Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-848/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnicima UB i MB dipl. pravnicama, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćniku LB dipl. pravniku, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1797/2020-32 od 9. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1797/2020-32 od 9. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja P-1797/2020-32 od 9. kolovoza 2024. u stavku I. izrijeke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti iznos od 2.761,78 eura uz zakonsku zateznu kamatu od 1. travnja 2020. do isplate i mu nadoknaditi trošak parničnog postupka, te je u stavku II. odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.
2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da sud drugog stupnja usvoji žalbu i u cijelosti preinači pobijanu presudu, podredo da istu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje na prvostupanjski postupak.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 2.761,78 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2020. do isplate, na ime naknade štete za dio invalidske mirovine koju je isplatio svom osiguraniku u razdoblju od 1. studenog 2017. do 30. rujna 2019. razmjerno omjeru utjecaja ozljede na radu na ukupnu invalidnost 50%.
5. Nesporno je između parničnih stranaka da je tužiteljev osiguranik DB ozlijeđen u prometnoj nezgodi dana 25. prosinca 1991. koju je skrivio osiguranik tuženika RB, te da je DB priznato pravo na invalidsku mirovinu koja je u omjeru od 50% prouzročena posljedicama tog ozljeđivanja i pravo priznato kao ozljeda na radu.
6. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz obrazloženje da je osiguraniku tužitelja ozljeđivanje u predmetnoj prometnoj nezgodi priznato kao ozljeda na radu, pa zbog tog ozljeđivanja tužitelj ne može trpjeti štetu u vidu razlike između isplaćene invalidske mirovine i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu, pozivom na odredbu članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne Novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje ZOOP).
7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalnog pravo i to odredbu članka 27. ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.
8. Članak 27. ZOOP-a glasi:
(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4) Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.
9.Tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, kojim je uređen opseg osiguranja pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima za pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti obračunava i naplaćuje premija osiguranja, te na temelju odredbe članka 27. ZOOP-a obveza tuženika, kao društva za osiguranje, postoji samo ako je razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a zbog invalidnosti veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog invalidnosti zbog povrede na radu, a što međutim ovdje nije slučaj kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja.
10.Tužitelj svoje potraživanje temelji na odredbi članka 161. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne Novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 - dalje: ZOMO) koja u stavku 1. propisuje da HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete), te u stavku 2. propisuje da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati, obuhvaća i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
10.1. Odredbom članka 162. stavak 1. ZOMO propisano je da tužitelj ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu osobnost, djelomičan ili potpuni gubitak rade sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe,dok je odredbom članka 164. stavak 1. ZOMO propisano da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
11. U konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe ZOOP-a kao specijalnog propisa koji odgovornost tuženika kao osiguratelja uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane ZOMO koji se odnosi na odgovornost štetnika općenito. Pritom činjenica što je ZOMO kasniji zakon, u odnosu na ZOOP kao zakon koji uređuje užu problematiku, ne dovodi do primjene načela lex posterior derogat legi priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZOMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama u ZOMO u pogledu odgovornosti osiguratelja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvateske u odlukama broj Rev 1235/2021-2 od 22. veljače 2022., Rev 12/22 od 12. siječnja 2022., Rev 264/2022-2 od 19. travnja 2022., Rev 122/2022-2 od 24. siječnja 2023., Rev 174/2022-3 od 6. srpnja 2022., Rev 909/2021 od 8. srpnja 2021., Rev 2140/2018-23 od 13. srpnja 2022, Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev- 388/2018 od 25. kolovoza 2020. i dr.)
12. Prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 7. ZPP-a i članka 219. ZPP-a na koju se poziva tuženik u žalbi.
12.1. Prema odredbi članka 7. stavak 1. ZPP-a i članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.
12.2. Nije počinjena navedena bitna povreda odredba parničnog postupka time što sud prvog stupnja nije uzeo u obzir tužiteljev izračun na listu 42 spisa. Pritom valja navestu da tužiteljev izračun nema značaj javne isprave u smislu odredbe članka 230. ZPP-a neovisno o tome što je u njemu naznačeno po samom tužitelju da ima značaj javne isprave iz članka 161. – 170. ZOMO, sukladno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvateske u odluci broj Rev-1437/2021 i Rev-977/2016-2 od 19. studenog 2019.).
12. Slijedom svega iznijetoga valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u izreci.
U Karlovcu 5. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Britvec
