Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-165/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku iz Zagreba, Jurišićeva 30, protiv tuženika VB, [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3526/2017- 56 od 30. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika VB i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3526/2017-56 od 30. ožujka 2022. pod toč. I izreke preko iznosa od 1.459,95 eur-a (11.000,00 kn) do iznosa od 1.957,66 eur-a (14.750,00 kn) tj. za iznos od 497,71 eur-a (3.750,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. ožujka 2022. pa do isplate, kao i rješenje istog suda poslovni broj Pn-3526/2017-56 od 30. ožujka 2022. pod toč. II izreke.

II Nalaže se tuženiku VB [adresa] naknaditi tužiteljici NL parnični trošak na ime sastava revizije u visini od 375,00 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 5. ožujka 2025. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška po ovoj osnovi odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku VB isplatiti tužiteljici NL iznos od 14.750,00 kuna sa zateznim kamatama od 30. ožujka 2022. do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev za isplatom iznosa zatezne kamate na iznos od 14.750,00 kuna od 19. rujna 2017. do 30. ožujka 2022. i zatezne kamate na iznos od 4.000,00 kuna od 19. rujna 2017. do 4. lipnja 2021."

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva od 3. ožujka 2022.

II Nalaže se tuženiku VB naknaditi tužiteljici NL trošak parničnog postupka u iznosu od 14.587,50 kuna sa zateznim kamatama od 30. ožujka 2022. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice NL za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

IV Odbija se zahtjev tuženika VB za naknadu parničnog troška."

3. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I izreke te rješenja pod toč. I, II i IV izreke (kako je to zaključiti iz sadržaja žalbe) žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se u pobijanom dijelu odluke preinače, podredno ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

4. U žalbi ističe da među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost tuženika za naknadu štete, kao ni činjenica da je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 10.000,00 kn s naslova neimovinske štete. Sporno je pravo na preinaku, zastara za preinačeni dio tužbe, posljedice ozljeđivanja tj. utvrđeni kriterij od kojih ovisi visina pravične novčane naknade, kao i dosuđena daljnja visina naknade štete te visina cijene jednog sata tuđe pomoći i njege od 25,00 kn. Sud prvog stupnja je prihvatio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva prema podnesku tužiteljice od 3. veljače 2022. koja preinaka nije dozvoljena. Tužiteljica je tim podneskom povećala tužbeni zahtjev tako da umjesto iznosa od 11.000,00 kn potražuje iznos od 14.750,00 kn (od čega iznos do 12.000,00 kn s naslova neimovinske štete i iznos od 2.750,00 kn s naslova tuđe pomoći i njege) iz čega slijedi da je preinačena tužba za iznos u visini od 3.750,00 kn. Prethodni postupak je zaključen 14. svibnja 2018. te je povećanje tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka tužiteljica opravdala u svom podnesku od 3. veljače 2022. činjenicom da je zaprimila nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke. Prema recentnoj sudskoj praksi te pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka ne može se dozvoliti iz razloga provođenja dokaza medicinskim vještačenjem i činjenica koje iz njega proizlaze. Nadalje, Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju novu činjenicu zbog kojih bi preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva bila dopuštena jer ti kriteriji ne predstavljaju ni činjenicu ni materijalno pravo, a takav stav slijedi i iz sudske prakse. Orijentacijski kriteriji nisu izvor prava već tek orijentir koji nižestupanjski sudovi ni prije izmjena Orijentacijskih kriterija nisu bili dužni automatski slijediti već su mogli, cijeneći okolnosti slučaja, dosuđivati naknadu štete u višem ili nižem iznosu. Slijedom toga predlaže da se rješenje u dijelu pod toč. I izreke ukine i odbije prijedlog za preinaku tužbe. U odnosu na prigovor zastare tuženik ističe da se povećani dio tužbenog zahtjeva ima smatrati kao samostalni zahtjev kada se ocjenjuje pitanje zastare dijela tužbenog zahtjeva koji je postavljen prema podnesku tužiteljice od 3. veljače 2022. pa je stoga za nastup zastare odlučan dan preinake tužbe, a ne dan podnošenja tužbe. To proizlazi i iz sudske prakse. Tražbina naknade štete sukladno čl. 230. Zakona o obveznim odnosima zastarijeva za 3 godine od dana kad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila (subjektivni rok), a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za 5 godina od kada je šteta nastala (objektivni rok). U slučaju kad je šteta prouzročena kaznenim djelom iz čl. 231. Zakona o obveznim odnosima za kazneni progon je predviđen drugi rok zastare, što u ovome konkretnom slučaju nije riječ. Stoga da je nastupila zastara za povećani dio tužbenog zahtjeva jer se štetni događaj desio 17. studenoga 2015., liječenje tužiteljice završeno je s danom 17. kolovoza 2017., a što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke od 22. svibnja 2019., pa na dan 3. veljače 2022. ili na dan dopuštenja preinake protekli su svi subjektivni rokovi iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Stoga da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti povećani tužbeni zahtjev. Posljedice ozljeđivanja tužiteljice sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke od 22. svibnja 2019., kao i njegovog usmenog izlaganja. Međutim, prvostupanjski sud taj dokaz nije ocijenio sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku te je propustio postupati u smislu odredbe čl. 258., čl. 260. i čl. 261. Zakona o parničnom postupku koji propusti su bili od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke pa je time ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Vještak medicinske struke trajne posljedice ozljeđivanja u omjeru od 5% navodi u vidu tegoba vratne kralježnice koje nije mogao objektivno utvrditi jer iz liječničkih isprava se opisane tegobe ne mogu okvalificirati kao trajne niti kvantificirati u omjeru kako to u svom mišljenju navodi vještak, kao i sud u obrazloženju svoje presude. Uvidom u sporni nalaz FSVK vidljivo je da nema signifaktnog oštećenja vratne kralježnice jer nema izmjere pomaka trupa kralježaka u milimetrima, a to se dešava u slučajevima kada se radi o funkcijski beznačajnom pomaku, odnosno pomaku koji je manji od 3,5 milimetara. Takav instabilitet nije značajan i ne dovodi do trajnih posljedica jer se ne radi o radiološki značajnom pomaku trupa te ne postoji radiološki verificirano oštećenje ligamentarnog sustava vratne kralježnice. Vještak nije izvršio uvid u snimku FSVK od 3. veljače 2016. te utvrđuje da bi ocjena trajnih posljedica bila jednaka i u slučaju postojanja ili ne postojanja ove snimke iako vještak kirurg nije kompetentan očitavati ovakve snimke jer ne posjeduje posebna stručna znanja. Nadalje, vještak nije imao uvid u podatak o pokretljivosti vratne kralježnice prije štetnog događaja niti je izvršio uvid u cjelokupni zdravstveni karton tužiteljice koja je prije ovog štetnog događaja imala ranije ozljeđivanje i koju činjenicu vještak ne uzima u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja, kao i usmenog očitovanja. Tužiteljici je snimka FSVK izdana 3. veljače 2016. u Domu zdravlja Zagreb

– Istok i ista tijekom postupka nije tu snimku u izvornom obliku dostavila. Tuženik je tijekom postupka predlagao da tužiteljica dostavi navedenu izvornu snimku stoga što je sporni nalaz očitan po radiologu dr. NLŠ i ne opisuje pomak trupa kralježaka u milimetrima kao preduvjet radioloških kriterija za utvrđivanje patološkog instabiliteta koji radiolozi izričito navode te je tuženik predlagao dokaz radiološkim vještačenjem kako bi vještak radiolog utvrdio da li to predstavlja patološko stanje ili se radi o funkcijski beznačajnom pomaku koji ne dovodi do oštećenja ligamentarnog sustava vratne kralježnice, kao i cjelokupnu presliku zdravstvenog kartona tužiteljice, a na kojim dokaznim prijedlozima ustraje u žalbi i to iz razloga što nije svaki pomak kralješka posttraumatski nalaz. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo u pogledu visine jer je prvostupanjski sud dosudio novčanu naknadu u većem iznosu od onih iz Orijentacijskih kriterija pa je na taj način pogrešno primijenjena odredba čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik smatra da bi stvarna šteta tužiteljice s naslova neimovinske štete iznosila ukupno 16.000,00 kn, a ne 26.000,00 kn, a imovinska u visini od 6.000,00 kn, a ne 12.000,00 kn, prilaže sudsku praksu u tom pravcu. Što se tiče tuđe pomoći i njege smatra da bi pravilnom primjenom odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku visina satnice za tuđu pomoć i njegu iznosila 20 kn. Odluka o troškovima postupka zasniva se na pogrešnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

5. Na žalbu nije odgovoreno.

6. Žalba nije osnovana.

7. U konkretnom slučaju presudom i rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-601/2022-2 od 25. listopada 2023. odlučeno je da se :

- pod toč. I izreke odbija djelomično kao neosnovana žalba tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb i potvrđuju presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3526/2017-56 od 30. ožujka 2022. pod toč. I izreke do iznosa od 11.000,00 kn (1.459,95 eur-a) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. ožujka 2022. do isplate, kao i rješenje istog suda poslovni broj Pn-3526/2017- 56 od 30. ožujka 2022. pod toč. I izreke,

- pod toč. II izreke preinačuje djelomično presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3526/2017-56 od 30. ožujka 2022. pod toč. I izreke preko iznosa od 1.459,95 eur-a (11.000,00 kn) do iznosa od 1.957,66 eur-a (14.750,00 kn) tj. za iznos od 497,71 eur-a (3.750,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. ožujka 2002. pa do isplate i sudi tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice NL odbija kao neosnovan.

- pod toč. III izreke uvažava žalba tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3526/2017-56 od 30. ožujka 2022. pod toč. II i IV izreke te rješava tako da svaka stranka snosi svoj parnični trošak i

- pod toč. IV. izreke nalaže tužiteljici NL da tuženiku Euroherc osiguranju d.d. Zagreb na ime sastava žalbe naknadi parnični trošak u visini od 59,04 eur-a (444,85 kn) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška po ovoj osnovi odbija kao neosnovan.

8. Međutim, rješenjem Vrhovnog suda Republika Hrvatske poslovni broj Rev- 1424/2024-2 od 19. studenog 2024. prihvaćena je revizija tužiteljice NL te je slijedom toga djelomično ukinuta presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 601/2022-2 od 25. listopada 2023. pod toč. II. i III. izreke te presude i u tom dijelu predmet vraćen sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje s tim da se o troškovima revizijskog postupka odluči konačnom odlukom.

9. Iz obrazloženja prethodno navedenog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je sud drugog stupnja prihvatio reviziju tuženika i prihvatio prigovor zastare za onaj dio potraživanja kojeg je tužiteljica postavila poduzimanjem parnične radnje preinačenja zahtjeva zauzimajući pravno shvaćanje da je za taj dio zahtjeva odlučno kada je došlo do preinačenja tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva, kao i da je takvo pravno shvaćanje suda drugog stupnja pogrešno i odstupa od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda prema kojem: "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva." (sjednica Građanskog odjela održana 27. svibnja 2024. Su-IV-123/2024-5).

10. Dakle, u ovoj fazi postupka predmet odlučivanja je o žalbi tuženika protiv dijela pobijane prvostupanjske presude pod toč. I. izreke preko iznosa od 1.459,95 eura (11.000,00 kn) do iznosa od 1.957,66 eura (14.750,00 kn) tj. za iznos od 497,71 euro (3.750,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. ožujka 2022. pa do isplate, a koji dio se odnosi na neimovinsku štetu u visini od 265,20 eura (2.000,00 kn) te imovinsku štetu u visinu od 232,05 eura (1.750,00 kn) po kriteriju tuđe pomoći i njege, kao i odluka o troškovima prvostupanjskog postupka.

11. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji žalbeni navod je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda neosnovan stoga što je sud prvog stupnja izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju koje je opravdao uvjerljivim i logičkim razlozima koji imaju pravnu i činjeničnu osnovu što znači da nije počinjena ni ova bitna povreda odredaba parničnog postupka.

12. Nije u pravu tuženik ni kada ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 258., čl. 260. i čl. 261. ZPP.

12.1. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik tijekom postupka inzistirao da tužiteljica dostavi nalaz FSVK te da iz dopisa Doma zdravlja Zagreb – Istok od 14. lipnja 2018. (l.s. 38) proizlazi da nisu u mogućnosti dostaviti RTG snimku FSVK za tužiteljicu budući da se snimka ne radi u duplikatu za arhivu ustanove već samo u jednom primjerku koja ide pacijentu, a ustanovi ostaje samo kopija nalaza koja se dostavlja (l.s. 39) a iz koje slijedi da na istoj stoji napomena slijedećeg sadržaja: "Kod slijedeće pretrage molimo priložiti ovaj nalaz i RTG snimke.".

12.2. Iz spisa predmeta također proizlazi da tužiteljica nije u spis predmeta priložila RTG snimku na koju se odnosi napomena iz nalaza na listu spisa 39 dok iz usmenog nalaza i mišljenja vještaka dr. ĆL na ročištu od 20. travnja 2021. (l.s. 101), između ostalog, slijedi da bi ocjena bila jednaka i u slučaju postojanja i nepostojanja FSVK snimki koje samo potkrepljuju kliničke nalaze fizijatra i kirurga.

12.3. Kraj takvog stanja stvari ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 258., čl. 260. i čl. 261. ZPP budući da u konkretnom slučaju nisu postojala bitna razmimoilaženja niti je nalaz vještaka dr. ĆL nejasan, nepotpun ili proturječan sam sa sobom ili s izviđajnim okolnostima pa je stoga prvostupanjski sud pravilno odlučio da prihvati taj nalaz i mišljenje kao stručan i objektivan te posljedično tome odbio kao neosnovan prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja.

13. Žalitelj ističe da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP dok ovaj sud drugog stupnja nalazi da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je izreka iste razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni radi čega se ista presuda može ispitati.

14. Nadalje, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

15. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati naknadu imovinske i neimovinske štete koja je nastala kao posljedica prometne nezgode u Zagrebu, Zagrebačka avenija kada je 17. studenoga 2015. osiguranik tuženika upravljajući vozilom zbog neprilagođene brzine izazvao lančani sudar u kojem je sudjelovalo i vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u kojem se nalazila tužiteljica NL kao putnik koja je pritom zadobila tjelesne ozljede.

16. U ovoj fazi postupka među strankama nisu prijeporne slijedeće činjenice:

- nastanak štetnog događaja,

- odgovornost tuženika za naknadu štete

- da je tuženik pasivno legitimiran i

- da je isplatio tužiteljici iznos od 10.000,00 kn na ime neimovinske štete.

17. Međutim, i nadalje je sporna visina nastale štete, kao i da li je osnovan istaknuti prigovor zastare tuženika u pogledu dijela tužbenog zahtjeva sukladno podnesku tužiteljice od 3. veljače 2022.

18. U odnosu na prigovor zastare ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) u odnosu na dosuđeni iznos imovinske i neimovinske štete u visini od 14.750 kn/1.957,66 eura jer se štetni događaja zbio 17. studenog 2015. dok je liječenje tužiteljice završeno 17. kolovoza 2017. pa je podnošenjem tužbe 13. prosinca 2017. došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO.

18.1. Nadalje, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije u pravu tuženik kada ističe da je nastupila zastara potraživanja za dio tužbenog zahtjeva prema podnesku od 3. veljače 2022. (l.s. 137 i 138).

18.2. Naime, tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 13. prosinca 2017. te je u tužbi tužiteljica zatražila isplatu neimovinske štete u visini od 10.000,00 kn/1.327,23 eura te imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 1.000,00 kn/132,72 eura. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom prema podnesku od 3. veljače 2022. (l.s. 137-138) tužiteljica je zatražila neimovinsku štetu u visini od 12.000,00 kn/1.592,67 eura te imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege u visini od 2.750,00 kn/364,99 eura.

18.3. Podnošenjem tužbe dolazi do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO te imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela tog suda poslovni broj Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024. proizlazi da u konkretnom slučaju u odnosu na preinačeni dio tužbe prema podnesku tužiteljice od 3. veljače 2022. i to u visini od 2.000,00 kn/265,45 eura na ime neimovinske štete te 1.750,00 kn/232,26 eura na ime imovinske štete nije nastupila zastara potraživanja u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZOO.

19. Glede toga navesti je da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO kada je tužiteljici na ime neimovinske štete, a imajući u vidu odredbu čl. 2. st. 1. ZPP, dosudio ukupan iznos od 12.000,00 kn/1.597,67 eura.

19.1. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka ĆL, dr. med. spec. kirurga proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice radi čega je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabog intenziteta mjesec dana, zatim primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jačeg stupnja 3 dana, srednjeg stupnja 7 dana, lakog stupnja 30 dana, kao i da je zadobivena ozljeda dovela do smanjenja životne aktivnosti trajno od 5%.

19.2. Stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. poslovni broj Su-IV-47/2020-5 u pogledu povećanja Orijentacijskih kriterija koji se uzimaju kao pomoćni kriterij određivanja pravične novčane naknade i doprinose ujednačavanju sudske prakse a time i jačanju vladavine prava u Republici Hrvatskoj pri čemu je prvostupanjski sud imao u vidu i sve odlučne okolnosti u konkretnom slučaju.

19.3. Zbog izloženog prvostupanjski sud je pravilno utvrdio te pravilno primijenio materijalno pravo nalazeći da tužiteljici po kriteriju pretrpljenih bolova pripada iznos od 8.000,00 kn/1.061,78 eura, za pretrpljeni strah iznos od 8.000,00 kn/1.061,78 eura te po kriteriju smanjenja životne aktivnosti iznos od 10.000,00 kn/1.327,23 eura tj. sveukupno 26.000,00 kn/3.450,79 eura pa kraj neprijeporne činjenice da je tuženik isplatio tužiteljici na ime neimovinske štete ukupan iznos od 10.000,00 kn/1.327,23 eura te imajući u vidu odredbu čl. 2. st. 1. ZPP tj. visinu postavljenog tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete u iznosu od 12.000,00 kn/1.592,67 eura to je prvostupanjski sud na ime neimovinske štete tužiteljici osnovano dosudio iznos od 12.000,00 kn/1.592,67 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. ožujka 2022. pa do isplate stoga što je u konkretnom slučaju tuženik isplatama u mirnom postupku ispunio svoju obvezu iz čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14).

20. U odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege iz nalaza i mišljenja dr. ĆL proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 3 sata dnevno kroz 10 dana i zatim od 2 sata dnevno kroz 40 dana.

20.1. Prvostupanjski sud je cijenu sata tuđe pomoći i njege utvrdio primjenom odredbe čl. 223. ZPP u visini od 25,00 kn/3,32 eura po satu uvažavajući činjenicu da je prema nalazu i mišljenju vještaka dr. ĆL tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od ukupno 110 sati pa joj je po toj osnovi dosudio ukupan iznos od 2.750,00 kn/364,99 eura, a kako je riječ o nerepariranoj imovinskoj šteti čiji su opseg i visina određeni prvostupanjskom presudom dosuđena je kamata danom donošenja prvostupanjske odluke tj. 30. ožujka 2022. Što se tiče cijene sata potrebne tuđe pomoći i njege, suprotno navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno primjenjujući odredbu čl. 223. ZPP te imajući u vidu činjenicu da dosuđena cijena sata u visini od 25,00 kn/3,32 eura predstavlja uobičajenu cijenu pružanja takve pomoći od strane osoba koje po struci nisu njegovatelji, a što je notorna činjenica, pa stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika koji se odnose na cijenu sata tuđe pomoći i njege.

20.2. Radi toga ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1085. st. 1. i 2. u svezi čl. 1090. ZOO kada je na ime tuđe njege i pomoći tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od ukupno 2.750,00 kn/364,99 eura.

21. S obzirom na činjenicu da je samo tuženik izjavio žalbu protiv prvostupanjske presude, a imajući u vidu odredbu čl. 374. ZPP te pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-247/2023-2 od 4. travnja 2023. koje se odnosi na pitanje početka zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbe ovaj drugostupanjski sud nije mogao intervenirati u tom dijelu jer bi na taj način drugostupanjska odluka bila donesena protivno odredbi čl. 374. ZPP.

22. Glede odluke o troškovima postupka ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u navedenom dijelu prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika da tužiteljici naknadi parnični trošak u visini od 14.587,50 kn/1.936,09 eura.

23. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, kao i po odredbi čl. 380. toč. 2. istog Zakona odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

24. U odnosu toč. IV izreke odluke ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž- 601/2022-2 od 25. listopada 2023. istaći je da ista nije ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1424/2024-2 od 19. studenog 2024.

25. U odnosu na trošak sastava revizije tužiteljici je priznato po 75 bodova na ime sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije što uz pripadajući PDV daje ukupni iznos od 375,00 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 5. ožujka 2025. pa do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

25.1. S obzirom da iz spisa predmeta ne proizlazi da je tužiteljica izjavila žalbu (koji trošak je popisala u reviziji) te kako ne slijedi da je platila dužne pristojbe to je u preostalom dijelu odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška.

26. U nepobijanom dijelu pod toč. II izreke presude i pod toč. III izreke rješenja prvostupanjske odluke ostaju neizmijenjene.

27. Dvojno iskazivanje temelji se na odredbi čl. 43. st. 1. u svezi s čl. 48. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/22 i 88/22).

Zadar, 5. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović