Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-371/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R JE Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić, kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanoj po punomoćniku Antoniu Šalov, odvjetniku u Trogiru, protiv tuženika: VISOKO POTKROVLJE d.o.o., OIB: 28887408223, Put Mostina 8, Split, zastupana po direktoru ŠV, a on po punomoćniku Hrvoju Alejbeg, odvjetniku u Splitu, radi činjenja, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Splitu - Stalna služba u Trogiru, poslovni broj: 54 P-2878/2020-32 od 11. travnja 2024. godine na sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Dijelom se uvažava žalba tuženika, te se presuda Općinskog suda u Splitu - Stalna služba u Trogiru, poslovni broj: 54 P-2878/2020-32 od 11. travnja 2024. godine ukida u točki I. 1. izreke i u tome dijelu odbacuje dio tužbe koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik nestručno i nekvalitetno izveo radove prilikom izgradnje stambenog objekta označenog kao - 25. Suvlasnički dio: 127/2948 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-25) suvlasničkog dijela čest. zem. [katastarska čestica] (dvorište, zgrada mješovite uporabe, 2422 m2) na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela–samostalne uporabne cjeline Stambena jedinica, označeno u grafičkom prilogu sa S25, stambeni prostor koji se sastoji od: hodnik, kupaonica, 3 sobe, kuhinja, blagovaonica, dnevni boravak, wc (ukupne podne površine 80,09 m2) sa pripadajućim sporednim dijelovima: nenatkrivena terasa (ukupne podne površine 35,20 m2), nenatkrivena terasa (ukupne podne površine 4,68 m2), natkrivena terasa (ukupne podne površine 17,88 m2), nenatkrivena terasa (ukupne podne površine 53,11 m2), natkrivena terasa (ukupne podne površine 4,79 m2), parking mjesto 3 (ukupne podne površine 19,34 m2) i parking mjesto 19 (izvan zgrade, ukupne podne površine 12,00 m2), ukupne neto korisne površine 126,75 m2, odnosno stvarne površine 227,09 m2. Cjelina se nalazi na dvorištu i etaži podruma i 4.kata – dilatacija A2. pisan u Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], 166 A i 166 B, pa je uslijed nekvalitetne i nestručne izvedbe došlo do pucanja podnih pločica i rubnjaka na terasama: nenatkrivena terasa (ukupne podne površine 35,20 m2), nenatkrivena terasa (ukupne podne površine 4,68 m2), natkrivena terasa (ukupne podne površine 17,88 nm2), nenatkrivena terasa (ukupne podne površine 53,11 m2), natkrivena terasa (ukupne podne površine 4,79 m2) i prodora vode u unutrašnjost predmetnog stana što se očituje otpadanjem žbuke sa zidova".

II. Dijelom se uvažava žalba tuženika te se preinačava odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki I. 3. izreke te se nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.418,64 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 11. travnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećana za 3 postotna poena u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu - Stalna služba u Trogiru, poslovni broj: 54 P-2878/2020-32 od 11. travnja 2024. godine u pobijanom dijelu u točkama II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno da je tuženik nestručno i nekvalitetno izveo radove prilikom izgradnje stambenog objekta što je prouzročilo prodor vode u unutrašnjost stana i opadanje žbuke kako je pobliže navedeno u izreci ovoga rješenja (točka I. 1. izreke); tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.419,26 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (točka I. 3. izreke); usvojen je podredni tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 35.115,12 eura na ime naknade štete sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (točka II. izreke) te je odbijen glavni zahtjev kojim bi se tuženiku naložilo da izvrši sanaciju na stanu tužiteljice pobliže opisanom u ovosudnom rješenju a prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka (točka III. izreke).

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 88/01, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/1, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku teksta: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku prvostupanjske presude na način da sud odbije tužbeni zahtjev odnosno odbaci tužbu pod točkom I. 1. a podredno ukine presudu i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova sastava žalbe.

2.1. Navodi kako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude odnosno presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

2.2. Prvenstveno ističe da tužiteljica nema pravni interes na postavljanje deklaratornog zahtjeva u točki I. 1. obzirom na odredbu članka 187. ZPP-a.

2.3. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud počinio povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi člankom 188. stavak 2. ZPP-a odnosno da se u konkretnom slučaju radi o eventualnoj kumulaciji zahtjeva tako da ukoliko je prvostupanjski sud djelomično usvojio glavni zahtjev nije ovlašten odlučivati o podrednom zahtjevu kako je to navedeno u točkama II. i III. izreke.

2.4. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio i materijalno pravo jer iz obrazloženja presude proizlazi da je zahtjev za isplatu naknade štete usvojen pozivom na odredbe članka 1046. i 1047. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u nastavku teksta: ZOO) dok se u konkretnom slučaju ne radi o šteti i zahtjevu da se ukloniti opasnost štete već o odgovornosti za nedostatke na građevini.

2.5. Tuženik osporava i odluku o troškovima parničnog postupka iz razloga što tužiteljica nije uspjela u cijelosti sa tužbenim zahtjevom a troškovi su pogrešno obračunati i obzirom na činjenicu da je tijekom postupka mijenjana vrijednost predmeta spora (dalje u tekstu VPS).

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica u cijelosti osporava žalbene navode te predlaže drugostupanjskom sudu odbijanje iste kao neosnovane uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je dijelom osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra dijelom osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

Prvostupanjski sud je počinio povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 187. stavak 1. ZPP-a. te je pogrešno primjenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o troškovima parničnog postupka.

6. Predmet spora zahtjev za sanaciju stana tužiteljice odnosno zahtjev za naknadu štete zbog utvrđenih materijalnih nedostataka prouzročenih nestručnim i nekvalitetnim obavljanjem radova.

7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke 2. svibnja 2018. godine sklopile ugovor o kupoprodaji stana prema kojem je tužiteljica kupila stan pobliže opisan u članku 1. ugovora za iznos od 280.000,00 eura; da je na temelju navedenog ugovora uknjižila svoje pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi nakon isplate kupoprodajne cijene te da je vještačkim nalazom i mišljenjem utvrđeno da je tuženik loše izveo radove prilikom gradnje što ima za posljedicu prodor vode u stan te da troškovi sanacije iznose 35.115,12 eura.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 1046. i 1047. ZOO usvaja tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je tuženik nestručno i nekvalitetno izveo radove što je prouzročilo prodor vode u stan i opadanje žbuke sa zidova te obvezuje tuženika na isplatu iznosa od 35.115,12 eura dok odbija zahtjev za sanaciju predmetnog stana sukladno nalazu vještaka.

Svoju odluku u bitnom obrazlaže da u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke na koji nalaz niti tuženik nije imao primjedbi te kako je vještak utvrdio da troškovi sanacije iznose 35.115,12 eura odbija dio glavnog zahtjeva za sanacijom loše izvedenih radova i usvaja podredni zahtjev za isplatu naknade štete.

9. Prema odredbi članka 187. stavak 1. ZPP-a tužitelj može u tužbi tražiti da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave.

Dakle kako to pravilno navodi žalitelj tužiteljica ne može deklaratornim zahtjevom tražiti utvrđenje činjenica da tuženik nije izvršio radove sukladno pravilima struke zbog čega je došlo do prodora vode u stan i nastanka štete već se radi o prethodnom pitanju radi utvrđenja odgovornosti za nastalu štetu.

9.1. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 366. stavak 1. ZPP-a dijelom ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio dio tužbe kako je pobliže navedeno u izreci.

9.2. U pogledu žalbenih navoda vezanih za način odlučivanja prvostupanjskog suda obzirom na činjenicu da je tužiteljica postavila glavni i podredni tužbeni zahtjev prvenstveno se napominje da tužbeni zahtjev za utvrđenje činjenica ne predstavlja dio glavnog zahtjeva iz razloga navedenih u prethodnoj točki obrazloženja odnosno da glavni zahtjev predstavlja samo sanacija stana sukladno nalazu vještaka a podredni zahtjev radi naknade štete.

9.3. Prema odredbi članka 188. stavak 2. ZPP-a tužitelj može dva i više tužbena zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći o tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.

U konkretnom slučaju tuženik je osporio oba zahtjeva kao neosnovana a prvostupanjski sud je odbio glavni zahtjev za obavljanje sanacije stana i usvojio zahtjev za naknadu štete dakle odlučio je sukladno već navedenoj odredbi članka 188. stavak 2. ZPP-a slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud samo dijelom usvojio glavni zahtjev odnosno da nije bio ovlašten odlučivati o podrednom zahtjevu.

9.4. U pogledu podrednog zahtjeva za naknadu štete neosnovani su žalbeni navodi o tome da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe ZOO u pogledu prava i obveza stranaka iz ugovora o građenju.

Naime iz provedenih dokaza nespornim proizlazi da je tužiteljica stekla vlasništvo stana temeljem valjanog kupoprodajnog ugovora te se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe ZOO o odgovornosti za materijalne nedostatke. U konkretnom slučaju tuženik, imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka odgovara za materijalne nedostatke u smislu odredbe članka 400. stavak 1. i 2. a radi se o nedostatku iz članka 401. stavak 1. točka 1. ZOO odnosno stvar ne odgovara kvaliteti i nije funkcionalna kako je to navedeno u kupoprodajnom ugovoru.

Pri tome činjenica koja se konstatira u članku 2. ugovora da je tužiteljica kao kupac pregledala predmetni stan te da nema nikakvih prigovora na kvalitetu izvedenih radova ne ekskulpira tuženika za naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze obzirom da se radi o skrivenom nedostatku u smislu odredbe članka 404. ZOO.

10. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 2. ZPP-a odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu u točkama II. i III. izreke.

10.1. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu uspjeha tužiteljice u sporu. Naime prema odredbi članka 154. ZPP-a omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i u pogledu osnova zahtjeva.

Tužiteljica je u cijelosti uspjela u pogledu osnove zahtjeva odnosno utvrđivanja odgovornosti tuženika za nastalu štetu i u cijelosti u pogledu visine podrednog zahtjeva slijedom čega je u cijelosti uspjela u parnici bez obzira na činjenicu što je dio tužbe odbačen odnosno glavni tužbeni zahtjev odbijen.

10.2. Međutim prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – dalje u tekstu OT).

10.3. Iz obrazloženja odluke o troškovima postupka proizlazi da je prvostupanjski sud za sve poduzete procesne radnje tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odredio odvjetničku nagradu od 500 eura što daje ukupan iznos od 8.500,00 eura i uvećano za troškove vještačenja te sudskih pristojbi na tužbu i presudu dosuđuje iznos od 9.419,26 eura.

Nadalje proizlazi da je prvostupanjski sud za sva održana ročišta (13 ročišta) priznao naknadu po Tbr.9 točka 1. OT ne uzimajući u obzir da se tijekom postupka mijenjao VPS.

10.4. Iz stanja spisa proizlazi da je početni VPS iznosio 13.405,00 eura za što je sukladno Tbr.7. stavak 1. točka 1. OT predviđena naknada od 250 bodova; nadalje svojim podneskom od 14. lipnja 2022.godine tužiteljica je povisila tužbeni zahtjev na iznos od 25.919,05 eura za koji VPS je također predviđena naknada od 250 bodova a tek svojim podneskom od 16. studenog 2023. godine kada je povisila tužbeni zahtjev na 35.115,12 eura je predviđena naknada od 500 bodova prema već navedenom tarifnom broju.

Prvostupanjski sud je pravilno odredio vrijednost boda od 2 eura sukladno Tbr.52. stavak 1. i 2. i 54. OT međutim nije imao u vidu broj bodova u vrijeme poduzimanja pojedine procesne radnje obzirom na VPS ( o tome primjerice VSRH Rev x 909/2010) a niti je pravilno primijenio Tbr.9.

10.5. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno članku 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a dijelom uvažio žalbu tuženika i preinačio odluku o troškovima parničnog postupka imajući u vidu VPS u vrijeme poduzimanja pojedine procesne radnje, uspjeh tužiteljice u postupku, priloženi troškovnik te OT uz primjenu odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

10.6. Slijedom gore navedenog ovaj sud je tužiteljici kao osnovane priznao troškove sastava tužbe, sastava 3 podneska po Tbr.8. 1. OT (14. lipnja 2022., 31. svibnja 2023., 16. studeni 2023) zastupanja na 5 ročišta po Tbr.9. točka 1. OT (8. lipnja 2021., 6. travnja 2023., 19. rujna 2023., 11. siječanj 2024., 28. veljače 2024.), zastupanja 4 ročišta po Tbr.9. točka 2. OT (23. studeni 2020., 15. siječnja 2021., 28. rujna 2022., 31. svibnja 2023.) zastupanja na 4 ročišta po Tbr.9. točka 5. OT (15. lipnja 2022., 23. studeni 2022., 14. veljače 2023., 16. studeni 2023.), troškove vještačenja i troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 8.418,64 eura.

10.7. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 165. ZPP-a te ovaj sud odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu jer se ne radi o nužnom trošku u smislu odredbe članka 155. navedenog zakona kao i zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude obzirom na neznatni uspjeh po žalbi (0,02%) odnosno samo djelomični uspjeh u pogledu troškova parničnog postupka.

Vukovar, 5. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Irena Lenić