Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-147/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Žalcu, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima- odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri iz Zagreba, Ilica 1/A, radi novčanog potraživanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-448/2018-34 od 9. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Addiko bank d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-448/2018-34 od 9. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, da tužitelju MH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati iznos od 13.741,27 eura s osnova preplaćenog iznosa po razlici u tečaju CHF s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, i to na iznos od:

- 25,12 eura od 1.11.2008. do isplate,

- 33,04 eura od 1.9.2009. do isplate,

- 43,88 eura od 1.2.2009. do ispate,

- 51,49 eura od 1.3.2009. do ispate,

- 38,98 eura od 1.4.2009. do isplate,

- 36,07 eura od 1.5.2009. do isplate,

- 16,25 eura od 1.6.2009. do isplate,

- 5,44 eura od 1.8.2009. do isplate,

- 16,96 eura od 1.9.2009. do isplate,

- 8,73 eura od 1.10.2009. do isplate,

- 2,91 eura od 1.11.2009. do isplate,

- 19,62 eura 1.12.2009. do isplate,

- 36,07 eura 1.1.2010. do isplate,

- 52,85 eura od 1.2.2010. do isplate,

- 48,41 eura od 1.3.2010. do isplate,

- 79,61 eura od 1.4.2010. do ispate,

- 2.024,04 eura od 14.4.2010. do isplate,

- 12,81 eura od 1.5.2010. do isplate,

- 42,91 eura od 1.6.2010. do isplate,

- 85,24 eura od 1.7.2010. do isplate

- 75,28 eura od 1.8.2010. do isplate,

- 109,98 eura od 1.9.2010. do isplate,

- 91,75 eura od 1.10.2010. do isplate,

- 77,89 eura od 1.11.2010. do isplate,

- 121,05 eura od 1.12.2010. do isplate,

- 146,71 eura od 1.1.2011. do isplate

- 126,91 eura od 1.2.2011. do ispate,

- 129,51 eura od 1.3.2011. do ispate,

- 119,10 eura od 1.4.2011. do isplate,

- 122,19 eura od 1.5.2011. do isplate,

- 167,93 eura od 1.6.2011. do isplate,

- 174,49 eura od 1.7.2011. do isplate,

- 227,15 eura od 1.8.2011. do isplate

- 211,33 eura od 1.9.2011. do isplate,

- 178,18 eura od 1.10.2011. do isplate,

- 177,42 eura od 1.11.2011. do isplate,

- 174,22 eura od 1.12.2011. do isplate,

- 185,81 eura od 1.1.2012. do isplate,

- 196,53 eura od 1.2.2012. do isplate,

- 196,88 eura od 1.3.2012. do ispate,

- 190,50 eura od 1.4.2012. do ispate,

- 192,51 eura od 1.5.2012. do isplate,

- 196,90 eura od 1.6.2012. do isplate,

- 193,14 eura od 1.7.2012. do isplate,

- 192,58 eura od 1.8.2012. do isplate,

- 188,22 eura od 1.9.2012. do isplate,

- 181,25 eura od 1.10.2012. do isplate,

- 6.716,14 eura od 11.10.2012. do isplate,

kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.462,50 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

" Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su, u Ugovoru o kreditu broj 5140060242-26000052271/2005 od 30.11.2005. godine, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to: Članak 2. „Banka u skladu s propisima Republike Hrvatske, te Odluke Kreditnog odbora Sektora poslova s građanstvom odobrava kredit za adaptaciju kuće i zatvaranje kredita u iznosu od... 180.000,00

CHF

(slovima:

sto

osamdeset

tisuća

CHF).......................................Odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita..........................................................“

III. Odbija se tužitelj s dijelom troška postupka u iznosu od 151,61 eurakao neosnovanim."

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. izreke žalbu je izjavio tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga te predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu, odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje ZPP), a na koju neutemeljeno ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev za isplatu iznosa od 13.741,27 eura s pripadajućom zateznom kamatom uslijed ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u Ugovoru o kreditu broj 5140060242-26000052271/2005 od 30. 11. 2005. godine, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora.

7. Sud prvog stupnja je na temelju izvedenih dokaza, ocijenivši neosnovanim po tuženiku istaknuti prigovor zastare potraživanja, utvrdio da tuženik, na kojem je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača, nije dokazao da je tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže točne, nedvosmislene, jasne i razumljive kriterije na temelju kojih bi prosječni potrošač, koji ne raspolaže stručnim znanjem i kojem je institut valutne klauzule poznat samo načelno, mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, odnosno predloženim dokazima. Tuženik nije dokazao postojanje okolnosti zbog kojih pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu ne bi bile primjenjive u konkretnom slučaju, tim više što su odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u spornom Ugovoru o kreditu sklopljenom između parničnih stranaka sadržajno identične odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tuženika koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite, a čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03., 46/07. i 79/07.; dalje ZZP/03), slijedom čega je odredbe o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora ništetna.

8. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, u ovom pojedinačnom potrošačkom sporu odluka o nepoštenosti, odnosno ništetnosti odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji se na presumpciji da tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog Ugovora pa je tuženik trebao, jer je teret dokaza bio na njemu, na sporne okolnosti odredaba navedenog Ugovora predložiti saslušanje osobnog bankara tužiteljice, odnosno svjedoka koji je zaposlenik banke koji je u predugovornoj fazi sklapanja Ugovora dao obavijesti potrošaču - tužitelju (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 4372/2021 od 30. lipnja 2022.), dok iz spisa predmeta proizlazi da je ovaj odustao od izvođenja tog dokaza.

9. Pored toga, valja reći, odredba o valutnoj klauzuli koja je nesporno dispozitivna norma sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje ZOO), nije isključena od ocjene nepoštenosti u smislu čl. 1. st. 1. Direktive 93/13/EEZ. Ovo stoga što predmetni Ugovor o kreditu sadrži odredbu o tome da korisnik kredita pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz primjene tečajnog odnosa (čl. 23. toč. ZOO), a takve odredbe nema u čl. 22. st. 1. ZOO niti je nužno odraz te zakonske odredbe kojom je propisano: „Dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorene obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti". Valutna klauzula sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Dakle, ne radi se o ugovornoj odredbi koja bi bila isključena od ocjene nepoštenosti u smislu Direktive 93/13.

10. Prema tome, tužitelj je dokazao djelomičnu ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli pa je dokazana činjenična osnova tužbe da je s tuženikom, odnosno bankom sklopio predmetni Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14., 110/15. i 14/19.) propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi.

11. Dakle, prvostupanjska odluka nije rezultat pogrešne primjene materijalnog prava, jer prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, što je ovdje slučaj.

12. Stoga, prvostupanjski sud time što se pozvao na utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, nije u dijelu odluke koja se odnosi na utvrđenja iz navedenog spora počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.a i c ZPP, na koju tuženik ukazuje u žalbi.

13. Nadalje, prema čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, slijedom čega tužitelj ima pravo na restituciju iznosa isplaćenih na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, po pravilima ZOO o stjecanju bez osnove, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja odnosno stjecanja od strane tuženika kao nepoštenog stjecatelja (čl. 1111. ZOO kao opće pravilo i čl. 1115. ZOO kao pravilo o opsegu vraćanja), budući je tuženik na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti te je tuženik nepošteni stjecatelj, s obzirom na odredbu čl. 87. ZZP/03, jer je već u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, posljedično ništetne i da mu, sve ono što na temelju tako ugovorenih odredbi bude primio, ne pripada.

14. Što se tiče pitanja je li u slučaju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, dopušteno za cijelo vrijeme trajanja ugovorne obveze primijeniti tečaj koji je važio da dan isplate kredita, valja ukazati na stav koji je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015., a koji glasi: "Kako su dakle odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapani kod 1-7. tuženika banaka u utuženom razdoblju, osim u dijelu kojima je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, bile nepoštene, to su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 odnosno čl. 102. ZZP te ugovorne ništetne, a kako je pravilno ocijenjeno od strane nižestupanjskih sudova. U preostalom dijelu tih ugovornih odredbi, a kojima je određeno naznačena visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu iste nisu nepoštene a time ni ništetne, a zbog čega njihova valjanost, primjena a time i učinak nije doveden u pitanje ovom odlukom.", pa istom logikom treba primijeniti i tečaj CHF koji je vrijedio na dan puštanja kredita, u konkretnom slučaju 4,776468 kuna za 1 CHF.

15. Što se tiče prigovora zastare, sud je opravdano utvrdio sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, pa budući u ovoj pravnoj stvari najstarija tražbina po osnovi valutne klauzule dospijeva 30. studenog 2007., da je dana 4. travnja 2012. podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čime je prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, a odluka donesena u tom postupku je postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018. po pitanju valutne klauzule, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 30. listopada 2018. to prigovor zastare nije osnovan u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a.

16. Stoga, pravilno sud prvog stupnja smatra kako utuženi iznosi s osnove preplaćene valute nisu u zastari.

17. Slijedom navedenog, valjalo je presuditi u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

18. U pogledu odluke o troškovima postupka sud je pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP, u vezi s odredbom čl. 155. ZPP.

19. U nepobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke odluka ostaje neizmijenjena.

U Zadru 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica