Poslovni broj: Usž-3927/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GALIĆ d.o.o., Kutjevo, Republike Hrvatske 125, zastupanog po zakonskom zastupniku AJ, direktoru, a istoga zastupa opunomoćenik Tomislav Sadrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Batarelo Dvojković Vuchetich d.o.o. Zagreb, Ulica kralja Držislava 8, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, radi povrata sredstava, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 Us I-1026/2022-20 od 12. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 Us I- 1026/2022-20 od 12. listopada 2023.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-034-08/21-01/456, URBROJ: 525-04/124- 22-6 od 22. srpnja 2022. i odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 320-01/15-07-05-06/0046, URBROJ: 343-1302/01-21-0051 od 15. srpnja 2021.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-034-08/21- 01/456, URBROJ: 525-04/124-22-6 od 22. srpnja 2022. i odluka o povratu sredstava Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija za plaćanje), KLASA: 320-01/15-07-05-06/0046, URBROJ: 343-1302/01-21-0051 od 15. srpnja 2021. (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.866,41 eura u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora odbija.

2. Rješenjem tuženika od 22. srpnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanje od 15. srpnja 2021.

3. Navedenom odlukom o povratu naloženo je tužitelju da u roku od 60 dana od dana dostave te odluke uplatiti iznos od 10.047.442,29 kuna, uz obračun zakonskih zateznih kamata u slučaju nepoštivanja roka i uz mogućnost poravnanja sa sredstvima koja mu još nisu isplaćena, a sve pod prijetnjom ovrhe. Riješeno je da žalba ne odgađa izvršenje odluke te da ista stupa na snagu danom donošenja.

4. Tuženik pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga.

4.1. Ističe da prvostupanjski sud sva svoja ključna utvrđenja i zaključke nekritički i u cijelosti preuzima iz nepravomoćne presude prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI- 1025/2022 od 31. svibnja 2023., a kojom presudom su poništeni Odluka Agencije za plaćanja KLASA: 320-01/15-07-05-06/0046, URBROJ: 343-1302/01-21-0050 od 14 srpnja 2021. kojom je poništena odluka o odobrenju projekta tužitelja za ulaganja u sektoru vina, KLASA: 320-01/15-07-05-06/0046, URBROJ: 343-1302/01-21- 0050 od 16. svibnja 2016. i rješenje tuženika KLASA: UP/II-034-08/21-01/455, URBROJ: 525- 04/124-22-12 od 22. srpnja 2022. o žalbi protiv te odluke. Smatra da prvostupanjski sud nije obrazložio razloge zbog kojih nije prihvatio navode iz njegova podneska od 21. rujna 2023. te se zbog navedenog propusta prvostupanjska presuda ne može ispitati.

4.2. Dalje navodi da je nesporna činjenica da je tužitelj izvođenje radova na ulaganju koje je predmet sufinanciranja na javnom natječaju povjerio ponuditelju koji u vrijeme ugovaranja radova nije bio sposoban samostalno izvesti radove, nego je izvođenje svih radova podugovorio s podizvođačima, a od kojih podizvođača je pretežiti dio radova, dakle kao glavni podizvođač, izvršilo trgovačko društvo čiji je vlasnik sin vlasnika tužitelja. Smatra da su tužitelju ključne činjenice oko sposobnosti samog ponuditelja za izvođenje ugovorenih radova te podugovoranja podizvođača bile ili morale biti poznate već u vrijeme samog ugovaranja radova, dakle prije podnošenja zahtjeva za potporu na javni natječaj, a svakako nakon donošenja odluke o odobrenju projekta jer je vlasnik ponuditelja ujedno i zaposlenik glavnog podizvođača u vrijeme izvođenja radova i u razdoblju kada je i sam vlasnik tužitelja bio i vlasnik istog glavnog podizvođača, dakle prije nego što je vlasnik tužitelja svoje vlasničke udjele u glavnom podizvođaču prenio na svoga sina.

4.3. Citirajući članak 17. stavak 3. točku f) Pravilnika o provedbi mjere Ulaganja u vinarije i marketing vina iz Nacionalnog programa pomoći sektoru vina 2014. - 2018. ("Narodne novine", 49/15., 23/16., 73/17., 39/18. i 118/18., dalje: Pravilnik), ističe da su bili ispunjeni uvjeti za poništenje odluke o dodjeli sredstava potpore, a posljedično i obvezi povrata istih jer tužitelj nije postupio sukladno obvezi iz citirane odredbe, odnosno o navedenim činjenicama nije u pisanom obliku izvijestio Agenciju za plaćanja od dana zaprimanja odluke o odobrenju projekta i tijekom sljedećih pet godina od datuma konačne isplate od strane Agencije za plaćanja, već je ista do navedenih saznanja došla naknadno povodom anonimne kaznene prijave od 6. veljače 2019.

4.4. Osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da Pravilnik ne određuje i ne sadrži jasne kriterije na temelju kojih bi se učinio odrediv pojam „sukob interesa“, a što može otvoriti pitanje pravne sigurnosti prilikom (pre)ekstenzivnog tumačenja obveze iz članka 17. stavka 3. točke f) Pravilnika, kao i pitanje moraju li korisnici snositi sav teret posljedica nedorečenosti tada važećeg Pravilnika po pitanju sukoba interesa. Ovo iz razloga jer je u upravnom postupku utvrđeno da je tužitelj propustio u pisanom obliku izvijestiti Agenciju za plaćanja o situaciji mogućeg sukoba interesa koja proizlazi iz činjenice da ugovorene radove koji su predmet sufinanciranja uopće ne izvodi neposredno ugovoreni ponuditelj, za kojeg je prilikom provjera ponuda ponuditelja utvrđeno da s tužiteljem nije u sukobu interesa, nego posredstvom više podizvođača, od kojih se, još k tome kao glavni podizvođač, na lokaciji ulaganja u posao uvodi trgovačko društvo čiji je vlasnik sin tužitelja. Obveza pisanog izvještavanja Agencije za plaćanja iz članka 17. stavka 3. točke f) Pravilnika odnosi se na bilo koju situaciju mogućeg sukoba interesa, a ne, kako pogrešno utvrđuje Sud, samo sukobu interesa podnositelja/korisnika i ponuditelja.

4.5. Tuženik dalje navodi da je pojam „sukob interesa“ sam po sebi pravni standard i sa sobom nosi univerzalna pravila i načela postupanja te se sam pojam kao takav ne treba posebno definirati, odnosno isti upravo predstavlja osnovni „kriterij“ za postupanje. Smatra da je u Pravilniku zabrana sukoba interesa jasno navedena, kao i obveza prijave svake situacije mogućeg sukoba interesa, stoga pojam „sukoba interesa“, kao osnovnog kriterija postupanja, ne može biti u potpunosti zanemaren, sve i da je izostalo prethodno definiranje njegovog dosega, nego se upravo iz navedenog razloga mora sagledati i pravno tumačiti u skladu sa svrhom propisa, analogno, teleološki i pravno multidisciplinarno. Ističe da je takav pristup primijenjen prilikom donošenja poništenih odluka Agencije za plaćanja i njegovog rješenja te da su u obzir uzete i okolnosti konkretnog slučaja, a koje u ovom slučaju tužitelja upravo navode na zaključak da se u situaciji naknadnog uvođenja u posao, u ulozi glavnog podizvođača, trgovačkog društva čiji je vlasnik sin tužitelja radi o situaciji mogućeg sukoba interesa za koji postoji obveza iz članka 17. stavka 3. točke f) Pravilnika.

4.6. Protivi se i visini dosuđenog troška iz točke III. pobijane prvostupanjske presude.

4.7. Tuženik predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da je prvostupanjska presuda valjano obrazložena i njome nije počinjena procesna povreda. Smatra da je primjenjivi Pravilnik u članku 14. stavku 12. definirao sukob interesa samo u vezi odnosa korisnik

– izvođač te se stoga i članak 17. stavak 3. točka f) Pravilnika odnosi samo na taj odnos. Pravilnik nije pojmom sukoba interesa obuhvatio podizvođače. Smatra da pojam sukoba interesa mora biti jasno definiran u skladu s načelom zakonitosti te isti ne predstavlja nekakav pravni standard kojeg bi tuženik mogao primjenjivati kako mu se prohtije. Predlaže odbiti žalbu.

6. Žalba je osnovana.

7. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je odlukom Agencije za plaćanje, KLASA: 320- 01/15-07-05-06/0046, URBROJ: 343-0904/01-16-007 od 16. svibnja 2016. odobren projekt tužitelja iz mjere Ulaganja u vinarije i marketing vina za provedbu projekta „Izgradnja podruma za proizvodnju vina s popratnim sadržajima", u sklopu mjere Ulaganja u vinarije i marketing vina za podnositelja, kojom je odobrena potpora u maksimalnom iznosu od 10.047.442,29 kuna (dalje: odluka o odobrenju projekta od 16. svibnja 2016.).

9. Odlukom Agencije za plaćanje, KLASA: 320-01/15-07-05-06/0046, URBROJ: 343-1302/01-21-0050 od 14. srpnja 2021. (dalje: odluka o poništenju od 14. srpnja 2021.) poništena je odluka o odobrenju projekta od 16. svibnja 2016. te je ista potvrđena rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-034-08/21-01/455, URBROJ: 525- 04/124-22-12 od 22. srpnja 2022.

10. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti sukladno članku 144. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“, 118/18., 42/20., 127/20. i 52/21.; dalje: Zakon o poljoprivredi) nakon što je Agencija za plaćanje zaprimila anonimnu kaznenu prijavu od 6. veljače 2019. protiv tužitelja za kazneno djelo subvencijske prijevare. U upravnom postupku pribavljeno je izvješće Europskog ureda za borbu protiv prijevara, broj: OC/2019/0464/A4, očitovanje tužitelja od 22. siječnja 2021. te je izvršen uvid u javno dostupne registre i podatke.

10.1. Utvrđeno je da je FJ, osnivač tužitelja, u srodstvu u uspravnoj liniji (otac- sin) s DJ, jedinim članom trgovačkog društva PRESOFLEX GRADNJA d.o.o., koje trgovačko društvo je kao podizvođač izvršavalo najveću vrijednost radova na projektu za koji je tužitelj podnio zahtjev za dodjelu javne potpore. Također, FJ prethodno je bio i jedini osnivač društva PRESOFLEX GRADNJA d.o.o. u razdoblju od 16. siječnja 2006. do 15. travnja 2011. te osoba ovlaštena za zastupanje tog društva od 10. lipnja 2005. do 19. veljače 2009. te od 22. veljače 2010. do 15. travnja 2011.

10.2. Tužitelj je u zahtjevu za dodjelu javne potpore kao odabranog ponuditelja naznačio ponudu trgovačkog društva PAENULA d.o.o. za izvršenje potrebnih radova. Odbrano društvo ponuditelja PAENULA d.o.o. nije samostalno izvelo radove na projektu, već je za izvođenje svih radova angažiralo podizvođače, ukupno njih pet, od kojih je jedan, s najvišom vrijednosti izvedenih radova, više od 65%, PRESOFLEX GRADNJA d.o.o. Trgovačko društvo PAENULA GRADNJA d.o.o. nije imalo kapaciteta za izvođenje radova na izgradnji vinskog podruma, nije imalo zaposlenika osim LJ, direktora te nije imalo građevinsku opremu.

10.3. U očitovanju u od 22. siječnja 2021. tužitelj je potvrdio da je u tijeku provedbe projekta došao do saznanja da postoje podizvođači, no da on nije sklapao ni sudjelovao u sklapanju dodatnih ugovora o građenju s drugim podizvođačima, već je isto činilo trgovačko društvo PAENULA d.o.o, izvođač, u okviru svojih ovlaštenja. Potvrdio je i da postoji rodbinska povezanost između FJ i DJ te da se radi o srodničkoj povezanosti u uspravnoj liniji, odnos otac i sin. Ističe da je Pravilnikom i natječajem zabranjen sukob interesa između podnositelja i ponuditelja (izvođača), a ne i podnositelja i podizvođača.

11. Tuženik i Agencija za plaćanje smatraju da slučaj u kojem ponuditelj dodijeli radove podizvođaču, čiji jedini član je povezan s osnivačem podnositelja posredstvom fizičkih osoba u prvom stupnju srodstva (odnos otac-sin), također predstavlja sukob interesa jer se takav poslovni odnos može uspostavljati i s ciljem zaobilaženja načela sukoba interesa te je kao takav ujedno i protivan svrsi i smislu odredbi Pravilnika. Stoga se u konkretnom slučaju podnositelj, tužitelj i podizvođač smatraju povezanim poduzećima, a time i na strani tužitelja u odnosu sa podizvođačem postoji sukob interesa u smislu članka 14. stavka 12. Pravilnika. Tužitelj je sukladno članku 17. stavku 3. točki f) Pravilnika bio dužan izvijesti Agenciju za plaćanja u pisanom obliku o bilo kojoj situaciji mogućeg sukoba interesa, a upravo takvu moguću situaciju sukoba interesa predstavlja ovaj konkretni slučaj u kojem je kao podizvođač u posao uvedeno trgovačko društvo čiji je jedini član sina osnivača trgovačkog društva koje je podnositelj prijave (naručitelj radova)

12. Stav je prvostupanjskog suda da prethodno pitanje za odlučivanje o zakonitosti odluke o povratu sredstava jest zakonitost odluke Agencije za plaćanje o poništenju od 14. srpnja 2021. kojom je poništena odluka Agencije o odobrenju projekta od 16. svibnja 2016. jer bez iste odluke pravno ne može egzistirati niti odluka o povratu.

13. Uvidom u predmet Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1025/2022, prvostupanjski sud je utvrdio da su rješenje tuženika od 22. srpnja 2022. i odluka Agencije o poništenju od 14. srpnja 2021. poništeni nepravomoćnom presudom, poslovni broj: Usl-102572022-14 od 31. svibnja 2023., a predmet kojeg spora su bila identična pravna pitanja kao i u konkretnom slučaju. U obrazloženju prvostupanjske presude od 31. svibnja 2023. se navodi da Pravilnik ne sadržava definiciju pojma sukoba interesa, niti propisuje odgovarajuću primjenu drugih propisa kojima se regulira ovaj pravni institut, a što je nužno da bi korisnik prijavljivao situacije u kojima je moguć sukob interesa. Tada važeći Pravilnik ne sadržava takve odredbe (osim u odnosu korisnika (podnositelja) i ponuditelja, a što može otvoriti pitanje pravne sigurnosti prilikom (pre)ekstenzivnog tumačenja ove obveze kao i pitanje moraju li korisnici snositi sav teret posljedica nedorečenosti tada važećeg Pravilnika po pitanju sukobu interesa. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je zaključio da obrazloženje u pogledu sukoba interesa koje su dali tuženik i Agencija za plaćanja ne predstavlja valjanu osnovu za donošenje odluke po članku 17. stavku 5. i članku 28. stavku 1. Pravilnika pa posljedično tome niti za odluku o povratu sredstava predviđenu člankom 33. stavkom 2. Pravilnika i člankom 144. stavkom 1. i 2. Zakona o poljoprivredi.

14. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio stajalište iz presude od 31. svibnja 2023.

15. U prosuđivanju izvedenih dokaza, ovaj Sud ne nalazi uvjerljive i logički opravdane razloge za pravnu i činjeničnu osnovu koja je utvrđena u prvostupanjskom upravnom sporu.

16. Člankom 144. stavkom 1. Zakona o poljoprivredi je propisano da u slučaju neopravdanih plaćanja, Agencija korisnicima izdaje odluku o povratu sredstava u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) br. 1306/2013. Prema stavku 2. postavku 1. istog članka Agencija za plaćanja donosi odluku o povratu sredstava kojom od korisnika zahtijeva povrat isplaćenih sredstava u sljedećim slučajevima kada je korisnik ostvario sredstva na temelju netočnih podataka i/ili ako ih je ostvario protivno uvjetima i odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega.

17. Člankom 14. stavkom 9. Pravilnika propisano je da podnositelj ne smije pribavljati ponude od ponuditelja roba, radova i/ili usluga s kojima je povezan vlasničkim odnosima. Isto tako ponuditelji ne smiju biti međusobno povezani vlasničkim odnosima u istom ulaganju. Pod pojmom ponuditelja smatra se poslovni subjekt koji je dostavio ponudu za to ulaganje. Stavkom 12. istog članka Pravilnika propisano je da će Agencija za plaćanja utvrditi da prijava ne udovoljava uvjetima ako se tijekom provjere ponuda utvrdi da su informacije dostavljene od strane podnositelja i/ili ponuditelja lažne ili pogrešne, da su cijene u dostavljenim ponudama namjerno uvećane, da postoji sukob interesa između podnositelja i ponuditelja te sukob interesa između ponuditelja u istom ulaganju ili su umjetno stvoreni uvjeti za dobivanje potpore. 18. Člankom 17. stavkom 3. točkom f) Pravilnika propisana je obveza podnositelja da izvijesti Agenciju za plaćanja u pisanom obliku o bilo kojoj situaciji mogućeg sukoba interesa od dana zaprimanja Odluke o odobrenju projekta i tijekom sljedećih pet godina od datuma konačne isplate od strane Agencije za plaćanja.

19. Sukladno članku 33. stavku 1. Pravilnika, ukoliko se utvrdi da je korisnik postupao protivno odredbama ovog Pravilnika i pravilima korištenja sredstava za mjeru ulaganja, odnosno u slučaju utvrđene nepravilnosti, Agencija za plaćanja će od korisnika zatražiti povrat sredstava na temelju odluke o povratu sredstava.

20. Odlukom o odobrenju projekta od 16. svibnja 2016. propisana je obveza tužitelja da između ostaloga izvijesti Agenciju za plaćanje u pisanom obliku o bilo kojoj situaciji mogućeg sukoba interesa od dana izdavanja odluke o odobrenju projekta i tijekom sljedećih pet godina od datuma konačne isplate. Istom je također propisano da će u slučaju utvrđene nepravilnosti, agencija za plaćanje od korisnika zatražiti povrat sredstva na temelju odluke o povratu sredstava.

21. Prema naprijed navedenim odredbama Zakona, Pravilnika i Odluke o odobrenju projekta proizlazi da je Agencija za plaćanje ovlaštena tražiti povrat sredstava u slučajevima kada ih je korisnik ostvario protivno uvjetima i odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega, odnosno ako se utvrdi da je korisnik postupao protivno odredbama Pravilnika i pravilima korištenja sredstava za mjeru ulaganja. Jedan od tih slučajeva propisan je i člankom 17. stavkom 3. točkom f) Pravilnika kojim je propisana obveza podnositelja da izvijesti Agenciju za plaćanja u pisanom obliku o bilo kojoj situaciji mogućeg sukoba interesa, a u slučaju da korisnik propusti obavijestiti Agenciju za plaćanje, ista je ovlaštena ovlaštena tražiti povrat sredstava.

22. Obveza pisanog izvještavanja Agencije za plaćanja iz članka 17. stavka 3. točke f) Pravilnika odnosi se na bilo koju situaciju mogućeg sukoba interesa i to u razdoblju tijekom sljedećih pet godina od datuma konačne isplate od strane Agencije za plaćanja, dakle i u fazi izvođenje radova na ulaganju koje je predmet sufinanciranja na javnom natječaju. S obzirom na to da izvođenje navedenih radova izvođač, ponuditelj može povjeriti drugim osobama, tzv. podizvođačima, ovaj Sud smatra da se sukob interesa definiran u članku 14. stavku 9. Pravilnika odnosi i na odnos podnositelja i podizvođača, a u upravo u cilju da bi se spriječilo zaobilaženje načela zabrane sukoba interesa podnositelja i ponuditelja kako se navodi u članku 14. stavku 12. Pravilnika te kako bi se ispunila svrha i cilj predmetne norme o zabrani sukoba interesa podnositelja i ponuditelja.

23. Što se tiče same definicije sukoba interesa ovaj Sud ističe da je prema članku 12. stavku 1. Konvencije ujedinjenih naroda protiv korupcije (Zakon o potvrđivanju Konvencije UN protiv korupcije, „Narodne novine“ Međunarodni ugovori, 2/05.) svaka država stranka dužna, u skladu s temeljnim načelima svoga domaćeg prava, poduzeti mjere u cilju sprječavanja korupcije u vezi s privatnim sektorom, ojačati računovodstvene i revizijske standarde u privatnom sektoru te, kad je to primjereno, uvesti djelotvorne, razmjerne i odvraćavajuće građanskopravne, upravnopravne i kaznenopravne sankcije za slučajeve nepoštivanja takvih mjera.

23.1. Zakonske definicije pojma „sukob interesa“ prvenstveno se odnose na situacije u kojima se, s jedne strane, nalazi dužnosnik ili pravna osoba javnog prava, a s druge privatni interes (Zakon o sprječavanju sukoba interesa, Zakon o javnoj nabavi, Zakon o obvezama i pravima državnih dužnosnika i dr.) te takav sukob definiraju kao situaciju u kojoj su privatni interesi dužnosnika u sukobu s javnim interesom. S obzirom na to da brojni drugi zakoni i propisi, sadržajno neposredno nevezani za obnašanja javnih funkcija, sadrže i odredbe o sprječavanju sukoba interesa bez posebnog definiranja što taj sukob obuhvaća, prema mišljenju ovog Suda gore navedena definicija pojma „sukob interesa“ na odgovarajući se način primjenjuje i u drugim situacijama koje se odnose na mogućnost postojanja sukoba interesa , uključujući postupke koji se tiču dodjele potpora i dozvola koje odobravaju državne vlasti u svrhu obavljanja poslovnih djelatnosti.

23.2. Upravo iz navedenog razloga je člankom 14. stavkom 12. Pravilnika propisano da će Agencija za plaćanje utvrditi da prijava ne udovoljava uvjetima ako se tijekom provjere ponuda utvrdi da postoji sukob interesa između podnositelja i ponuditelja.

24. U upravnom postupku kao i u upravnom sporu nesporno je utvrđeno da je tužitelj izvođenje radova na ulaganju, koje je predmet sufinanciranja na javnom natječaju, povjerio ponuditelju koji u vrijeme ugovaranja radova nije bio sposoban samostalno izvesti radove, nego je izvođenje svih radova podugovorio sa podizvođačima. Podizvođač koji je izvršio pretežit dio radova bilo je trgovačko društvo PRESOFLEX GRADNJA d.o.o. čiji je jedini član, DJ, sin tužitelja. Nesporni su i podaci o povezanosti tužitelja s podizvođačem, budući da je u prethodnom razdoblju FJ bio i osnivač i osoba ovlaštena za zastupanje istog tog podizvođača.

25. Uvidom u e-spis, ovaj Sud je utvrdio da je presuda prvostupanjskog suda, poslovni broj: Usl- 1025/2022-14 od 31. svibnja 2023. poništena ovosudnom presudom poslovni broj: Usž-2737/2023 od 5. ožujka 2025. te je istom odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 22. srpnja 2022. i odluke o poništenju od 16. svibnja 2016.

26. Budući da je nesporna činjenica da je u posao izvođenja radova koje je sufinancirano iz javnih sredstava kao podizvođač uvedeno trgovačko društvo čiji je jedini član sin osnivača trgovačkog društva koje je podnositelj (naručitelj radova), a koja osoba je ujedno bio i osnivač i osoba ovlaštena za zastupanje istog tog podizvođača, stav je ovog Suda da u konkretnom slučaju postoji sukob interesa. Ovaj Sud ne nalazi logičnim i životnim da tužitelj kao gospodarstvenik i korisnik javnih sredstava nije smatrao mogućim sukobom interesa situaciju u kojoj radove sufinancirane iz javnih sredstava u vrijednosti od 10.047.442,29 kuna u pretežitom dijelu od 65% izvodi trgovačko društvo čiji je jedini član DJ, sin osnivača tužitelja.

27. Zbog navedenih razloga ovaj Sud smatra da je postojala obveza tužitelja iz članka 17. stavka 3. točke f) Pravilnika i Odluke o odobrenju projekta od 16. svibnja 2016. da izvijesti Agenciju za plaćanje u pisanom obliku o bilo kojoj situaciji mogućeg sukoba interesa. S obzirom da navedenoj obvezi tužitelj nije udovoljio, navedeni propust predstavlja nepravilnost koja za posljedicu ima povrat sredstava.

28. Stoga ovaj Sud ocjenjuje da je zakonito postupilo javnopravno tijelo, kada je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, naložio tužitelju povrat isplaćene potpore, a osporeno rješenje sadrži dostatne, razumljive i obrazložene razloge rješavanja upravne stvari uključujući i one vezano za ocjenu žalbenih navoda, a koji imaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu.

29. Zbog navedenih razloga ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu ocijeniti zakonitom, slijedom čega je valjalo prvostupanjsku presudu poništiti i odbiti tužbeni zahtjev.

30. Stoga je na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a valjalo poništiti prvostupanjsku presudu i na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev (točke I. i II. izreke).

31. Budući da je tužitelj izgubio spor, to je u smislu članka 79. stavka 4. ZUS-a, valjalo odbiti tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka III. izreke).

U Zagrebu 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić