Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-54/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vesne Britvec, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Mati Stjepanoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv prvotuženika JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s neprijavljenim boravištem u [adresa] (kod Š) i drugotuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Ivani Štih, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi drugotuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pn-111/2024-5 od 18. listopada 2024., u sjednici vijeća 5. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba drugotuženika te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pn-111/2024-5 od 18. listopada 2024. potvrđuje.
II Odbija se zahtjev drugotuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pn-111/2024-5 od 18. listopada 2024., pod točkom I. izreke prvo i drugotuženici su obvezani solidarno isplatiti tužiteljici novčani iznos od 3.187,86 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teče na taj iznos počam od 2. studenog 2016. pa do isplate, u roku od 15 dana. Pod točkom II. izreke prvo i drugotuženici su solidarno obvezani nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.989,48 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana.
2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija drugotuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava. Navodi kako je u postupku prijeporno postoji li uzročna veza između propuštanja prvotuženika da pravovremeno podnese žalbu protiv presude tog suda poslovni broj P-932/10 od 23. svibnja 2013. i štete koju tužiteljica utužuje, obzirom iz dokaznog postupka proizlazi kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da bi i tužiteljica uspjela u postupku. Ističe kako se radi samo o pretpostavci tužiteljice da bi u postupku uspjela jednako kao i njeni susjedi utuženi po istom tužitelju – ČE, obzirom odluku o osnovanosti zahtjeva u konačnici donosi nadležan županijski sud, na temelju ocjene cjelokupnog prvostupanjskog postupka, pa time tužiteljica nije dokazala da bi uspjela sa svojim zahtjevom. Ukazuje na činjenicu da iz priklopljenih spisa proizlazi kako su u predmetnim postupcima odlučivali različiti županijski sudovi, što dopušta mogućnost da bi se donijele različite odluke o sličnim pravnim situacijama. Stoga smatra kako nije dokazano postojanje uzročne veze između propusta prvotuženika kao punomoćnika tužiteljice i štete koju ona potražuje u postupku. Osporava i pravilnost odluke o troškovima postupka, ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je stupila na snagu u studenom 2023. Smatra da primjena te – nove Tarife, znači retroaktivnu primjenu vrijednosti boda odvjetnika od 1,99 EUR, a Tarifa je stupila na snagu dvije godine nakon podnošenja tužbe. Ističe da je odluku o troškovima trebalo donijeti na način da se strankama prizna vrijednost boda poduzete radnje prema odredbama Tarife koje su bile na snazi u vrijeme kada su parnične radnje poduzete. Predlaže žalbu usvojiti i pobijanu odluku preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.
3. U odgovoru na žalbu drugotuženika tužiteljica osporava sve žalbene navode, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku odluku.
4. Žalba drugotuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za platež novčanog iznosa od 3.187,86 EUR koji prema navodima tužbe predstavlja štetu koju trpi jer je uslijed propuštanja prvotuženika da pravovremeno uloži žalbu protiv presude Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-932/10 od 23. svibnja 2013. odluka stekla svojstvo pravomoćnosti, pa je morala podmiriti parnične troškove.
6. U predmetu nema spora da je pred Općinskim sudom u Samoboru u predmetu poslovni broj P-932/10 vođen postupak po tužbi ČE protiv tužene ŠE radi predaje dijela nekretnine u posjed, te da je u navedenom postupku tužiteljica bila zastupana po prvotuženiku (punomoć prileži na listu 17 tog spisa).
7. Nadalje, neprijeporno je da je presudom tog suda broj P-932/10-39 od 23. svibnja 2013. djelomično usvojen zahtjev tužitelja ČE pa je tužena obvezana predati mu u posjed dio nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] pov. 82 m2 i to od međe s kč. br. [katastarska čestica], ucrtane u katastarskom planu od 13. travnja 2010. pa do gospodarskih zgrada sagrađenih na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dio nekretnine označen je u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka od 24. siječnja 2011., te označen spojnicom točaka A-B-C-D te osjenčan plavom bojom). Ujedno je tužena u tom predmetu obvezana nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 17.749,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos počam od 23. svibnja 2013. Protiv navedene presude prvotuženik je (kao punomoćnik tužene ŠE u tom predmetu) 13. lipnja 2013. uložio žalbu koja je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1939/13-2 od 24. travnja 2014. odbačena kao nepravodobna.
8. Neprijeporno je osim toga da je tužiteljica parnični trošak (određen presudom broj P-932/10-39 od 23. svibnja 2013.) u ukupnom iznosu od 24.018,97 kn (17.749,50 kn glavnice + zakonsku zateznu kamatu) / 3.187,97 EUR podmirila 2. studenog 2016., te da je prvotuženik bio policom osiguranja od odgovornosti odvjetnika osiguran pri drugotužitelju u vremenu od 13. svibnja 2013. do 13. svibnja 2014., dakle u vremenu kada je propustio uložiti žalbu.
9. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi, obzirom na žalbene navode drugotuženika prijeporno je postojanje uzročne veze između propuštanja prvotuženika te štete koju tužiteljica trpi u vidu plateža parničnog troška, odnosno prijeporno je bi li tužiteljica, kako to tvrdi u tužbi, uspjela sa žalbom da je ona pravovremeno podnesena.
10. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe drugotuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23
- dalje ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
11. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđene su sljedeće činjenice:
- da je između tužitelja ČE te tuženika HE, KE i CE vođen postupak radi utvrđenja prava vlasništva, te su presudom Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-1110/06 od 11. lipnja 2019. tuženici obvezani tužitelju u roku od 15 dana predati u neposredan posjed dio nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] i to od međe s kč. br. [katastarska čestica], ucrtane u katastarskom planu do betonskog zida i zgrade na kč. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] koji je u nalazu i mišljenju vještaka Mladena Bebera označen točkama 1-2-2- 4-2 i osjenčan crvenom bojom, te da su istom presudom tuženici obvezani srušiti ogradu na nekretnini tužitelja kako je to precizno navedeno pod točkom III. izreke,
- da je navedenom presudom (P-1110/06) odbijen protutužbeni zahtjev na utvrđenje da su tuženici – protutužitelji (protutužitelj HE u 2/3 dijela i protutužitelj KE u 1/3 dijela) na kč. br. [katastarska čestica] pov. 120 m2, koja je prema skici geodetskog vještaka od 14. siječnja 2010. označena točkama 1-2-3-4,
- da je presuda broj P-1110/06 potvrđena u dijelu pod točkom III. i IV. izreke, kao i u odluci o troškovima postupka, dok je u dijelu pod točkom I. i II. izreke preinačena tako da je tužitelj ČE odbijen sa zahtjevom za predaju u posjed dijela kč. br. [katastarska čestica] i to od međe sa kč. br. [katastarska čestica] pa do betonskog zida zgrade na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako je to naznačeno u nalazu geodetskog vještaka Mladena Bebera točkama 1-2-2-4-1, te osjenčano crvenom bojom,
- da je presudom Disciplinskog suda HOK-a poslovni broj DS-118/18 od 27. studenog 2018. (pravomoćnom 25. siječnja 2020.) prvotuženik oglašen krivim jer je u vremenu od 23. svibnja do 7. lipnja 2013. kao punomoćnik ŠE, kao tužene
– protutužiteljice u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Samoboru poslovni broj P-932/10, radi predaje u posjed, iako upoznat da je 23. svibnja 2013. u tom postupku donesena presuda poslovnog broja P-932/10-39 kojim je ŠE obvezana predati u neposredni posjed tužitelju – protutuženiku ČE dio nekretnine koje su bile predmet postupka te nadoknaditi mu prouzročeni parnični trošak, te je i odbijen njen protutužbeni zahtjev, propustio pravodobno u petnestodnevnom roku od dana održavanja ročišta za objavu odluke od 23. svibnja 2013., odnosno do 7. lipnja 2013. uložiti žalbu, već je žalbu uložio 13. lipnja 2013. zbog čega je ista kao nepravovremena odbačena rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1939/13 od 12. travnja 2014., dakle, da je nesavjesno obavljao odvjetničke poslove te je time počinio povredu dužnosti i ugleda odvjetništva iz odredbe iz članka 118. točka 5. Statuta HOK-a,
- da je prvotuženiku rješenjem Izvršnog odbora HOK-a od 8. svibnja 2017. obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva danom dostave rješenja,
- da je prvotuženiku rješenjem Izvršnog odbora HOK-a od 2. prosinca 2017. zabranjeno obavljanje odvjetničke djelatnosti,
- da je dopisom od 4. ožujka 2016. odvjetnik Nikola Drobec izvijestio tužiteljicu da je imenovan zamjenikom odvjetnika JE iz [adresa] kojem je obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva.
12. Sve ove činjenice između stranaka i nisu sporne.
13. Prema odredbi iz članka 33. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) za pruženu pravnu pomoć strankama odvjetnik odgovara po općim pravilima odgovornosti za štetu. Drugim riječima, obzirom na odredbe iz članka 1045. ZOO-a svatko tko uzrokuje štetu dužan je tu štetu nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
14. Prema odredbi iz članka 763. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO), ugovorom o nalogu nalogoprimac se obvezuje i ovlašćuje poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Prema odredbi iz članka 765. stavak 1. istog propisa nalogoprimac je dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi.
15. Propuštanje ulaganje žalbe unutar žalbenog roka i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda predstavlja grubu povredu odredaba iz ugovora o nalogu, odnosno ugovora o zastupanju.
16. Do povrede odredbe prvotuženika ne bi došlo jedino u situaciji da mu je tužiteljica u punomoći izrijekom dala ovlaštenje za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka.
17. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je propust prvotuženika u izravnoj uzročnoj vezi s odbacivanjem žalbe, posljedično čemu tužiteljica trpi štetu upravo u utuženom iznosu. Prvotuženik je, ponovno se ističe, kao nalogoprimac u zastupanju tužiteljice postupio protivno svojoj obvezi savjesnog zastupanja, zbog čega je naposlijetku i oglašen krivim zbog nesavjesnog obavljanja odvjetničkih poslova i zbog počinjenja povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz odredbe iz članka 118. točka 5. Statuta HOK-a.
18. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako se s velikom vjerojatnošću može očekivati da bi tužiteljica uspjela u sporu, obzirom na rezultat postupka u predmetu Općinskog suda u Samoboru poslovni
19. Naime, u predmetu prvostupanjskog suda broj P-1110/2006 tužitelj ČE je u konačnici (po preinaci odluke po Županijskom sudu u Velikoj Gorici) odbijen sa sadržajno istim zahtjevom protiv tuženika HE i drugih. Ovo iz razloga jer je prednik i tuženika HE i tužiteljice u ovom predmetu ŠE, ĆE izjavom od 15. veljače 1970. potvrdio postojanje usmenog sporazuma s tužiteljem oko načina gradnje kuće i zida, tako da oni predstavljaju međašnu liniju između nekretnina stranaka, koji je dogovor izvjesno ispoštovan obzirom na položaj zgrada tužitelja i u odnosu na kč. br. ŠE.
20. Slijedom iznesenog postoji uzročno posljedična veza između protupravnog postupanja prvotuženika (nepravovremeno uložene žalbe) i štete koju je tužiteljica pretrpjela platežom parničnog troška iz predmeta P-932/10, pa žalba drugotuženika protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana.
21. I odluka o troškovima postupka je suprotno žalbenim navodima drugotuženika pravilna i zakonita. Tužiteljica je uspjela u postupku pa su joj tuženici u skladu s odredbom iz članka 154. stavak 1. ZPP-a u obvezi nadoknaditi prouzročeni parnični trošak.
22. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje: Tarifa) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. Člankom 52. Tarife normirano je da odvjetnik primjenuje Tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, te da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade. Odredbom iz članka 50. Tarife propisano je da vrijednost boda iznosi 15,00 kn (1,99 EUR).
23. Obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je pravilno obračunao parnični trošak prema Tarifi u vrijednosti boda koji je bio na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (žalitelj se upućuje na pravni stav iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1298/2024 od 30. listopada 2024.)
24. Slijedom svega iznešenog, u skladu s odredbom iz članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i pobijanu odluku potvrditi.
25. Kako drugotuženik nije uspio sa žalbom ne pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. ZPP-a).
U Karlovcu 5. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Alenka Laptalo
