REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-439/2022-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 15, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. siječnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnice tužitelja Marije Jukić Jurišić, odvjetnice, i punomoćnice tuženika TB, zaposlenice, sukladno odredbi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), dana 5. ožujka 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.200,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 27. siječnja 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 138,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom zakonskih zateznih kamata na zatraženi iznos naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 27. siječnja 2022. do dana donošenja presude 5. ožujka 2025.

IV. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova liječenja, iznos od 3.931,20 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, nadoknaditi tužitelju CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.952,95 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 250,00 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 5. ožujka 2025. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu.

II. Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 8. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 27. veljače 2022. navodi da je dana 10. rujna 2021. pretrpio ozljedu na radu. U trenutku ozljeđivanja tužitelj je zaposlen kod poslodavca Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Zagreb, na radnom mjestu vozača autobusa. Predmetnog dana, tužitelj se ozlijedio prilikom izlaska iz vozačeve kabine kada se poskliznuo i pao te leđima udario u rukohvat, pri čemu je osjetio strašnu bol u leđima i djelomičnu oduzetost desne noge. Tužitelj se zatim javio u Objedinjeni hitni prijem Kliničkog bolničkog centra Zagreb gdje mu je dijagnosticirana ozljeda Contusio reg. LS. Nadalje navodi da je zbog bolova u lumbalnom dijelu kralješnice i u vratnoj kralješnici morao mirovati i uzimati analgetike, te je nakon pregleda neurokirurga proveo fizikalnu terapiju. Protekom vremena tužitelj i dalje ima bolne i ograničene pokrete u lumbalnoj i vratnoj kralješnici. Tužitelj u tužbi nadalje dodaje da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao nastalu ozljedu tužitelja kao ozljedu na radu. Nadalje, s obzirom da je poslodavac tužitelja s tuženikom imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu radnicima prilikom obavljanja poslova njihovog radnog mjesta, to je isto osiguranje pasivno legitimirano i odgovorno za naknadu nastale štete tužitelju. Tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 27. siječnja 2022. ali tuženik je otklonio odštetni zahtjev. Slijedom svega navedenog, tužitelj od tuženika potražuje isplatu na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete,

iznosa od 32.000,00 kuna / 4.247,13 eura (Fiksni tečaj konverzije: 7,53450) i to za pretrpljene bolove 10.000,00 kuna, za pretrpljeni strah 8.000,00 kuna, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 12.000,00 kuna i za tuđu pomoć 2.000,00 kuna. Tužitelj je u podnesku od 8. siječnja 2024., proširio tužbeni zahtjev na način da potražuje i naknadu troškova odlaska na fizikalne terapije. Tužitelj navodi da je obavio 8 ciklusa fizikalne terapije, i da je svaki ciklus trajao 15 dana, te da je od mjesta tužiteljevog prebivališta [adresa] do Specijalne bolnice Varaždinske Toplice gdje je obavljao fizikalne terapije ukupna udaljenost 39 kilometara u jednom smjeru, a s obzirom da na navedenoj relaciji ne postoji organizirani javni prijevoz, tužitelj je bio prisiljen koristiti svoj osobni automobil za odlaske na fizikalnu terapiju. Tužitelj navodi da je prema tome, za 120 terapija tužitelj prešao ukupno 9360 kilometara, te potražuje 30% cijene benzina od 1,40 eura po litri, odnosno 0,42 eura po prijeđenom kilometru, pa za 9360 kilometara potražuje 3.931,20 eura, odnosno povisuje tužbeni zahtjev za taj iznos. Tužitelj je istim podneskom precizirao tužbeni zahtjev na način da na ime naknade imovinske i neimovinske štete potražuje od tuženika iznos od 8.296,20 eura i to za pretrpljene bolove 1.400,00 eura, za pretrpljeni strah 1.100,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.600,00 eura, te po osnovi imovinske štete za tuđu pomoć i njegu (84 sata x 3 eura) 265,00 eura, i za troškove odlaska na fizikalne terapije 3.931,20 eura.

Podneskom od 11. travnja 2024. tužitelj je, po provedenom medicinskom vještačenju, konačno uredio tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, na način da na ime naknade imovinske i neimovinske štete potražuje od tuženika iznos od 6.269,20 eura i to za pretrpljene bolove 1.200,00 eura, za pretrpljeni strah 1.000,00 eura, te po osnovi imovinske štete za tuđu pomoć i njegu (46 sati x 3 eura) 138,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 27. siječnja 2022. do isplate, i po osnovi imovinske štete za troškove odlaska na fizikalne terapije 3.931,20 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate, sve uz naknadu parničnog troška. Slijedom svega navedenoga tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, ističe prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu, navodeći da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o radnom sporu jer da tužitelj ne radi kod tuženika, već je isti osiguranik temeljem police osiguranja koju je poslodavac tužitelja kao ugovaratelj osiguranja sklopio s tuženikom kao osigurateljem, stoga se prava i obveze koje nastaju iz takvog osiguranja prosuđuju u okviru tog ugovora o osiguranju. Tuženik stoga predlaže da se ovaj sud oglasi nenadležnim i predmet ustupi stvarno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Podredno tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, a osporava nastanak štetnog događaja, odgovornost svog osiguranika i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik dalje navodi da su iz priložene medicinske dokumentacije vidljivi navodi da je tužitelj i od ranije imao bolove u leđima zbog prekomjerne zakrivljenosti donjeg dijela kralješnice. Tuženik osobito ističe kako su tijekom liječenja i obrade dijagnosticirane i hernije diskova slabinskog dijela kralježnice, a za koje tegobe ne postoji uzročno posljedična veza iz opisanog događaja. Tuženik osporava i visinu naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) kako ju potražuje tužitelj iz razloga što je ista previsoko određena, a s obzirom na postojeću medicinsku dokumentaciju te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Naime, kao što je vidljivo iz priložene medicinske dokumentacije RTG obradom nije utvrđena koštana trauma već je dijagnosticiran udarac u leđa i bolni lumbosakralni sindrom. Tužitelj je liječen mirovanjem i fizikalnom terapijom. Dakle, prema navedenom riječ je o lakoj tjelesnoj ozljedi. Tuženik na ročištu 20. siječnja 2025. navodi da nije sporno da su tuđu pomoć i njegu tužitelju tijekom liječenja pružali ukućani. Tuženik slijedom svega navedenoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, ali ne potražuje parnični trošak.

3. Sud odbija prigovor stvarne nenadležnosti kojim tuženik prigovara da se u konkretnom slučaju ne radi o radnom sporu jer da tuženik nije poslodavac tužitelja, već osiguravatelj poslodavca tužitelja, u kojem se slučaju, kako smatra tuženik, radi o sporu koji spada u nadležnost općinskih sudova. Naime prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava. Iako tuženik nije poslodavac, ovaj sud smatra da se radi o radnom sporu. Naime, sukladno čl. 34. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) radnim sporom smatra se spor iz radnog odnosa što znači da je radni spor svaki spor koji se odnosi na prava i obveze proizašle iz radnog odnosa. Tužitelj naknadu štete potražuje s osnove ozljede na radu i odgovornosti poslodavca da naknadi štetu uzrokovanu radniku, te tuženik stupa u poziciju poslodavca, slijedom čega se radi o radnom sporu za koji je nadležan Općinski radni sud u Zagrebu na temelju članka 2. točka XV. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/18. i 21/22.) i uslijed čega je prigovor tuženika o stvarnoj nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu ocijenjen neosnovanim, stoga je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

4. Tužitelj je podneskom od 8. siječnja 2024., nakon zaključenja prethodnog postupka, proširio tužbeni zahtjev na način da potražuje i naknadu troškova liječenja odlaskom tužitelja na fizikalne terapije uslijed predmetne ozljede u iznosu do 3.931,20 eura, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom. S obzirom da iz spisa proizlazi da su u vrijeme zaključenja prethodnog postupka (25. travnja 2023.) fizikalne terapije tužitelja još bile u tijeku (posljednji ciklus završio 31. svibnja 2023., str. 293 spisa), sud je utvrdio da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao tužbu preinačiti prije zaključenja prethodnog postupka, te s obzirom da se tuženik upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci, sukladno čl. 190. st. 2. i st. 4. ZPP-a utvrđuje se da je preinaka tužbe u navedenom dijelu dopuštena, stoga je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom

II.

5. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u dopis ZET-a o dostavi dokumentacije (str. 5 spisa), u Izvješće ozlijeđenog radnika od 14.09.2021. (str. 6 – 7 spisa), u prijavu ozljede na radu od 27.09.2021. (str. 8 – 12 spisa), u medicinsku dokumentaciju (str. 13 – 29 spisa), u zahtjev HZZO-u za priznavanje ozljede na radu (str. 30 - 31 spisa), u izvješće doktora obiteljske medicine (str. 32 spisa), u potvrdu o narudžbi pacijenta ( str, 33 – 34 spisa), u Policu osiguranja br. [broj police osiguranja] (str. 41 – 53 spisa), u medicinsku dokumentaciju i iskaznice fizikalne terapije u Specijalnoj bolnici Varaždinske Toplice (str. 56 – 64, str. 66 – 67, str. 283 – 303 spisa), u dopis ZET-a (str. 266 spisa), u putni nalog (str. 267 – 268 spisa), u Nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Igora Stipančića od 21.12.2023. (str. 274 – 277 spisa), u medicinsku dokumentaciju (str. 283 – 303 spisa), i u pisano očitovanje vještaka od 23.03.2024. na prigovor tužitelja (str. 309 spisa). Na ročištu 20. siječnja 2025. saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke, te je izvršen uvid u sudsku praksu i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

6. Sud je u skladu s čl. 8. ZPP-a, na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za naknadom imovinske i neimovinske štete uslijed ozljede na radu koju je tužitelj kao zaposlenik osiguranika tuženika pretrpio dana 10. rujna 2021.

8. U postupku nije sporno da je tužitelj CB u trenutku štetnog događaja, 10. rujna 2021. bio zaposlenik tuženika, Zagrebačkog električnog tamvaja d.o.o., na radnom mjestu vozač autobusa, te da je do štetnog događaja došlo za vrijeme radnog vremena tužitelja, u obavljanju posla tog radnog mjesta. Nije sporno da poslodavac tužitelja kod tuženika na dan štetnog događaja ima sklopljenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja] koja uključuje i osiguranje izvanugovorne odgovornosti, odnosno osiguranje prema djelatnicima, te nije sporna pasivna legitimacija tuženika. U postupku je sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika i visina tužbenog zahtjeva.

9. Spisu prileži Generalna polica osiguranja 078700075538 Croatia osiguranja d.d., ovdje tuženika, sa privicima (str. 41 - 53 spisa) kojom je između ostalim osiguran i Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Predmet osiguranja je odgovornost javna i profesionalna, a isto uključuje i Odgovornost prema djelatnicima, s limitom

do 10.000.000,00 kn / 1.327.228,08 eura (Fiksni tečaj konverzije: 7,53450). Kao mjesto osiguranja navedeno je područje Republike Hrvatske, za razdoblje od 1. travnja 2021. do 1. travnja 2022.

10. U povijesti bolesti Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Objedinjenog hitnog bolničkog prijema, izdanog 11. rujna 2021. u 00,30 sati (str. 13 spisa) navodi se da je tužitelj zaprimljen zbog pada na poslu, kojom prilikom je udario sa leđima, te ima bolove u lumbalnom dijelu kralježnice sa širenjem u desnu nogu, te da je prije također imao bolove u leđima, neovisno o traumi. Tužitelju je postavljena dijagnoza ''Contusio reg LS'', odnosno S30 – Površinska ozljeda trbušne šupljine, leđa i zdjelice. Tužitelju je preporučeno mirovanje i terapija u vidu analgetika odnosno brufen, uz pregled neurologa. U Povijesti bolesti Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Klinike za neurologiju, od 6. listopada 2021. (str. 15 spisa), te od 1. prosinca 2021. (str. 19 spisa). preporuča se fizikalna terapija i pošteda od statodinamičkih opterećenja, a u posljednjem se tužitelju preporučuje i promjena radnog mjesta.

11. Iz prijave ozljede na radu od 27. rujna 2021. (str. 8 – 12 spisa), proizlazi da je tužitelj CB, zaposlenik poslodavca Zagrebački električni tramvaj d.o.o. dana 10. rujna 2021. u okviru radnog vremena doživio ozljedu na radu. U izjavi ozlijeđenog radnika, koja prileži prijavi ozljede na radu (str. 7 spisa) tužitelj navodi da je predmetnog dana oko 20,00 sati, u okviru radnog vremena, u ulici Svetog Mateja, Dugave, u Zagrebu, prilikom izlaska iz vozačeve kabine na stepenici poskliznuo se i pao, te leđima udario u rukohvat, tom prilikom osjetio ''strašnu'' bol u leđima i djelomičnu oduzetost desne noge.

12. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao tužiteljevu ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 10. rujna 2021. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (str. 12 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

13. Pitanje je li ozljeda koju je tužitelj zadobio 10. rujna 2021. ozljeda na radu, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a. S obzirom da je o tom pitanju nadležno tijelo (HZZO) donijelo odluku, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom od strane HZZO-a u upravnom postupku. Dakle s obzirom da je rješenjem HZZO-a utvrđeno da ozljeda koju je tužitelj zadobio u utuženom štetnom događaju predstavlja ozljedu na radu sud je utvrdio da navedena ozljeda predstavlja ozljedu na radu za koju poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pri tome valja istaknuti i to da sud nije ovlašten preispitivati pravilnost navedene odluke koju je HZZO donio u upravnom postupku.

14. U dopisu Zagrebačkog električnog tramvaja od 31. svibnja 2023. (str. 266 spisa) navodi se da je tužitelj u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja dana 10. rujna 2021. upravljao vozilom oznake MB [matični broj] na voznom redu 220/2, te dostavlja putni nalog uz napomenu da iz istog proizlazi da je vozilo povučeno u 20,12 sati sa Glavnog kolodvora zbog ozljede vozača. Iz predmetnog putnog naloga br. 1423660 koji prileži spisu (str. 267-268 spisa) proizlazi da je isti izdan za liniju 220-20, Glavni kolodvor – Dugave, da je vozač CB, ovdje tužitelj, vozilo preuzeo u 17,35 sati, a predao u 20,30 istoga dana, uz napomenu ''povlačenje u garažu zbog ozljede''.

15. U Specijalističkim nalazima Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske toplice za tužitelja, od 15. studenoga 2021. (str. 17-18 spisa), od 9. prosinca 2021. (str. 20-21 spisa), od 10. siječnja 2022. (str. 22-23 spisa), te od 8. veljače 2022. (str. 25-26 spisa), kao anamneza i razlog dolaska tužitelja na fizikalne terapije navodi se da je tužitelj 11. rujna 2021. pao na leđa, te da je osjetio bol lumbalno sa širenjem duž desne noge, da je pregledan na KBC Zagreb, da je imao tegobe sa lumbalnom kralježnicom i prije navedene ozljede. Spisu prileže kopije iskaznice fizikalne terapije Specijalne bolnice Varaždinske Toplice za terapije: 20.12.2021.-11.01.2022. u trajanju od 15 dana (str. 300 spisa), zatim od 12.01.2022.-01.02.2022. u trajanju od 15 dana (str. 296 spisa), zatim od 09.02.2022.-01.03.2022. u trajanju od 15 dana (str. 283 spisa), zatim od 18.04.2022.-09.05.2022. u trajanju od 15 dana (str. 291 spisa), zatim od 01.08.2022.-23.08.2022. u trajanju od 15 dana (str. 58-61, 286 spisa), zatim od 24.08.2022.-13.09.2022. u trajanju od 15 dana (str. 63., str- 288 spisa), zatim od 12.12.2022.-02.01.2023. u trajanju od 15 dana (str. 62, str.290 spisa), te od 10.05.2023.-31.05.2023. u trajanju od 15 dana (str. 293 spisa). Iz priloženih kopija iskaznica fizikalne terapije proizlazi da je tužitelj u označenim razdobljima, i to u osam ciklusa od po 15 dana, išao na fizikalne terapije u Spacijalnu bolnicu Varaždinske toplice, odnosno u 120 navrata.

16. Svu priloženu dokumentaciju sud je ocijenio vjerodostojnom, uključujući citiranu policu osiguranja i prijavu ozljede radu s prilozima, kao i medicinsku dokumentaciju tužitelja, s obzirom da se radi o javnim ispravama, a njihovu vjerodostojnost stranke nisu osporavale.

17. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. dr. sc. Igoru Stipančiću, specijalistu kirurgije. U svom nalazu i mišljenju od 21. prosinca 2023. koji prileži spisu (str. 274 - 277 spisa) sudski vještak navodi da je izradio nalaz i mišljenje temeljem pregleda priložene medicinske dokumentacije, uključujući i kopiju osobnog zdravstvenog kartona tužitelja u razdoblju od 21. veljače 2008. do 28. travnja 2023., pri čemu navodi što je iz zdravstvenog kartona relevantno za mišljenje u ovom predmetu (str. 275 spisa). U nalazu se navodi da je na osobnom pregledu kod sudskog vještaka 12. prosinca 2023. tužitelji izjavio da je ozlijeđen pri silaženju iz autobusa, kada se poskliznuo i pao na leđa pri čemu je udario u rukohvat leđima u području gornjeg dijela prsne kralježnice. Tužitelj je naveo da je i ranije imao tegobe i provodio liječenje zbog problema s kralježnicom, a u odnosu na zaostale tegobe nakon ovog štetnog događaja tužitelj je izjavio da ima jače bolove na prijelazu vratne u prsnu kralježnicu, osobito pri duljem sjedenju i stajanju.

17.1. Sudski vještak dr. Igor Stipančić, na temelju priložene medicinske dokumentacije i osobnog pregleda tužitelja zaključuje da je predmetna ozljeda tužitelju utvrđena kliničkim pregledom i radiološkim nekoliko sati po štetnom događaju, te da je razvidno da je tužitelj i prije ovog događaja imao dugogodišnje tegobe i provodio liječenje zbog tegoba sa kralježnicom. Iz dokumentacije je razvidno postojanje opsežnih degenerativnih promjena na cijeloj kralježnici (vratnoj, prsnoj i slabinskoj) što nije posljedica ozljeđivanja u ovom događaju. Tužitelj je godinu dana prije predmetnog štetnog događaja, u studenom 2020. zbog jakih bolova primao injekcije analgetika i kortikoida te je liječen fizikalnom terapijom, a tegobe koje se navode su iste kao i nakon ovog štetnog događaja. Sudski vještak stoga smatra da ozljeda koju je tužitelj zadobio u ovom štetnom događaju nije bila takve težine i naravi da bi ostavila trajne posljedice, te stoga da nema smanjenja životnih aktivnosti zbog zadobivene ozljede. Tužitelj je prema mišljenju vještaka zbog zadobivene ozljede trpio bol i strah te trebao tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti. Pri tome je tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trajao oko 1-2 dana, srednjeg oko 3-4 dana i manjeg oko mjesec dana. Bol jakog intenziteta je imao do 3 dana, srednjeg oko 6 dana, a manjeg još oko 5 tjedana sveukupno. Sudski vještak zaključuje da je tuđa pomoć tužitelju bila potrebna u ukupnom trajanju od 2 tjedna 2 sata na dan zbog mirovanja i nepodnošenja svakodnevnih životnih opterećenja. Potom je trebao pomoć još 3 tjedna 3 puta tjedno po 2 sata. Sudski vještak zaključuje da se tužitelj zbog tegoba sa slabinskom kralježnicom nekoliko mjeseci prije ovog događaja liječio fizikalnom terapijom, te da je dan prije ovog događaja upućen na pregled neurokirurgu zbog istih tegoba. Ozljeđivanje je doprinijelo potrebi za mirovanjem i liječenjem ali zasigurno ne kroz vrijeme za koje je dostavljena medicinska dokumentacija, a to je do 17. travnja 2023.

17.2. Tužitelj je u podnesku od 22. siječnja 2024. iznio svoje primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, i to u dijelu ocjene smanjenja životne aktivnosti, navodeći da je iz zdravstvenog kartona tužitelja vidljivo da isti ima problemna s kralježnicom, osobito slabinskom još od 2016., godine, te da iz medicinske dokumentacije proizlazi da tužitelj ima degenerativne promjene vratne, grudne, te osobito slabinske kralježnice, te da je predmetni štetni događaj doveo do pogoršanja tih degenerativnih promjena što je dovelo do smanjenja životne aktivnosti od najmanje 5%. Sudski vještak se podneskom od 23. ožujka 2024. (str. 309 spisa) pisano očitovao na prigovore tužitelja, u kojem isti navodi da je iz medicinske dokumentacije razvidno postojanje opsežnih degenerativnih promjena na cijeloj kralježnici (vratnoj, prsnoj i slabinskoj), a da se tužitelj već ranije liječio zbog tegoba s kralježnicom, te da iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da je kod tužitelja uslijed predmetnog štetnog događaja došlo do pogoršanja stanja na slabinskoj kralježnici, a što proizlazi i iz zaključka liječničkog povjerenstva koje mu 28. veljače 2022. nije priznalo da su promjene na slabinskoj kralježnici posljedica ozljede na radu. Sudski vještak je stoga u cijelosti ostao pri danom nalazu i mišljenju.

17.3. Tužitelj je podneskom od 11. travnja 2024., naveo da prihvaća očitovanje sudskog vještaka od 21. prosinca 2023., dok tuženik nije imao primjedaba na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka od 21. prosinca 2023. budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a nakon pisanog očitovanje sudskog vještaka od 23. ožujka 2023. stranke više nisu imale primjedbi.

18. Nadalje, na okolnost utvrđivanja težine nastalih povreda u predmetnom štetnom događaju, na ročištu glavne rasprave 20. siječnja 2025. (str. 317 – 318 spisa) saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke. Tužitelj tom prilikom u bitnome navodi da je 10. rujna 2021., u kasnim poslijepodnevnim satima, kao vozač autobusa ZET-a, broj 220. na stanici autobusa u Dugavama u Zagrebu izlazio iz vozačke kabine, te se poskliznuo na stepenicu koja se nalazi kraj kabine, i tom prilikom pao i udario leđima u rukohvat u autobusu, te pao na leđa, te je pri tome osjetio ogromnu bol u kralježnici i u desnoj nozi. Tužitelj ne može navesti neki određen razlog zašto se to dogodilo, ali navodi da to svakako nije bilo namjerno. Tužitelj dalje navodi da su mu putnici pomogli da ustane, odnosno da sjedne, te je odmah preko svog Centra obavijestio o ozljedi i osobno otišao na Hitnu. To se dogodilo negdje u sredini radnog vremena taj dan, te tužitelj nije nastavio voziti. Tužitelj navodi da je bio na bolovanju 6 mjeseci, te da je u tom razdoblju imao 30 fizikalnih terapija u 4 navrata, dakle ukupno 120 fizikalnih terapija. Na fizikalne terapije išao je osobnim automobilom, s obzirom da između mjesta njegovoga prebivališta u [adresa] i [adresa] gdje je obavljao terapiju nema javnog prijevoza, te da je to relacija od oko 39 kilometara u jednom smjeru. Navodi da je fizikalnu terapiju mogao obavljati i u Sesvetama, no to je tek oko 2 do 3 kilometra kraća relacija, a razlog zbog kojeg je izabrao [adresa] je preporuka njegovog liječnika, s obzirom da navedena bolnica ima i bazen. Tužitelj također navodi da prije predmetnog štetnog događaja nije imao nekih značajnijih problema sa kralježnicom, osim uobičajenih problema i uslijed dugog sjedenja, te da nije prolazio neke posebne terapije.

19. . Sud je iskaz tužitelja ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je suglasan sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka i priloženom dokumentacijom u spisu, osim u dijelu u kojem tužitelj navodi da nije imao ranijih problema sa kralježnicom, osim uobičajenih problema sa sjedenjem, te da nije prolazio neke posebne terapije, a to s obzirom da iz opsežne medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Igora Stipančića proizlazi da je tužitelj imao problema i liječio se zbog problema sa kralježnicom i prije predmetnog štetnog događaja.

20. Sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je utvrdio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima i priloženim ispravama, a stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

21. Slijedom provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je dana 10. rujna 2021., tužitelj kao zaposlenik osiguranika tuženika, Zagrebačkog električnog tramvaja, tijekom radnog vremena, obavljajući poslove svog radnog mjesta, vozača autobusa ZET-a, na autobusnoj liniji 220 Dugave - Glavni kolodvor, na autobusnoj stanici Dugave, oko 20,00 sati, izlazio iz vozačke kabine, te se poskliznuo na stepenicu koja se nalazi kraj kabine, i tom prilikom pao i udario leđima u rukohvat u autobusu, te pao na leđa, te je pri tome osjetio ogromnu bol u kralježnici i u desnoj nozi. Nakon toga su mu putnici pomogli da ustane i sjedne, te je zatim obavijestio nadležne osobe kod poslodavca, nije nastavio vožnju te se javio na hitni bolnički prijem. Sve to proizlazi iz priložene prijave ozljede na radu sa izjavom radnika, priloženih Povijesti bolesti Objedinjenog hitnog bolničkog prijema KBC Zagreb od 11. rujna 2021., dopisa ZET-a 31. svibnja 2023. (str. 266 spisa) i priloženog putnog naloga tužitelja (str. 267-268 spisa), te iskaza tužitelja. Tužitelju je navedena ozljeda priznata kao ozljeda na radu 19. listopada 2021., pri tome nije odlučno što liječničko povjerenstvo 28. veljače 2022. nije priznalo da su promjene na slabinskoj kralježnici tužitelja posljedica ozljede na radu.

21.1. Težinu i posljedice navedene ozljede pravilno je opisao sudski vještak, dr. Igor Stipančić u svom nalazu i mišljenju od 23. prosinca 2023. Sud je na temelju provedenog vještačenja utvrdio da je tužitelj je i prije ovog događaja imao dugogodišnje tegobe i provodio liječenje zbog tegoba sa kralježnicom, što nije posljedica ozljeđivanja u ovom događaju, stoga kod tužitelja nije došlo do smanjenja životne aktivnosti uslijed predmetne ozljede. Međutim, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka jasno proizlazi da je kod tužitelja uslijed navedene povrede došlo do potrebe za mirovanjem i za liječenjem, koje je prema preporukama liječnika neurologa uključivalo prije svega odlazak na fizikalne terapije, a tužitelj je nakon predmetne ozljede bio na bolovanju sljedećih šest mjeseci. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka. kojega je sud ocijenio vjerodostojnim, sud utvrđuje da je zbog zadobivene ozljede tužitelj trpio bol i strah te je trebao tuđu pomoć i njegu radi obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti. Sud na temelju provedenog medicinskog vještačenja po sudskom vještaku kirurgu dr. Igoru Stipančiću utvrđuje da je tužitelj u trenutku štetnog događaja trpio primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, zatim da je nakon predmetnog događaja trpio sekundarni strah kao posljedicu ozljede i to jakog intenziteta oko 1- 2 dana, srednjeg oko 3-4 dana i manjeg oko mjesec dana. Nadalje sud je na temelju mišljenja sudskog vještaka utvrdio da je tužitelj uslijed predmetnog štetnog događaja trpio bol jakog intenziteta u trajanju do 3 dana, srednjeg intenziteta oko 6 dana, a manjeg još oko 5 tjedana sveukupno. Sud je također na temelju provedenog vještačenja utvrdio da je tuđa pomoć tužitelju bila potrebna u ukupnom trajanju od 2 tjedna 2 sata na dan zbog mirovanja i nepodnošenja svakodnevnih životnih opterećenja, potom je trebao pomoć još 3 tjedna 3 puta tjedno po 2 sata, dakle sveukupno je tužitelju uslijed predmetne ozljede tuđa pomoć i njega bila potrebna 46 sati, a među strankama je nesporno da su istu tužitelju pružali ukućani.

22. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

23. Nadalje odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

24. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava. U postupku je temeljem izvedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj dana 10. rujna 2021., za vrijeme radnog vremena, obavljajući redovni radni zadatak vozača autobusa pretrpio opisanu ozljedu na radu, pri čemu je uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete odnosno ozljede tužitelju nedvojbeno utvrđena provedenim medicinskim vještačenjem.

25. Nadalje, prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pri tome poslodavac može biti oslobođen te odgovornosti ili mu se odgovornost može smanjiti ako je šteta nastala uslijed više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti njihove posljedice izbjeći, unatoč provedenim mjerama zaštite na radu. U ovom slučaju ne postoji niti jedan od razloga isključenja ili smanjenja poslodavčeve odgovornosti, odnosno nije utvrđena namjera ili krajnja nepažnja radnika, niti treće osobe, odnosno viša sila, stoga je neosnovan i prigovor tuženika o nepostojanju odgovornosti poslodavca za predmetnu ozljedu na radu, a sam tuženik ni na koji način nije dokazao okolnosti koje bi isključile odgovornost poslodavca. S obzirom da pasivna legitimacija tuženika nije sporna, odnosno da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja poslodavac tužitelja osiguran policom osiguranja tuženika broj 078700075538 koja uključuje i osiguranje prema djelatnicima do iznosa od 1.327.228,08 eura, to sukladno čl. 965. st. 1. ZOO-a tuženik kao osiguratelj poslodavca, odgovara za naknadu štete za koju je odgovoran poslodavac.

26. Slijedom navedenog, na temelju čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a, za nastalu ozljedu na radu tužitelju odgovara poslodavac, odnosno na temelju sklopljene police od osiguranja broj 078700075538 u skladu s čl. 965. st. 1. ZOO-a tuženik kao osiguratelj poslodavca.

27. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljene ozljede na radu. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

28. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.200,00 eura. Nadalje imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.000,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, a uzevši u obzir težinu ozljeda po opisanim kvalifikatornim okolnostima, sud je utvrdio u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 1.000,00 eura za pretrpljene bolove i u visini od 1.200,00 eura za pretrpljeni strah, stoga je na temelju čl. 1100. st. 2. ZOO-a naložio tuženiku isplatiti tužitelju po osnovi naknade neimovinske štete ukupan iznos od 2.200,00 eura.

29. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s izjavom tužitelja i nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 46 sati. S obzirom da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 3,00 eura po satu kako je predložio tužitelj, smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike te visoku stopu inflacije u Republici Hrvatskoj, slijedom čega je sud tužitelju dosudio s ove osnove, za 46 sati tuđe pomoći i njege, ukupan iznos od 138,00 eura.

30. Nadalje, u pogledu zahtjeva tužitelja za naknadom imovinske štete po osnovi troškova liječenja odlaskom na fizikalne terapije, kao posljedice predmetne ozljede na radu. Sud je utvrdio da iz priložene medicinske dokumentacije, prije svega povijesti bolesti od KBC Zagreb od 6. listopada 2021. (str. 15 spisa), i od 1. prosinca 2021. (str. 19 spisa), te iz Specijalističkih nalaza Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske toplice od 15. studenoga 2021. (str. 17-18 spisa), od 9. prosinca 2021. (str. 20-21 spisa), od 10. siječnja 2022. (str. 22-23 spisa), te od 8. veljače 2022. (str. 25-26 spisa), jasno proizlazi da je razlog dolaska tužitelja na fizikalne terapije ozljeda nastala uslijed pada prilikom obavljanja poslova radnog mjesta vozača, što se izričito navodi u predmetnim specijalističkim nalazima Specijalne bolnice Varaždinske Toplice, iako je tužitelj i ranije imao probleme i tegobe sa lumbalnom kralježnicom. Navedeno proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 23. prosinca 2023. u kojem se navodi da je tužitelju uslijed predmetne ozljede nastala potreba za mirovanjem i liječenjem koje je uključivalo fizikalne terapije.

31. Sud je stoga utvrdio, da je, unatoč tome što je tužitelj i prije predmetne ozljede, imao tegobe odnosno degenerativne promjene na cijeloj kralježnici (vratnoj, prsnoj i slabinskoj) koje nisu posljedica ozljeđivanja u ovom događaju, liječenje tužitelja fizikalnim terapijama od 20. prosinca 2021. do 31. svibnja 2023. uzrokovano je upravo predmetnom ozljedom na radu, što proizlazi iz gore navedene medicinske dokumentacije. Slijedom navedenoga predmetne fizikalne terapije određene su i provedene prije svega radi otklanjanje posljedica ozljede na radu tužitelja od 10. rujna 2021.

32. S obzirom da tuženik, kao osiguratelj poslodavca, na temelju članka 965. ZOO-a i članka 111. ZR-a odgovara tužitelju za pretrpljenu ozljedu na radu, na temelju članka 1095. st. 1. ZOO-a, dužan je tuženiku naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove u vezi toga, pa tako i troškove koje je tužitelj imao u vezi odlaska na fizikalne terapije, u svrhu liječenja od predmetne ozljede na radu, kako je ranije obrazloženo.

33. Tužitelj potražuje trošak odlaska na fizikalne terapije navodeći da od tužiteljeva prebivališta to Specijalne bolnice Varaždinske toplice ne postoji organizirani javni prijevoz, te da je udaljenost između istih oko 39 kilometara u jednom smjeru, pa je za 120 terapija tužitelj osobnim automobilom prešao 9360 kilometara, te potražuje 30% od aktualne cijene benzina, odnosno 0.42 eura po kilometru, što ukupno iznosi 3.931,20 eura.

34. Sud je, radi ubrzanja postupka, i u skladu sa načelom ekonomičnosti, uvidom u aplikaciju Google Maps utvrdio da je točno da je udaljenost između tužiteljevog prebivališta, prema podacima u spisu, [adresa], i Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice, Trg Svetog Martina 1, oko 39 kilometara, odnosno prema aplikaciji točno 38,9 kilometara putem E65/E71. Prilikom provjere moguće linije javnog prijevoza na navedenoj relaciji, aplikacija Google Maps ne nudi niti jednu opciju. S obzirom da je sud ocijenio da bi utvrđivanje točne visine naknade imovinske štete koju je tužitelj pretrpio uslijed troškova putovanja na fizikalne terapije bilo skopčano sa nerazmjernim poteškoćama, sud je visinu ove naknade odredio sukladno članku 223. St. 1. ZPP-a po slobodnoj ocjeni, pri čemu je ocijenio osnovanim iznos zatražene naknade po prijeđenom kilometru u visini od 0,42 eura, kao 30% cijene od aktualne cijene jedne litre benzina od 1,40 eura, kako je, između ostaloga propisano i odredbom Tbr. 50 toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: OT) kada se radi o naknadi troškova odvjetnika.

35. S obzirom da je sud utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 20. prosinca 2021. do 31. svibnja 2023., radi liječenja od predmetne ozljede na radu, išao na fizikalne terapije, i to ukupno 120 dana, da je iste obavljao u Specijalnoj bolnici Varaždinske Toplice, do koje nije imao dostupnog javnog prijevoza, pa je koristio svoj osobni automobil, te da je udaljenost između njegovog prebivališta i navedene bolnice 39 kilometara u jednom smjeru, odnosno 78 kilometara u oba smjera, da je time za 120 terapija prešao 9.360 kilometara, pa da mu, prema utvrđenoj cijeni naknade prijevoza osobnim automobilom od 0,42 eura po prijeđenom kilometru, pripada ukupno 3.931,20 eura naknade imovinske štete nastale uslijed liječenja od predmetne ozljede na temelju čl. 1095. st. 1. ZOO-a, stoga je zahtjev tužitelja i u navedenom dijelu osnovan.

36. Imajući u vidu sve navedeno ovaj sud smatra da tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 2.200,00 eura, od čega za pretrpljene bolove 1.200,00 eura, a za pretrpljeni strah 1.000,00 eura, zatim na ime imovinske štete po osnovi pružene tuđe pomoći i njege 138,00 eura, te na ime imovinske štete po osnovi naknade troškova liječenja odlaskom na fizikalne terapije ukupno 3.931,20 eura.

37. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom da tužitelj na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete potražuje zakonsku kamatu počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 27. siječnja 2022. pa do isplate, sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate na dosuđen iznos naknade neimovinske štete u iznosu od 2.200,00 eura ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

38. U odnosu na zatraženi tijek kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete po osnovi pružene tuđe pomoći i njege, koji je tužitelj postavio od podnošenja odštetnog zahtjeva 27. siječnja 2022., utvrđuje se da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 27. siječnja 2022. do presuđenja dana 5. ožujka 2025.

39. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, prema kojoj jedna stranka nadoknađuje sve troškove protivne stranke ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da je tužitelj u ovom predmetu uspio u cijelosti sa svojim zahtjevom za naknadom imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 6.269,20 eura, osim u neznatnom dijelu glede čega nisu nastali posebni troškovi (za dio zatezne kamate) dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno čl. 155. ZPP-a i prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, nastavno: OT), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku.

40. S obzirom da je vrijednost predmeta spora u ovom predmetu određena između 1.327,01 eura i 13.272,00 eura, to je sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje u postupku određena u visini od 100 bodova, a uzevši u obzir da je vrijednost jednog boda prema Tbr. 54 OT 2,00 eura, to je tužitelju u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav tužbe od 27. veljače 2022. u visini od 200,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav dva neobrazložena podneska, od 10. ožujka 2023. i 20., travnja 2023., kojima dostavlja daljnju medicinsku dokumentaciju, u visini od po 50,00 eura za svaki (Tbr. 8/4 OT), za sastav obrazloženog podneska od 8. siječnja 2024. kojim proširuje tužbeni zahtjev i dostavlja medicinsku dokumentaciju u visini od 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 22. siječnja 2024. kojim se očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka u visini od 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), te za zastupanje na ročištima 25. travnja 2023., 4. prosinca 2024. i 20. siječnja 2025., za svako u visini od po 200,00 eura (Tbr 9/1 OT), dok mu je djelomično priznat trošak sastava podneska od 11. travnja 2024. i to kao neobrazloženog podneska, u visini od 50,00 eura (Tbr. 8/4 OT), s obzirom da istim samo konačno specificira tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, stoga se ne radi o obrazloženom podnesku. Na temelju čl. 155. ZPP-a tužitelju nije priznat zatraženi trošak podneska od 28. travnja 2023., s obzirom da istim samo dostavlja potvrdu uplate predujma za provođenje medicinskog vještačenja, što sud provjerava po službenog dužnosti putem računovodstvene službe, stoga navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje ovoga postupka.

41. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni parnični trošak u visini od 1.350,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 337,50 eura na ime PDV-a po stopi od 25% (Tbr 46.OT), što sveukupno iznosi 1.687,50 eura, odnosno uvećano za trošak provedenog financijskog vještačenja koji je predujmio tužitelji u visini od 265,45 eura, sveukupno 1.952,95 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici, dok je u preostalom zatraženom iznosu od ukupno 250,00 eura, zahtjev za naknadom parničnog troška tužitelja odbijen.

42. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

43. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 5. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku