Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-uv-13/2025-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika PŽ u postupku izvršenja kazne zatvora zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17., dalje: KZ/11.-I) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, broj Ik I-11/2025-12 od 3. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, te se preinačuje pobijano rješenje na način da se na temelju članka 61. stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11. -II) određuje da će sudac izvršenja opozvati uvjetni otpust i odrediti izvršenje izrečene kazne ako uvjetno otpušten zatvorenik tijekom provjeravanja ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri posebne obveze iz članka 60. stavka 2. u vezi s člankom 62. stavkom 2. točkom 11. KZ/11.-II, koje su joj određene, i to redovitog javljanja Probacijskom uredu u Splitu, Klovićeva 16 a, i to na način da se javi prvi radni dan nakon uvjetnog otpuštanja i da se potom redovito javlja, te redovitog javljanja Policijskoj postaji Sinj, vrlička 71, na način da se javi prvi radni dan nakon uvjetnog otpuštanja i da se potom redovito javlja jedanput mjesečno. Ako se utvrdi da uvjetno otpušten zatvorenik obveze nije izvršio iz opravdanih razloga, sudac izvršenja može obveze zamijeniti drugima, izreći zaštitni nadzor ako ga do tada nije bilo, uvjetno otpuštenog zatvorenika osloboditi obveza, odnosno zaštitnog nadzora ili mu može produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza ili zaštitnog nadzora.
II U preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I izreke, na temelju članka 59. KZ/11.-II i članka 168. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21., dalje: ZIKZ), zatvorenik PŽ otpušten je na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od tri godine, na temelju pravomoćne i izvršne presude Županijskog suda u Splitu broj K-23/2021. od 28. veljače 2022., preinačene u odluci o kazni presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 11. svibnja 2022. broj I Kž- 107/2022., a koji uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora, koji dan će biti određen posebnim nalogom te traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je osuđen, do 15. rujna 2025.
1.1. Pod točkom II izreke određeno je da je boravište uvjetno otpuštenog zatvorenika PŽ - [adresa].
1.2. Pod točkom III izreke, na temelju članka 60. stavka 2. u vezi s člankom 62. stavkom 2. točkom 11. KZ/11.-II uvjetno otpuštenom zatvoreniku određene su posebne obveze, i to obveza redovitog javljanja Probacijskom uredu Split, Klovićeva 16a, na način da se javi prvi radni dan nakon uvjetnog otpuštanja i da se potom redovito javlja i obveza redovitog javljanja Policijskoj postaji Sinj, Vrlička 71, na način da se javi prvi radni dan nakon uvjetnog otpuštanja i da se potom redovito javlja jednom mjesečno.
1.3. Pod točkom IV izreke, na temelju članka 174. stavka 2. ZIKZ-a određeno je da uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti boravište određeno pod točkom II izreke samo uz suglasnost suca izvršenja.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, iako iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a podredno da preinači pobijano rješenje i odbije prijedlog zatvorenika za uvjetnim otpustom.
3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. ZIKZ-a spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Iz sadržaja žalbe slijedi da se državni odvjetnik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
6. U tom kontekstu tvrdi kako je prvostupanjski sud neutemeljeno odobrio uvjetni otpust zatvoreniku PŽ jer postoji proturječje utvrđenja prvostupanjskog suda po kojem je rizik kriminalnog povrata zatvorenika nizak, pri čemu se ne može potpuno isključiti, a "iz mišljenja Kaznionice u Valturi proizlazi na trećoj stranici da se rizik od kriminalnog povrata procjenjuje kao srednji". Drugim riječima, državni odvjetnik tvrdi kako se pobijano rješenje ne može ispitati jer su razlozi o navedenoj kao odlučnoj činjenici znatno proturječni glede sadržaja izvješća Kaznionice i onog što je navedeno o istoj kao odlučnoj činjenici u obrazloženju pobijane odluke.
6.1. Međutim, takva žalbena tvrdnja državnog odvjetnika nije osnovana, niti je prvostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Naime, kada ukazuje na procjenu rizika kriminalnog povrata zatvorenika državni odvjetnik se poziva na navode s treće stranice Mišljenja o prijedlogu za uvjetni otpust Kaznionice u Valturi (dalje: Mišljenje Kaznionice - list spisa 7), pogrešno interpretirajući taj podatak, jer je riječ o procjeni kriminalnog povrata Centra za dijagnostiku, koja procjena se daje prilikom stupanja osuđenika na izdržavanje kazne zatvora. S aspekta odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust relevantan je drugi podatak o procjeni rizika kriminalnog povrata, upravo onaj na kojeg se poziva prvostupanjski sud. Riječ je o "aktualnoj procjeni rizičnosti od strane stručnog tima" koja se daje nakon podnošenja prijedloga za uvjetni otpust. Upravo je tu procjenu – "procjenjujemo da je vjerojatnost kriminalnog povrata niska, ali se ne može u potpunosti isključiti" – ispravno prvostupanjski sud uzeo kao jednu od činjenica prilikom donošenja svoje odluke o uvjetnom otpustu, jer se iz te kao aktualne procjene može izvesti zaključak je li dotadašnji tijek izdržavanja kazne dao rezultate u smislu smanjenja rizika kriminalnog povrata, što je konkretno i slučaj sa zatvorenikom PŽ.
6.2. Isti vid povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. žalitelj nalazi i u načinu na koji je prvostupanjski sud ocijenio uspješnost programa pojedinačnog izvršenja kazne zatvorenika. S tim u svezi navodi da je prema pobijanoj odluci zatvorenik u Kaznionici u Požegi bio ocijenjen razinom "naročito uspješan", iako iz Mišljenja Kaznionice proizlazi da je "…ocjena rada upravo na poslovima podjele hrane uspješan, pa stoga postoji proturječnost između što je navedeno u ispravama u spisu i onoga što je Sud naveo u razlozima rješenja o sadržaju tih isprava". Doista, pogrešno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je zatvorenik "…u kaznionici u Požegi…na poslovima podjele hrane za svoj rad ostvario ocjenu naročito uspješan" (točka 11.1. prvostupanjskog rješenja), jer iz Mišljenja Kaznionice proizlazi da je u pitanju ocjena "uspješan" (stranica 4. Mišljenja Kaznionice). Međutim, takva očita pogreška prvostupanjskog suda sama po sebi ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, kako to tvrdi državni odvjetnik. Naime, takva postupovna povreda mora biti takvog intenziteta i značenja glede merituma stvari da se zbog njenog postojanja pobijana odluka ne bi mogla ispitati u žalbenom postupku. To ovdje nije slučaj, jer je sud utvrđujući uspješnost provedbe pojedinačnog programa izvršenja kazne zatvora imao u vidu, ne samo uspješnost tog programa u Kaznionici u Požegi, već i uspješnost njegove provedbe u Kaznionici u Valturi. A kada se razmatra ova kao jedna od odlučnih činjenica (što je pitanje činjenične naravi), treba imati u vidu da je kod zatvorenika nedvojbeno postojao pozitivni trend u provedbi pojedinačnog programa izvršenja kazne zatvora. Radi izloženog navedena očita greška prvostupanjskog suda, sama po sebi, po ovom žalbenom sudu ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, na što neutemeljeno upire žalba.
7. Glede činjeničnih tvrđenja nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio okolnosti na kojima je utemeljio svoju odluku o puštanju zatvorenika na uvjetni otpust, pri čemu se posebno referira na ocjenu ličnosti zatvorenika ("…emocionalno nezrela i izrazito impulzivna osoba, nedovoljno oprezna i sklona upuštanju u rizične oblike ponašanja"), jer je riječ o ocjeni iz dijagnostičkog postupka na početku izdržavanja kazne zatvora (jednako kao i procjena rizika od kriminalnog povrata), koja očito više nije aktualna, jer se u tom kontekstu ispravno prvostupanjski sud pozvao i svoje zaključke utemeljio na mišljenju Kaznionice prema stanju stvari u vremenu podnošenja prijedloga za uvjetni otpust, dakle, nakon dulje od 2 godine izdržane zatvorske kazne. Drugim riječima, kada problematizira činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, državni odvjetnik iz ukupnosti relevantnih podataka u žalbi izolirano predstavlja samo neke od njih, pri čemu ističe podatke koji su navedeni iz dijagnostičke faze na početku izdržavanja zatvorske kazne s onima koji su aktualni u vremenu odlučivanja o uvjetnom otpustu, pri čemu su upravo potonji pravno relevantni i odlučni za meritornu odluku.
8. Iako odredbe ZIKZ-a ne propisuju sadržaj rješenja kojim se zatvorenik otpušta na uvjetni otpust, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je u izreku rješenja kojim se prihvaća prijedlog zatvorenika i isti otpušta s izdržavanja ostatka kazne zatvora nužno unijeti i upozorenje kojim se isti upoznaje s posljedicama koje će ga stići, ako tijekom provjeravanja bez opravdanog razloga ne bude u potpunosti ili u većoj mjeri izvršavao naložene mu posebne obveze. Stoga je djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika prvostupanjsko rješenje trebalo preinačiti na način izložen u točki I izreke ovog rješenja.
9. Slijedom svega izloženog, a kako ispitivanjem pobijane odluke po službenoj dužnosti u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08. nisu utvrđene druge povrede, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. odlučeno je kao u točki I izreke, a na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. kao u točki II izreke ovog rješenja.
Zagreb, 5. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
