uknjižit kao vlasnik na nekretninu. Tužiteljica je izjavila da joj nije isplaćen iznos od 40.000,00 eura koji naznačen u Ugovoru o kupoprodaji. Rekla je da u studenom 2002. godine, kada je preuzimala stvari iz kuće u [adresa] nije imala naočale kod sebe i nije pročitala sve što piše na izjavi koju je potpisala. Navela je da je tek sutradan uvidjela da je potpisala primopredaju novca, pa da je na policiji prijavila taj slučaj. Navela je da je njezin otac ishodio sudsku presudu da je on jedini vlasnik nekretnine, i da je to bilo po ovlaštenju ŽŠ, koji se nije mogao uknjižiti na svojoj polovici dijela, jer nije državljanin RH. Stoga da je došlo do dogovora između njenog i ŽŠ da se kuća proda. Navela je da ne osporava ŽŠ pravo na nekretninu, s obzirom na ulaganje u kuću.

32. Na ročištu dana 27. siječnja 2025. godine tužiteljica je navela da je njezin otac bio gruntovni vlasnik kuće dok se bivši nevjenčani suprug ŽŠ nije mogao uknjižiti ZK, jer je bio stranac, odnosno državljanin Slovenije. Stoga, da je usmeni dogovor između njezinog oca i ŽŠ bio da se kuća proda i novac podijeli tako da pola dobije njezin otac, a drugu polovicu ŽŠ. Navela je da su otac i ona dopustili tuženicima posjed kuće, da su dogovorili izraditi kupoprodajni ugovor sa cijenom od 200.000,00 eura, da bi nakon nekog vremena pozvali tužiteljicu i pokazali joj ugovor o kupoprodaji nekretnine koji su zaključili s ŽŠ za iznos od 40.000,00 eura. I da su tražili da i njoj, odnosno njenom ocu isplate jednaki iznos, dakle 40.000,00 eura. Tužiteljica navodi da je u dogovoru s ocem tražila od tuženika 100.000,00 eura i da su konačno dogovorili taj iznos s tuženicima, međutim da su kod javnog bilježnika vidjeli da je u ugovoru naznačeno 40.000,00 eura, koji su tuženici unijeli u ugovor kako bi izbjegli plaćanje većeg poreza. Navela je da je točno da je u Ugovoru navedeno da je prodavatelj isplaćen u cijelosti, ali tvrdi da niti njoj niti ocu tuženici nisu isplatili 40.000,00 eura, niti ijedne lipe. Objasnila je da je svrha potpisivanja dviju izjava (na iznos od 95.000,00 eura i na iznos od 5.000,00 eura) bila osiguranje da će tuženici platiti punu cijenu koju su dogovorili, a to je 100.000,00 eura. Navela je da je u studenom 2002. godine uzimala stvari iz kuće u [adresa] i da je potpisala popis stvari koji je sastavila tuženica, međutim da joj tuženica prilikom čitanja popisa nije pročitala rečenicu u kojoj se spominje isplata novčanog iznosa. Stoga tvrdi da je potpisala izjavu, iako nije imala naočale, a da joj tuženici nikakve novce niti tada nisu isplatili.

33. Tuženica je na ročištu 26. rujna 2006. godine navela da su se javili na oglas tužiteljice i da se kuća prodavala za 200.000,00 eura te da je tužiteljica rekla da sređuje uknjižbu prava vlasništva. Navela je da su najprije razmišljali o zamjeni nekretnina da bi potom tužiteljica nakon nekog vremena izjavila da nije zainteresirana za zamjenu i da je spremna prihvatiti da joj isplatimo 40.000,00 eura, a preostali dio da isplate naknadno kada prodaju kuću. Tuženica je navela da je smatrala da je ponuda velikodušna i da su pristali, naročito s obzirom na to da im je tužiteljica predala ključeve kuće te su još prije ljeta ušli u posjed nekretnine. Tuženica je navela da je otvorila biljnu drogeriju u predmetnoj kući i da joj je jednom prilikom tijekom ljeta došao jedan gospodin koji je upozorio da je njegov otac ŽŠ vlasnik kuće. S obzirom na to tuženica je navela da su stupili u kontakt s ŽŠ koji joj je objasnio situaciju s tužiteljicom i imovinskopravnim odnosima među njima i koji im je ponudio da mu isplate isti iznos koji su tada platili tužiteljici, a to je bio iznos od 40.000,00 eura, kako bi se nakon dovršili sudski sporovi s tužiteljicom. Tužena navodi da je u rujnu 2002. godine tužiteljica sam predložila da će im umanjiti iznos kupoprodajne cijene za onoliko koliko su platili ŽŠ, kao i za daljnjih 20.000,00 eura radi neugodnosti koje su imali s obzirom na prava ŽŠ na nekretninu. Navodi da su se dogovorili isplatiti joj još 100.000,00 eura te da su kod javnog bilježnika ovjerili izjavu o primitku pozajmica. Tuženica nadalje navodi da je 25. studenog 2022. godine izvršena primopredaja stvari iz kuće i novca, da je ona htjela ovjeriti sve kod javnog bilježnika, ali da je tužiteljica došla kasno i da nisu mogli stići na ovjeru. Nakon što su odnesene stvari iz kuće tuženica navodi da je pozvala tužiteljicu i da je suprug dao kovertu s novcem, koju kovertu je ona uzela i predala tužiteljici. Tvrdi da je tužiteljica izvadila novac i koverte i prebrojala ga, a potom spremila u kovertu koju je stavila u unutarnji džep jakne. Navodi da je nakon toga potpisala izjavu.

34. Na ročištu dana 27. siječnja 2025. godine u bitnome je navela da su dogovorili cijenu kuće od 200.000,00 eura, s time da najprije isplate 40.000,00 eura, a da će pričekati isplatu preostalih 160.000,00 eura. Navela je da im je u svibnju 2002. godine tužiteljica predala ključeve kuće i presudu zbog izostanka,a da su oni njoj dali na ruke iznos od 40.000.00 eura, za što nisu dobili nikakvu potvrdu. Navela je da je tijekom ljeta saznala da je ŽŠ suvlasnik nekretnine što je nju i supruga šokiralo, te da su kontaktirali ŽŠ i platili mu 40.000,00 eura, jednako koliko su dali i tužiteljici. Naknadno je tužiteljica umanjila cijenu za iznos od 40.000,00 eura koji su platili ŽŠ i za daljnjih 20.000,00 eura radi neugodnosti koje su imali, tako da je dogovorena cijena od 140.000,00 eura s time da će 100.000,00 eura isplatiti do kraja godine. Tuženica je navela da joj je majka dala 100.000,00 eura koliko su dugovali tužiteljici, kako bi što prije riješili dugovanje prema njoj. Tužena je navela da je sastavila popis stvari i napisala da tužiteljica preuzima stvari iz kuće i novce i da je u studenom 2022. godine tužiteljica došla s kamionom i preuzela stvari te joj je predana koverta sa 100.000,00 eura u kojoj su bili apoeni od po 500,00 eura. Izjavila je daje tužiteljica izbrojila novce, vratila ih u žutu kovertu i stavila ih u unutrašnji džep jakne.

35. Iskaz tužiteljice nije prihvaćen u dijelu u kojem je navela da ona ni njezin otac nisu zaprimili isplatu ikakvog novčanog iznosa od tuženika s osnova predmetne kupoprodaje nekretnine. Naprosto nije realno ni uvjerljivo da u nekoliko navrata tužiteljica i njezin novac potpisuju izjave i potvrde o zaprimanju novčanih iznosa, a da do isplate ni u jednom od tih slučajeva nije došlo. Osim toga, takve tvrdnje tužiteljice su suprotnosti su s iskazima nekolicine svjedoka (ZŠ, UŠ) te sa podacima u ispravama koje su priložene u spis. Uz to se navodi da je tužiteljica najprije zatajila suvlasništvo svog bivšeg izvanbračnog supruga, do kojeg saznanja su tuženici došli preko treće osobe.

36. Iskaz tuženice je u bitnome prihvaćen, jer se podudara s podacima u spisu i dokumentaciji i s rezultatima drugih provedenih dokaza,

37. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Branimira Cerovskog koji je izrađen prema pravilima struke, jasno i objektivno.

38. Kako je tužiteljica postavila tri tužbena zahtjeva, radi se o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva, pa je potrebno zasebno obrazložiti osnovanost/neosnovanost svakog od zahtjeva.

39. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje ugovora o kupoprodaji nekretnine, navodi se da tužiteljica spominje postojanje mana volje, te navodi da se radi o zabludi u koju se doveden prvotni tužtielj RŠ. Tuženici pak, ističu da tužiteljica nije bila ugovorna strana i da nije ovlaštena niti aktivno legitimirana tražiti poništenje tog ugovora.

40. Prema odredbi čl. 112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), koji se primjenjuje na ovaj slučaj s obzirom da je predmetni ugovor zaključen 2002. godine, propisano je da ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može tražiti da se ugovor poništi. Slijedom toga, treća osoba, kao što je u ovom slučaju tužiteljica, nije aktivno legitimirana tražiti poništenje ugovora radi mana volje. Drugačija situacija bila bi da je prvotni tužitelj RŠ tužbom tražio poništenje ugovora radi mana volje. U tom slučaju bi na tužiteljicu, nakon njegove smrti, kao zakonsku nasljednicu prešlo pravo traženja poništenja ugovora, međutim sada pok. RŠ je tužbom tražio utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji.

41. Stoga, tužiteljica nije aktivno legitimirana tražiti poništenje ugovora radi mana volje. Osim toga, zahtjev za poništenje ugovora postavljen je tek u podnesku od dana 21. prosinca 2004. godine. Odredba čl. 117. st. 1. ZOO-a, propisuje da pravo zahtijevati poništenje pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti odnosno od prestanka prinude. Kako je sporni ugovor sklopljen 22. rujna 2002. godine, a tužba podnesena 21. veljače 2003. godine, to je sigurno da je od saznanja sa pobojnost (za koju se trebalo znati najkasnije u vrijeme podnošenja tužbe), prošlo više od godine dana, pa se radi o prekluziji prava zahtijevanja poništenja ugovora.

42. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim se traži od I i II-tuženika da isplate tužiteljici iznos od 100.000,00 Eura sa pripadajućim zateznim kamatama, navodi se da prema rezultatima svih provedenih dokaza proizlazi da su I i II tuženici platili tužiteljici cjelokupnu ugovorenu kupoprodajnu cijenu. Tužiteljica i tuženica su suglasno izjavile da su najprije ugovorile cijenu od 200.000, 00 eura. Međutim, tužiteljica nije bila decidirana u toj tvrdnji, već je navela da je konačno ugovorena cijena bila 100.000,00 eura. Tvrdi da tuženici nisu platili ugovorenu cijenu niti njoj niti njezinu ocu.

43. Sud nije prihvatio tvrdnju tužiteljice da nije primila (niti ona niti njezin otac) cjelokupnu kupoprodajnu cijenu pa čak niti jedan dio cijene. Naime, u Ugovoru o kupoprodaji piše da prodavatelj svojim potpisom potvrđuje da je primio cjelokupni iznos koji je naveden u Ugovoru o kupoprodaji, a to je 40.000,00 eura. Također stoji da su kupci u posjedu nekretnine od 01. svibnja 2002.g., što nije sporno među strankama. Po stavu ovog suda nije uvjerljiva tvrdnja tužiteljice da su ona i njezin otac prepustili tuženicima posjed cijele nekretnine, a da pritom nisu dobili isplatu barem dijela kupoprodajne cijene.

44. Osim toga, tužiteljica je zatajila da i njezin bivši izvanbračni suprug ima suvlasnički udio u nekretnini koja je predmet kupoprodaje, a u pogledu čega su vodili sudske sporove, pa je i te kako bila svjesna njegovog potraživanja i prava na nekretnini. Utvrđeno je da su tuženici platili ŽŠ iznos od 40.000,00 eura, za koji dio je tužiteljica smanjila kupoprodajnu cijenu, na iznos od 160.000,00 eura, a osim toga smanjila je i za daljnji iznos od 20.000,00 era, radi neugodnosti koje je izazvala kupcima - tuženicima radi zatajenja postojanja suvlasnika ŽŠ.

45. Sud je prihvatio tvrdnju tuženika da su platili tužiteljici iznos od ukupno 140.000,00 eura i to tako da je 40.000,00 eura plaćeno tužiteljici u svibnju 2002. godine, kada im je tužiteljica predala ključeve od kuće i presudu zbog izostanka temeljem koje je njezin otac stekao vlasništvo predmetne nekretnine. Ostalih 100.000,00 eura plaćeno je tužiteljici u studenom 2002. godine kada je došla preuzeti stvari i namještaj iz kuće.

46. Naime, tužiteljica je potpisala potvrdu ("izava") da je 26. studenog 2002. godine preuzela stvari i isplatu novca od CŠ u cijelosti po izjavi od dana 23. rujna 2002.g. i dana 27. rujna 2002. godine, ovjerenim kod javnog bilježnika Marije Baković, a u kojima je navodi da je tužiteljica pozajmila tuženiku ukupno 100.000,00 eura. Nije prihvaćen iskaz tužiteljice da nije imala naočale i da nije znala što potpisuje. Naime, iako je vještačenjem utvrđeno da ima dioptriju radi koje ne bi mogla pročitati tekst bez naočala (osim kada bi udaljila tekst od sebe), tužiteljica se prilično točno potpisala ispod svog imena, a potom je na poleđini izjave napisala dopunu koja se odnosi na ormarić iz ljekarne, te se još jednom potpisala na točno određeno mjesto. Prihvaćajući iskaze saslušanih svjedoka ZŠ i UŠ, utvrđeno je da je 26. studenog 2002. godine došlo do predaje novca i to 100.000,00 eura od strane tuženice, tužiteljici. Time je u cijelosti isplaćena konačno dogovorena kupoprodajna cijena. Stoga nije osnovan tužbeni zahtjev kojim tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 100.000, 00 eura.

47. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnine, navodi se da tužiteljica nije dokazala da je predmetni ugovor o kupoprodaji protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva.

48. Naime, okolnost da je u ugovoru naznačena niža cijena od stvarno ugovorene, nije dostatna da bi se ugovor proglasio ništetnim. Prema iskazima stranaka, to je učinjeno radi plaćanja manjeg poreza. Dakle, u ovom slučaju, tužiteljica nije dokazala da je predmetni ugovor protivan Ustavu RH, prisilnim propisima niti moralu društva. Osim toga, Ugovor su zaključile poslovno sposobne osobe, u propisanom pisanom obliku, te je ovjeren je kod javnog bilježnika.

49. Sve navedeno, dovodi do zaključka da predmetni ugovor nije ništetan, pa je i taj tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

50. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja I i II tuženika po punomoćnicima - odvjetnicima. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

51. Troškovi tuženika obuhvaćaju: sastav odgovora na tužbu 526,50 bodova, pristup na ročište 26.09.2006. godine, 526,50 bodova, sastav podneska od 09.09.2011. godine-25 bodova, sastav podneska od 15.11.2011. godine-25 bodova, pristup na ročište 08.02.2013. -526,50 bodova, sastav podneska od 12.02.2013. -25 bodova, pristup na ročište 13.03.2014. -526,50 bodova, ročište 03.10.2014. -50 bodova, ročište 03.09.2015.-526,50 bodova, ročište 08.04.2016. -50 bodova, ročište 31.08.2016.-50 bodova, ročište 04.10.2017. -526,50 bodova, podnesak od 26.10.2017.-526,50 bodova, pristup na ročište 03.12.2020. -526,50 bodova, sastav podneska od 17.05.2023. godine-526,50 bodova, pristup na ročište 15.02.2024. godine-50 bodova, pristup na ročište 10.06.2024. -50 bodova, pristup na ročište 25.10.2024.-50 bodova, pristup na ročište 27.01.2025.-526,50 bodova, što je ukupno 5640 bodova, odnosno 11.280,00 Eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 2.820,00 Eura te uvećanje za 10 posto, prema Tbr. 40 radi zastupanja više osoba u svoti od 1.128,00 Eura, pa ukupan parnični trošak koji je tužiteljica dužna solidarno platiti I i II- tuženicima iznosi 15.228,00 Eura.

52. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 05. ožujka 2025. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- I i II tuženiku po punomoćniku