Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-1029/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Pulić, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika 1. Ri Telefax d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 25128946075, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Pranjić, odvjetnik iz Rijeke i 2. FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika 1, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-978/2018-97 od 27. srpnja 2022., u sjednici održanoj 05. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba prvotuženika se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-978/2018-97 od 27. srpnja 2022.,
a) preinačava u dijelu točke II izreke kojom se utvrđuje da je ništetan dodatak ugovora o pozajmici broj 812, broj ovjere OU-1934/2003 sklopljen 17. studenog 2003., između prvotuženika RI Telefax d.o.o. Rijeka i tužitelja zastupanog temeljem specijalne punomoći po drugotuženoj FP solemniziran kod javnog bilježnika pod poslovnim brojem OU-1934/2003, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
b) potvrđuje u preostalom dijelu točke II. izreke kojim se ima uspostaviti zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije zemljišnoknjižnog prijenosa na prvotuženika Ri Telefax d.o.o.
r i j e š i o j e
Odbacuje se žalba prvotuženika Ri Telefax d.o.o. u dijelu pod točkom I. izreke.
II. Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-978/2018-97 od 27. srpnja 2022., suđeno je:
" I Utvrđuje se da je ništetna specijalna punomoć od 17. studenog 2003. godine kojom tužitelj IP iz [adresa], opunomoćuje drugotuženu FP a ovjerena kod javnoga bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke.
II. Utvrđuje se da je ništetan dodatak ugovora o pozajmici broj 812, broj ovjere OU- 1934/2003 sklopljen 17. studenog 2003 između 1-tuženika RI Telefax d.o.o. Rijeka i tužitelja IP iz [adresa], zastupanog temeljem specijalne punomoći po 2-tuženoj FP solemniziran kod javnog bilježnika Darka Paravića iz Rijeke pod poslovnim brojem OU-1934/2003 te se ima uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje opisane nekretnine kakvo je bilo prije zemljišnoknjižnog prijenosa te nekretnine na prvotuženika RI Telefax d.o.o.
III. Nalaže se 1 i 2 tuženiku da tužitelju naknade prouzročeni parnični trošak u visini od 29.793,00 kn u roku od 15 dana".
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio prvotuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije zahtjev tužitelja, podredno ukine i vrati na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba prvotuženika u dijelu pod točkom I izreke nije dopuštena, dok je u preostalom dijelu (pod točkom II. izreke) djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim specijalne punomoći od 17. studenog 2003., kojom opunomoćuje tuženicu ad.2., te zahtjev za utvrđenje ništetnosti dodatka ugovora o pozajmici broj 812 od 17. studenog 2003. i uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja prije zemljišnoknjižnog prijenosa nekretnine na prvotuženika RI Telefax d.o.o.
6. U postupku je utvrđeno:
- da je 25. siječnja 2002. zaključen ugovor o pozajmici između prvotuženika kao davatelja pozajmice te društva ZIPTRADE d.o.o., kao korisnika pozajmice zastupanog po zakonskoj zastupnici FP (drugotuženoj u ovom predmetu), obrta [obrt] kao mjeničnog jamca, te OP i drugotužene FP, kao protivnika osiguranja kojim ugovorom je prvotuženik pozajmio iznos od 300.000,00 kn, što predstavlja protuvrijednost od 39.893,00 EUR uz mjesečnu kamatnu stopu od 2,5 %, a koji iznos se korisnik pozajmice obvezao vratiti 31. siječnja 2003.,
- da je 17. studenog 2003., zaključen Dodatak ugovora o pozajmici između protutuženika kao davatelja pozajmice, ZIPTRADE d.o.o., kojeg zastupa direktor FP, kao korisnik pozajmice i tužitelja kojeg zastupa po specijalnoj punomoći FP, a kojim je dodatkom društvo ZIPTRADE dužno vratiti pozajmicu do 30. travnja 2004. uz kamatnu stopu od 2,5% mjesečno koji dodatak ugovora je solemniziran kod javnog bilježnika pod poslovnim brojem OU-1934/2003,
- da iz specijalne punomoći ovjeren od strane javnog bilježnika od 17. studenog 2003., proizlazi da njome tužitelj opunomoćuje drugo tuženu FP, da između ostalih pravnih radnji prihvati ovršnu klauzulu i zasnivanje fiducijarnog vlasništva i hipoteke za stan broj 6. koji se nalazi u [adresa], sagrađen na kč. br. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška]., [broj poduloška]., površine 54,26 m², izda vjerovniku bezuvjetnu dozvolu za uknjižbu prava fiducijarnog vlasništva na nekretnini na ime i u korist vjerovnika, te poduzme sve dodatne radnje koje se ukažu nužnim za realizaciju pravnog posla te podnijeti na solemnizaciju i potpisati dodatak ugovoru o pozajmici od 17. studenog 2003., a koja je punomoć ovjerena kod javnog bilježnika,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka te dopune nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi da tužiteljevo sudjelovanje u Domovinskom ratu nije ostavilo posljedice na njegovu sposobnost rasuđivanja, te je glede specijalne punomoći od 17. studenog 2003., znao što potpisuje,
- da je tužitelj kao protivnik osiguranja radi osiguranja cjelokupne pozajmice u iznosu od 300,000,00 kn protuvrijednost 39.893,00 EUR prenio na prvotuženika kao predlagatelja osiguranja vlasništvo na nekretnini upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] u naravi stan, površine 54,26 m²,
- da osigurana tražbina nije podmirena, te je prvotuženik 06. veljače 2018. ishodio potvrdu ovršnosti ugovora o pozajmici broj 812 i Dodatka ugovora o pozajmici broj 812 iz kojih je vidljivo da su te javnobilježničke isprave postale ovršne 01. svibnja 2004.,
- da drugotužena nije podnijela odgovor na tužbu iako je istu uredno zaprimila,
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je drugotuženu upoznao na gradilištu, te je ista iskoristila njegovu neuračunljivost i bolest prilikom potpisivanja specijalne punomoći, pa za pozajmicu nije uopće znao. Tužitelj navodi da je drugotuženici ranije bio jamac kao i svi ostali koji su tada bili zaposleni u 3. maju, ali za kredit koji je podizala kod PBZ, te su znali da drugotuženica ima nekretnine u Rijeci i da neće dizati neki veći iznos, pa nije sumnjao da ona taj kredit neće vratiti. Kako je kod drugotuženice izvodio neke građevinske radove, što nije dobro izveo se osjećao dužan i pristao je biti jamac po tom ugovoru o kreditu,
- da iz iskaza zakonskog zastupnika prvotuženika proizlazi da je do sklapanja dodatka ugovora o pozajmici došlo na zahtjev drugotuženice koja se obratila tvrtci RB RIF, koja je bila posrednik u pozajmici i rekla da bi zamijenila jednog jamca prema glavnom ugovoru, tako da ĆP više ne bi jamčio svojom nekretninom, nego je li u taj pravni posao ušao drugi jamac, s drugom nekretninom, a to je tužitelj s stanom u vlasništvu. Prvi put se tužitelju obratio pismom prošle godine, a predmetna nekretnina je sada u isključivom vlasništvu protutuženika.
7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da je očito da je tuženi lakomisleno pristao na potpisivanje specijalne punomoći, te se sudu čini neživotno i nelogično da bi netko osobi koja nije član njegove uže obitelji dao punomoć da na stanu koji je njegovo vlasništvo i u kojem stanje s obitelji osnuje fiducijar i to za dug u visini od čak 300.000,00 kn temeljem ugovora o pozajmici kojeg ta osoba koja je dala punomoć, a konkretnom slučaju tužitelj nije stranka. Sklapanje takve specijalne punomoći temeljem koje je sklopljen dodatak ugovoru o pozajmici te osnovano fiducijarno vlasništvo na stanu tužitelja koji nije stranka ugovora o pozajmici je prema mišljenju prvostupanjskog suda nemoralno, te je time iskorištena lakomislenost tužitelja. Drugotužena je po specijalnoj punomoći za sebe ugovorila korist, a tužitelj za isto nije znao sve do 2018. kada je prvotuženik ishodio potvrdu ovršnosti ugovora o pozajmici i dodatka ugovora o pozajmici. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je predmetni ugovor ništetan u smislu članka 329. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), a suprotan moralu društva i protivan načelu savjesnosti i poštenja, a u smislu članka 4. ZOO zbog čega su specijalna punomoć i dodatak ugovora ništetni i u smislu članka 322. stavak 1. ZOO, pa je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.
8. Ispitujući prvostupanjsku presudu temeljem članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj.
9. Međutim ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud odlučujući o zahtjevu tužitelja pogrešno primijenio materijalno pravo. U odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim specijalne punomoći od 17. studenog 2003. godine kojom opunomoćuje FP (drugotuženu) za između ostalih radnji i za zasnivanje fiducijarnog vlasništva u korist prvotuženika na stan u [adresa] u njegovom vlasništvu, pravilno je trebalo primijeniti odredbu članka 331. ZOO. Navedenom odredbom je propisano da ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi. Kako predmetni tužbeni zahtjev nije postavljen u odnosu na prvotuženika nego isključivo u odnosu na drugotuženicu to je žalba prvotuženika u dijelu kojim se osporava presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženicu nedopuštena, jer se tužbeni zahtjev pod točkom 1. na njega ne odnosi, iako on jest u ovoj parnici parnična stranka.
10. Zahtjev pod točkom II. izreke koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti dodatka ugovora o pozajmici zaključenog između prvotuženika i tužitelja zastupanog temeljem specijalne punomoći po drugotuženoj nije osnovan osim u dijelu koji se odnosi na uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Naime, budući specijalna punomoć koju je tužitelj izdao drugotuženici i ovlastio je na fiducijarni prijenos vlasništva predstavlja pravni odnos između tužitelja i drugotuženice, te da prvotuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv tog dijela prvostupanjske presude, zbog čega je njegova žalba odbačena, pa zbog toga ni dodatak ugovora o pozajmici broj. 812 od 17. studenog 2003. suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda ne može biti ništetan, jer nije ni nastao.
11. Prema članku 103. stavak 1. ZOO ništetan je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, te moralu društva, osima ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
11.1. Nepostojeći ugovori se razlikuju od ništetnih po tome što su kod ništetnih ispunjenje pretpostavke za nastanak ugovora, ali usprkos tome ugovor ne proizvodi pravne učinke, jer je protivan javnom poretku, dok kod nepostojećih ugovora nisu ispunjene pretpostavke za nastanak ugovora jer nema suglasnosti volja za nastanak ugovora, dakle nema ugovora.
12. Iz navedenog slijedi da je u tom dijelu prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kad je prihvatio zahtjev, jer pravilnom primjenom članka 103. ZOO na utvrđeno činjenično stanje trebalo zaključiti da zahtjev za utvrđenje ništetnosti dodatka ugovora o pozajmici nije osnovan.
13. Kako je utvrđeno da Dodatak ugovora o pozajmici nije ni nastao, zahtjev tužitelja u preostalom dijelu (točka II. izreke) koji se odnosi na uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanje prije upisa na prvotuženika je osnovan, pa je u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu.
14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 367. stavka 1., članka 373. točka 3. i članka 368. ZPP.
15. Kako prvotuženik nije uspio u žalbi u odnosu na glavnu stvar to prvotuženiku nije priznat ni trošak sastava žalbe.
U Dubrovniku 05. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Kate Brajković
