Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-125/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BPB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupana po Odvjetničkom društvu Primorac & Partneri, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Dječji dom Maestral-Split, J. Šižgorića 4, Split, OIB: 97141575055, kojeg zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-856/2018-49 od 23. rujna 2022., u sjednici održanoj 05. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-856/2018-49 od 23. rujna 2022.,

a) potvrđuje u točki I. izreke.

b) preinačava u točki II izreke, tako da ista glasi:

" Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.700,51 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 23. rujna 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana."

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-856/2018-49 od 23. rujna 2022., suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Dječji dom Maestral, isplatiti tužiteljici BPB naknadu plaća za prekovremeni rad u razdoblju od svibnja 2017.g. do listopada 2018.g. u ukupnom brutto iznosu od 11.872,81 kunu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni iznos, i to na iznos od:

-712, 84 kuna počev od 15.05.2017.g.;

-372,62 kuna počev od 15.06.2017.g.;

-600,56 kuna počev od 15.07.2017.g.;

-139,83 kuna počev od 15.08.2017.g.;

-336,91 kuna počev od 15.09.2017.g.;

-613,96 kuna počev od 15.10.2017.g.;

-685,89 kuna počev od 15.11.2017.g.;

-937, 23 kuna počev od 15.12.2017.g.;

-1.198, 03 kuna počev od 15.01.2018.g.

-984,10 kuna počev od 15.02.2018.g.;

II. Nalaže se tuženiku Dječji dom Maestral, isplatiti tužiteljici BPB naknadu plaća za neiskorištene dnevne stanke u razdoblju od svibnja 2017.g. do listopada 2018.g. u ukupnom brutto iznosu od 5.639,04 kn/748,43 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni iznos, i to na iznos od:

-356,46 kuna počev od 15.05.2017.g.;

-257,99 kuna počev od 15.06.2017.g.;

-240,24 kuna počev od 15.07.2017.g.;

-139,84 kuna počev od 15.08.2017.g.;

-245,04 kuna počev od 15.09.2017.g.;

-357,84 kuna počev od 15.11.2017.g.;

-593,51 kuna počev od 15.12.2017.g.;

-456,36 kuna počev od 15.01.2018.g.;

-524,88 kuna počev od 15.02.2018.g.;

-506,94 kuna počev od 15.03.2018.g.;

-437,33 kuna počev od 15.04.2018.g.;

-427,84 kuna počev od 15.05.2018.g.;

-468,56 kuna počev od 15.06.2018.g.;

-447,30 kuna počev od 15.07.2018.g.;

-178,92 kuna počev od 15.08.2018.g.;

po stopi koja se koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa sve do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Dječji dom Maestral naknaditi tužiteljici BPB parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđanja do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 18.125,00 kn/2.405,60 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate".

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tužiteljica i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U predmetu je sporno da li polusatna stanka koju tužiteljica kao odgajateljica ponekad koristi unutar prostora tuženika predstavlja prekovremeni rad tužiteljice, te da li tužiteljici pripada pravo na isplatu utuženog iznosa s osnova prekovremenog rada kao i s osnova neiskorištenih dnevnih stanki.

6. Sporno je da li je tužiteljica u spornom razdoblju koristila pravo na stanku.

7. Nakon što je u postupku utvrđeno:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu odgajateljice, te da je radno vrijeme osamsatno uz polusatni dnevni odmor / stanku,

- da je tuženica omogućila tužiteljici korištenja dnevne stanke,

- da prema dogovoru odgajatelji povremeno (kada su u vrijeme dnevnog odmora sami u smjeni, pa ne mogu napustiti štićenike, tj. prostor tuženika), dnevnu stanku od 30 min, koriste unutar prostora tuženika u adekvatno opremljenom prostoru,

- da tuženik odgajateljima tako odrađeni dnevni odmor tijekom mjeseca zbraja, te ukupan zbroj honorira kao jedan ili više slobodnih dana u mjesecu, koji odgajatelji koriste sukladno dogovoru,

prvostupanjski je sud zaključio da tužiteljica nije radila prekovremeno, te da joj je bilo omogućeno korištenje dnevne stanke, pa je zahtjev odbio kao neosnovan.

8. Odredbom članka 17. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi ("Narodne novine" broj 32/17) propisano je da je prekovremeni rad svaki rad duži od predviđenog redovnog rasporeda radnog vremena, te da je poslodavac obvezan svakom zaposleniku platiti prekovremeni rad (stavak 4.).

9. Odredbom članka 65. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - u daljnjem tekstu: ZR) propisano je da je u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad).

10. Odredbom članka 73. stavak 1. ZR propisano je da radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

11. Iz navedenih odredbi proizlazi da se stanka ubraja u radno vrijeme (dakle vrijeme nazočnosti radnika na radu), pa se time razlikuje od ostalih odmora na koje prema ostalim propisima radnik ima pravo (dnevni, tjedni i godišnji) koji se ne ubrajaju u vrijeme nazočnosti radnika na radu. Stoga poslodavac u sklopu vođenja evidencije o radnom vremenu nije dužan voditi evidenciju o korištenju stanke radnika. U slučaju spora iz radnog odnosa teret dokaza prema odredbi članka 135. ZR je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Dakle, u ovom slučaju teret dokazivanja spornih činjenica je na tužiteljici koja tvrdi da nije bila u mogućnosti koristiti stanku.

12. Prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužiteljice kao neosnovan, jer je utvrđeno da je tužiteljici omogućeno korištenje dnevne stanke, a kada dnevnu stanku nije mogla koristiti izvan ustanove omogućeno joj je korištenje dnevne stanke unutar ustanove u prostoriji opremljenoj baš za odmor odgajateljica.

13. Ispitujući pobijanu presudu u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, pa ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP koju navodi tužiteljica u žalbi.

14. Zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, jer iz svih provedenih dokaza i to iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je u utuženom razdoblju rad zaposlenika bio osmosatni dnevni rad uz dnevni odmor od 30 minuta, te da tužiteljica kao i ostali odgajatelji ukoliko zbog specifičnosti posla dnevni odmor nisu mogli koristiti izvan ustanove, isti su mogli provesti u prostoriji koju je tuženik namijenio i otpremio baš za odmor odgajateljica, a kako su to radile sve odgajateljice. Činjenica da je tužiteljica koristila stanku proizlazi i iz njezinog iskaza, jer je potvrdila da se kada je zbog potreba posla stanku koristila unutar ustanove to vrijeme dnevnog odmora koje je provedeno u prostoru ustanove zbrajalo, a odgajateljice su dobivale slobodne dane. Potvrdila je da polusatni dnevni odmor ponekad zbog potrebe posla odgajateljica koriste unutar ustanove u predviđenom prostoru.

14.1. Povremeno polusatna dnevna stanka provedena u adekvatnoj prostoriji unutar ustanove ne može predstavljati prekovremeni rad koji bi tužiteljica obavljala po nalogu tuženika, a niti tužiteljica ima pravo na naknadu plaće za neiskorištene dnevne stanke, stoga je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

15. Suprotno navodima žaliteljice činjenica da tužiteljica nije mogla ponekad koristiti dnevnu stanku izvan ustanove nego je 30 minuta provodila u prostoriji koju je tuženik namijenio i opremio baš za odmor odgajateljica, ne može se smatrati prekovremenim radom, niti zbog toga ima pravo na naknadu, jer nije bila onemogućena u korištenju stanke. I ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da provedenim dokazima nije utvrđeno da tužiteljica nije imala mogućnost korištenja stanke. Utvrđeno je da su postojale iznimne situacije kada tužiteljica zbog prirode posla nije mogla napustiti ustanovu, ali je u tim situacijama koristila stanku unutar ustanove.

16. Međutim djelomično je osnovana žalba tužiteljice u odnosu na odluku o troškovima postupka. Naime pravilnom primjenom članka 154. u vezi članka 155. ZPP ukupno odmjerene troškove valjalo je umanjiti za troškove za sastav tri podneska tuženika od po 1.000,00 kn / 132,72 EUR (osim podneska od 09. rujna 2020) koji nisu bili potrebi za vođenje parnice, a neosnovano su priznati (ukupno 497,71 EUR s PDV), jednako kao i troškove za sastav pet podnesaka tuženika po 250,00 kn (ukupno 207,38 EUR), pa troškovi tuženika iznose 1.360,41 EUR, odnosno s PDV 1.700,51 EUR zbog čega je u tom dijelu (točka II. izreke) valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

17. S obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom u pogledu odluke o glavnoj stvari, već s dijelom sporednog potraživanja, to je valjalo njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbiti kao neosnovan.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP.

U Dubrovniku, 05. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović