REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Pakracu

Pakrac, Trg Pape Ivana Pavla II br. 1

Posl. br. P-712/2024-14.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu Matiji Stokiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DP, D, Keipenberg 25, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ĆP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl iz Garešnice, protiv tuženice CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saja Oulovski i Nevena Oulovski iz Pakraca, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 22. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Perice Medakovića i punomoćnice tuženika odvjetnice Nevene Oulovski, na ročištu 5. ožujka 2025. uz javno objavljivanje

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženici CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima DP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 14.933,33 eur sa zateznom kamatom počam od 30.08.2023. godine, kao dana podnošenja zahtjeva za isplatu pa do isplate sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljima da tuženici nadoknade parnične troškove u iznosu od 1.250,00 (tisuću-dvjesto-pedeset) EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji DP, OP i ĆP podnijeli su tužbu protiv tuženice CP radi isplate. U tužbi u bitnome navode da je temeljem rješenja Ureda državne uprave u Požeško-slavonskoj županiji, Ispostava Pakrac, klasa: UP/I-361- 01/99-01/0117, ur. Broj: 2177-04/2-10-02-02 od 23. 10. 2002. godine utvrđeno da tuženica imala pravo na obnovu ratom oštećene kuće u [adresa], kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zajedno sa tužiteljima (unucima i snahom) i sada pok. sinom PP kao članovima domaćinstva koji su do Domovinskog rata imali prebivalište u navedenoj nekretnini, da je temelju navedenog rješenja tuženica 23. 10. 2003. godine s Ministarstvom javnih radova, obnovu i graditeljstvo sklopila ugovor o obnovi u ratu oštećene obiteljske kuće te je u skladu s odredbom čl.24. st.1. Zakona o obnovi, pored propisane minimalne netto površine od 35,00 m², ostvarila i pravo po osnovi tužitelja i sada pok. PP na dodatnih 40,00 m² (10,00 m² po svakom članu kućanstva), da je AP umro je 6. srpnja 2008., a njegovim nasljednikom proglašen je III-tužitelj ĆP u cijelosti, da je, i pored činjenice da što je po osnovi tužitelja kao ranijih članova kućanstva ostvarila dodatnih 40,00 m² stambenog prostora prilikom obnove kuće u [adresa], tuženica naknadno bez ikakvog prethodnog dogovora s tužiteljima i njihovog znanja, predmetnu nekretninu nezakonito darovala EP i ZP **.**.2021., iako isti, kao drugi unuci tuženice, u navedenoj nekretninom nisu imali prijavljeno prebivalište, niti boravište, s obzirom da u [adresa] imaju od ranije drugu vlastitu nekretninu, pa je stoga navedeni darovni ugovor ništetan, da su EP i VP naknadno temeljem kupoprodajnog ugovora od 27. 4. 2023. godine prodali navedenu nekretninu za iznos od 28.000,00 EUR, iako su u ugovoru naveli manju cijenu, da su se tužitelji podneskom od 30. 8. 2023. godine obratili tuženici radi isplate iznosa od 14.933,33 EUR na ime naknade srazmjernog dijela kuće u [adresa], međutim tuženica je odbila isplatiti navedeni iznos tužiteljima, pa kako je darovni ugovor ništetan, a tuženica odbija tužiteljima isplatiti predmetni iznos naknade, to tužitelji predlažu da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će tuženicu obvezati da im isplati iznos od 14.933,33 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 30. 8. 2023. kao dana podnošenja zahtjeva za isplatu pa do isplate, sa zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana, te da tužiteljima naknadi trošak postupka.

2. U odgovoru na tužbu danom u podnesku od 2. rujna 2024. tuženica se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, osporila je i visinu i osnov tužbenog zahtjeva navodeći da je točno da joj je rješenjem Ureda državne uprave u Požeško-slavonskoj Županiji, lspostava [adresa], klasa: UP/I-361-01/99-01/0177, ur. br: 2177-04/2-10-02-02 od 23. 10. 2002. godine utvrđeno pravo na obnovu ratom oštećene kuće na adresi [adresa], čkbr: [katastarska čestica] upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], medutim, netočno je da je navedenim rješenjem utvrđeno da pravo na obnovu imaju zajedno s tuženicom i tužitelji i pokojni sin AP, već je u istome navedeno da će tužitelji i pokojni sin AP prebivati u navedenoj kući s tuženicom, da je tuženica temeljem gore navedenog rješenja sklopila Ugovor o obnovi u ratu oštećene obiteljske kuće i da je sukladno članku 24. stavku 1. Zakona o obnovi pored propisane minimalne netto površine od 35 m2 ostvarila po osnovi tužitelja i sada pok. PP još 40 m2 (10 m2 po svakom članu), da je nekretnina koja je bila predmet obnove i prije obnove i nakon nje bila isključivo samovlasništvo tuženice,

da tužitelji nisu ni prije ni nakon obnove nekretnine koja je bila predmet obnove bili vlasnici iste i ništa ni uložili u nekretninu, da je u članku 4. stavku 1. Zakona o obnovi propisano da pravo na obnovu pod uvjetima iz Zakona o obnovi imaju vlasnici u ratu uništenih ili oštećenih stambenih zgrada koji su državljani Republike Hrvatske, da tužitelji ne navode kojem zakonu je protivan darovni ugovor kojim je tuženica darovala predmetnu nekretninu svojim unucima EP i ZP i temeljem kojih osnova bi navedeni darovni ugovor bio ništetan jer zakonom su izrijekom propisani razlozi za ništetnost ugovora, da to što je tuženici priznato pravo na veću stambenu površinu po osnovi tužitelja nije od utjecaja na isključivo vlasništvo tužiteljice na cijeloj površini obnovljene nekretnine niti su tužitelji stekli suvlasništvo na istoj, niti su oni vršili ikakva ulaganja u istu posebno uzevši u obzir da je ulaganje u vidu obnove kuće izvršeno na teret sredstava državnog proračuna u korist isključivo tuženice, a da je zakonodavac imao intenciju da članovi domaćinstva postanu suvlasnici nekretnine koja je predmet obnove u omjerima u kojima je veća površina sukladno broju domaćinstva, to bi uredio zakonom, a kasnije u Ugovoru o obnovi, ali jasno je navedeno u rješenju kojim se utvrđuje pravo na obnovu tko je vlasnik nekretnine koja je predmet obnove, a isto tako sam ugovor o obnovi je sklopljen isključivo s tuženicom kao vlasnicom nekretnine, da tužitelji nemaju nikakvog osnova za potraživanje isplate, te da tužitelji otkad je obnovljena nekretnina nisu nikada ništa pomogli tuženici niti su ikada platili ili sudjelovali u plaćanju režijskih obveza i troškova održavanja nekretnine.

3.1. Izvedeni dokazi:

- isprave: rješenje Ureda državne uprave u Požeško-slavonskoj županiji, Ispostava Pakrac, klasa: UP/I-361- 01/99-01/0117, ur. Broj: 2177-04/2-10-02-02 od 23. 10. 2002. (str.7 i 8), ugovor o obnovi u ratu oštećene obiteljske kuće od 28. ožujka 2003. (str.9 i 10), povijesni izvadci iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 11-14), rješenje Drugog opštinskog suda u Beogradu broj O.br.313/08 od 8. prosinca 2008. iza pok. PP (str. 15-16), darovni ugovor od 22. prosinca 2021. (str. 17-21) i zahtjev za mirno rješenje spora od 30. 8. 2023. (str. 22).

3.2. Dokazni prijedlozi stranaka za saslušanje svjedoka i stranaka i prijedlog tužitelja za provedbu građevinskog vještačenja odbijeni su jer su sve odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari utvrđene iz navedenih isprava.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari nisu bile sporne već su stranke imale različita stajališta o pravnom pitanju je li darovni ugovor od 22. prosinca 2021. ništetan i pripada li tužiteljima pravo na isplatu s naslova dijela vrijednosti kuće izgrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je bila predmet tog ugovora.

6. Dakle, nije bilo sporno, a proizlazi i iz izvedenih dokaza, da:

- je rješenjem Ureda državne uprave u Požeško-slavonskoj županiji, Ispostava Pakrac, od 23. listopada 2002. utvrđeno da tuženica, kao korisnica obnove, ima pravo na obnovu ratom oštećene kuće u [adresa] (s utvrđenim VI. stupnjem oštećenja) izgrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u kojoj treba prebivati s članovima domaćinstva: tužiteljima DP, UP (sada OP) i ĆP (unucima i snahom),

te sa sinom PP (naknadno umrlim; 6. srpnja 2008., čijim nasljednikom je u ostavinskom postupku proglašen sin ĆP),

- je na temelju tog rješenja tuženica, kao korisnica obnove, 28. ožujka 2003. s Ministarstvom javnih radova, obnove i graditeljstva sklopila ugovor o obnovi u ratu oštećene obiteljske kuće te je pored propisane minimalne netto površine stambenog prostora od 35,00 m², ostvarila i pravo na obnovu za dodatnih 40,00 m² (10,00 m² po svakom članu kućanstva), s tim da se obvezala (u čl.7. ugovora) neposredno nakon završetka radova obnove, a najdulje u roku od 30 dana od dana provedenog tehničkog pregleda objekta, zajedno s članovima svog domaćinstva useliti u obnovljenu obiteljsku kuću prema ovom ugovoru i u njoj prebivati najmanje 10 godina, dok se u slučaju neispunjenja te obveze ili otuđenja prije isteka 10 godina bez suglasnosti Ministarstva, obvezuje izvršiti povrat svih sredstava utrošenih za obnovu,

- je obnova predmetne obiteljske kuće izvršena sukladno ugovoru od 28. ožujka 2003.,

- je tuženica, koja je i prije obnove kuće i nakon toga bila u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica predmetne kuće (kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), 22. prosinca 2021. sklopila darovni ugovor s unucima EP i ZP temeljem kojeg su oni bili u zemljišnoj knjizi upisani kao suvlasnici u jednakim dijelovima, sve do njezine prodaje 2023. godine 3. osobama (IP i FP, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]).

7. Primjena materijalnog prava:

7.1. Pitanje je li ugovor od 22. prosinca 2021. o darovanju predmetne obiteljske kuće ništetan sud je razmotrio imajući u vidu i pravna pravila po kojima je od strane države izvršena obnova predmetne kuće (iz Zakona o obnovi; Narodne novine, br. 24/96, 54/96, 87/96 i 57/00 - dalje: ZOOB) i opća pravila obveznog prava o ništetnosti ugovora (iz Zakona o obveznim odnosima; Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO).

7.2. Vezano za obnovu (popravak i opremanje) u Domovinskom ratu uništenih i oštećenih obiteljskih kuća u ZOOB (koji se primjenjivao u vrijeme donošenja rješenja o obnovi i sklapanja ugovora o obnovi predmetne obiteljske kuće) propisano je u bitnome da:

- pravo na obnovu imaju vlasnici odnosno suvlasnici u ratu uništenih ili oštećenih stambenih zgrada koji su državljani Republike Hrvatske (čl.4.), a obnova se financira prvenstveno bespovratnim sredstvima državnog proračuna (čl.11.),

- obnova obuhvaća obnovu i opremanje obiteljskih kuća i stanova IV., V. i VI. stupnja oštećenja (čl.12. st.1. t.2.), i to osnovne radove obnove (sanaciju ili izradu nosivih zidova, međukatnih konstrukcija ili stubišta, izradu krovne odnosno stropne konstrukcije te izradu dimnjaka i krovne limarije, zatvaranje građevine vanjskom stolarijom i to ugradnjom vanjskih vrata i prozora, radove unutarnjeg uređenja i opremanje obiteljske kuće ili stana (čl.21.),

- minimalna neto površina obnove uništene ili oštećene obiteljske kuće ili stana je 35 m[2] za prvog člana te po 10 m za svakog sljedećeg člana obitelji (čl.24. st.1.),

- pravo na obnovu obiteljskih kuća i stanova IV., V. ili VI. stupnja oštećenja, kao i pravo na potporu za opremanje utvrđuje svojim rješenjem županijski ured nadležan za poslove obnove, na zahtjev korisnika prava na obnovu,

a zahtjev se podnosi putem poglavarstva općine, odnosno grada na čijem je području obiteljska kuća ili stan koji su predmet obnove (čl.34. st.1.),

- uz taj zahtjev prilaže se dokumentacija iz čl.16. st.2. (dokaz nadležne županijske komisije za popis i procjenu ratne štete o stupnja oštećenja kuće, dokaz da je podnositelj zahtjeva bio vlasnikom, odnosno suvlasnikom obiteljske kuće ili stana, prije početka oružanih sukoba na tom području, te da je tada prebivao u obiteljskoj kući, ovjerena izjava dana pod kaznenom i materijalnom odgovornošću da će se podnositelj zahtjeva u obiteljsku kuću nakon izvršenog popravaka vratiti i u njoj prebivati s poimence navedenim članovima obitelji, ovjerenu izjavu da obnovu nije već realizirao po drugim osnovama (kredit, donacija i sl.) i da nije već ostvarivao pravo na stan ili kuću), s tim da ako je obiteljska kuća ili stan u suvlasništvu, zahtjev za obnovu podnose svi suvlasnici zajedno ili jedan uz suglasnost ostalih, a dokazom vlasništva smatra se: izvod iz zemljišnih ili drugih javnih knjiga u kojima se upisuje vlasništvo nekretnine ili izvod iz katastra, odnosno drugih ovjerenih geodetsko- kartografskih podataka ili akt nadležnog tijela ili ugovor na temelju kojeg se stječe pravo vlasništva, a iznimno ovjerena izjava podnositelja zahtjeva dana pod kaznenom i materijalnom odgovornošću koju su potpisala dva svjedoka (čl.34. st.2.),

- na temelju rješenja donesenog o zahtjevu za obnovu sklapa se ugovor o obnovi obiteljske kuće, a ako je obiteljska kuća u suvlasništvu, ugovor za obnovu potpisuju ili svi suvlasnici zajedno ili jedan od suvlasnika uz suglasnost ostalih (čl.35. i 36.).

7.3. Dakle, u ZOOB nisu sadržane odredbe koje bi uređivale naknadno raspolaganje obnovljenim stambenim objektima, koje bi u tom smislu postavljale ograničenja njihovim vlasnicima (korisnicima obnove) ili koje bi članovima domaćinstva korisnika obnove davala vlasnička prava na samoj nekretnini (ili neka druga prava poput služnosti stanovanja, prava prvokupa i sl.) pored prava (i obveze) da stanuju u obnovljenom objektu, a jednako tako ne propisuje ni sankciju ništetnosti za ugovore kojima bi korisnik obnove eventualno otuđio obnovljeni objekt. Jedino ograničenje (ali koje nije stvarnopravne naravi i ne sprječava otuđenje obnovljenog objekta) sadržano je u odredbama čl.7. ugovora o obnovi od 28. ožujka 2003. Te odredbe obvezuje korisnika obnove da neposredno nakon završetka radova obnove, a najdulje u roku od 30 dana od dana provedenog tehničkog pregleda objekta, zajedno s članovima svog domaćinstva useli u obnovljenu obiteljsku kuću i u njoj prebivati najmanje 10 godina, dok se u slučaju neispunjenja te obveze ili otuđenja prije isteka 10 godina bez suglasnosti Ministarstva, obvezuje izvršiti povrat svih sredstava utrošenih za obnovu. Riječ je o novčanoj obvezi korisnika obnove koja nastaje ako ne ispuni navedenu obvezu stanovanja ili kuću otuđi unutar roka od 10 godina. Eventualno neispunjenje te obveze i otuđenje kuće prije isteka ugovorenog roka stvara obvezu prema državi, ali ne utječe na odnos korisnika obnove i članova njegovog domaćinstva, niti ima za sankciju ništetnost ugovora o otuđenju.

7.4. Opća pravila o ništetnosti ugovora sadržana su u čl.322. i 323. ZOO:

"Članak 322.

(1) Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. (2) Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.

Članak 323.

(1) U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

(2) Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti."

7.5. Tužitelji nisu konkretno ukazali kojim bi to prisilnim propisima ili pravilima morala društva bio protivan darovni ugovor od 22. prosinca 2021., a ni sud ne nalazi da bi postojala takva protivnost.

7.6. Kao što je već navedeno, u ZOOB a ni u rješenju i ugovoru o obnovi predmetne obiteljske kuće, nije određeno da bi pravo na obnovu koje je tuženici kao korisnici obnove priznato osim na propisanoj minimalnoj netto stambenoj od 35,00 m², i na dodatnoj površini od 40,00 m² (10,00 m² po članu domaćinstva - sinu PP, snahi DP i unucima OP i ĆP), proizvodilo i daljnje pravne učinke na samo vlasništvo nekretnine u vidu stjecanja odgovarajućih suvlasničkih dijelova od strane članova domaćinstva. Budući da nastupanje takvih pravnih učinaka nije propisano ni ugovoreno, status vlasništva nekretnine ostao je neizmijenjen - odnosno tuženica je i nakon provedbe obnove kuće ostala njezina samovlasnica i time ovlaštena njome samostalno raspolagati. Stoga raspolaganjem koje je tuženica izvršila darovnim ugovorom od 22. prosinca 2021. nije povrijeđeno načelo nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet, dakle, ona nije prenijela na obdarenike po tom ugovoru više prava nego što ih je sama imala.

7.7. Budući da darovni ugovor od 22. prosinca 2021. nije ništetan, tužitelji nemaju pravo na novčanu naknadu temeljem odredbe čl.323. st.1. ZOO.

7.8. Također se napominje da, iako je na činjenici prebivanja tužitelja (i sada pok. PP) u predmetnoj kući u vrijeme početka ratnih događanja, zasnovano prošireno pravo tuženice kao korisnice obnove na obnovu dodatne stambene površine od 40,00 m², to se ne može tretirati neosnovanim stjecanjem u smislu odredbe čl.1111. ZOO, odnosno neosnovanim prijelazom iz imovine tužitelja u imovinu tuženice, jer sredstva za obnovu dodatne stambene površine nisu osigurali tužitelji, već Republika Hrvatska kao nositelj i investitor obnove u ratu uništenih i oštećenih stambenih objekata. Zbog toga ne postoji pravo tužitelja na isplatu ni po toj pravnoj osnovi.

8. Zbog iznesenih razloga tužbeni zahtjev je ocijenjen neosnovanim i presuđeno je kao u točki I. izreke.

9.Odluka o naknadi parničnih troškova iz točke II. izreke donesena je temeljem odredbe čl.154. st.2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) jer je tuženica u cijelosti uspjela u parnici. Potrebnima u smislu odredaba čl.155. ZPP ocijenjeni su od strane tuženice zatraženi troškovi u visini koja s obzirom na vrijednost predmeta spora proizlazi iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/2023), i to za sastav odgovora na tužbu i za pristup na ročište (2×500,00 EUR), sve uvećano za PDV 25%, ukupno 1.250,00 EUR.

Pakracu, 5. ožujka 2025.

Sudac:

Matija Stokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.