REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-1083/2019-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja AC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Opačku, odvjetniku iz Slavonskog Broda protiv tuženika OTP banke Hrvatska d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB. 52508873833, zastupanog po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku iz Osijeka, nakon održane glavne i javne rasprave 5. veljače 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Alme Opačak, odvjetnice iz Slavonskog Broda i zamjenice punomoćnika tuženika Ksenije Penić, odvjetnice iz Slavonskog Broda i rasprave održane 5. ožujka 2025. na kojoj je objavljena odluka, istoga dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2 i čl. 10. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva br. 84020/05 od 12. srpnja 2005. zaključenog između tužitelja AC iz [adresa], kao korisnika kredita i OTP banke d.d., Domovinskog rata 61, Split, (kao pravni slijednik Societe Generale – Splitska banka d.d.) kao davatelja kredita u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke.

II. Nalaže se tuženiku OTP Banci d.d., Domovinskog rata 61, Split, (kao pravnom slijedniku Societe Generale – Splitska banka d.d.) isplatiti tužitelju AC iz [adresa], iznos od 1.153,15 EUR (slovima: tisućustopedesettri- euraipetnaestcenti) do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine i to na iznose od:

- 2,51 EUR od 12.02.2007. do isplate

- 7,73 EUR od 12.03.2007. do isplate

- 8,50 EUR od 10.04.2007. do isplate

- 8,10 EUR od 10.05.2007. do isplate

- 8,36 EUR od 11.06.2007. do isplate

- 7,95 EUR od 10.07.2007. do isplate

- 8,32 EUR od 10.08.2007. do isplate

- 8,30 EUR od 10.09.2007. do isplate

- 7,89 EUR od 10.10. 2007. do isplate

- 8,23 EUR od 12.11.2007 do isplate

- 7,88 EUR od 10.12.2007. do isplate

- 8,26 EUR od 10.01.2008. do isplate

- 8,37 EUR od 11.02.2008. do isplate

- 7,92 EUR od 10.03.2008. do isplate

- 8,34 EUR od 10.04.2008. do isplate

- 7,94 EUR od 12.05.2008. do isplate

- 8,15 EUR od 10.06.2008. do isplate

- 7,85 EUR od 10.07.2008. do isplate

- 8,05 EUR od 11.08.2008. do isplate

- 8,02 EUR od 10.09.2008. do isplate

- 8,00 EUR od 10.10. 2008. do isplate

- 8,42 EUR od 10.11.2008 do isplate

- 8,07 EUR od 10.12.2008. do isplate

- 8,98 EUR od 12.01.2009. do isplate

- 17,21 EUR od 10.02.2009. do isplate

- 15,86 EUR od 10.03.2009. do isplate

- 16,83 EUR od 10.04.2009. do isplate

- 16,13 EUR od 11.05.2009. do isplate

- 16,51 EUR od 10.06.2009. do isplate

- 16,09 EUR od 10.07.2009. do isplate

- 16,29 EUR od 10.08.2009. do isplate

- 16,36 EUR od 10.09.2009. do isplate

- 15,59 EUR od 12.10. 2009. do isplate

- 16,18 EUR od 10.11.2009 do isplate

- 15,76 EUR od 10.12.2009. do isplate

- 23,14 EUR od 11.01.2010. do isplate

- 23,40 EUR od 10.02.2010. do isplate

- 21,02 EUR od 10.03.2010. do isplate

- 23,48 EUR od 12.04.2010. do isplate

- 23,04 EUR od 10.05.2010. do isplate

- 24,16 EUR od 10.06.2010. do isplate

- 24,05 EUR od 12.07.2010. do isplate

- 23,95 EUR od 10.08.2010. do isplate

- 25,80 EUR od 10.09.2010. do isplate

- 23,91 EUR od 11.10. 2010. do isplate

- 24,79 EUR od 10.11.2010 do isplate

- 24,69 EUR od 10.12.2010. do isplate

- 26,23 EUR od 10.01.2011. do isplate

- 22,76 EUR od 10.02.2011. do isplate

- 20,78 EUR od 10.03.2011. do isplate

- 12,90 EUR od 11.04.2011. do isplate

- 13,03 EUR od 10.05.2011. do isplate

- 13,81 EUR od 10.06.2011. do isplate

- 13,52 EUR od 11.07.2011. do isplate

- 15,95 EUR od 10.08.2011. do isplate

- 13,89 EUR od 12.09.2011. do isplate

- 13,09 EUR od 10.10. 2011. do isplate

- 13,52 EUR od 10.11.2011 do isplate

- 12,99 EUR od 12.12.2011. do isplate

- 13,60 EUR od 10.01.2012. do isplate

- 13,69 EUR od 10.02.2012. do isplate

- 12,79 EUR od 12.03.2012. do isplate

- 13,46 EUR od 10.04.2012. do isplate

- 13,00 EUR od 10.05.2012. do isplate

- 13,43 EUR od 11.06.2012. do isplate

- 12,81 EUR od 10.07.2012. do isplate

- 13,14 EUR od 10.08.2012. do isplate

- 12,88 EUR od 10.09.2012. do isplate

- 12,44 EUR od 10.10. 2012. do isplate

- 12,91 EUR od 12.11.2012 do isplate

- 12,37 EUR od 10.12.2012. do isplate

- 12,75 EUR od 10.01.2013. do isplate

- 12,49 EUR od 11.02.2013. do isplate

- 11,14 EUR od 11.03.2013. do isplate

- 12,42 EUR od 10.04.2013. do isplate

- 11,76 EUR od 10.05.2013. do isplate

- 11,96 EUR od 10.06.2013. do isplate

- 11,38 EUR od 10.07.2013. do isplate

- 11,80 EUR od 12.08.2013. do isplate

- 11,78 EUR od 10.09.2013. do isplate

- 11,38 EUR od 10.10. 2013. do isplate

- 11,67 EUR od 11.11.2013. do isplate

- 11,29 EUR od 10.12.2013. do isplate

- 3,53 EUR od 10.01.2014. do isplate

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku OTP Banci d.d., Domovinskog rata 61, Split, (kao pravnom slijedniku Societe Generale – Splitska banka d.d.) isplatiti tužitelju AC iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu 1.251,55 eura sa zateznim kamatama koje teku od 5. ožujka 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Ne postoji potraživanje tuženika OTP banke Hrvatska d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61 istaknuto radi prebijanja prema tužitelju AC iz [adresa], u iznosu od 1.044,09 eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. veljače 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

Dozvoljava se preinaka tužbe prema podnesku tužitelja od 26. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1.U tužbi je navedeno da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, 12. srpnja 2005. za kupnju nekretnine. Tužitelj je odobren kredit u visini od 24.700,00 CHF s promjenjivom kamatnom stopom, a na dan zaključenja iznosila je 4,99%. Rok otplate kredita je 180 mjeseci. Člankom 2. predmetnog Ugovora ugovoreno je da se kredit isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju kreditora važećem za CHF na dan korištenja kredita, a sve obveze obračunavaju se i iskazuju na istovjetan način u izabranoj stranoj valuti s tim da se sva plaćanja vrše u kunskoj protuvrijednosti, izračunato korištenjem prodajnog tečaja za CHF. Člankom 5.1. ugovorena je redovna kamata kao promjenjiva i vezana uz određenu jednostranu odluku banke i valutnu klauzuli, kao i u čl. 6, a bez posebnog zaključenja aneksa ugovora samo uz obavijest tužitelju kao korisniku kredita što tuženik nije činio. Tuženik nije upoznato tužitelja s rizikom vezanim uz valutnu klauzulu kao i s mogućnošću promjene visine kamate i time je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja u ugovornim odnosima. Člankom 10. Ugovora ugovoreno je podmirenje anuiteta uplatom u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju na dan dospijeća, a čl. 11. ugovorena je redovna kamatna stopa kao promjenjiva, a utvrđuje se odlukom kreditora. Tužitelj i tuženik su 19. veljače 2016. zaključili Dodatak br. 1 ugovoru o kreditu broj 84020/05 sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u eurima. Tužitelj je od strane djelatnika tuženika aktivno savjetovan da zaključi kredit u CHF kao povoljniji za njega uz usmeno obećanje da nikakva promjena anuiteta u iznosu od stotinjak kuna nije izgledna. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično preinačena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. donesena je odluka u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji su podizali kredite u CHF. Odredbom čl. 131. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača određeno je da odluka donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koji potrošač samostalno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana. Presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14- 2 od 9. travnja 2015. odbijena je žalba tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Pž-7219/13-4 u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Zbog navedenog tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Prvenstveno ističe prigovor zastare potraživanje tužitelja. Smatra da se u ovom pojedinačnom predmetu ne primjenjuje utvrđenje iz kolektivne parnice u predmetu P- 1401/12 Trgovačkog suda u Zagrebu. S obzirom da je u predmetnom Ugovoru o kreditu sadržana odredba koja je tužitelju navodno prouzročila štetu, očito je da je subjektivni (trogodišnji) i objektivni (petogodišnji) rok za veliku većinu pojedinačnih mjesečnih iznosa protekao. Nadalje, tuženik smatra da s obzirom da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu internih akata tuženika, u cijelosti je konzumirana pretpostavka da se o odredbi mora prethodno pregovarati. Odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora je jasna, uočljiva i lako razumljiva. Ista je sastavni dio Ugovora i u njemu je izričito navedena. Ista odredbe nije protivna načelu savjesnosti i poštenja, odnosno nije ni uzrokovala znatnu neravnotežu ugovornih strana. Također je i odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva, slijedom čega osporavana ugovorne odredba nije može biti predmetom ocjene poštenosti. Nadalje, sklapanjem Dodatka br. 1 Ugovoru o kreditu (tzv. konverzija) stranke su sporazumno izmijenile odredbe osnovnog Ugovora, a kojima je bila regulirana valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Dakle, tužitelj je svojevoljno pristao s tuženikom izmijeniti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dakle upravo one odredbe za koje u tužbi navodi da su ništetne. Prije sklapanja Dodatka tužitelju je predočen i rastumačen tzv. Obračun konverzije, a koji je sadržavao sve potrebne parametre u pogledu kamatne stope i valute. Istim dodatkom tužitelju je priznata preplata po kreditu pa je neosnovana tražbina tužitelja kojom traži isplatu preplaćenih iznosa. Zbog navedenog, tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom.

3. Tuženik je podnesku od 30. ožujka 2020. naveo da ističe prigovor prijeboja jer je provedena konverzija i predložio da sud, ukoliko utvrdi postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku, utvrdi i postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 7.866,77 kn sa zateznom kamatom koja teče od 19. veljače 2016.

4. Rješenjem ovog suda broj P-1083/2019-7 od 16. veljače 2021. je određen prekid postupka u ovoj pravoj stvari i navedeno je da će se postupak nastaviti po okončanju postupka pred Sudom Europske unije (str. 68 spisa) i to rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-451/2021-2 od 25. ožujka 2021. (str. 84 spisa). Rješenjem ovog suda broj P-1083/2019-12 od 6. veljače 2023. je određen nastavak postupka (str. 92 spisa).

5. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 26. rujna 2024. i predložio da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će obvezati tuženika na iznos od 1.153,15 eura radi pretplate u svezi promjenjive kamatne stope (str. 284 do 285 spisa) i sud je dozvolio na temelju čl. 190. i 191. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje

– ZPP-a) jer je to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

5.1. U skladu sa zaključkom s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024. „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u preslik Ugovora o kreditu iz kojeg je vidljivo da ga je tužitelj zaključio sa Splitskom bankom d.d. 12. srpnja 2005. s dodatkom br.1. Ugovora o kreditu broj 84020/05 sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava iz kojeg je vidljivo da je isti zaključen na iznos od 24.700,00 CHF radi kupnje nekretnine s rokom otplate od 180 mjeseci i promjenjivom kamatnom stopom (str. 4 do 9 spisa). Sud je izvršio uvid u obavijesti o promjeni kamatne stope iz kojih je vidljivo da je tuženik iste dostavljao tužitelju (str. 15 do 22 spisa). Uvidom u preslik Sporazumu o korištenja pretplate po konverziji kredita sklopljen između tužitelja i Splitske banke vidljivo da je isti zaključen 19. veljače 2016. i da je u njemu navedeno da će se iznos preplate od 7.866,77 kn koristiti za podmirenje budućih anuiteta i to u iznosu od ½ mjesečnog anuiteta dok se preplata u potpunosti na iskoristi (str. 63 spisa). Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja i provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Mirjani Radman Funarić.

6.1. Iz iskaza tužitelja AC utvrđeno je da je zaključio Ugovor o kreditu s prednikom tuženika Splitskom bankom za kupnju kuće, u CHF, na iznos 24.700,00 CHF. Cijeli iznos kredita koji mu je odobren automatski je bio isplaćen prodavatelju kuće koju je kupio. Napravio je i ugovor o konverziji tog kredita. Uzeo je kredit u CHF jer nije imao drugog izbora. Kada je došao u Splitsku banku, dobio je ugovor, dali su mu da ga pročita, nešto je razumio, a nešto nije. Završio je osnovnu školu, nije imao ekonomske predmete tijekom školovanja. Osobno je vratio sve rate kredita. Plaćao je dio putem trajnog naloga i kada je otišao u mirovinu isto mu je naplata išla putem trajnog naloga. Dogodilo se da su mu rate veće od mirovine pa je posuđivao 300 – 400 kn da bi uplatio na račun, a pored toga je morao školovati dijete. Nije mogao pregovarati niti o jednoj točki ugovora. Nitko ga nije upozorio što to znači promjenjiva kamatna stopa. Ne može se točno sjetiti kolika je točno bila rata u početku, kredit je podignut 2005. Bio je u banci kada su se počele povećavati rate kredita, ali se nije moglo ništa riješiti. Tu kuću koju je kupio nikada nikome iznajmljivao. Nije u vrijeme dizanja kredita bio član trgovačkog društva niti je imao otvoren obrt. 15-ak dana je razmišljao o potpisivanju ugovora. Bio je u PBZ jer je njihov klijent, ali mu nisu ništa mogli ponuditi. Najpovoljnija je bila Splitska banka. Nisu mu ponudili niti kredit u eurima niti u kunama, jedino je otplatu kredita vršio u kunama. Pročitao je ugovor o kreditu, nije baš razumio, ali ga je potpisao. Nije mu poznato što je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Nije bio svjestan tog rizika kada je potpisivao ugovor o kreditu što će se dogoditi u odnosu na to što se dogodilo. Ne sjeća se više je li primao obavijesti banke o promjeni kamatne stope, sve je bilo davno.

6.2. Vještak Mirjana Radman Funarić u nalazu i mišljenju je navela da je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj, u razdoblju od 12. srpnja 2005. do 19. veljače 2016., platio veći iznos redovne kamate u iznosu od 803,27 EUR kao razlike između obračunate redovne kamate po izmijenjenim kamatnim stopama i redovne kamate po početnoj kamatnoj stopi. Pojedinačne razlike su obračunate u CHF te pomnožene s tekućim (primijenjenim) tečajem, odnosno prema prodajnom tečaju banke na dan dospijeća/plaćanja. Pozitivne pojedinačne razlike su u iznosu od 1.153,15 EUR. Negativne razlike, kada je kamatna stopa bila manja od početnih parametara, iznose 349,85 EUR.

6.3. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi usmjereni na sam zadatak vještaku zbog čega je ovaj sud smatrao da nalaz i mišljenje vještaka nije potrebno dopunjavati. Po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti prihvatio.

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

8. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- su tužitelj kao korisnik kredita i Splitska banka 12. srpnja 2005. zaključili Ugovor o kreditu za iznos kredita od 24.700,00 CHF radi kupnje nekretnine, s promjenjivom kamatnom stopom,

- je Splitska banka d.d. koja je bila kreditor 30. studenog 2018. prestala s radom i pripojila se OTP banci Hrvatska koja kao takva počinje djelovati od 4. prosinca 2018.

- je ukupan iznos koji je tužitelj preplatio radi promjene kamatne stope 1.153,15 eura, što je utvrđeno kao nesporno iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka,

- je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-

2221/18 od 3. rujna 2019.,

- da je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovarana redovna kamata po promjenjivoj stopi koja se utvrđuje jednostranom odlukom kreditora, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini stope kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- iz odluke VSRH, u dijelu u kojem su potvrđene navedene odluke Trgovačkog suda u Zagrebu i VTSRH, proizlazi da navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi ugovorne kamate odlukom kreditora, nisu bile razumljive jer je u ugovorima korištena formulacija na temelju koje su potrošači samo znali za visinu stope ugovorne kamate u momentu sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, iz čega proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao primjenjiva nije bila ni određena ni odrediva,

- su odredbe predmetnog ugovora o promjenjivosti kamatne stope ugovorene kamate, odlukom tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženika kao kreditora, a na temelju čl. 502.n st.1. ZPP-a sud je vezan u ovom postupku naprijed navedenim pravnim shvaćanjem, jer se je tužitelj u tužbi pozvao na iste.

9. Tijekom postupka je bilo sporno je li:

- ništetna odredba Ugovora kojom je u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke.

10. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri koji će utjecati na promjenu visine kamatne stope ugovorene kamate, unaprijed su unesene u predmetni ugovor po tuženiku i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik tužitelju parametre za promjenu stope redovne kamate objasnio niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Tužitelj je nesporno potrošač jer je kupio kuću za iznos koji je dobio kreditom koju je koristio za obiteljske potrebe.

12. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužitelju pripada pravo na povrat iznosa preplaćenog s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamate, te zatezna kamata od dana izvršene preplate svakog pojedinog anuiteta.

13. Sporno je i da li tužitelj ima pravo na isplatu jer je sa tuženikom zaključio i Dodatak ugovora o kreditu 19. veljače 2016. (tzv. konverzija), a konverzija je provedena s danom 30. rujna 2015.

14. Sporazumi kojima je provođena konverzija predstavljaju izmjenu postojećeg ugovornog odnosa, a ne novi ugovorni odnos. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-2868/18 utvrdio da potrošači unatoč sklapanju sporazuma o konverziji zadržavaju pravni interes za utvrđenje ništetnosti osnovnog ugovora ili njegovih pojedinih odredaba.

15. Vještačenjem je utvrđeno da je zbog povećanja kamatne stope nastala razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama Banke o promjeni kamatnih stopa i iznosa redovnih kamata po osnovi ugovora o kreditu (početna), a koja za utuženi period ukupno iznosi 1.153,15 eura.

16. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, nije osnovan.

17. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

17.1. Nesporno je da zastarni dok teče od 14. lipnja 2014. za kamatne stope Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P-1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda 13. lipnja 2014., pod brojem Pž-7129/13 (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem promjenjive kamatne stope) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi.

17.2. U svezi navedenog utužena tražbina tužitelja nesporno nije zastarjela jer je tužba podnesena 12. lipnja 2019.

18. Nesporno je pravo stranka na ugovaranje promjenjive kamatne stope kao i valutne klauzule. Međutim, sporne odredbe nisu utvrđene nepoštenima i ništetnima iz razloga što je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odlukom kreditora, nego su utvrđene nepoštenima i ništetnima zato što je nedvojbeno utvrđeno da nisu bile razumljive prosječnom potrošaču, zato što ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na visinu stope kamate, zato što buduća kamatna stopa nije bila određena ni odrediva, a glede valutne klauzule kreditor nije u cijelosti informirao potrošača o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke te zato što se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

19. Konverzija dakle ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača. Obzirom da je utvrđeno kako konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, to tužitelj ima pravo na ostvarivanje pune zaštite.

20. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje Općinskog suda u Pazinu u predmetu poslovni broj P-1413/2019-9 od 20. rujna 2019.god., glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…".

21. U svezi navedenog nesporno je da se je Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

22. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da sklapanjem Dodatka od ugovora kojim je izvršena konverzija nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni.

23. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u valuti EUR na način da se položaj potrošača u valuti CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti EUR. U svezi navedenog po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom ugovora kojim je izvršena konverzija nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno čl. 326. ZOO-a jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što ovdje nije slučaj, te je tužitelj i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom u valutu EUR također oštećen, samo ne toliko koliko je bilo prvotno oštećenje u valuti CHF. Konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod ( kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF ) konvertira tj. denominira u posve drugi bankarski proizvod (kredit denominiran u EUR), a sve sa svrhom da bi se potrošači zaštitili od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz CHF. To zato jer je intencija u čl. 19. b i čl. 19. c Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/07 bila je izjednačavanje potrošača iz CHF kredita s potrošačima iz EUR kredita, no sporazumom o konverziji se riješilo samo pitanje kamatnih stopa od dana ugovaranja aneksa, ali se nije riješilo i pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije pa su konverzijom riješena isključivo pitanja ugovornih obveza, ali ne i obveza proizašle iz ništetnosti ugovornih odredaba.

24. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. je navedeno da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

25. U svezi navedenog po ocjeni ovog suda tužitelj se sklapanjem Dodatka ugovora nije odrekao tih prava, niti je dao, niti je mogao dati slobodan i informirani pristanak na to, te se sklapanjem Dodatka ugovor nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano, niti je pristao na isto. Da je takav pristanak i dan ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja aneksa o konverzije valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom (jer je u to vrijeme bila utvrđena valjanom), te tužitelj nije niti mogla znati čime bi se takvim odricanjem odrekao. U svezi navedenog tužiteljica ima pravni interes za vođenje ovog postupka.

26. U svezi prigovora prijeboja koji je istaknuo tuženik na pripremnom ročištu i podnesku od 30. ožujka 2020. kojim tuženik predlaže da se izvrši prijeboj za iznos priznat konverzijom u iznosu od 1.044,09 eura sa zateznom kamatom koja teče od 19. veljače 2016. sud je odlučio kao u izreci presude pod točk. IV. i sud je utvrdio da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja prema tužitelju u iznosu od 1.044,09 eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. veljače 2016.

26.1. Nesporno je da nije protekao je rok od pet godina do dana isticanja prigovora jer je isti istaknut podneskom od 30. ožujka 2020. potraživanje tuženika je od 19. veljače 2016. na temelju čl. 225. Zakona o obveznim odnosima; NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23;dalje – ZOO-a) pa to potraživanje tuženika nije u zastari.

26.2. Prigovorom prijeboja tuženik tvrdi da je tužiteljeva tražbina nastala i postojala, ali da je naknadno prestala zbog postojanja tuženikove tražbine prema tužitelju i izjavljenog prijeboja međusobnih tražbina. Dakle tuženik čini nespornim potraživanje tužitelja što u ovom predmetu nesporno nije slučaj. Iz izračuna konverzije nije vidljivo koliko se odnosi na pretplatu radi promjenjive kamatne stope, a koliko radi valutne klauzule, pa ne može sada tuženika tražiti u ovom postupku u kojem se odlučuje samo o pretplati radi promjenjive kamatne stope iznos koji je priznat i za valutnu klauzulu.

26.3. Taj prigovor tuženika nesporno nije osnovan i sud je odlučio kao u izreci presude toč. III. na temelju čl. 338.st.3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje – ZPP-a).

27. U svezi utvrđenih tzv. negativnih razlika tuženik nije postupio u skladu s odlukom VSRH Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i podnio protutužbu ili prigovor prebijanja koji su kvantitativno određeni do zaključenja prethodnog postupka i sud o istom nije niti odlučivao.

28. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka, jer je tužitelj u cijelosti uspio u postupku. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 eura (tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT). Trošak predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 eura, trošak zastupanja na raspravama održanim kod ovog suda 6. veljače 2024. u iznosu od 150,00 eura (tbr. 9.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 25. travnja 2024. u iznosu od 150,00 eura (tbr. 9.t.1.OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 5. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1.) i trošak zastupanja na ročištu 5. ožujka 2025. za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.5. OT). Tužitelju je priznat trošak sastava podnesaka od 27. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1. OT). Sudsku pristojbu je tužitelj platio u iznosu od 26,55 eura. Ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 1.251,55 eura, kako je to i navedeno pod točk. III. izreke presude.

29. Na dosuđene troškove teče zatezna kamata od 5. ožujka 2025. kao dana presuđenja na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

Slavonski Brod, 7. veljače 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.