Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-117/2018-101

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Snježani Lukač-Keretić, predsjedniku vijeća kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Marine Benjak, u kaznenom predmetu protiv optuženog VI, zbog kaznenog djela iz članka 233. stavak 2. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, – dalje u tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (u nastavku ODO u Varaždinu) broj KO- DO-362/2022 od 18. studenog 2022., nakon završene javne rasprave održane 28. veljače 2025., u prisutnosti ODO u Varaždinu AI, optuženog VI uz branitelja odvjetnika Marijana Fosina, dana 5. ožujka 2025. donio je, objavio i

p r e s u d i o  j e

I) Optuženi VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i GI, djevojački A, rođen **.**.1971. u [adresa] – Schaffhaulsen, s prebivalištem u [adresa], boravištem u [adresa] – [adresa], državljanin Republike Hrvatske, trgovac, samostalni djelatnik u Austriji, oženjen, bez djece, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

u razdoblju od 1.studenog 2010. do 10. listopada 2014., u Hraščici, zaposlen na radnom mjestu komercijaliste u trgovačkom društvu Kecur d.o.o. Sesvete, zadužen za prodaju artikala tog trgovačkog društva i to raznih duhanskih proizvoda na području sjeverozapadne Hrvatske, a koja roba je dopremana iz sjedišta društva u Sesvetama u „Ambulantno skladište 3“, na adresi [adresa], u cilju da sebi pribavi znatnu nepripadnu imovinsku korist, preuzetu robu ukupne vrijednosti od 631.308,68 kuna neovlašteno zadržavao za sebe, na koji je način se okoristio za navedeni iznos, a time oštetio društvo Kecur d.o.o. Sesvete,

dakle, protupravno prisvojio tuđe pokretne stvari koje su mu povjerene na radu, a vrijednost pronevjerene stvari je velika,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – pronevjera – opisano i kažnjivo po članku 233. stavak 1. KZ/11.

II) Na temelju članka 233. stavak 2. KZ/11, optuženi VI,

o s u đ u j e  s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

OD 1 (JEDNE) GODINE

III) Na temelju članka 56. stavak 1. KZ/11, optuženom VI,

se izriče

UVJETNA OSUDA

te se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, te mu se uvjetna osuda može opozvati ukoliko ne ispuni posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 i popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da u roku od 1 (jedne) godine plati oštećeniku trgovačkom društvu Kecur d.o.o. Sesvete platiti iznos od 83.789,06 eura (631.308,68 kuna).

IV.) Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 okrivljenom VI,

s e  i z r i č e

POSEBNA OBVEZA

da u roku od 1 (jedne) godine plati oštećeniku trgovačkom društvu Kecur d.o.o. Sesvete platiti iznos od 83.789,06 eura (631.308,68 kuna).

V) Na temelju članka 158. stavak 2. KZ/11 optuženi VI dužan je na ime imovinskopravnog zahtjeva platiti oštećeniku trgovačkom društvu Kecur d.o.o. Sesvete platiti iznos od 83.789,06 eura (631.308,68 kuna) u roku od 15 dana.

VI) Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 147/13., 152/14., 70/17,. 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi VI je dužan platiti troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, u iznosu od 250,00 eura, kao paušal, te iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 u iznosu od 3.233,17 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. ODO u Varaždinu podiglo je kod ovoga suda optužnicu pod brojem K -DO- 208/2017-39 od 20. studenog 2017., protiv optuženog VI, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 233. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11.

2. Upitan kakav stav zauzima prema optužbi, optuženi VI izjavio je da se ne smatra krivim.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao optuženika, stalnog sudskog vještaka Velimira Sanjkovića, pročitao iskaz svjedoka DI, pročitao dokumentaciju u spisu i to popis robe društva Kecur d.o.o. Sesvete sa dokumentacijom (listovi 15 -20), Ugovor o radu za VI od 01. studenog 2010., Odluku o sporazumnom raskidu radnog odnosa za VI od 12. listopada 2014., Prijavu HZZO za VI od 01. studenog 2010., Promet po skladištima i artiklima za razdoblje od 2010. do 2014., izjavu DI od 05. studenog 2013., sporazum, Stanje na skladištu 10. listopada 2014. - ambulantno skladište 3, kalkulacija broj 6 – ambulantno skladište 3 – baza [adresa], stanje na skladištu 31. prosinca 2013. – ambulantno skladište 1, predatnice za razdoblje od 2010. do 2012., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za područje informatike Velimira Sanjkovića od 27. rujna 2017., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Barice Lilić od 11. listopada 2017., i tome priležeća financijska dokumentacija, dokumentaciju (list 339), liječničku dokumentacija za okrivljenika (listovi 341-389), iskaz svjedoka ŽI, ČI, OI, TI, EI, ZI, HI, nalaz i mišljenje vještakinje (420-429), nalaz i mišljenje vještaka Ksenije Špoljarić, dopunu nalaza i mišljenja (listovi 510-512), iskaz svjedoka II, nalazi i mišljenja te dopune nalaza i mišljenja vještaka Velimira Sanjkovića, podatke Hrvatskog telekom (list 561), poruke koje je okrivljenik priložio prilikom iznošenja obrane, imovinski podaci za optuženika, izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije.

3.1. Druge dokaze ovaj sud nije izvodio jer je na temelju provedenog dokaznog postupka činjenično stanje u potpunosti utvrđeno.

4. Optuženi VI u obrani je naveo da je u inkriminiranom razdoblju bio zaposlenik društva Kecur d.o.o., da je samo on radio na distribuciji duhanskih proizvoda za sjeverni dio Hrvatske, a roba iz društva Kecur d.o.o. iz Sesveta slala se odnosno dostavljala putem kurirskih službi u njegovo skladište koje je imao u garaži na svojoj adresi u [adresa]. Popratna dokumentacija za dostavu robe bila je otpremnica , međuskadišnica i predatnica, a on je imao na raspolaganju program društva odnosno uvid u evidencije robe. Primljenu robu koja je dolazila dostavom nije brojao i usklađivao sa otpremnicama, stoga smatra da je dolazilo manje robe nego je bilo sadržano u otpremnicama, pa je u tijeku četiri godine došlo do predmetnog manjka. Inventure se nisu radile na kraju svake godine odnosno radile su se samo formalno izlistima stanja robe, a stvarnim brojanjem robe inventure se nisu radile. Dokumentaciju u vidu ovjerenih sporazuma i izjava koje se nalaze u spisu on je potpisao, ali pod prisilom i prijetnjama direktora društva ČI, ali takvo postupanje nije prijavljivao policiji. Na raspravi, okrivljenik je iskazao da se ne smatra krivim. Ističe kako je u nekoliko navrata tražio pismenu dokumentacija primke koliko je robe primio i izdatnice koliko je robe prodao, no tu dokumentaciju od strane ODO nije dobio niti je ima u spisu. Što se tiče kompjuterskih promjena koje su se događale tog zadnjeg dana poslije primopredaje, ističe kako mu ne idu u korist i zbog toga se ne smatra krivim. Što se tiče njegovog priznanja, to je bilo pod prijetnjom, prijetnje je dobio putem SMS-a, još uvijek ima dio tih prijetećih poruka, pa je od straha otišao van u inozemstvo, i još uvijek osjeća strah od DI. U prilog svojoj obrani priložio je i jedan dio tih SMS poruka. Ističe kako on sada živi i radi u inozemstvu u Njemačkoj. Na pitanja suda i ODO nije htio odgovarati.

5. Nesporno je, da je okrivljenik u razdoblju od 1.studenog 2010. do 10. listopada 2014., u [adresa], zaposlen na radnom mjestu komercijaliste u trgovačkom društvu Kecur d.o.o. Sesvete, zadužen za prodaju artikala tog trgovačkog društva i to raznih duhanskih proizvoda na području sjeverozapadne Hrvatske, a koja roba je dopremana iz sjedišta društva u Sesvetama u „Ambulantno skladište 3“, na adresi [adresa],

6. Sporno je, je li okrivljenik, u cilju da sebi pribavi znatnu nepripadnu imovinsku korist, preuzetu robu ukupne vrijednosti od 631.308,68 kuna neovlašteno zadržavao za sebe, na koji je način se okoristio za navedeni iznos, a time oštetio društvo Kecur d.o.o. Sesvete.

7. Svjedok DI je iskazao da je direktor i vlasnik društva Kecur d.o.o. a njegova supruga ČI je upisana kao direktor. Ističe da je VI u njihovoj firmi bio zaposlen od 2010. do 2014. godine na temelju Ugovora o radu, te je obavljao poslove distribucije duhanskih proizvoda čime se firma i bavila. S obzirom da je njegovo područje bila otprilike Sjeverozapadna Hrvatska zbog praktičnosti dogovorili su se da on kod sebe u [adresa] skladišti robu i od tamo vrši distribuciju, a roba mu je iz društva distribuirana dostavljačima Intereuropom, kurirskom službom ili Trast, a ponekad i njihovim dostavnim vozilima. Osim dokumenta kojim je dostavljač dostavljao robu, dostavu robe pratila je otpremnica, a količina robe bila je sadržana u međuskladišnicama. S obzirom da je društvo imalo interni program taj program je bio VI dostupan i koristio ga je na tabletu, a u njihovom društvu zbog povezanosti postojala je preglednost, i oni su to pregledavali, odnosno veći dio tog posla radila je njegova supruga ČI, kao i zaposlenica u administraciji ŽI. Takav način dostave robe, a radilo se isključivo o duhanskim proizvodima, odnosno cigaretama, trajao je svih tih godina, a svaki karton sadržavao je u pravilu 50 šteka cigareta, a u prosjeku je dostavljano 20-40 kartona robe. Na tom području koje je zastupao VI posao je išao jako dobro i sam se čudio kako dobro ide i time je bio zadovoljan, a ovdje želi reći i da je imao izuzetno veliko povjerenje u VI, bili su kao obitelj, dobro su se družili i izvan posla i nije ni u najmanjoj mjeri nikada sumnjao u njegov rad a činilo se da posao ide jako dobro. Način plaćanja od strane kupaca uglavnom je išao virmanski, dakle, kupci su plaćali putem žiro računa, a račune je VI izdavao na mjestu prodaje, i virmanskim načinom plaćanja dozvoljavala se odgoda od 7-21 dan. U manjem dijelu VI je prodaju vršio i putem fakture, odnosno gotovinom za što je primao gotov novac i polagao ga na žiro račun društva, no, to nije bilo toliko često i u velikim iznosima, tako da je polaganje takvih utrošaka bilo u redu, dakle, tu nije bilo nikakvih manjkova. Početkom 2014., se na području Hrvatske promijenio način distribucije i to tako da je firma Veletabac iz Srbije ušla kao regionalni distributer na tržište regije, pa tako i Hrvatske i u tom smislu došlo je do situacije da je njegovo društvo izgubilo distribuciju, odnosno dotadašnji način rada. Zbog toga je došlo do situacije da zaposlenici koji su bili u njegovoj firmi su zbog takve situacije prelazili na rad u tu firmu, a što im je on i omogućio, a ujedno je bila takva situacija i sa VI. Okrivljenik je odmah prešao na novi posao i zadužio osobno vozilo, zbog čega je trebalo razriješiti financijsku situaciju vezanu uz njegov dotadašnji rad, odnosno trebao je razdužiti stanje skladišta. Prema podacima iz prometa po skladištima utvrdili su manjak u odnosu na skladište koje je okrivljenik zaduživao pod nazivom „Ambulanta 3”, a manjak je iznosio preko 600.000,00 kuna. Naime, okrivljenik je očito znao da će se to dogoditi pa mu je okrivljenik prikazao jednu čudnu situaciju u smislu da je teško bolestan i da ima rak i da mu je zbog toga teško, pa je s njim suosjećao, međutim, nije znao što će se dalje događati. Kada je trebalo doći do preuzimanja robe sa skladišta, dakle, moguće čak 60-80 kartona cigareta, okrivljeniku je nešto kao pozlilo a on nije znao što je, a kasnije je saznao da je iskoristio takvu situaciju da otiđe i da putem nepoznate osobe u kompjutoru odnosno u programu manjak od tih preko 600.000,00 kuna prikazao u programu da se nalazi na njihovom skladištu u Sesvetama. Ne zna na koji način je to okrivljenik mogao napraviti. Oni kao firma imaju informatičku firmu koju angažiraju prema potrebi za njihov način rada i izradu programa, i uvijek kada je nešto potrebno ih pozovu. Upravo je čovjek iz te firme došao i na stručan način utvrdio da se s nekih vanjskih brojeva netko logirao na njihovo računalo i prebacio svu robu koja je nedostajala i u obliku popisa je ista prebačena u njihov kompjutor, i na taj način prikazao da se roba koja predstavlja manjak nalazi na njihovom skladištu. Svjedok ističe kako on sve to jedno vrijeme nije znao, ali kako je njegovo društvo imalo više zaposlenika distributera i svi su oni se morali razdužiti s robom i dovesti robu u skladište u Sesvete, on je jedan dio robe dovezao i to u vrijednosti od oko 200.000,00 do 300.000,00 kuna, a njegovo zaduženje prema inventuri bilo je oko 800.000,00 do 900.000,00 kuna. U tom trenutku su utvrdili, dakle krajem 2014. godine, da je došlo do manjka od preko 600.000,00 kuna i da je za isto odgovoran VI. U daljnjem njihovom razgovoru, okrivljenik je priznao da je manipulirao robom tako da je stvarno prouzrokovao manjak, ali mu nije htio reći određeno što je napravio ili s robom ili s novcem za koji je robu prodao, pa tako ne zna što se s tom robom dogodilo. Međutim, kako okrivljenik nije osporavao manjak i bio je spreman nadoknaditi im štetu, zbog toga su dogovarali način na koji će okrivljenik nadoknaditi štetu. Ističe da je da je sadržaj izjave (list 9 spisa) VI potpisao, pa iako nema datuma misli da se radi između 10. i 15. listopada 2014., a sjeća se da je bio prisutan i informatičar kojeg se sada prisjeća imena ŠI. Sporazum o tempu plaćanja (list 10) vidljivo je da je ovjeren kod javnog bilježnika u [adresa], i zna da je išao sam VI taj sadržaj ovjeriti i poslao mu ga je u Sesvete. Navodi da je 2016. u njegovoj firmi bila revizorska kuća koja je radila reviziju i kako nije bilo pokrića za taj manjak moralo se zbog takvog postupanja nešto evidencijski dogoditi, a kako po njihovom dogovoru kako VI nije ništa platio, odnosno naknadio na ime manjka, ponovno je ovjerio sporazum o tempu plaćanja od 30. ožujka 2016. i čini mu se da ga je okrivljenik dostavio u firmu osobno.

7.1. Na raspravi dana 25. studenog 2021., svjedok DI naveo je da naslućuje da je optuženik bio povezan s nekim članom svoje obitelji koji mu je pomagao, misli da je to bio sin, međutim, to samo naslućuje, pretpostavlja, jer nema nikakve dokaze. Navodi da je inventurna komisija samo 2014. izvršila inventuru iz razloga što su tada prestali raditi, a da nisu prestali raditi, vršili bi inventuru kao prijašnjih godina. Rijetko je on sam dovezao robu u skladište, tada su robu samo površno pobrojali, jer je imao povjerenje u VI. Inače VI je svakodnevno radio inventuru robe radi sebe, no, godišnja inventura se nije radila na način da bi inventuru provela inventurna komisija, ali se radilo usklađivanje robe u skladištu sa podacima robe u kompjutoru, to se svakodnevno radilo, tako da je on pregledom u kompjutor u svako doba znao koliko robe imam u skladištu. Svjedok napominje da je imao veliko povjerenje u VI i u svemu mu je vjerovao. Prije početka 2014. VI nikada nije spominjao manjak robe niti manipuliranje robom. Svjedok DI navodi da su oni u 10. mjesecu 2014. izgubili ugovor o distribuciji Imperial tabaca na području RH, a došla je firma Veletabak iz Srbije koja je preuzela tu distribuciju. Firma Veletabak iz Srbije je u dogovoru s njim rekla da će im pomoći u naplati kupaca, a da će svi njegovi zaposlenici koje će on garantirati prijeći kod njih raditi. Tako je on garantirao za sve ljude koji su bili njegovi zaposlenici i koji su prešli raditi u firmu Veletabak osim VI s obzirom da je utvrđeno da je napravio manjak odnosno preciznije najprije je garantirao za njega, ali kada je utvrđen manjak onda je povukao garanciju za njega i čuo da je i on bio za tri dana otpušten iz firme Veletabak. Ističe kako je njemu VI rekao prije potpisivanja potvrde o manjku koji je ovjerio kod javnog bilježnika da je preuzeo robu, da mu je trebao novac za dio života, da mu je jako žao što je to napravio i da će manjak vratiti do kraja te godine. To je rekao i pred njegovom suprugom, ne zna da li prilikom potpisivanja prve ili druge potvrde, ali je on samovoljno otišao kod javnog bilježnika radi ovjere potvrde o manjku. Svjedok ističe da se on ne sjeća kad je to bilo, ali u potvrdi stoji datum. Informatička firma ASG je informatička firma koja je njima tada obavila informatičke poslove i još uvijek im obavlja, a u toj firmi radi ŠI koji je ujedno i vlasnik te firme. Usklađivanje robe na dnevnoj bazi radio je VI odnosno sve što VI tipkao u kompjutor, on je sve to odmah vidio odnosno oni koji su gledali kompjutor, jer su svi kompjutori u firmi bili povezani. Od 2010. pa do 2014. na godišnjoj bazi inventurna komisija nije radila inventuru, ali se radila inventura , međutim, ne može opisati kako se to radila odnosno zna da je VI poslao stanje skladišta ŽI, odnosno ne zna kome se slalo jer su radile tri ženske osobe kojima je mogao slati stanje skladišta. Kada je rekao da su vidjeli u Sesvetama da sve što je VI tipkao u kompjutor izjavljuje da ne zna detalje da li su to odmah vidjeli ili je on slao podatke. Ne zna, ne može se izjasniti da li su oni odmah vidjeli da je VI prodao robu, dakle da li su odmah vidjeli kretanje robe ili pak je on na kraju dana prebacio podatke, ne zna, ali bi o tome imala više znanja ŽI. Ne zna da li su oni s kompjutora u Sesvetama mogli ući u kompjutor ambulantnog skladišta 3. Niti ne zna da li je to moglo biti obratno. Točno je kao što stoji u nalazu i mišljenju vještaka da na dan 31. prosinca 2013. nije utvrđen manjak robe. Na kraju svake godine dostavljali su Poreznoj upravi završne račune i njihova firma do 2014. nikada nije poslovala s manjkom. Stalno su imali svih godina potraživanja prema svojim kupcima. Svake godine podjednako, ali se ne može izjasniti kolika su bila potraživanja svake godine niti da li bi 2014. bila možda značajnija potraživanja prema kupcima. Sve je ovisilo o prodaji. Okrivljeniku nije nikad prijetio. Ne zna da li ima podatke o godišnjim inventurama za skladište 3. Svaki dan se radila inventura robe na način da je svaki prodavač na kraju dana izlistao inventurnu listu i prebrojao robu u skladištu te tako napravio i usklađivanje i nikada ništa nije bilo neusklađeno, tako da ako je i bilo nekakvih neusklađenosti tog dana svaki skladištar je mogao uskladiti stanje robe i otkloniti problem. U razdoblje od 2010. do 2014. imali su ukupno 6 ambulanti.

7.2. Na raspravi održanoj 26. siječnja 2024., svjedok BI je naveo da mu je sad nakon 10 godina teško reći da li ima potpisane primke od strane okrivljenika. Zna da je zadnji puta njegova supruga poslala dokumentaciju koju su posjedovali, a da li postoji još neka dokumentacija ne zna, ali zna da kad su oni iz skladišta slali robu okrivljeniku to je išlo kompjutorski, išla je međuskladišnica, ali se ne sjeća da li je to okrivljenik potpisivao. Ako su dostavljali robu preko Trasta ili Overseasea ili pak Inter Europe, tada se dostavljala roba uz otpremnicu koju je okrivljenik morao potpisati kao dokaz da je preuzeo robu. Ne zna da li kod njih postoji ta dokumentacija, dakle otpremnice koje bi potpisao okrivljenik, da je preuzeo robu. Inače , imali su u Sesvetama poplavu u kojoj je pola dokumentacije bilo uništeno. Inače radi u toj firmi, ali je firma u rasulu. Zna da su se otpremnice skenirale od tih firmi koje su dopremale robu i fizički je dostavljale k njima u računovodstvo. I to se uvijek radilo kako bi postojala evidencija o stanju robe jer se svakodnevno gledalo stanje robe preko glavnog skladišta. Više ne zna kada je bila poplava, pa čak niti da li je to bilo prije ili poslije inkriminiranog razdoblja.

Osiguranje Croatia nije priznalo štetu.

8. Svjedokinja ČI je u iskazu od 23. kolovoza 2017. navela da su ona i njezin suprug bili direktori u društvu Kecur d.o.o., a ona je ujedno bila i zaposlena te obavlja pretežno administrativne poslove, odnosno poslove u računovodstvu, a to isto rade i troje zaposlenika i to ŽI, ZI i JI. Od vremena događaja u odnosu na ovaj predmet više nemaju zaposlenih, odnosno društvo je aktivno samo u smislu nje i supruga kao direktora. Ističe da je VI obavljao poslove distribucije duhanskih proizvoda za područje Sjeverozapadne Hrvatske iz skladišta u [adresa] gdje on i živi, tako da je roba iz njihovog društva njemu dostavljana kurirskim službama. U razdoblju od 2010. do 2014. godine on je radio na način da je bilo sve u redu, nije bilo nikakvih problema i što se tiče dokumentacije sve je štimalo, Međutim, krajem 2014. godine njihovo poslovanje se mijenjalo i zaposlenici su prelazili u drugo društvo Veletabac, a to sve iz razloga jer je njihov tadašnji dobavljač Imerialtabaco započeo rad s tim društvom i dogovoreno je da se preuzmu radnici, a to se sve događalo sa danom 10.10.2014. Upravo iz tog razloga svi njihovi zaposlenici kao komercijalisti trebali su vratiti svu robu koja je tada zatečena na skladištu pa tako i VI. U tom trenutku sa VI je došlo do određenih problema tako da se utvrdio manjak od preko 600.000,00 kuna. Naime, očito je VI bio svjestan da je poslovao s manjkom, odnosno da je sebi prisvajao robu i vrijednost te robe, što nitko od njih do tada nije mogao posumnjati, jer sva dokumentacija je bila u redu i to u odnosu na račune otpremnice i međuskladišnice, a roba je bila kod njega u skladištu. Dakle, kao što je bila obaveza svih, tako je i VI robu sa svog skladišta zajedno s dokumentom dovezao u vrijednosti od 271.373,42 kuna kao što je vidljivo na str. 56-57 spisa, a oni su u programu u kompjutoru vidjeli da je on to stanje skladišta prikazao s popisom robe u navedenom iznosu. Međutim, par sati kasnije istog dana kada su primili prethodni dokument u njihovom programu je pristiglo stanje skladišta na iznos od 776.416,01 kuna, što je bila bitna razlika u odnosu na prethodno stanje na skladištu, a printano je i prikazano istog dana, U tom trenutku nastala je sumnja da nešto nije u redu i da se prikazuje neistinito, pa su upitali VI o čemu se radi, a on je odgovorio da je to sva roba koju on ima, dakle, da on nema manjak. Desetak dana prije je VI njoj i suprugu govorio da je teško bolestan i da ima rak gušterače i da je neizlječivo bolestan, a za što smatra da je neistinitim prikazivanjem svoje bolesti htio izbjeći na određeni način odgovornost, iako je to malo čudna situacija. Ona smatra da je do stanja skladišta kako je to prikazano na listu 54-55 došlo zbog umješanosti VI ili moguće i neke druge osobe koja mu je pomagala da se logiraju na njihov kompjutor s fiksne linije i da maknu robu sa skladišta „Ambulanta 3” koja fizički ne postoji jer je manjak, te da izbriše dokument koji neistinito prikazuje stanje skladišta i da ubaci nakon sačinjenog dokumenta stvarnog stanja skladišta podatke koji prikazuju da nema manjka, odnosno briše taj fiktivni dokument. Time se automatski stanje skladišta mijenja. Dakle, smatra da je okrivljenik to napravio jer je njihov informatički stručnjak ŠI na taj način pokušao prikazati da se to moglo dogoditi 10.10.2014. u vremenu od 11,47 do 12,19 sati, a kako to proizlazi iz podataka na listu 51-53 spisa. Smatra da je VI shvatio da je uzrokovao manjak i da je odgovoran za iznos od ukupno 631.308,68 kuna, a radi se o maloprodajnim cijenama, a napominje da su u ranijim objašnjenjima stanja skladišta cijene izražene kao veleprodajne, dakle, VI je samovoljno i bez ikakvog pritiska ili prisile bio spreman platiti dug, odnosno nadoknaditi štetu i zbog toga je sačinio i potpisao te ovjerio kod javnog bilježnika dokumente i to u vidu Sporazuma o tempu plaćanja od 12. prosinca 2014. i 30. ožujka 2016., ali ništa od toga ukupnog iznosa nije podmirio.

8.1. Svjedokinja ČI je izjavila da ne zna da li je optuženik ili drugi preuzimatelj robe za njihovo društvo prilikom preuzimanja robe potpisivao kakav dokument skladišnicu, otpremnicu ili nešto slično. Unutar firme roba se sa centralnog skladišta prebacivala putem međuskladišnica, a međuskladišnica je bila interni dokument koji nitko nije trebao potpisati i svakodnevno se radila inventura. Optuženik je imao dislocirano skladište u [adresa], on se sam zaduživao i razduživao s robom, on je svakodnevno radio inventure i on je njih u centralnom skladištu uvjeravao da je stanje u redu, da je stanje usklađeno. Optuženik se razduživao prodajom robe po dućanima jer je imao kombi dostavu i on je dostavljao dokumente u centralno skladište i on je obavještavao da je stanje kod njega u skladištu u redu. U ovom inkriminiranom razdoblju iz centralnog skladišta nitko nije radio inventure u skladištu optuženika, već samo on i on ih je cijelo vrijeme obavještavao da je stanje usklađeno i to stanje robe u skladištu s dokumentacijom. Međuskladišnice su radile zaposlenice JI ili ŽI, uglavnom ŽI i kada je optuženik komunicirao sa centralnim skladištem, uglavnom je komunicirao s ŽI. Optuženik je uvijek u skladištu imao robe, dakle, nikad na lageru nije bila situacija da nije imao robe, svakodnevno se radila procjena koliko će se prodati šteka cigareta, uvijek se naručivalo uber. Bilo je normalno da se naručivala roba iako je na skladištu bilo robe. Ove podatke im je okrivljenik papirnato dostavljao, jer oni u skladište nisu išli i nisu vidjeli da li je doista u skladištu takvo stanje kao što je optuženik prikazivao u dokumentaciji. Ona za ovo inkriminirano razdoblje nije radila inventuru u optuženikovom skladištu, ne zna da li je suprug to napravio. Imali su povjerenje u optuženika. Inventure je radio isključivo optuženik u svojem skladištu i prije inkriminiranog razdoblja i u inkriminiranom razdoblju, on je prijavljivao stanje i tvrdio da je stanje u redu. U centralnom skladištu su se također svakodnevno radile inventure.

9. Svjedokinja ŽI je iskazala da je radila u firmi Kecur d.o.o. od 5. mjeseca 2006. pa do 2014. na radnom mjestu administratora. Te 2014. su zapravo svi zaposlenici prestali raditi pa tako i VI. Ona je bila zadužena za rad u centralnom skladištu u Sesvetama, gdje se svakodnevno se inventura, inventura se printala ujutro i printala se na kraju dana. Kada se roba izdavala drugim skladištima, ona je iz centralnog skladišta radila izlazni dokument međuskladišnicu. Ukupno je bilo 6 skladišta, koliko se sjeća. Ona je inače radila na izdavanju faktura, rad sa kupcima, davanje narudžbi distributerima. Ne sjeća se da li je u svom kompjutorskom sistemu mogla ući u kompjutor poslovanja npr. skladišta 3 i da li je mogla odmah na taj način vidjeti kretanje robe u skladištu 3, a inače nije pratila kretanje robe po drugim skladištima. Ona je svakodnevno radila inventuru za svoje centralno skladište u kojem je radila. U centralnom skladištu je još radila OI i to pomoćne računovodstvene poslove. Bračni par ČI je možda pratio izlaze robe iz ostalih skladišta, ali ni je sigurna u to, jer su oni inače vršili pregovore. Sjedište firme Kecur je bilo na istoj adresi gdje je bilo i centralno skladište. Na toj adresi su radili ona, OI, bračni par ČI, a povremeno je radio i kolega TI. OI je radila računovodstvo za firmu Kecur, ili pak je nju mijenjala kad je bila na godišnjem, a kada je OI bila na godišnjem, tada je nju mijenjala ili pak je ČI mijenjala nju kada je bila na godišnjem, odnosno mijenjali su se. Svjedokinja ističe da je bila odgovorna za centralno skladište koje se nalazilo fizički ispod njihove kancelarije i svakodnevno je iz tog centralnog skladišta izdavala robu, te obavljala dnevnu inventuru za to centralno skladište. I u centralnom skladištu i u ambulantama imali su veleprodaju cigareta, dakle nisu imali maloprodaju cigareta. Ujutro, pregledom kompjutora se vidjelo koje je stanje robe na skladištu, tijekom dana došlo je do prodaje robe i na kraju dana se moglo utvrditi koje je stanje robe u skladištu nakon prodaje cigareta s time da je moglo doći i do ulaza robe, no, na kraju dana se uvijek utvrdilo kakvo je stanje papirnato odnosno u kompjutoru sa stanjem robe u skladištu. Ona je sama svaki dan radila fizičku inventuru robe, dakle, uspoređivala je fizički robu na skladištu s popisnom listom robe. To se radilo zato jer je bila skupa roba. Moglo se vidjeti prema dokumentima u kompjutoru kako je koja roba izlazila prema kojem ambulantnom skladištu, ali se ne može izjasniti da li je ona to pratila ili ne, s obzirom na protek vremena, ali zna da se to moglo vidjeti. Inače , svaki skladištar je dolazio po robu u centralno skladište i prilikom preuzimanja robe izdan mu je dokument npr. međuskladišnica, međutim , VI je sam dolazio po robu u skladište ili pak mu je dostavljena putem distributera Imperial tabako ili od strane vanjskih vozača ili od strane kolega. Moglo se dogoditi da je VI fizički preuzeo manje robe nego što je ona bila naznačena na papirima u međuskladišnici , ali se nije radilo o većim količinama, ali je bio odgovoran i brojao je zaprimljenu robu. Okrivljenik je preuzimao robu iz centralnog skladišta gdje je ona preuzimala robu i smatra da je teško moguće da bi iz njenog skladišta preuzeo manje robe s obzirom da je redovito radila inventuru svojeg skladišta, a isto tako VI je preuzimao robu od distributera, da li je tu možda preuzeo manju količinu nego što je naznačena na papiru ne zna, ali smatra da je VI odgovoran i da je brojio svoju robu. Slikovito prikazujući, svjedokinja navodi da su određena vrsta c igareta nalazile u kartonima, u kartonu je bilo 50 šteka, odnosno ovisno o kojoj vrsti cigareta se radilo. I ako bi došlo do manjka onda bi to bio veći manjak, a i prilikom sljedeće inventure bi se lako uočio da nedostaje neki karton cigareta. Odmah bi se vidjelo npr. da on ima manjak kartona neke vrste cigareta i ona bi onda išla odmah u svoje skladište provjeriti tu vrstu cigareta. Dakle, lako se uočavao manjak kartona cigareta. VI je jedini imao svoje interno skladište, dok su drugi iz drugih skladišta svakodnevno dolazili po kartone i tako se nadopunjavali. Prilikom preuzimanja robe, VI je trebao potpisati primitak robe i taj dokument koji je potpisao trebao je biti vraćen potpisan. Da li je VI potpisivao te dokumente ne zna jer nije bila prisutna, ali je trebao potpisati. Isto tako, ako mu je roba bila isporučena preko distributera i distributeru je trebao potpisati primitak robe, a distributer je trebao njima vratiti taj potpisani dokument. To je bila izdatnica, međuskladišnica, nešto tako. Dakle, kupac je trebao vratiti taj ovjereni dokument koji je pratio robu, a to je mogla biti izdatnica ili međuskladišnica. Ista stvar je bila i sa skladištarem. Ne sjeća se da li je skladištar imao svoj žig ili štambilj. Koliko se sjeća bio je dovoljan potpis skladištara da je primio robu. Dogodilo se da je falilo par šteka i u samom kartonu, pa tako i pet šteka, ti kartoni su bili tvornički punjeni pa se dogodilo da je prilikom tog tvorničkog punjenja bio manjak punjenja sa štekama, ali se svaki taj manjak prijavio nakon što se utvrdio i to samoj tvornici i to se zapisnički konstatiralo.

10. Svjedok ĐI na raspravi dana 16. veljače 2024. naveo je, da se baza podataka nalazi na serveru društva Kecur, ona je tamo instalirana i još uvijek u funkciji, te se može pribaviti kopije podataka koji se nalaze u programu tiču se prometa na bilo koji dan od početka rada. Može se izraditi kopija baze na medij, međutim , može se i izravno izvršiti pregled podataka na serveru. Svaka godina ima svoju bazu podataka, svaka godina je odvojena od druge godine, može se reći da su tako reći podaci za svaku godinu "zamrznuti" ne mogu se mijenjati, ako je bilo nadogradnje za npr. 2023. to se ne odnosi na npr. 2014. godinu. Sustav koji je korišten je svakom zaposleniku davao pravo upravljanja pojedinim skladištem, pojedinim ambulantnim skladištem. Zaposlenik koji je upravljao svojim skladištem je pristupao u sustav preko web aplikacije gdje je unosio naziv svog korisničkog računa i lozinku koja je njemu bila dana. Pretpostavka je da nitko drugi nije mogao tom lozinkom i tim nazivom računa pristupiti tim podacima. Spornog dana su im iz društva Kecur d.o.o. javili da je stanje skladišta negdje oko 13,00 sati bilo drugačije od stanja skladišta u 11,00 sati kada je okrivljenik razdužio vozilo i robu. Mehanizam robnog poslovanja je takav da svaka pojedina otpremnica umanjuje stanje skladišta. Utvrdili su da je jedna otpremnica obrisana s tog skladišta, čime je stanje skladišta uvećano za iznos od 631.000,00 kuna. Tada su pristupili pregledu web servera i utvrdili su spajanja sa korisničkim računom arsen drvoderić tog 10.10.2014. u 11.47 sati, 12.9., sa IP adresa koje je osiguravao provajder Hrvatski telekom. Inače , korisnik u ambulanti nikad nije pristupao s HT nego sa svog mobilnog uređaja gdje mu je bila osigurana veza. Navodi da su oni evidentno utvrdili da je u tom vremenu netko, vjerojatno drugi kome je okrivljenik dao podatke pristupio serveru. Utvrdili su da je pristup došao iz varaždinske županije, dok je istovremeno tada okrivljenik bio u Sesvetama. Taj netko drugi je imao ovlasti manipulirati podacima. Po njemu je okrivljenik nekom drugom morao dati podatke za pristup serveru tako da je netko drugi mogao pristupiti serveru, međutim, okrivljenik je odgovoran za taj pristup jer je on imao pristup serveru. S tehničkom aspekta ne može odgovoriti na pitanje da li je jedino i isključivo okrivljenik mogao imati podatke korisničkog računa i zaporku ili je do toga mogla doći i neka treća osoba na bilo koji način, čak i prijevarom. Navodi da zaporka u prezentacijskom djelu nije vidljiva, nije čitljiva, ali je u bazi društva upisana u čitljivom obliku. Na pitanje branitelja da li su pristupni podaci bili vidljivi u firmi oštećenika, svjedok je odgovorio da se zaporka upisuje kroz aplikaciju, ali se ne vidi, tehnički se upiše u bazu u nekriptiranom obliku, ali kroz aplikaciju i cijeli sustav ona je nevidljiva. Navodi da nitko od zaposlenika Kecur d.o.o. nije imao direktan pristup bazi podataka, oni koriste podatke kroz aplikaciju. Njihova firma, koja je proizvođač tog softvera, ima pristup bazi podataka društva Kecur d.o.o. Vještak je komentirao da je uobičajeno da tvrtka koja je izradila softver ima pristup bazi podataka jer u suprotnom nije u mogućnosti pružiti podršku svojim korisnicima. Navodi da su pristupni podaci optuženika bili moguće vidljivi i u bazi podataka. Navodi da je baza podataka čitljiva kroz aplikaciju, a pristup kroz aplikaciju je zaštićen korisničkim računom i zaporkom. Pristupni podaci se u jednom dijelu sustava definiraju, na taj način se daje pristup sustavu. Korisnici ne mogu samostalno promijeniti svoje pristupne podatke. U tom trenutku su znali na kojoj adresi se nalazila IP adresa, pri tome misli na fizičku lokaciju IP adrese. Sada se ne može sjetiti koja je to fizička lokacija, a nije ju zabilježio. Sada je pogledao ima zabilježeno, to je bilo zabilježeno na serveru i IP glasi: 78.3.176.229 Hrvatski telekom je provajder, vrijeme pristupa 10.10.2014. u 11.47.11 sati. To je vrijeme kad je možda netko drugi pristupio, ali je pristupio sa ovim korisničkim računom. Po ispisu sa rutera na kojem je to evidentirano to je ista IP adresa koju je malo prije naveo, sa iste IP adrese. Na pitanje vještaka u 19.18.41 sati korištena je mobilna mreža HT, da li može potvrditi da je ista ona naprijed navedena IP adresa, odgovara da nije, svaki telefon ima svoju IP adresu koja traje neko vrijeme 24 sata. U ovom slučaju u ovo vrijeme bila je IP adresa [IP adresa] Hrvatski telekom. Na pitanje branitelja da li ima kakvog utjecaja to što se okrivljenik razdužio mobitelom i tabletom prije 11.47.11 sati odgovara, pa ne može jer su ove prijave bile sa fiksne IP adrese, tako da je to nebitno. Vještak komentira iz prijašnje izjave svjedoka je vidljivo da se radi o web aplikaciji, a web aplikaciji se može pristupiti sa bilo kojeg uređaja, sa bilo koje lokacije, neovisno o uređaju koji je bio dodijeljen okrivljeniku. Na pitanje okrivljenika, kada okrivljenik upiše password odnosno pojavi se samo 6 točkica i on pritisne poveži, da li je tako bio napravljen password na njegovom računalu svjedok odgovara, ne nije bio takav password, programski to nije bilo tako napravljeno, to znači da je korisnik koristio standardnu funkcionalnost preglednika, odnosno ako je korisnik sam zatražio tu funkciju tada je imao, a ako nije tada nije imao tu funkciju. Vještak je komentirao da to što govori okrivljenik je danas uobičajeno ponašanje web preglednika, te tu akciju u pravilu određuje svaki korisnik web preglednika na svom računalu. Prilikom prve prijave u aplikaciju funkcionalnost web preglednika je takva da korisnika pita da li želi spremiti pristupne podatke. Ukoliko korisnik potvrdi da želi spremiti, prilikom slijedeće prijave u aplikaciju ti će se podaci automatski nalaziti u polju za unos korisničkog imena i lozinke (zaporke). Ako tu akciju ne ponovim na drugom računalu ti podaci neće biti spremljeni. Lozinka nije čitljiva, nije prikazana na ekranu u čitljivom obliku, već u obliku npr. Šest točkica, u skrivenom obliku. Na pitanje branitelja da li je moguće da je tablet koji je okrivljenik dobio od poslodavca imao već određeni password od poslodavca, svjedok odgovara teoretski je moguće, ali je u ovom slučaju, u ovoj firmi bilo tako da je svaki zaposlenik dobio novi tablet i pristupne parametre je sam upisivao. Na pitanje suda da li je poslodavac znao password svog zaposlenika, vještak komentira da misli da je prilikom kreiranja korisnika u aplikaciji osoba koja je kreirala tog korisnika unosila njegove pristupne podatke prilikom kreiranja. Na pitanje branitelja da li je password ikome bio vidljiv općenito svjedok odgovara da nije, a da li je netko mogao doći do podataka o passwordu okrivljenika odgovara da je mogao doći. Na pitanje branitelja da li je netko iz njihove tvrtke mogao doći do passworda okrivljenika, svjedok je odgovorio da je, no, njihova firma nije imala nikakav interes za saznanjem pristupnih podataka zaposlenika Kecur d.o.o. Nisu vodili evidenciju osobnih podataka, podaci se upisuju u bazi korisnika i oni s time nemaju ništa, ti podaci predstavljaju poslovnu tajnu. On ili njegova firma nije bio u nikakvom odnosu zavade sa okrivljenikom. U to vrijeme 10. listopada 2014. godine imali su 10 zaposlenika, a od tih 10 moglo je dvoje pristupiti tom podatku. Po njegovu saznanju to dvoje zaposlenika nije poznavalo okrivljenika. Primopredaja je napravljena oko 11 sati, odnosno ne zna točnije, to zna firma Kecur d.o.o.. Svjedok navodi da je dokument s iznosom od 776.416,01 kuna ispisan kasnije, a ovaj na iznos od 271.373,42 kuna prije, a to zna po tome što sistem funkcionira da daje stanje skladišta na temelju svih ulaznih primki od kojih se oduzimaju prometi po svim otpremnicama. U ranijem trenutku je bilo manje stanje skladišta, a u trenutku iza 12 sati kada je obrisana fiktivna otpremnica stanje skladišta je uvećano za razliku između ta dva broja, te se vrijeme ispisa tih dokumenta može utvrditi indirektno kao što je ranije opisao. Isto tako se indirektno može utvrditi u koje vrijeme je izbrisana otpremnica i tko ju je izbrisao, jer nedostaje jedna šifra koja nedostaje između postojećih drugih dokumenata. Ne zna da li se u aplikaciji bilježi vrijeme kreiranja dokumenta otpremnice, a vrijeme brisanja otpremnice može se utvrditi na temelju ispisa iz evidencije pristupa sa korisničkim računom okrivljenika te se može u 11.47.11 sati zaključiti da je u tom trenutku netko u sustavu obrisao tu otpremnicu. Ako je u sustavu kod primopredaje koja je bila oko 11 sati bilo zapisano da je na skladištu manji iznos robe, to znači da su dokumenti x dokumenata je bilo zabilježeno u sustavu. Na pitanje vještaka kako onda znamo da je u trenutku predaje bio zabilježeni manji iznos, svjedok je odgovorio da po njegovom saznanju onaj tko je preuzimao stanje skladišta preuzimao je robu u manjem iznosu.

11. Svjedokinja OI na raspravi dana 25. ožujka 2022. izjavila da je u inkriminiranom razdoblju bila zaposlena u trgovačkom društvu Kecur d.o.o. , gdje je radila pomoćne knjigovodstvene poslove npr. izrada kalkulacije, odlaganje računa, papira, pošte, nosila je polog u banku. Nije imala nikakve veze sa skladištem ni s robom, a i soba joj je bila posebno odvojena tako da nije imala veze niti s ljudima koji su radili u skladištu. Ovdje okrivljenog je rijetko viđala, a i kad ga je vidjela, vidjela ga je na minutu kad joj je donio račune i uplatnice o prodaji robe za gotovinu za svoju poslovnicu odnosno skladište u [adresa]. Kad joj je donosio račune to su bili računi koje je optuženikovo skladište izdalo kupcima kojima je prodao robu i ti računi su se onda zavodili kod njih u registratoru i računi su morali biti po broju jer da nisu bili po broju , ona bi ga tražila da to napravi. Svako skladište, odnosno, ambulantna prodaja je imala svoje registratore u koje su se odlagali računi. Okrivljenik joj nije dostavljao nikakvu dokumentaciju u svezi zaduživanja i primanja robe, a centralno skladište nije imalo registratore u koje bi odlagala račune. Inventuru centralnog skladišta je radila druga kolegica, ona to nije radila , ona je radila samo za ambulantna skladišta. Kalkulacija znači da je ona ukucavala ulaznu cijenu cigareta i odložila kalkulaciju u registrator, ako je uz kalkulaciju bila kakva primka ili otpremnica i ona je to stavila zajedno sa kalkulacijom. Ne sjeća se od koga se preuzimala roba jer ona to nije radila. Ne zna kako se razduživala roba, da li novčano ili robno, jer to nije radila.

12. Svjedok MI, je iskazao da je 10 godina radio u društvu Kecur d.o.o., ali se ne sjeća kojih je to bilo godina, no, sjeća se da je u jednom periodu u tih 10 godina u tom društvu radio i VI. Radio je ambulantnu dostavu iz skladišta u Sesvetama, iz sjedišta firme, dok je optuženik radio ambulantnu dostavu iz skladišta u [adresa]. Ističe da je razduživao i zaduživao robu elektronskim putem, u prvom razdoblju je to bilo na kompjutor, a poslije na tablet na koji je dobio popis količine i vrste robe, a fizički je provjerio da li to odgovara. Nikad se nije dogodilo da ne bi zaprimio tu količinu robe koja mu je bila popisana elektroničkim putem. N ije potpisivao nikakav dokument o preuzimanju robe. Kad se razduživao s robom, napravio je dokument međuskladišnicu, s time da se ne sjeća da li ga je on radio ili se to radilo u uredu, te je i fizički odvezao robu u skladište i to se je i fizički provjeravalo i obično je s druge strane provjeravala kolegica ŽI i uvijek je sve odgovaralo. Radio je uz to i svakodnevne inventure robe, te je prilikom tih inventura bilo situacija da je u jednom trenutku imao manjak, ali je išao provjeriti zbog čega je to došlo i odmah se je to usklađivalo. Ne može reći da li je bio ili nije bio u inventuri skladišta optuženika jer se toga ne sjeća, ali je bilo situacija da je bio u inventuri robe na skladištu kada je trebao predati robu ili je njemu neki od kolega trebao predati robu. Imao je i godišnje inventure u centralnom skladištu, a u godišnjoj inventuri je bila komisija od tri člana, uz njega je obično bila kolegica ŽI i netko iz drugog skladišta. U principu se na kraju godine sva roba iz ambulantnih skladišta vratila u centralno skladište i tada se napravila inventura u centralnom skladištu. Inventura se svakodnevno radila i to tako da se, po prodaji robe, automatski skidala ta roba u kompjutoru, a on je provjerio da li doista i fizički odgovara količina robe u skladištu s papirima. Koliko se sjeća i međuskladišnica je bila kompjutorski izrađena, nije se potpisivala. Misli da on nije mogao putem kompjutora kontrolirati količinu i stanje robe u centralnom skladištu, ali je djelatnik u centralnom skladištu mogao kontrolirati kompjutorski količinu i stanje robe u njegovom skladištu. Djelatnik u centralnom skladištu kompjutorski bio povezan s tzv. bazom u centralnom skladištu i on je sam uvijek sve mogao vidjeti kompjutorski što se radi i što se događa s njegovom ambulantnom prodajom, dakle koliko ima robe, za koliko robe je bio zadužen i to je u svako vrijeme mogao kontrolirati jer misli da se ne može dogoditi da bi ga u centralnom skladištu zadužili sa određenom količinom robe, a da on to ne bi znao jer je on uvijek fizički kontrolirao da li odgovara stanje u kompjutoru sa količinom i stanjem robe u njegovom skladištu, odnosno ako bi se to i dogodilo da ne odgovara, odmah bi reagirao. Djelatnik u centralnom skladištu dnevno je kontrolirao svoje stanje, a i on je dnevno kontrolirao svoje stanje. Optuženik je imao skladište u [adresa], koje skladište je bilo izdvojeno od centralnog skladišta i optuženik je svake godine sam radio inventure, nije radio inventuru u optuženikovom skladištu, ne zna da li je netko drugi od zaposlenih radio inventuru u optuženikovom skladištu. U [adresa] kod optuženika se nije radila inventura u sastavu tri člana, već pretpostavlja da je optuženik uvijek sam radio inventuru. Koliko zna samo je optuženik imao dislocirano skladište. Kada je sudjelovao u inventuri centralnog skladišta, brojali su robu. Ne zna da bi bila situacija, jer nije radio na tom poslu, da bi došla roba cigareta izvana, dakle, iz carinskog skladišta Inter Europa ili Trast, u centralno skladište ili u skladište optuženika, pa da bi tada trebala potpisati dokumentacija o primitku robe. Pretpostavlja da se je trebao potpisati dokument jer se radilo o skupoj robi, tko bi ti dao robu da je ne potpišeš. Sjeća se da je dolazila roba iz Trast, ali nije obraćao pažnju na način preuzimanja robe i koja dokumentacija prati preuzimanja robe jer on na tome nije radio. Najčešća nepodudarnost kod njegove inventure je bila u tome što je došlo do zamjene vrste šteka odnosno cigareta, pa je pri tome bila i razlika u cijeni jer šteke cigareta, različite vrste cigareta nisu iste cijene, a kod zaduživanja nije bilo nepodudarnosti, a kod razduživanja ako je došlo do toga, se nastojalo to riješiti, ali u istom danu kada je još bilo svježe sjećanje kada se još može sjetiti gdje je došlo do nepodudarnosti. Sljedeći dan je već dolazila nova roba. Tu se radi i o povjerenju kupaca, radilo se o skupoj robi, pa se i radilo o povjeravanju kupaca da ćeš mu isporučiti točnu i zatraženu količinu robe. U informatičkom sustavu roba je bila prikazana u štekama, a i preuzimali su je u štekama.

13. Svjedok EI, iskazao je da poznaje VI, s obzirom su u inkriminiranom razdoblju radili kod istog poslodavca, trgovačkog društva Kecur d.o.o, s time da je on radio u Zagrebu, a okrivljenik u [adresa]. Radili su iste poslove, prodaja i dostava duhanskih proizvoda. Ne zna koji je bio naziv njihovog radnog mjesta, da li trgovački putnik, prodajni predstavnik ili komercijalist, no, zna da ih je bilo nekoliko koji su radili na području Zagreba i okolice, a VI je sam radio za područje [adresa]. Svaki od njih je imao jedan teren i svoje kupce, pa je tako i on imao svoj teren i svoje kupce i samo je on radio za svoje prodajno područje. Svaki dan je u svom kombiju dopunjavao robu, dakle, zaduživao se za robu i svaki dan je na završetku radnog dana radio inventuru. Sam si je uzimao robu i nikad mu se nije dogodilo da bi bilo kakvih nepravilnosti ili problema vezano za preuzimanje robe ili dokumentaciju te robe. Više ne radi u firmi Kecur. Onaj tko je radio u centralnom skladištu, je kontrolirao odnosno radio inventuru svaki dan u tom centralnom skladištu i to fizički, dakle, svaki dan je brojao robu koja se nalazila u centralnom skladištu. I on je ponekad bio prisutan takvom brojanju robe u centralnom skladištu. Bilo je dosta robe u centralnom skladištu, ne može se brojčano očitovati koliko. Koliko se sjeća, obično su dvije osobe fizički kontrolirale robu u centralnom skladištu, odnosno nekad jedna nekad dvije. Obitelj ČI i on su kumovi. Ne zna da li se optuženik razdužio prije nego što je izašao iz firme jer ga nije vidio. Prilikom prekida distribucije firme Kecur sa kompanijom koja je distribuirala duhanske proizvode firme Kecur, morali su se svi komercijalisti razdužiti s obzirom da su prestali s radom s tom kompanijom. Tako je i on napravio inventuru svojeg kombija, a napravljena je i inventura centralnog skladišta. Inventuru svojeg kombija je radio u prisutnosti još dvoje djelatnika, a inventuru centralnog skladišta radilo ih je više. Inventurom njegovog kombija je bilo sve u redu, međutim, prilikom inventure centralnog skladišta je utvrđen nesrazmjer i nevjerojatan manjak. Bilo mu je nevjerojatno da bi se takav manjak mogao napraviti s obzirom da su svaki dan svi komercijalisti radili inventuru. Tada sigurno tri, četiri, pet puta radili inventuru centralnog skladišta i uvijek je bio manjak. Taj manjak su prijavili vlasnicima i potom su kontaktirali čovjeka koji im radi kompjutorske programe i on je kasnije uvidio da je nešto bilo prepravljano u kompjutoru vezano uz varaždinski dio poslovanja. Kad je rekao da je bio nevjerojatan manjak radilo se manjku cigareta na kartone različitih vrsta, dakle, o velikoj količini cigareta koje su fizički falile u odnosu na dokumentaciju, a što je po njegovom mišljenju neshvatljivo i nemoguće, s obzirom na to da su se svaki dan radile inventure i s obzirom na razduženje svih komercijalista. Svjedok navodi da je imao svoj laptop, odnosno tablet preko kojeg je napisao koju robu treba, pa su ga u centralnom skladištu zadužili za robu, tako da je on uvijek mogao vidjeti inventurno stanje robe koju je dužio, a da li je on mogao vidjeti još nešto više od toga npr. stanje cjelokupnog skladišta ne zna jer to nije niti pokušavao gledat i jer ga to nije interesiralo. Uvijek je netko bio odgovoran za robu u centralnom skladištu i mijenjali su se pa ne može reći ime i prezime. Ne zna da li je taj koji je radio u centralnom skladištu mogao u kompjutoru mijenjati stanje zaliha jer ga to nije interesiralo, on je samo radio svoj posao. Zna da je bio prisutan samo zadnjoj inventuri centralnog skladišta, a da li je bio prisutan nekoj ranijoj, ne sjeća se. Ne sjeća se koja osoba je kod zadnje inventure bila odgovorna za centralno skladište. U vezi zadnje inventure sam su ustanovili činjenično stanje i to manjak, a vezano uz pisanje zapisnika se više ne sjeća tko je to radio i kako se je to radilo i da li je napravljeno. Oni koji su vršili distribuciju duhanskih proizvoda u Zagrebu su se drugačije zaduživali i razduživali od ovdje optuženika koji je radio u [adresa]. Naime, on je dobivao robu, preuzimao robu ili direktno iz tvornice, ili je dolazio po robu u centralno skladište i tada su ga u centralnom skladištu zadužili za robu. Isto tako je ovdje optuženik sam radio dnevnu inventuru i potom slao papire u firmu, dakle on je tako reći radio na povjerenje. Za [adresa] je optuženik radio sam, a u Zagrebu i u okolnim gradovima ih je radilo četiri ili pet. On je počeo raditi u firmi Kecur prije optuženika. Ne zna da li su rađene godišnje inventure u optuženikovom skladištu, no , čuo je da optuženik nikada fizički nije radio inventuru.

14. Svjedok ZI, iskazao je da je u inkriminiranom razdoblju radio kao administrator u firmi Kecur d.o.o., te je vodio skladište u centrali u Sesvetama, radio je papire za administraciju, zaprimao robu i izdavao robu kupcima koji su došli po robu u skladište. Firma Kecur d.o.o. izgubila je pravo na distribuciju od firme Imperial Tabacco jer su oni prenijeli distribuciju na firmu Veletabak, misli da se to dogodilo u listopadu 2014. Tada su svi njihovi putnici, komercijalisti, prodajni predstavnici, kako su se već zvali trebali doći u sjedište firme u Sesvete i razdužiti kombi i robu. On je bio odgovoran za razduživanje sve robe kako duhanskih proizvoda, tako i tableta, kombija, dakle , svega što se koristilo za rad na terenu. Dan prije njihovog razduživanja, direktor DI i on napravili su inventuru skladišta, dakle, pobrojali fizički robu koja je bila u centralnom skladištu te ju usporedili s papirima. Sljedeći dan su došli njihovi prodajni predstavnici i oni su se razdužili s robom koju su tada imali, a kad su svi razdužili svoju robu, utvrdili su da nešto ne štima. Kolegica i on su bili glavni administratori koji su radili razduživanje, na način da je on fizički prebrojio robu, a kolegica papirnato na način da je isprintala svoj primjerak međuskladišnice, te su kasnije, kad su se svi razdužili, uspoređivali stanje. Direktor mu je rekao da isprinta skupno stanje centralnog skladišta, te da letimično pogledaju da li je sve u redu. Međutim, na tom skupnom isprintanom stanju je već na prvoj stavci bilo vidljivo da fali nekoliko šteka cigareta i tzv. baksa, kutija od 50 šteki. Tada su išli kompjutorski potražiti da vide što se dogodilo s obzirom da je dan prije papirnato bilo sve u redu, a sad nakon što su se svi njihovi djelatnici razdužili, sada nije bilo u redu. Sad su išli uspoređivati stanje koje su isprintali po svakom kombiju i to su uspoređivali sa stanjem kojim su oni svaki kombi dužili odnosno sa stanjem robe za koliko se on zadužio i koliko je trebao imati robe. Dakle, uspoređivanjem ta dva stanja su vidjeli da je sve "štimalo" kod svih prodajnih predstavnika osim kod VI. Kod njega se dogodilo to da je prema papirima trebao imati robe cigarete, a fizički ih nije imao. Ističe da optuženik preko svog tableta nije mogao mijenjati stanje robe na centralnom skladištu. Svjedok navodi da je on imao uvid o stanju robe na centralnom skladištu. Svjedok navodi da se optuženik najprije razdužio i s robom i kombijem, što mu je fizički predao i s tabletom je išao u ured. Ne može se s obzirom na protek godina sjetiti u koje vrijeme, u koliko sati se optuženik razdužio. Kod razduživanja optuženika, isprintao je stanje njegovog kombija i preuzeo preostalu robu. Kad je isprintao to stanje, tada nije bio manjak, međutim , pola sata kasnije kada je kolegica isprintala stanje nakon optuženikovog razduživanja ona je već u tom isprintanom stanju imala veću količinu robe nego što ju je on preuzeo prema svojim papirima koje je tada imao. Napominje da u tom trenutku još uvijek nije utvrđen manjak robe, manjak robe je utvrđen nakon što su se svi komercijalisti razdužili. Ne sjeća se da li je optuženik preuzimao robu kod njih iz centralnog skladišta ili direktno kod distributera.

15. Svjedok RI, iskazao je da je s optuženikom radio u firmi Kecur d.o.o., nisu se često sretali s obzirom da je svaki od njih imao svoje prodajno mjesto, jer je on bio zadužen za ambulantnu prodaju duhanskih proizvoda za područje Špansko, Samobor, Karlovac, a optuženik za ambulantnu prodaju [adresa]. Robu je preuzimao dan prije prodaje u centralnom skladištu, nadopuna robe vršila se putem međuskladišnica, a na kraju dana se radila inventura, te nadopuna robe za sljedeći dan i ta nadopuna robe se rješavala putem međuskladišnica, njegovog kombija i glavnog skladišta. Nikad nije imao problem da bi preuzeo manje ili više cigareta od onog kako je stajalo u papirima. Stalno je kontrolirao stanje. Najmanje je bio u firmi, nije radio godišnju inventuru u glavnom skladištu, a u svom kombiju je svakodnevno radio inventuru, ali koliko se sjeća na kraju godine su svu robu iz kombija vratili u glavno skladište, tamo se napravila kontrola kojoj nije bio prisutan i onda su se na početku godine ponovno zadužili za robu. Ne zna na koji način je optuženik vodio svoje skladište, jer nije nikad bio u njegovom skladištu niti je to vidio, a okrivljenik nije niti dolazio po robu u glavno skladište u koje su ostali dolazili, već je okrivljenik imao skladište u svojoj kući ili tako nešto slično, no, nije bio kod okrivljenika, pa ne zna na koji način se optuženiku dostavila roba, no misli da mu se dostavila roba i iz njihovog centralnog skladišta, a i direktno od distributera, ali nije siguran.

16. U tijeku postupka provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Barici Lilić i vještaku informatičke struke Velimiru Sanjkoviću. U nalazu i mišljenju iz rujna 2017. (listovi 192-198) vještak Velimir Sanjković je naveo da je informatička evidencija dokumentacije o ulazu i izlazu robe u inkriminirano vrijeme vođena korištenjem aplikacije „Possys“ izrađene od strane trgovačkog društva ASG d.o.o. Aplikacija je od strane djelatnika zaduženih za ambulantnu prodaju korištena putem tableta koji su bili u vlasništvu trgovačkog društva Kecur d.o.o., a od strane djelatnika zaposlenih u sjedištu trgovačkog društva Kecur d.o.o. putem desktop računala. Svaki je djelatnik zadužen za ambulantnu prodaju imao pristupne podatke za prijavu u aplikaciju, te je mogao pristupiti samo onim skladištima za koje je bio zadužen. Zbog nedostatka informacije o točnom vremenu ispisa dokumenata „Stanje na skladištu 10.10.2014. - ambulantno skladište „3“ s iznosom od 271.373,42 kuna i „Stanje na skladištu 10.10.2014.- ambulantno skladište „3“ s iznosom od 776.416,01 kuna nije moguće utvrditi da li je dokument „Stanje na skladištu 10.10.2014. – ambulantno skladište „3“ s iznosom od 271.373,42 kune naknadno mijenjan s dokumentom „Stanje na skladištu 10.10.2014.

– ambulantno skladište „3“ s iznosom od 776.416,01 kuna. Isto tako nije moguće s 100% sigurnošću utvrditi tko je izvršio promjene koje su utjecale na različita stanja u spomenutim dokumentima. Do 5. studenog 2013. u aplikaciji „Possys“ je okrivljenik bio zadužen za skladište „Ambulantno skladište 3“. Od 5. studenog 2013. u aplikaciji „Possys“ je okrivljenik bio zadužen za dva skladišta: Ambulantno skladište 3 Baza Varaždin“ i „Ambulantno skladište 3“. Oba skladišta su vidljiva unutar aplikacije „Possys“ tako da su shodno ovlastima djelatnici u središtu društva imali pristup tim skladištima. Nije moguće utvrditi da li je okrivljenik vodio evidenciju skladišta izvan aplikacije „Possys“.

17. Stalna sudska vještakinja Barica Lilić je u nalazu i mišljenju od 11. listopada 2017. (listovi 204-226) navela da se na temelju knjigovodstvene dokumentacije društva Kecur d.o.o. Sesvete o ulazu i izlazu robe u i iz skladišta može zaključiti da je za Kecur d.o.o. Sesveta nastala šteta u iznosu od 631.308,68 kuna (osnovica -veleprodajna cijena manjka robe kuna 505.046,95 i 25%PDV 126.261,73 kuna) zbog manje vraćene robe za ambulantno skladište 3 za koje je bio zadužen VI u razdoblju od 1.11.2010. do 10.10.2014. Sukladno Zakonu i Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost, osnovica za obračun PDV s osnova inventurnog manjka, ako se za isti tereti odgovorna osoba, je veleprodajna cijena robe za koju je utvrđen manjak na dan 10.10.2014. u iznosu od 505.046,95 kuna, na koji iznos manjka je obračun PDV u iznosu od 126.261,73 kuna ili je to ukupno 631.308,68 kuna. Na iznos od 631.308,68 kuna je Kecur d.o.o. Sesvete dana 31.12.2014. izdao račun broj 1 VI. Evidentiranja u poslovnim knjigama vršila su se temeljem knjigovodstvene dokumentacije iz koje je vidljivo da je kreirana na ASG-software. Aplikaciju za vođenje informatičke evidencije poslovanja za potrebe Kecur d.o.o. Sesvete izradio je ASG d.o.o. Sesvete. Na temelju uvida u dostupnu dokumentaciju nije moguće utvrditi da li je okrivljenik za „ambulantno skladište 3“ i ambulantno skladište 3 baza [adresa] vodio dvostruku bazu podataka.

17.1. U nastavku postupka, od strane društva Kecur d.o.o. dostavljena je dodatna knjigovodstveno financijska dokumentacija nakon čega je stalna sudska vještakinja u dopuni nalaza i mišljenja od 8. lipnja 2022. (listovi 420-424) dodala da ta dodatna dokumentacija nema utjecaja na utvrđenja u nalazu i mišljenju od 11.10.2017., već se može potvrditi da je u poslovnim knjigama Kecur d.o.o. Sesvete evidentirano zaduženje (ulaz robe) skladišta „ambulanta 3) u [adresa] istovjetno kao što je iskazano i u prometu po skladištima i artiklima za razdoblje od 28.10.2010. do 10.10.2014., kao i u dnevniku robe, što je u nalazu već iskazano, što je u skladu sa Zakonom o računovodstvu.

17.2. U nastavku dokaznog postupka, vještakinja Barica Lilić zbog lošeg zdravstvenog stanja nije bila u mogućnosti iznijeti nalaz i mišljenje neposredno na raspravi, pa je određeno knjigovodstveno financijsko vještačenje po vještakinji Kseniji Špoljarić.

18. Stalna sudska vještakinja Ksenija Špoljarić je u nalazu i mišljenju od 12. travnja 2023. (listovi 439-466) navela da je okrivljeni VI, bio zadužen za poslovanje ambulantnog skladišta [adresa] putem kojeg je vršena prodaja duhanskih proizvoda. Prodaja duhanskih proizvoda odvijala se do 5. studenog 2013. putem skladišta oznake 6 Ambulantno skladište, a od 6. studenog 2013. putem skladišta oznake 6 Ambulantno skladište 3 i skladišta oznake 8 Ambulantno skladište 3 BAZA, donosno nastavno do 6. studenog 2013. vođene su zasebne evidencije za skladište oznake 6 Ambulantno skladište 3 u naravi kombi vozilo i skladište oznake 8 Ambulantno skladište 3 BAZA. Ambulantno skladište Varaždin prestalo je s radom 9. listopada 2014. kojeg je dana izdan posljednji izlazni račun. Okrivljenik je 10. listopada 2014. u centralno skladište TD Kecur d.o.o. dovezao i zaposleniku ZI predao robu u vrijednosti od 271.373,42 kune. TD Kecur d.o.o. vodilo je robne evidencije ambulantnog skladišta 3 korištenjem ap likacije TD ASG d.o.o. iz Sesveta u koji su evidentirane stavke ulaza i izlaza robe i to ulaz robe knjigovodstvenim ispravama primka-kalkulacija i međuskladišnica, te izlaz robe knjigovodstvenim ispravama izdatnice/računi izdani kupcima i međuskladišnica. Vještakinja navodi da primka-kalkulacija sadrži informacije o stanju robe na dan 1. siječnja i to informacije o vrsti, šifri, artiklu robe i nabavnoj cijeni. Međuskladišnice sadrže informacije u internom prijenosu robe sa skladišta veleprodaje oznake VP Kecur 1 na skladište oznake 6 Ambulantno skladište 3. do 5. studenog 2013., odnosno nakon 6. studenog 2013. na skladište oznake 6, ambulantno skladište 3 i skladište oznake 8, ambulantno skladište 3 BAZA Varaždin. Izdatnica i račun izdani kupcima sadrže informacije o prodaji robe kupcima sa skladišta oznake 6, ambulantno skladište 3. Međuskladišnice sadrže informacije o internom prijenosu robe sa skladišta oznake 6, ambulantno skladište 3. do 5. studenog 2013. odnosno nakon 6. studenog 2013. sa skladišta oznake 6, ambulantno skladište 3 i skladište oznake 8, ambulantno skladište 3 BAZA [adresa] na skladište veleprodaje oznake VP Kecur 1. Primke -kalkulacije i međuskladišnice unesene u robne evidencije TD Kecur d.o.o. nisu bile ovjerene od strane izdavatelja i primatelja robe. No, iz nalaza i mišljenja vještaka Velimira Sanjkovića iz rujna 2017. proizlazi da je okrivljenik na tabletu imao uvid u sve knjigovodstvene isprave, odnosno primke-kalkulacije i međuskladišnice temeljem kojih je evidentiran ulaz robe u aplikaciji „Possys“ izrađena od strane društva ASG d.o.o. Iz obrazloženja FI proizlazi da je ured u Sesvetama imao ovlaštenje izrade i evidentiranja svih knjigovodstvenih isprava, a okrivljenik samo otpremnica i računa.

18.1. Vještakinja Ksenija Špoljarić nadalje navodi da je u aplikaciji „Possys“ izrađenoj od strane društva ASG d.o.o., kojoj je okrivljenik imao pristup na tabletu koji je koristio u radu na dan 9. listopada 2014. evidentirana zaliha robe u skladištu oznake 6, ambulantno skladište 3 u vrijednosti od 523.774,45 kuna, te je vještakinja u tabeli A.2. prikazala detaljno vrstu artikala, stanje, nabavnu vrijednost i vrijednost robe. Daljnjom analizom evidentiranog ulaza i izlaza robe za skladište oznake 6 ambulantno skladište 3. u razdoblju od 1. studenog 2010. do 9. listopada 2014. utvrdila je da je ulaz robe evidentiran u ukupnom iznosu od 52.034.172,80 kuna temeljem knjigovodstvenih isprava primke-kalkulacije i međuskladišnice. Izlaz robe evidentiran je u ukupnom iznosu od 51.511.398,35 kuna od čega u iznosu od 47.646.580,31 kuna temeljem otpremnica- izdanih računa, a u iznosu od 3.864.818,04 kuna temeljem međuskladišnica. TD Kecur d.o.o. je temeljem izdanih računa za robu iz skladišta oznake 6 ambulantno skladište 3, nabavne vrijednosti od 47.646.580,31 kuna, ostvarilo prihode u iznosu od 50.047.754,40 kuna. Iz podataka prikazanih u tabeli A.4. tabele (list 450 spisa), razvidno je da je u aplikaciji „Possys“ izrađenoj od strane TD ASG d.o.o. kojoj je okrivljenik imao pristup na tabletu koji je koristio na dan 9. listopada 2014. evidentirana zaliha robe u skladištu oznake 8, ambulantno skladište 3 BAZA Varaždin po nabavnoj cijeni od 155.411,92 kune. Analizom evidentiranog ulaza i izlaza robe za skladište oznake 8, ambulantno skladište 3 BAZA Varaždin u razdoblju od 1. studenog 2010. do 9. listopada 2014. utvrđeno je da je ulaz robe evidentiran u ukupnom iznosu od 11.421.762,56 kuna temeljem knjigovodstvenih isprava primke-kalkulacije i međuskladišnice, izlaz robe evidentiran je u ukupnom iznosu od 11.266.350,64 kune. Iz skladišta oznake 8, ambulantno skladište 3 BAZA [adresa] roba nije prodavana kupcima. U spisu se nalaze inventurne liste TD Kecur d.o.o. na dan 31.12.2012. i 31.12.2013. ovjerena od članova komisije SI, OI i MI. U inventurnoj listi od 31.12.2013. sadržane su inventure veleprodajnog skladišta i svih ambulantnih skladišta. Za skladište okrivljenika, inventurna lista nije ovjerena od strane okrivljenika. No, iz nalaza i mišljenja vještaka Velimira Slamara iz rujna 2017. proizlazi da je okrivljenik na svom tabletu imao svakodnevno uvid u iskazano stanje zaliha robe na ambulantnom skladištu 3 u aplikaciji „Possys“ izrađenoj od strane TD ASG d.o.o. Za ambulantno skladište 3 sačinjen su međuskladišnica broj 1373 temeljem koje je u aplikaciji Possys evidentiran prijenos robe nabavne vrijednosti od 155.411,92 kune sa skladišta 8 oznake ambulantno skladište 3 BAZA Varaždin na skladište 6, oznake ambulantno skladište 3 odnosno međuskladišnicom 1373 za svu roba koja se nalazila na skladištu 8 evidentiran je prijenos na skladište 6. Nadalje, iz aplikacije Possys izlistane su 10. listopada 2014. za skladište 6 oznake ambulantno skladište 3 dvije različite liste stanja robe i to lista stanja na skladištu iz koje proizlazi da se je na skladištu, oznake ambulantno skladište 3 na dan 10. listopada 2014. nalazila roba veleprodajne vrijednosti od 271.373,42 kuna, u količini od 6.120,90 JMJ. Listu je uz naznaku robe preuzeo: ovjereno od strane ZI. Zatim, lista stanja na skladištu iz koje proizlazi da se je na skladištu oznake ambulantno skladište 3 na dan 10. listopada 2014. nalazila roba veleprodajne vrijednosti od 776.416,01 kuna u količini od 11.203,99 JMJ, a na listi je upisana SI. Dana 10. listopada 2014. sačinjena je međuskladišnica broj 1376 temeljem koje je evidentiran prijenos robe nabavne vrijednosti od 679.186,37 HRK, veleprodajne vrijednosti od 767.510,05 HRK sa skladišta 6 oznake ambulantno skladište 3 na skladište je 1 , oznake KECUR VP 1. Iz dokumentacije, direktno se ne vidi kada je koja otpremnica izrađena, vidi se samo vrijeme na računima. Dodatno po sjećanju izrade dokumenata se može zaključiti kada je što izrađeno. Otpremnice imaju svoje brojeve, međuskladišnice imaju svoje brojeve, tako da se na temelju različitih vrsta ne može zaključiti nešto za broj otpremnice od brojeva međuskladišnica. U sustavu je vidljiva šifra izdatnice, koja je korisniku skriveni podatak. Iz dokumentacije je vidljivo da je 10. listopada 2014. netko obrisao izdatnice pod šifrom 187503, 187504, 187505, 187506, 187507 i 187508. Prethodni i sljedeći dokumenti su uredni u sustavu. Brisanjem cijelog dokumenta izdatnica (otpremnica) roba koja je bila na tim dokumentima se „vraća“ na skladište, jer je izlazni dokument obrisan, a po nepostojanju navedenih brojeva ti su dokumenti sigurno izbrisani.

18.2. U nastavku postupka su se vještaci Ksenija Špoljarić i Velimir Sanjković detaljnije očitovali o spornoj problematici, odgovarajući na pitanja stranaka.

18.3. Stalna sudska vještakinja Ksenija Špoljarić na raspravi dana 28. kolovoza 2023. dodala da je od FI dobila objašnjenje da je ured u Sesvetama imao ovlaštenje izrade i evidentiranja svih knjigovodstvenih isprava znači da je taj ured mogao raditi i otpremnice i račune, a okrivljeni VI samo otpremnice (list 7 nalaza i mišljenja, zadnji odlomak). Nije utvrđivala stanje robe na dan 8. listopada 2014., jer sama smatra da je dovoljno da utvrdi stanje robe na dan 9. listopada 2014., budući je manjak robe evidentiran 10. listopada 2014., odnosno na taj način željela je utvrditi razliku između iskazanog stanja robe na dan 9. listopada 2014. i na dan 10. listopada 2014. Na dan 9. listopada 2014., bilo je evidentirano stanje robu u ukupnom iznosu od 679,186,37 kuna od čega u skladištu oznake 6. u iznosu od 523,774,45 kuna (tabela A1), a u skladištu oznake 8, u iznosu od 155.411,92 kune. Nadalje je utvrdila da je na da 10. listopada 2014. iz aplikacije „Possys“ koja je korištena za evidencije roba u skladištu izlistana lista stanje na skladištu 10.10.2014., sa iskazanom vrijednošću robe u iznosu od 271.373,42 kune, koja je lista, uz oznaku preuzeo, ovjerena od strane ZI. Nadalje, istog je dana izlistana lista za skladište u kojem je iskazana vrijednost robe u iznosu od 776.416,01 kuna, na listi je upisano ime SI, dakle, vidljivo je da su istog dana izlistane dvije liste stanja robe na skladištu, međutim, nije vidljivo koja je lista izlistana ranije, a koja lista je izlistana kasnije. Kada je okrivljenik dovezao robu, izlistana je lista na kojoj je iskazana vrijednost robe u iznosu od 271.373,42 kune. Stoga je njezina pretpostavka da je nakon toga provedeno brisanje izdatnica robe i to izdatnica robe pod šifrom 187503,187504,187505,187506,187507 i 187508. Naime, iz izlista koji joj je dostavio ŠI vidljivo je da je netko u aplikaciji izradio i obrisao naprijed navedene izdatnice, dana 10. listopada 2014. Također je u nalazu navela, da činjenicu o obrisanim izdatnicama nije konstatirao u svom nalazu, sudski vještak za područje informatike, Velimir Sanjković. Nadalje ističe da je međuskladišnica broj 1376, izrađena radi prijenosa robe sa skladišta 3 na skladište 1, odnosno veleprodajno skladište društva . Ne radi se o zaduženju, već o razduženju sve robe koja je bila iskazana na skladištu 3, na način da je prenesena u veleprodajno skladište. Dana 10. listopada 2014. izvršen je prijenos robe sa skladišta 3 na skladište 1, no, radi se samo o papirnatom prijenosu, nakon čega je evidentiran manjak robe na veleprodajnom skladištu. Ta roba nije nikada ušla u skladište 1., a roba koja se nalazila na međuskladišnici 1376 ušla je na skladište 3 prijenosom robe sa skladišta 1, tijekom 2014. To zaključuje na temelju primki robe koje je provjerila i kartica robe koje su se nalazile u spisu predmeta. U spisu nisu sadržane primke robe koje je okrivljenik potpisao, niti su joj na zahtjev dostavljene potpisane primke, kao potvrda primitka robe od strane okrivljenika. Međutim, iz nalaza vještaka Velimira Sanjkovića iz rujna 2017., razvidno da je okrivljenik kao odgovorna osoba za poslovanje ambulantnog skladišta na tabletu imao uvid u knjigovodstveno stanje robe ambulantnog skladišta 3., stoga je razvidno za pretpostaviti da bi okrivljenik reagirao u slučaju da iskazano knjigovodstveno stanje robe ambulantnog skladišta ne odgovara činjeničnom stanju robe koju je zaprimio. U svakom momentu pa i na dan 10. listopada 2014. u sjedištu društva moglo se utvrditi koliko treba biti stanje robe na skladištu za koje je zaduženi okrivljenik, međutim, isključivo fizičkim prebrojavanjem te robe moglo bi se utvrditi i stvarno stanje robe na skladištu. U vrijeme predaje robe moglo se vidjeti da je stanje robe u skladištu 3, 271.373,42 kune. Ta izdatnica koja je bila obrisana, je dokaz da je bilo razduženje robe, ali je isto tako i dokaz da je roba ili nekome prodana, pa bi trebalo robu fakturirati ili je dokaz da je roba nekome drugome međuskladišnicom otpremljena. Ukoliko se to nije dogodilo već su izdatnice sačinjene samo s namjerom da se na taj način umanji iskazana zaliha robe, u računalu, tada je interes osobe koja je te izdatnice sačinila da ih obriše, jer bi bilo vidljivo da temeljem tih izdatnica valja izdati račune ili zadužiti neko drugo skladište. Dakle, nedvojbeno je utvrdila da je 10. listopada 2014., iskazan izlaz robe sa ambulantnog skladišta 3, u vrijednosti od 505.042,59 kuna, izdatnicama gore navedenih brojeva i da je istog dana evidentiran storno izlaz robe s ambulantog skladišta 3, brisanjem tih izdatnica. Međutim, ne može reći da li je okrivljenik, ili netko drugi izradio i obrisao te izdatnice. Na to pitanje može odgovor dati informatički vještak, nakon što utvrdi, kada je, i u koje vrijeme, okrivljenik koristeći svoju šifru ulazio u aplikaciju, odnosno da li je u isto vrijeme netko drugi od zaposlenika, koristeći svoju šifru, ulazio u aplikaciju.

19. Stalni sudski vještak Velimir Sanjković na raspravi dana 26. siječnja 2024. je dodao da je u kompjuterskom programu poslovanje okrivljenika bilo uredno sve do momenta kada je predao robu i nekih pola sata kasnije, iako za dan 10.10. nije gledao kretanje robe po kompjutorskom programu, nije fizički pregledao kompjuter, već je nalaz i mišljenje izradio prema dokumentaciji u spisu, te na temelju razgovora ŠI, pa je na temelju tog razgovora, te na osnovu iskustva zaključio da taj program funkcionira, ali je izradio nalaz i mišljenje prema dokumentaciji u spisu i temelju razgovora sa ŠI. U slučaju fizičkog pristupa tom programu postoje dva nivoa pristupa jedan nivo koji se vidi korisniku programa, i to korisnicima tipa gospodina DI, računovodstvu i drugima koji su imali pristup tom programu, a drugi pristup je od strane onih koji su izradili taj program. I da je imao fizički pristup tom programu ne može sa sigurnošću tvrditi da taj program funkcionira onako kako je to prezentirano korisnicima, nije fizički pristupio aplikaciji jer to nije bilo obuhvaćeno nalogom za vještačenje. Potencijalno bi to moglo promijeniti, ali na osnovu iskustva ne, jer način na koji je program opisan, odnosno način na koji program funkcionira je u s skladu s pravilima struke , iako, programeri imaju slobodu u svojem radu, ali bi to u ovom slučaju bilo suprotno interesu društva da program ne funkcionira onako kako je opisan, ali naravno moguće je da program funkcionira i drugačije. Nije moguće da program u kontinuitetu funkcionira onako kako je to sukladno pravilima struke, a u određenom momentu da ne funkcionira, jer bi u suprotnom, program u ovom slučaju uvijek funkcionirao na drugačiji način, npr. u ovom slučaju brisanja izdatnica, program bi uvijek funkcionirao "pogrešno", brisao bi izdatnice. Na pitanje branitelja, obzirom na to da se je okrivljenik razdužio, i da ima ju podatke iz spisa, da je okrivljenikovo poslovanje bilo uredno, i da je inventura 9., odnosno 10., bila uredna, i da se je razdužio, a da je nakon toga došao dokument koji tereti samog okrivljenika da postoji dugovanje u optužnici u navedenom iznosu, mogao netko treći protivno interesu okrivljenika takav dokument odnosno terećenje poslati u program, i na taj način prikazati da postoji dugovanje, jednostavno rečeno na štetu okrivljenika, a da oštećeni tim činom ima manjak koji može pokriti od okrivljen ika, vještak je odgovorio da u procesu razvoja programa postoji nekoliko koraka, ili faza. U fazi razvoja toga programa, na programu rade programeri, nakon što se aplikacija završi aplikacija se instalira kod korisnika, odnosno klijenata i tu prestaje nadležnost programera. Zbog toga programer ne može utjecati na način kako aplikacija funkcionira ili kako je funkcionirala, da li funkcionira jednom ispravno, a drugi puta neispravno. Dakle, nakon instalacije aplikacije uobičajeno je da postoje osobe, u ovom slučaju tvrtke ASG d.o.o., koje su bile zadužene za održavanje aplikacije. Ne može se sto posto utvrditi da su te osobe imale pristupne podatke VI, bez da se pristupi podacima, bez da se dobije uvid u tadašnje podatke, pri tome misli na bazu podataka gdje su bili smješteni pristupni podaci zaposlenika, a da bi mogao pristupiti tim podacima, treba mu tadašnja verzija baze podataka. Tim podacima su mogle pristupiti, prema pravilu struke, osobe koje su bile zadužene za održavanja aplikacije, dakle, osobe iz tvrtke ASG d.o.o. IP adresa je adresa lokacije koju svaki uređaj dobiva prilikom spajanja na Internet. U pravilu se svaka IP adresa mijenja svakih 24 sata. IP adrese u Hrvatskoj daje tele operater. Da bi se utvrdila IP adresa s koje je napravljen pristup programu sa sto postotnom sigurnošću, potrebno je opet provjeriti tadašnju verziju baze podataka. U slučaju, da bi postojale IP adrese u bazi podataka, drugi korak bi bio utvrditi tko je u datom trenutku bio "vlasnik" IP adrese, odnosno kome je IP adresa tada bila dodijeljena. Informaciju o tome kome je IP adresa u danom trenutku bila dodijeljena, zna tele operater, u ovom slučaju Hrvatski Telekom. Obzirom da postoji lista spajanja na aplikaciju s podacima VI, moglo bi se utvrditi tko je u navedena vremena bio vlasnik priključka s kojeg je spajanje izvršeno, a tu informaciju ima tele operater. Ukoliko bi se utvrdila IP adresa, tada bi se znalo tko je točno u tom trenutku pristupao aplikaciji, a misli na 8,16; 8,41; 10,24; 11,47; 12,19; 19,18; te 22,40, znalo bi se tko je pristupio, ali se ne bi znalo koje operacije je ta osoba izvršila, konkretno ne bi se znalo da li je ta osoba obrisala izdatnice, ili na drugi način promijenila stanje na skladištu, dakle, ne bi se znalo što je ona radila, i to iz razloga što u dato vrijeme u aplikaciji, nije postojao mehanizam praćenja, a koju informaciju je dobio od ŠI, zbog čega ne može reći da li je to točno ili nije. Nakon što mu je predočeni nalaz i mišljenje vještakinje Barice Lilić na strani 226. spisa, da je 10.10.2014., najprije u program upisan iznos od 271.373,42 kune, a kasnije je taj dokument sa iznosom od 776.416,01 kuna, utvrđenjem sa koje IP adrese je taj dokument na veći novčani iznos poslan i utvrđenjem vremena kasnijeg vremena mogli logički zaključivati da li je to učinio okrivljenik, ili netko treći, odnosno da li bi se suzio broj ulazaka u program obzirom na vrijeme ulazaka i činjenicu da je ovaj dokument na manji novčani iznos poslan ranije, vještak je odgovorio da u dokumentaciji spisa postoje dva dokumenta ,međutim, na tim dokumentima ne postoji točno vrijeme ispisa dokumenata, tako da na osnovu toga, ne može utvrditi koji dokument je ispisan prije, a koji kasnije. Vještak je nadalje naveo da ne osporava nalaz i mišljenje vještakinje, ali on nije mogao točno utvrditi vrijeme ispisa jednog ili drugog dokumenta, ali, u slučaju da postoji informacija o vremenu ispisa dokumenta na osnovu spajanja i na osnovu IP adresa, tada bi se moglo utvrditi tko se točno spajao između vremena ispisa prvog dokumenta i vremena ispisa drugog dokumenta. No, prema izjavi ŠI u dotično vrijeme nije postojalo detaljno praćenje akcija unutar aplikacije tako da se ne bi moglo utvrditi koje operacije u aplikaciji su izvršene između vremena ispisa tih dokumenata. Moguće je utvrditi koji su se korisnici, u koje vrijeme, i na koji na način, spajali na aplikaciju dana 10.10.2014., uz uvjet da postoji tadašnja verzija baze podataka, te pored toga i informacije o tadašnjoj infrastrukturi.

20. Iz podataka Hrvatskog telekoma d.d. od 21. veljače 2024. (list 561) proizlazi da, zbog proteka vremena od 12 mjeseci, u kojem vremenskom razdoblju, sukladno zakonskim propisima zadržavaju podatke o korištenim IP adresama za korisnike usluga u mobilnoj odnosno fiksnoj mreži Hrvatskog Telekoma, nisu u mogućnosti dostaviti podatke kome je 10. listopada 2014. dodijeljena IP adresa 78.3.176.229.

21. U dopuni nalaza i mišljenja iz studenog 2024. (listovi 573 -601) vještak Velimir Sanjković je naveo da je pregledao bazu podataka aplikacije „Possys“ za poslovnu godinu 2014., te je pregledao sve baze podataka, a interesantna je tablica T izdatnica jer ta tablica sadrži informacije o izdatnicama i međuskladišnicama koje imaju izravan utjecaj na stanje skladišta, a ostale tablice su tzv. pomoćne tablice i sadržavaju dodatne podatke koji detaljnije opisuju određene podatke u tablici T izdatnica. Zbog nedostatka informacije o točnom vremenu ispisa dokumenata „Stanje na skladištu 10.10.2014. ambulantno skladište 3“ s iznosom od 271.373,42 kuna i „Stanje na skladištu 10.10.2024. ambulantno skladište 3“ s iznosom od 776.416,01 kuna, kao i nedostatka informacija o točnom vremenskom trenutku i razlogu brisanja izdatnica nije moguće utvrditi koje je stanje skladišta 10. listopada 2014. kreirano ranije, a koje kasnije. Na osnovu uobičajene prakse funkcioniranja aplikacije tipa „Possys“ moguće je pretpostaviti da je ispis dokumenta sa stanjem skladišta baziran na stvarnom stanju, odnosno, stanju skladišta u trenutku ispisa dokumenta, pa je moguće zaključiti da se brisanjem izdatnice ili više njih utjecalo na stanje skladišta. Isto tako nije moguće utvrditi sa 100%-tnom sigurnošću utvrditi tko je izvršio promjene koje su utjecale na različita stanja u spomenutim dokumentima, odnosno, tko je obrisao izdatnice koje nedostaju. Pregledom baze podataka utvrđeno je da u tablici T izdatnica, koja sadržava izdatnice i međuskladišnice za dan 10. listopada 2014. nedostaju zapisi sa šiframa 187477, 187503-187508, 187513,187531,187546. Tablica T IFA također sa sadržava informaciju o vremenu kreiranja računa, tako da niti podaci o kreiranim računima ne omogućavaju određivanje vremena kreiranja izdatnica. Zbog nepostojanja mehanizma praćenja izvršenih operacija nad podacima u bazi podataka, nije moguće utvrditi kada i tko je navedene zapise obrisao iz baze podataka, ali na osnovu načina funkcioniranja baze podataka, može se utvrditi da su zapisi koji nedostaju postojali, ali se ne može utvrditi kada i tko ih je obrisao. Pristupni podaci u tablici T radnik spremljeni su u čitljivom obliku, što omogućava kompromitiranje tih podataka, ali s obzirom na uobičajenu praksu korištenja aplikacija poput „Possys“ aplikacije, za očekivati je da unutar aplikacije taj podatak nije bio vidljiv korisnicima aplikacije, ali se to ne može utvrditi sa 100%-tnom sigurnošću. Pregledom prijava na aplikaciju korištenjem korisničkog imena „ VI“ ukazu je da su u petak 3. listopada 2014. do 15 sati sve prijave bile korištenjem mobilnog pristupa, dok su zadnje dvije prijave bile iza 15,00 sati, točnije u 15:00:58 i 15:01:18 i to korištenjem fiksnog pristupa odnosno računala. Zadnje dvije prijave tog dana odrađene su u razmaku od 20 sekundi i s dvije različite IP adrese različitih pružanja Internet usluga. Uobičajeno je da na jednoj fizičkoj lokaciji (kuća, stan…) postoji samo jedan pružatelj Internet usluga, a ne dva ili više njih, pa je njegov zaključak da su te dvije prijave uslijedile s dvije različite lokacije i od strane dvije različite osobe. Od 6. listopada 2014. pa do 10. listopada 2014. izuzevši dvije zadnje prijave u večernjim satima 10. listopada 2014., korisnik „ CI“ prijavljivao se na aplikaciju isključivo fiksnim pristupom, ne koristeći pri tome niti jednom mobilni pristup koji je imao putem tableta trgovačkog društva „Kecur“ d.o.o. Posljednje dvije prijave na dan 10. listopada 2014. uslijedile su navečer tog dana, nakon što je okrivljenik predao tablet koji je koristio. Kod jedne od te dvije prijave, pristup je uslijedio korištenjem mobilnog uređaja, vjerojatno tableta, dok je druga prijava izvršena korištenjem fiksnog pristupa Internetu.

21.1. Na raspravi dana 10. veljače 2025. stalni sudski vještak Velimir Sanjković je naveo da se ne može utvrditi sadržaj izdatnica ili međuskladišnice koje nedostaju jersu izbrisane, ali ne postojanje tih izdatnica utječe na stanje skladišta, jer jedna izdatnica umanjuje stanje skladišta, zbog toga jer je to izlaz robe iz skladišta . Ne može se utvrditi tko ih je obrisao niti kada, datumski bi se moglo utvrditi, ali ni to nije točna informacija jer ne postoji vrijeme dakle postoji samo datum i to 10. listopada 2014 . Vještak dodaje da su u petak 3. listopada do 15 sati, sve prijave u aplikaciju bile korištenjem imena NI obrađene korištenjem mobilnog pristupa, tabletom, a zadnje dvije prijave tog dana su napravljene iza 15 sati, i to u 15,00,58 sati, i 15,01,18 sati, to su dvije prijave unutar 20 sekundi i ono što je neobično je da su obje prijave, iza 15 sati napravljene korištenjem fiksnog pristupa i svaka prijava ima posebni fiksni pristup, znači nisu napravljene s istog mjesta, jedna je napravljena korištenjem HT-a, a druga je napravljena korištenjem pružatelja Novi net d.o.o. Prema njegovom saznanu Novi net d.o.o je tvrtka iz Međimurja i pružala je uslugu isključivo na području [adresa] i [adresa], u to vrijeme to je bila mala tvrtaka, za razliku od HT-a, a HT je dostavio u spis podatak da oni drže podatke godinu dana te ih nakon toga brišu. Ono što bi mogli dobiti iz tog podatka jeste na koga je glasio Internet priključak s kojeg se spajalo u to vrijeme. Te dvije prijave 10. listopada 2014., nakon 15 sati, izvršene su od strane nekoga tko se morao fizički nalaziti na području gdje je Novi net d.o.o. pružao usluge odnosno na području koje je bilo pokriveno uslugama Novi net, ali uz uvjet korištenja sofisticiranih načina komunikacije i korištenjem tzv. udaljenog pristupa računalu. Ta je tehnologija u to vrijeme postojala no mišljenja je da nije bila rasprostranjena radi korištenja kod fizičkih osoba, mišljenja je da ni danas ta tehnologija nije uobičajena kod fizičkih osoba. Na stanje u skladištu mogu utjecati dvije operacije jedna je izlaz robe, a druga je ulaz robe, izlaz robe je pokriven izdatnicom, a ulaz robe međuskladišnicom, to vrijedi za svako skladište. Moguća je situacija da je izbrisana izdatnica, brisanje izdatnice isto tako povećava stanje, na svakom skladištu. Izdatnica povećava ili smanjuje stanje na svakom skladištu bilo ambulantom bilo centralnom. Stanje skladišta se ispisuje na osnovu realnih podataka u trenutku ispisa i ne može se stanje ispisati u prošlom trenutku.

22. Dakle, iz naprijed navedenih saslušanih svjedoka, DI, ČI, te zaposlenika društva Kecur d.o.o. i to ŽI, OI, TI, EI, ZI, ĆI, koji su iskazivali svaki prema svojim vlastitim i neposrednim saznanjima, te svojem sudjelovanju u poslovima društva, ali suglasno priloženoj materijalnoj dokumentaciji, te na temelju opsežne materijalne i financijske dokumentacije trgovačkog društva Kecur d.o.o., temeljem koje je provedeno knjigovodstveno financijsko, te informatičko vještačenje, utvrđeno je, kao nedvojbeno, da je okrivljenik bio zaposlen na radnom mjestu komercijalist u TD Kecur d.o.o. od 1. listopada 2014., zadužen za poslovanje ambulantnog skladišta [adresa] putem kojeg je vršena prodaja duhanskih proizvoda. Prodaja duhanskih proizvoda odvijala se do 5. studenog 2013. putem skladišta oznake 6 ambulantno skladište 3, a od 6. studenog 2013. putem skladišta oznake 6 ambulantno skladište 3 u naravi kombi vozilo i skladište oznake 8 ambulantno skladište 3 BAZA. TD Kecur vodilo je robne evidencije ambulantnog skladišta 3 korištenjem aplikacije TD ASG d.o.o. iz Sesveta u koji su evidentirane stavke ulaza i izlaza robe knjigovodstvenim ispravama primke/kalkulacije, međuskladišnice i izdatnice-računi. Ured u Sesvetama imao je u aplikaciji „Possys“ ovlaštenja za izradu svih knjigovodstvenih isprava, a okrivljenik samo ovlaštenja za izradu izdatnica/računa, a što proizlazi i iz iskaza svjedoka FI. Okrivljenik je za poslovanje ambulantnog skladišta [adresa], imao na tabletu koji je koristio u radu, uvid u sve knjigovodstvene isprave koje su bile izrađene i evidentirane u aplikaciji „Possys“, a kako to proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka Velimira Sanjkovića. Ambulantno skladište Varaždin prestalo je s radom 9. listopada 2014. kojeg je dana je izdan posljednji izlazni račun. Na dan 9. listopada evidentirane su u aplikaciji „Possys“ zalihe duhanskih proizvoda po nabavnim cijenama za ambulantno skladište u [adresa] u iznosu od ukupno 679.186,37 kuna, od čega u skladištu oznake 6, ambulantno skladište 3 u iznosu od 523.774,45 kuna, a u skladištu oznake 8, ambulantno skladište 3 BAZA Varaždin u iznosu od 155.411,92 kuna. Dana 10. listopada 2014. evidentiran je međuskladišn icom broj 1373 prijenos robe nabavne vrijednosti od 155.411,92 kune sa skladišta 8 oznake ambulantno skladište 3 BAZA [adresa] na skladište 6, oznake ambulantno skladište 3, odnosno međuskladišnicom 1373 za svu roba koja se nalazila na skladištu 8 evidentiran je prijenos na skladište 6. Dana 10. listopada 2014. okrivljenik je u centralno skladište TD Kecur d.o.o. dovezao i zaposleniku ZI predao duhanske proizvode u vrijednosti od 271.373,42 kune. Okrivljenik nije vodio dvostruku bazu podataka za stanje skladišta ambulanta 3. Inventure skladišta 3 nisu provedene na uobičajen način fizičkim prebrojavanjem robe od strane inventurne komisije. Međutim, stalna sudska vještakinja Ksenija Špoljarić navodi da je s računovodstvenom aspekta inventura centralnog skladišta i ambulantnih skladišta datirana na 31. prosinca 2013. vjerodostojna je knjigovodstvena isprava, te navodi da, osim što je inventura ovjerena od članova inventurne komisije, iz nalaza i mišljenja vještaka Velimira Sanjkovića iz rujan 2017. proizlazi da je okrivljenik na tabletu imao uvid u knjigovodstveno stanje robe ambulantnog skladišta 3 iskazano u aplikaciji „Possys“ na dan 31. prosinca 2013, odnosno inventurnih lista. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Ksenije Špoljarić nadalje proizlazi da proveden inventure nisu u korelaciji sa skladišnicom broj 1373 koja je bila priložena vještačkom nalazu vještakinje Barice Lilić, jer je posljednja inventura provedena 31. prosinca 2013., a međuskladišnicom 1373 evidentiran je dana 10. listopada 2014. p rijenos robe sa skladišta 8 oznake ambulantno skladište 3 BAZA [adresa] na skladište 6, oznake ambulantno skladište 3.

22.1. Vještakinja Barica Bilić i vještakinja Ksenija Špoljarić navode da je za društvo Kecur d.o.o., kao posljedica manjka robe u ambulantnom skladištu 3, nastupila šteta u iznosu od 505.046,95 kuna, uvećano za PDV, u ukupnom iznosu od 631.308,68 kuna. Naime, vještakinja Ksenija Špoljarić pojašnjava da je dana 9. listopada 2014., ambulantno skladište prestalo s radom, a u aplikaciji „Possys“ evidentirano je stanje zaliha duhanskih proizvoda po nabavnim cijenama za ambulantno skladište u [adresa], i to u iznosu od ukupno 679.186,37 kuna, od čega u skladištu oznake 6, ambulantno skladište 3 u iznosu od 523.774,45 kuna, a u skladištu oznake 8, ambulantno skladište 3 BAZA Varaždin u iznosu od 155.411,92 kuna. Veleprodajna vrijednost robe koje se na dan 9./10. listopada 2014. trebalo nalaziti u ambulantnom skladištu [adresa] iznos 776.416,01 kuna. U iskazano stanje robe u ambulantnom skladištu [adresa] na dan 9. listopada 2014. imali su uvid i okrivljenik i zaposlenici društva Kecur d.o.o. Nadalje na temelju vještačkih nalaza i mišljenja vještakinje Ksenije Šlpoljarić i vještaka Velimira Sanjkovića, utvrđeno da su iz aplikacije „Possys“ dana 10. listopada 2014. izlistane dvije liste „Stanja na skladištu 10.10.2014. ambulantno skladište 3 i to lista iz koje proizlazi da se je na ambulantnom skladištu 3 u vrijeme izlista te liste trebala nalaziti roba veleprodajne vrijednosti 271.373,42 kuna u količini od 6.120,90 JMJ, te l ista iz koje proizlazi da se je na ambulantnom skladištu 3 u vrijeme izlista te liste trebala nalaziti roba vrijednosti od 776.416,01 kuna u količini od 11.203,99 JMJ. Iz obje liste nije vidljivo vrijeme izlista. Vještakinja Ksenija Špoljarić navodi da su s aspekta računovodstva u programskoj aplikaciji „Possys“ izrađeni dana 10. listopada 2014. pored međuskladišnica 1373 i 1376 i to međuskladišnice i/ili izdatnice/račun temeljem kojih je evidentiran izlaz robe s ambulantnog skladišta 3 veleprodajne vrijednosti 505.042,59 kuna i međuskladišnice i/ili izdatnice/račun temeljem kojih je nakon preuzimanja robe evidentiran ulaz robe u ambulantno skladište 3 veleprodajne vrijednosti 505.042,59 kuna i roba koja je „vraćena“ na skladište. Iz nalaza i mišljenja vještaka Velimira Sanjkovića proizlazi da je dana 10. listopada 2014. u sedam navrata izvršena prijava u aplikaciju „Possys“ s pristupnim podacima okrivljenika. Stoga je zaključak vještakinje Ksenije Špoljarić da ukoliko informatičko vještačenje potvrdi činjenicu da su u aplikaciji „Possys“ izrađene i obrisane izdatnice pod šifrom 187503, 187504, 187505, 187506, 187507, 187508, tada je manjak robe sa iskazanim PDV-om bio u vrijednosti od 631.308,68 kuna prilikom preuzimanja robe od okrivljenika prikriven izrađenim i obrisanim izdatnicama pod šifrom 187503, 187504, 187505, 187506, 187507, 187508. vještak Velimir Sanjkoivć je potvrdio da su izbrisane izdatnice pod šifrom 187503, 187504, 187505, 187506, 187507, 187508.

23. Sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne i objektivne nalaze i mišljenja vještaka Barice Bilić, Ksenije Špoljarić i Velimira Sanjkovića jer su nalazi i mišljenja međusobno usklađeni, nadopunjuju se, te su izrađeni na temelju vjerodostojne dokumentacije, na temelju stručnog znanja i iskustva. Obranu okrivljenika, u dijelu u kojem je ista suprotna iskazima svjedoka, priloženoj materijalnoj dokumentaciji, te nalazima i mišljenjima vještaka, sud nije prihvatio jer je takva obrana neuvjerljiva, nevjerodostojna, to tim više što je utvrđeno da je sam okrivljenik preuzimao robu za svoje skladište, u svojem skladištu je obavljao poslove samostalno i bez kontrole vlasnika društva za koje je radio, jer su vlasnici imali potpuno povjerenje u okrivljenika. U ti jeku postupka nije utvrđeno da bi netko drugi preuzimao robu u skladište za koje je okrivljenik bio zadužen, niti je utvrđeno da bi netko drugi (osim centralnog skladišta) imao pristup podacima o robi skladišta broj 3, već je utvrđeno da su dana 10. listopada 2014. izrađene dvije liste i to lista iz koje proizlazi da se je na ambulantnom skladištu 3 u vrijeme izlista te liste trebala nalaziti roba veleprodajne vrijednosti 271.373,42 kuna u količini od 6.120,90 JMJ, te lista iz koje proizlazi da se je na ambulantnom skladištu 3 u vrijeme izlista te liste trebala nalaziti roba vrijednosti od 776.416,01 kuna u količini od 11.203,99 JMJ., a s aspekta računovodstva u programskoj aplikaciji „Possys“ izrađeni su dana 10. listopada 2014. pored međuskladišnica 1373 i 1376 i to međuskladišnice i/ili izdatnice/račun temeljem kojih je evidentiran izlaz robe s ambulantnog skladišta 3 veleprodajne vrijednosti 505.042,59 kuna i međuskladišnice i/ili izdatnice/račun temeljem kojih je nakon preuzimanja robe evidentiran ulaz robe u ambulantno skladište 3 veleprodajne vrijednosti 505.042,59 kuna i roba koja je „vraćena“ na skladište, dok je vještak Velimira Sanjkovića utvrdio da je dana 10. listopada 2014. u sedam navrata izvršena prijava u aplikaciju „Possys“ s pristupnim podacima okrivljenika. Svjedoci UI i ĐI navode da se okrivljenik najprije razdužio tabletom i nakon toga je bio zabilježen pristup serveru s fiksne IP adrese, a da bi se pristupilo aplikaciji potrebno je znati korisnički račun i zaporku, koju je samo okrivljenik koristio.

24. Okrivljenik je naveo da nije brojao primljenu robu i usklađivao s otpremnicama, pa smatra da je dolazilo manje robe nego je bilo sadržano u otpremnicama, pa je u tijeku četiri godine došlo do predmetnog manjka, a inventure se nisu radile na kraju godine već se radio samo formalno izlistaj stanja robe, a stvarno brojanje robe se nije radilo. No, ovakvo poslovanje poriču svjedoci, zaposlenici društva Kecur, pa tako svjedokinja ŽI navodi da je svaki dan utvrđivala stanje robe u skladištu, kako papirnato, tako i fizičkom inventurom, odnosno uspoređivala je fizički robu u skladištu sa popisnom listom robe. Navodi da se moglo dogoditi da se preuzme manje robe, ali se nije radilo o većim količinama i moglo se uvijek reagirati. Svjedok MI je iskazao da se nikad nije dogodilo da ne bi zaprimio količinu robe koja mu je bila popisana elektroničnim putem, inače je svakodnevno radio inventure i ako je prilikom tih situacija u jednom trenutku imao manjak, provjeravao je o čemu se radi i odmah se je to usklađivalo. Svjedoci EI i RI su iskazali da su svakodnevno zaduživali robu i svaki dan su na završetku radnog dana radili inventuru, sami su uzimali robu i nikad nije bilo nepravilnosti ili problema u vezi preuzimanja robe ili dokumentacije robe. Stoga u ovom dijelu nije prihvaćena obrana, jer je ista suprotna iskazima svjedoka TI, EI i RI i materijalnoj dokumentaciji, to tim više što okrivljenik ističe da bi ovakvo njegovo zaprimanje robe bilo kroz četiri godine, a što je nelogično i nevjerojatno da ne bi odgovorno obavljao posao te brojao robu i usklađivao s otpremnica jer je znao da je odgovoran za preuzetu robu, to tim više što je prema navodima svjedoka DI i ČI, s papirnatog i knjigovodstvenog aspekta sve bilo u redu, te nitko u društvu kroz cijelo to razdoblje nije uočio nikakve nepravilnosti, pa je njegovu obranu cijenio kao pokušaj otklanjanja kaznene odgovornosti od sebe.

24.1. Okrivljenik je nadalje naveo da je ovjereni sporazum i izjavu potpisao pod prisilom i prijetnjama DI, ali to nije prijavio policiji, iako još uvijek ima prijeteće poruke zbog kojih je bio u strahu i otišao u inozemstvo, no, ni u ovom dijelu mu sud nije povjerovao te je i taj dio njegove obrane ocijenio kao nevjerodostojnu, danu u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti od sebe. To iz razloga što nije logično i vjerodostojno da bi okrivljenik na sebe preuzeo obvezu podmirivanja tako velikog iznosa štete, ako tu štetu nije prouzročio, te s druge strane da ne bi prijavio prijetnje policiji, ako se bojao. Osim toga i kompjuterske promjene zadnjeg dana, dana primopredeje, koje su utvrđene od strane II i potvrđene provedenim vještačenjima ukazuju da su te promjene izvršene od strane okrivljenika. Osim toga, svjedok DI navodi da je okrivljeni sam priznao da je manipulirao robom i prouzročio manjak, zbog čega je okrivljenik i potpisao kod javnog bilježnika sporazum o tempu plaćanja (list 10), a kako po tom sporazumu nije ništa platio, to je okrivljenik još jednom ovjerio sporazum o tempu plaćanja od 30. ožujka 2016., no, ni po tome nije ništa platio.

25. Sud je iskaze svjedoka LI, ŽI, ČI, OI, TI, EI, ZI, HI , PI prihvatio kao vjerodostojne, objektivne i istinite, u bitnom međusobno suglasne, te suglasne priloženoj materijalnoj dokumentaciji i nalazima i mišljenjima stalnih sudskih vještaka.

26. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i analizom svih izvedenih dokaza, a osobito na temelju materijalne dokumentacije i provedenih vještačenja, imajući posebno u vidu konkretna utvrđenja financijsko-računovodstvenih vještaka i informatičkog vještaka, nedvojbeno je da je okrivljeni VI kao zaposlenik društva Kecur d.o.o. bio jedini ovlašten za vođenje poslovanja odnosno skladišta robe u [adresa] pod nazivom „Ambulantno skladište 3“, kao i da je na temelju relevantne dokumentacije u odnosu na utvrđenje vrste i količine robe koja predstavlja manjak upravo okrivljenik manipulirao robom i prouzročio manjak, odnosno štetu za društvo Kecur d.o.o. u iznosu od 631.308,68 kuna, za razdoblje od 01. studeni 2010. do 10. listopada 2014.

27. Naime, člankom 233. stavak 1. KZ/11 je određeno da će se kazniti tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar, dok je stavkom 2. određeno da će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina ako je vrijednost pronevjerene stvari ili imovinskog prava velika. U konkretnom slučaju, optuženi VI je u razdoblju od 1. studenog 2010. do 10. listopada 2014., u [adresa], zaposlen na radnom mjestu komercijaliste u trgovačkom društvu Kecur d.o.o. Sesvete, zadužen za prodaju artikala tog trgovačkog društva i to raznih duhanskih proizvoda na području sjeverozapadne Hrvatske, a koja roba je dopremana iz sjedišta društva u Sesvetama u „Ambulantno skladište 3“, na adresi [adresa], u cilju da sebi pribavi znatnu nepripadnu imovinsku korist, preuzetu robu ukupne vrijednosti od 631.308,68 kuna neovlašteno zadržavao za sebe, na koji je način se okoristio za navedeni iznos, a time oštetio društvo Kecur d.o.o. Sesvete. Dakle, okrivljenik je protupravno prisvoji robu u vlasništvu trgovačkog društva u kojem je bio zaposlen. Optuženik je postupao izravnom namjerom jer je bio svjestan svih elemenata kaznenog djela, da protupravno prisvaja tuđe pokretne stvari, te je htio počiniti ovakvo kazneno djelo. Za njegovo postupanje ne postoje ispričavajući razlozi, niti je dovedena u pitanje njegova ubrojivost. U konkretnom slučaju se radi o velikoj vrijednosti pronevjerene stvari, jer je člankom 87. stavak 29. KZ/11. određeno da je vrijednost stvari velika ako prelazi 7.963,37 eura (ranije 60.000,00 kuna), a u konkretnom slučaju je vrijednost stvari 631.308,68 kuna (83.789,06 eura).

28. Pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu na odluku o vrsti i mjeri kazne. Sud je kod optuženog VI kao olakotne okolnosti ocijenio što do sada nije osuđivan, dok je kao otegotna okolnost utvrđena znatna veća vrijednost otuđenih stvari. Stoga ga je sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uvjetno na 3 godine, te pod uvjetnom da u roku od 1 godine oštećeniku plati iznos od 83.789,06 eura. Okrivljenik je u radnom odnosu, radi u inozemstvu, te sud smatra da će okrivljenik u navedenom roku biti u mogućnosti podmiriti štetu oštećeniku. Naime, okrivljeniku je određena posebna obveza da oštećeniku plati iznos od 83.789,06 eura iz razloga što je okrivljenikovim postupanjem, u navedenom iznosu nastupila šteta za oštećenika, te je u interesu oštećenika da mu okrivljenik podmiri prouzročenu štetu. Sud smatra da će se ovako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja, dakle, da će izraziti društvenu osudu zbog počin jenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

29. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08, okrivljeni VI je na ime imovinskopravnog zahtjeva dužan oštećeniku trgovačkom društvu Kecur d.o.o. Sesvete platiti iznos od 83.789,06 eura (631.308,68 kuna) u roku od 15 dana. Naime, provedenim knjigovodstveno financijskim vještačenjem je nedvojbeno utvrđeno da je oštećeniku nanijeta od strane okrivljenika šteta u iznosu od 83.789,06 eura (631.308,68 kuna), a sud je u ovom dijelu u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskih vještaka, cijeneći iste objektivnim, nepristranim, stručnim i danim prema pravilima struke , te u skladu s priloženom materijalnom dokumentacijom.

30. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženi VI je dužan platiti troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, u iznosu od 250,00 eura, kao paušal, te iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 u iznosu od 3.233,17 eura, sve u roku od 15 dana. Prilikom utvrđivanja troškova paušala, sud je uzeo u obzir dužinu i težinu trajanja ovog kaznenog postupka, da ima redovna primanja, pa plaćanjem troškova ovog kaznenog postupka neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, dok su troškovi vještačenja u ukupnom iznosu od 3.233,17 eura određeni sukladno dostavljenim i prihvaćenim računima vještaka.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu 5. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

kao sudac pojedinac:

Snježana Lukač-Keretić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude, pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka, a o kojoj žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu na broj K-DO-208/17-39

2. Optuženi VI, [adresa] ([adresa]),

3. Branitelj Marijan Fosin, odvjetnik iz Varaždina,

4. Oštećenik trgovačko društvo Kecur d.o.o. Sesvete.