REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-62/2025-4

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ČISTOĆA d.o.o. Split, Put Mostina 49, OIB: 38812451417, zastupan po pun. Duje Jurišić dipl. iur., protiv tuženika MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Marina Parčina odvj. u Splitu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 31. siječnja 2025. god., u prisustvu pun. tužitelja Duje Jurišić dipl. iur., i pun. tuženika Marina Parčina odvj. u Splitu, dana 05. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jagoda Vuković, Splita, A.B. Šimića 2, posl. br. Ovrv-8250/2024, UPP/OS- Ovrv-354/2024 od 13. lipnja 2024. godine, pa se nalaže se tuženiku MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Čistoća d.o.o., OIB: 38812451417, Put Mostina 49, 21000 Split, namiri tražbinu u iznosu od 1,75 Eur uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 01.02.2024. godine, pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 112199-2484-24, u roku od osam dana od dana dostave presude.

U preostalom dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 49,17 Eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

Dana 04. travnja 2024. god., kod javnog bilježnika Jagoda Vuković, Splita, A.B. Šimića 2, zaprimljen je ovršni prijedlog tužitelja na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženika, kao ovršenika, radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 50,92 Eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01. veljače 2024. god., pa do isplate, a iz osnova nepodmirene naknade za izvršene usluge odvoza komunalnog otpada na adresi u [adresa], temeljem Izvatka iz poslovnih knjiga br. 112199 od 01. veljače 2024. god., a na ime računa ispostavljenih za razdoblje od 31. svibnja 2023.god., do 31. prosinca 2023. godine.

P o v

r v - 6 2 / 2 0 2 5

Rješenjem ovršnog odjela ovog suda posl.br. Ovrv-8250/2024-12 od 29. listopada 2024. god., a nakon blagovremeno podnesenog prigovora tuženika, stavljeno je van snage donijeto rješenje o ovrsi javnog bilježnika Jagoda Vuković, Splita, A.B. Šimića 2, posl. br. Ovrv-8250/2024, UPP/OS-Ovrv-354/2024 od 13. lipnja 2024. god., u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a spis ustupljen parničnom odjelu ovog suda nakon pravomoćnosti rješenja.

U svojem prigovoru – odgovoru na tužbu od 22. kolovoza 2024. god., tuženik navodi da ne duguje tužitelju iznos naznačen u rješenju o ovrsi.

Tuženik na dan podnošenja prijedloga i prije obavijesti nije imao nikakvo dugovanje prema ovrhovoditelju za 2023.godinu.

Obzirom da tužitelj od tuženika sukladno vjerodostojnoj ispravi koja je priložena uz prijedlog potražuje naknadu za redovan odvoz komunalnog otpada za 2023. godinu, razvidno je da nije bilo nikakve osnove za podnošenje prijedloga jer tužitelj niti na dan slanja Obavijesti niti na dan donošenja rješenja o ovrsi nema nikakvo potraživanje prema tuženiku za 2023. godinu obzirom da je cjelokupno potraživanje za odvoz komunalnog otpada za cijelu 2023. godinu, podmireno još dana 15.11.2023.godine.

Zbog svega navedenog tuženik predlaže da Javni bilježnik, temeljem članka 252-E Ovršnog zakona (OZ), radi provođenja postupka povodom prigovora proslijedi spis Općinskom sudu u Splitu, kako bi sud mogao pobijano Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave staviti izvan snage i ukinuti provedene radnje, a postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Tužitelj u podnesku od 26. studenog 2024. god., navodi da je davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Splita, te su svi vlasnici i korisnici nekretnina na tom području dužni koristiti javnu uslugu, predavati komunalni otpad ovrhovoditelju i plaćati mu iznos cijene javne usluge, sve sukladno važećem cjeniku. Ovršenik je korisnik nekretnine na adresi [adresa] u [adresa], što isti ni ne spori, te je stoga u evidenciji tužitelja zaveden kao korisnik javne usluge i obveznik plaćanja za istu, a sve sukladno Odluci o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita br. 16/22) koja je bila na snazi u promatranom razdoblju.

Tužitelj ne spori da je tuženik zaista izvršio uplatu o kojoj je priložio potvrdu uz svoj prigovor na predmetno rješenje o ovrsi, međutim, njegove tvrdnje da na dan podnošenja prijedloga za ovrhu nije imao nikakvo dugovanje prema tužitelju za 2023. godinu ne odgovaraju stvarnom stanju, a što tužitelj detaljno obrazlaže u nastavku.

Naime, iz priložene potvrde o uplati vidljivo je da je tuženik 15.11.2023. godine izvršio uplatu iznosa od 75,72 EUR, po opisu plaćanja na ime duga za razdoblje od siječnja do prosinca 2023. godine (na koju godinu se odnosi ova ovrha), ali sve s pozivom na broj HR 05 1121995-36-561677 (odnosi se na račun za svibanj i lipanj 2016. godine!). Dakle, iako je navedena uplata zaista izvršena prije nego je tužitelj putem sustava e-Ovrhe podnio prijedlog za ovrhu (12.04.2024.) temeljem kojeg je doneseno pobijano rješenje o ovrsi iz ovog postupka, to ne znači da u trenutku podnošenja istoga tuženik nije imao dugovanje prema tužitelju.

P o v

r v - 6 2 / 2 0 2 5

Tužitelj ovdje još jednom (kao i u ranijem predmetu koji je protiv tuženika vodio pred istim sudom radi naplate računa za prethodno razdoblje) posebno ističe da, iako se na priloženoj potvrdi uplate tuženika vidi da isti u opisu plaćanja navodi razdoblje na koje se odnosi uplata, isto nije vidljivo na izvodu prometa kojeg je tužitelj dobio od svoje poslovne banke, a temeljem kakvih izvoda tužiteljeva služba evidencije uplata redovito vrši knjiženje, dok je s druge strane jasno vidljiv poziv na broj primatelja po kojem je izvršena uplata. Prema navodima iste službe tužitelja, s obzirom da tužitelj ima preko 90 tisuća korisnika kojima izdaje mjesečne račune, prilikom knjiženja najrelevantniji je poziv na broj primatelja jer isti upućuje na razdoblje na koje se odnosi račun po kojem se vrši uplata i koji je uostalom i naznačen na svakom izdanom računu, te s obzirom na brojnost korisnika i mjesečnih uplata nije realno očekivati od tužitelja da svaku pojedinačnu uplatu provjerava na drugi način (iz izvoda prometa poslovne banke ionako nije uvijek vidljiv opis plaćanja kojeg uplatitelj navodi, kao i u konkretnom slučaju).

S obzirom na to, tužitelj ovim putem opet poziva tuženika da prilikom budućih uplata vodi računa o pozivu na broj koji je istaknut na računu, sve kako bi se izbjegle daljnje nejasnoće i nesuglasice vezano uz razdoblje na koje se odnosi uplata, odnosno da plaća račune redovito po njihovom izdavanju, u rokovima dospijeća, u kojem slučaju će se izbjeći svaka mogućnost nastanka bilo kakvog spora vezanog uz račune, a kakvi sporovi su uostalom i nastali isključivo iz razloga što tuženik račune podmiruje neredovito i proizvoljno, u pravilu jednom godišnje s pozivom na broj koji se odnosi na razdoblje 2016. godine.

Dakle, kao što je već naglašeno, navedena uplata izvršena je s pozivom na broj HR 05 1121995-36-561677, u kojem 112199 predstavlja šifru tuženika u evidenciji tužitelja, dok se 5616(77), odnosi na račun za svibanj i lipanj 2016. godine. Slijedom navedenog, kako iz izvoda poslovne banke tužitelja nije vidljiv opis plaćanja, s obzirom da je račun za svibanj/lipanj 2016. godine već davno podmiren, služba evidencije uplata tužitelja navedenom uplatom ''zatvorila'' je u tom trenutku najstariji postojeći (živi) dug tuženika u svojoj evidenciji, a to je bio onaj koji se odnosi na troškove ranije pokrenutog ovršnog postupka po računima za 2022. godinu u iznosu od 25,00 EUR, te onaj koji se odnosi na dug po računima za razdoblje od rujna do prosinca 2022. godine u iznosu od 21,20 EUR, dok je ostatak uplaćenog iznosa (29,52 EUR) proknjižen po računima za razdoblje od siječnja do svibnja 2023. godine, a što je sve vidljivo i iz priložene kartice uplata tuženika.

Navedeno je tuženiku dobro poznato, a sve iz razloga što je isti s tužiteljem vodio spor vezano i za račune za razdoblje 2022. godine, koje prethodi razdoblju na koje se odnosi predmetna ovrha, te je već upozoren na problem njegovih uplata s pozivom na broj koji se odnosi na ranije razdoblje.

Tužitelj ukazuje i na činjenicu da predmetnom uplatom od 15.11.2023. godine tuženik nije ni mogao podmiriti cjelokupno dugovanje po računima za 2023. godinu. Prije svega, u trenutku uplate računi za studeni i prosinac 2023. godine još uvijek nisu bili niti izdani (račun za studeni izdan je 30.11., a račun za prosinac 31.12.2023. godine). Također, stupanjem na snagu novog Cjenika javne usluge, od prosinca 2023. godine došlo je do povećanja cijene javne usluge, te je račun za prosinac izdan u nešto većem iznosu (8,06 EUR, umjesto dotadašnjih 6,31 EUR), slijedom čega ni uplaćeni iznos od 75,72 EUR ne bi bio dovoljan za podmirenje cjelokupnog dugovanja za 2023. godinu, čak i da je uplaćen s ispravnim pozivom na broj primatelja.

P o v

r v - 6 2 / 2 0 2 5

Dakle, s obzirom na sve gore navedeno, kako su dijelom predmetne uplate od 15.11.2023. godine knjigovodstveno zatvoreni stariji postojeći dugovi, to je preostalim dijelom uplate zatvoren samo dio 2023. godine i to računi od siječnja do travnja u cijelosti, te dio računa za svibanj.

Slijedom navedenog, tužitelj je bio prisiljen pokrenuti ovršni postupak radi naplate preostalog dijela dugovanja po osnovi redovnog odvoza komunalnog otpada za 2023. godinu i to računa za razdoblje od svibnja do studenog 2023. godine koji su izdani u pojedinačnim iznosima od 6,31 EUR (račun za svibanj je djelomično podmiren, pa tužitelj potražuje preostali dio od 5,00 EUR), te računa za prosinac 2023. godine koji je izdan u iznosu od 8,06 EUR, odnosno sveukupno 50,92 EUR. Tužitelj je sve račune na koje se odnosi predmetna ovrha obračunao sukladno u promatranom razdoblju važećoj zakonskoj i podzakonskoj regulativi, te na njima utemeljenim Cjenicima javne usluge.

Slijedom navedenog, s obzirom da tuženik do danas nije podmirio sporne račune, tužitelj ustraje u svojim zahtjevima iz pobijanog prijedloga, odnosno rješenja o ovrsi.

Na pripremnom ročištu dana 31. siječnja 2025. god., tuženik navodi da je iz podneska tužitelja razvidno kako je tužbeni zahtjev neosnovan, obzirom da tužitelj ispravno navodi kako je u potvrdi o plaćanju navedeno razdoblje na koje se odnosi uplata, a to je razdoblje od 01.-12. mjeseca 2022. godine, kao što je razvidno iz dokaza koje je priloženo uz prigovor tuženika. Stoga, sukladno čl. 171 st.1 Zakona o obveznim odnosima, bez važnosti je kojim je redoslijedom tužitelj uračunavao namirenje, odnosno da se uračunavanje obavlja onim redom koji odredi dužnik prilikom ispunjenja. Stoga obzirom da se radi o pravnom pitanju tuženik nema daljnjih dokaznih prijedloga, te predlaže zaključenje raspravljanja.

Tužitelj na istom ročištu osporava navode pun. tuženika, te još jednom ističe da je prilikom knjiženja uplata korisnika jedini relevantan poziv na broj primatelja naveden na računima, a sve iz razloga što isti upućuje na razdoblje na koje se odnose računi, dok sam popis uplata korisnika nije nužno vidljiv na bankovnim izvodima koji isti zaprimi.

Stranke su zatražile parnični trošak.

Sud je u dokazne svrhe pregledao spis predmeta javnog bilježnika javnog bilježnika Jagoda Vuković, Splita, A.B. Šimića 2, posl. br. Ovrv-8250/2024, UPP/OS- Ovrv-354/2024, Izvadak poslovnih knjiga br. 112199 od 01. veljače 2024.god., Potvrdu o uplati Erste bank od 21. kolovoza 2024. god., Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada za kategoriju korisnika kućanstvo i kategoriju korisnika koji nije kućanstvo, Karticu uplata tuženika za 2023. god., Izvod prometa Imex banka od 15.11.2023. god., Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području obavljanja javne usluge Čistoće d.o.o. Split (Grad Split, Grad Solin, Općina Podstrana, Općina Klis, Općina Dugopolje), za kategoriju korisnika kućanstvo i kategoriju korisnika koji nije kućanstvo na snazi od 01.12.2023. god., Račune br. 05- 1121995-36-552377 od 31.05.2023. god., br. 05-1121995-36-662377 od 30.06.2023. god., br. 05-1121995-36-772377 od 31.07.2023. god., br. 05-1121995-36-882377 od 31.08.2023. god., br. 05-1121995-36-992377 od 30.09.2023. god., br. 05-1121995-36- 10102377 od 31.10.2023. god., br. 05-1121995-36-11112377 od 30.11.2023. god., i

P o v

r v - 6 2 / 2 0 2 5

br. 05-1121195-36-12122377 od 31.12.2023. god., te Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Splita od 18. ožujka 2022. god. (Službeni glasnik Grada Splita br. 16/2022).

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbama čl. 171 da kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se , ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja (st. 1). Kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje (st. 2).

Među parničnim strankama nije sporno da je tuženik obveznik plaćanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na adresi u [adresa], i to upravo tužitelju kao davatelju ove javne usluge na području grada Splita.

Nesporno je i to da je tuženik dana 15. studenog 2023. god., na račun tužitelja uplatio iznos od 75,72 Eur, i to s opisom plaćanja Čistoća d.o.o. , Odvoz komunalnog otpada 1-12/2023, a što je razvidno iz priložene potvrde o uplati Erste bank od 21. kolovoza 2024. godine.

Ovaj sud ne može prihvatiti navode tužitelja kada ističe da, iako se na priloženoj potvrdi uplate od strane tuženika vidi da isti u opisu plaćanja navodi razdoblje na koje se odnosi uplata (2023. godina), isto nije vidljivo na Izvodu prometa kojeg je tužitelj dobio od svoje poslovne banke, te da iz Izvoda prometa poslovne banke ionako nije uvijek vidljiv opis plaćanja kojeg uplatitelj navodi, kao i u konkretnom slučaju, pa stoga ovaj sud imajući u vidu citirane odredbe čl. 171 ZOO-a, cijeni da u konkretnom slučaju služba evidencije uplata tužitelja nije bila ovlaštena da navedenom uplatom od strane tuženika ''zatvori'' u tom trenutku najstariji postojeći dug tuženika u svojoj evidenciji, koji se odnosi na troškove ranije pokrenutog ovršnog postupka po računima za 2022. godinu u iznosu od 25,00 EUR, potom onaj koji se odnosi na dug po računima za razdoblje od rujna do prosinca 2022. godine u iznosu od 21,20 EUR, te ostatak uplaćenog iznosa (29,52 EUR) na dug koji se odnosi na račune za razdoblje od siječnja do svibnja 2023. godine, a kako je to vidljivo i iz priložene kartice uplata od strane tuženika za 2023. godinu.

Naime, pri tome postojeća poslovna praksa između poslovne banke tužitelja i službe evidencija uplata tužitelja po ocjeni ovog suda nije od značaja za donošenje odluke suda u ovoj pravnoj stvari.

Međutim, nesporno je među strankama i to da je stupanjem na snagu novog Cjenika javne usluge, od prosinca 2023. godine, došlo do povećanja cijene predmetne javne usluge, te da je račun za prosinac 2023. god., izdan u nešto većem iznosu (8,06 Eur, umjesto dotadašnjih 6,31 Eur), slijedom čega uplaćeni iznos od 75,72 EUR nije dovoljan za podmirenje cjelokupnog dugovanja za 2023. godinu, a što je i razvidno iz priloženog Izvatka poslovnih knjiga br. 112199 od 01. veljače 2024.god., kao i Računa br. 05-1121995-36-552377 od 31.05.2023. god., br. 05-1121995-36-662377 od 30.06.2023. god., br. 05-1121995-36-772377 od 31.07.2023. god., br. 05-1121995-36- 882377 od 31.08.2023. god., br. 05-1121995-36-992377 od 30.09.2023. god., br. 05-

P o v

r v - 6 2 / 2 0 2 5

1121995-36-10102377 od 31.10.2023. god., br. 05-1121995-36-11112377 od 30.11.2023. god., i br. 05-1121195-36-12122377 od 31.12.2023. godine.

Slijedom svega navedenog, tuženik je kao obvezni korisnik javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, obvezan da tužitelju kao Javnom poduzeću koje obavlja javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Splita, isplati nepodmireni dio naknade za spornu javnu uslugu za mjesec prosinac 2023. god., temeljem priloženog računa br. 05-1121195-36-12122377 od 31.12.2023. god., u visini od 1,75 Eur (8,06 Eur - 6,31 Eur). Tužitelju su na dosuđeni iznos priznate i zatražene zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća računa br. 05-1121195-36-12122377 od 31.12.2023. god.,tj. od 01.velječe 2024. god., pa do isplate, dok je u preostalom dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 49,17 Eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 2 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Pregledom spisa predmeta je utvrđeno da su parnične stranke imale približno jednake parnične troškove tj. izdatke učinjene u tijeku i u povodu postupka, Obzirom na jednak uspjeh stranaka u parnici, a imajući u vidu da je tužitelj uspio u sporu imajući u vidu pravni osnov tužbenog zahtjeva, a tuženik imajući u vidu visinu tužbenog zahtjeva, valjalo je donijeti odluku da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

U Splitu, 05. ožujka 2025. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DNA: - tužitelju

- pun. tuženika