Poslovni broj: Usž-229/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĆG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Josip Giljanović, odvjetnik u Splitu, Put Skalica 35, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Ulica grada Vukovara 54, OIB: 28454963989, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1748/2024-4 od 30. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1748/2024-4 od 30. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke obustavljen je upravni spor te je u točki II. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.
2. Tuženik žalbom osporava točku II. izreke rješenja smatrajući da je odluka donesena protivno članku 144. i članku 148. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Ističe da je bio ovlašten donijeti rješenje neovisno o vođenju upravnog spora te da u pravilu, u slučajevima obustave upravnog spora, tužitelju ne pripada naknada troškova jer nije odlučivano o meritumu stvari. U tom smislu se poziva na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1830/2018-2 od 18. listopada 2018. i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2561/2018 od 19. lipnja 2019. Ističe da u konkretnom slučaju sud nije meritorno riješio upravnu stvar jer tužba nije bila usmjerena na osporavanje rješenja, već je podnesena zbog njegovog nedonošenja. Stoga odluku o troškovima smatra nelegitimnom, odnosno da se istom ne postiže pravičnost i ujednačenost sudske prakse. Predlaže poništiti točku II. izreke rješenja i odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
3. Tužiteljica, iako uredno pozvana, nije odgovorila na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući točku II. izreke rješenja Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, a stavkom 2. da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koji imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
7. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora (stavak 6. istog članka 147.).
8. Iz obrazloženja osporenog rješenja i sudskog spisa proizlazi da je tužiteljica 10. srpnja 2024. podnijela tužbu radi šutnje uprave; da u tužbi navodi da nije odlučeno o njezinom zahtjevu; da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je o zahtjevu tužiteljice odlučeno rješenjem KLASA: UP/I-009-01/24-02/21, URBROJ: 567-04-02/04-24-02 od 3. rujna 2024. te da je u odgovoru na tužbu priložio presliku navedenog rješenja.
9. Prvostupanjski sud je pozivom na članak 106. stavak 1. točku 2. ZUS-a obustavio upravni spor jer su nastupili razlozi propisani člankom 103. stavkom 1. ZUS- a, dakle da je tuženik u tijeku spora u cijelosti postupio prema tužbenom zahtjevu i odlučio o zahtjevu tužiteljice. Prvostupanjski sud je dosudio tužiteljici trošak upravnog spora pozivajući se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1992/21-2 od 9. lipnja 2021. i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2291/2018 od 19. lipnja 2018., u kojima je izraženo shvaćanje da tužitelju pripada naknada troškova upravnog spora u slučaju njegove obustave.
10. S obzirom na to da je sud točkom I. izreke rješenja obustavio spor, tužiteljica je uspjela u upravnom sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavka 1. i stavka 2. te članka 147. stavka 1. i stavka 6. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora i to zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura, u skladu s Tbr. 27/1. alinejom 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", 138/23. – dalje: Tarifa).
11. Suprotno žalbenom prigovoru tuženika, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj: U-III-2291/18 od 19. lipnja 2019. razmatrao pitanje povrede prava na pristup sudu zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/01., 85/10. i 05/14. – dalje: Ustav) zbog toga što je tužitelju uskraćeno pravo na naknadu troškova upravnog spora ako je upravni spor obustavljen. U navedenoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske je izrazio pravno shvaćanje prema kojem kada stranka opravdano pokrene upravni spor, uskraćivanje prava na naknadu troškova spora koji je obustavljen, nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, nije razmjerno legitimnom cilju kojem teži članak 79. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) i njegova primjena bi rezultirala ograničenjem koje bi umanjilo samu bit prava na pristup sudu zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
12. Imajući na umu da je tužiteljica tužbu podnijela zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o njezinom zahtjevu te da je tuženik o istome odlučio tek nakon podnošenja predmetne tužbe, primjenjujući pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske na konkretan predmet, tuženiku je pravilno naloženo da tužiteljici nadoknadi zatraženi trošak ovog upravnog spora. Razlozima navedenima u žalbi tuženik nije doveo u sumnju zakonitost točke II. izreke osporenog rješenja prvostupanjskog suda, koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
13. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 5. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
