Poslovni broj: Us I-1040/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice BK, [adresa], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714, zastupanog po opunomoćeniku NK (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pok. TK, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 6. veljače 2025. u nazočnosti tužiteljice i opunomoćenika tuženika, 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/24-01/72, Urbroj: 512-25-24- 2 od 13. ožujka 2024. i vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 560-01/24-01/72, Urbroj: 512-25- 24-2 od 13. ožujka 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 560-01/23- 01/380, Urbroj: 512M2-6510-24-2 od 22. siječnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pokojnog supruga TK u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 1. svibnja 1991. temeljem pripadnosti DOS-Kijevo.

3. U pravodobnoj tužbi kojom tužiteljica pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika u bitnom iznoseći obrazloženje osporenog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja, te navodeći da iz ovjerenog popisa dragovoljaca od 27.04.1996. koji se prilaže razvidno je da je pok. suprug tužiteljice TK bio pripadnik paravojnih dragovaljačkih postrojbi Kijeva u vremenu od 17.08.1990. do 01.05.1991., a nalazi se pod rednim brojem 45. Iz javnovovjerovljene izjave svjedoka IK, od 08. veljače 2024., tadašnjeg zapovjednika dragovoljačkog odreda Kijevo, razvidno je da je pok. suprug tužiteljice bio naoružan automatskim naoružanjem, te je obnašao dužnost vojnika na isturenim položajima [adresa] i [adresa], a isti se nalazio na spisku dragovoljaca pod rednim brojem 45. Na navedenim položajima u više navrata da je dolazilo do razmjene pješadijske vatre, navedeni položaji su višekratno bili granatirani minobacačkim granatama i gađani tromblonskim minama, a kasnije na dan pada Kijeva položaji da su bili raketirani iz aviona i zasipani avio bombama i izloženi topničkoj vatri, što upućuje na zaključak da se pok. suprug tužiteljice nalazio u stresnim i po život opasnim situacijama. Dakle, obavljao je poslove pripreme i izvođenja borbenog djelovanja. Nadalje, pok. suprug tužiteljice je i pružao oružani otpor agresoru na opisani način po nalogu pretpostavljenih, slijedom čega se izvlači zaključak da je ispunjen uvjet propisan odredbom članka 3.st.2.ZHBDR (organizirani oružani otpor tadašnjem agresoru (bivša „JNA"). Pok. suprug tužiteljice je nakon toga nastavio kontinuirano djelovanje u postrojbama MUP-a RH, odnosno 66. bojne Vojne policije, HV,a nije njegova krivnja što takvo sudjelovanje nije evidentirano u službenim evidencijama kao hrvatskog branitelja u navedenom vremenskom periodu, odnosno da nije postojala subordinacija MUP-a RH nad dragovoljačkim postrojbama Kijevo. Tužiteljica citira i poziva se na odredbu članka 47. stavka 1. i 3., članka 51. stavka 1. i 2., te članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine", br. 47/09, 110/21-u nastavku: ZUP) i ističe da je njezin pok. suprug bio pripadnik naoružanih DOS – Kijevo u pripemi i izvođenju radnji za borebno djelovanje u borbenom sektoru, dakle, naoružan automatskim naouružanjem i pripravan za borbeno djelovanje. Izvršio je i pripemu i obuku za bojevno gađanje. Cijelo to vrijeme da je bio pod oružjem sa bojevnim streljivom. Dakle, obavljalo je poslove pripreme i izvođenja borbenog djelovanja, a kasnije i neposredno sudjelovao u oružanom otporu agresoru. Ističe da je i obavljanje zadaća u smjenama i kroz dežurstvo predstavljalo borbeno djelovanje te nije potreban kontinuirani otpor agresoru, a koje pravno shvaćanje je izraženo i u presudi Viskog upravnog suda Republike Hrvatske, broj Usž-2350/17-2 od 24. kolovoza 2017. Tužiteljica ukazuje i na presudu ovog suda poslovni broj UsImio-109/19-7 od 16. rujna 2019. Nadalje, tužiteljica ističe da tuženik nije obrazložio osporeno rješenje u skladu s odredbom članka 98. ZUP-a, te da je tužiteljica dokazala sudjelovanje pok. supruga u obrani suvereniteta Republike Hrvatske prilažući odgovarajuće dokaze međutim ti dokazi odnosno činejnice nisu uopće navedeni u obrazloženju osporenog rješenja. Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže donošenje presude kojom se tužba uvažava i poništava osporeno rješenje tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da navodi tužitelja nisu utemeljeni, da suprotno navodima iz tužbe da je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Iz spisa predmeta proizlazi kako je iz očitovanja Područno odsjeka za poslove obrane Šibenik Klasa: 560-01/23- 01/27, Urbroj: 512M2-69-23-3 od 21. prosinca 2023. razvidno kako je prikupljena dokumentacija u svezi utvrđivanja novog razdoblja sudjelovanja u Domovinskom ratu za pok. TK u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 1. svibnja 1991. kao pripadnika „Dragovoljačke postrojbe“ – DOS na području Kijeva. Pok. AK da ima utvrđeno sudjelovanje u Domovinskom ratu kao hrvatski branitelj za razdoblje od 20. travnja 1991. do 21. listopada 1991. kao pripadnik MUP-a, a od 22. listopada 1991. do 30. lipnja 1996. kao pripadnik 66 b. Vojne policije – djelatni sastav. Navodi da nije pronađen podataka da je pokojni TK u bilo kojem razdoblju Domovinskog rata bio pripadnik neke dragovoljačke skupine ili odreda. Zatim tuženik citira i poziva se na odredbu članka 3. stavka 1. i 2. i članka 179. stavka 1. točke a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19, 84/21), te navodi da je prvostupanjsko tijelo ocjenjujući zahtjev pravilno utvrdilo da pok. suprug tužiteljice ne ispunjava kumulativne uvjete za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje. Naime tzv. DOS nije prepoznat kao organizacijski oblik pripadnicima kojeg bi se mogao priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem članka 3. Zakona. Nadalje iz prvostupanjskog rješenja je jasno utvrđeno da je uvidom u arhivu utvrđeno da nema podataka da bi tadašnji Općinski sekretarijat poslao Ministarstvu obrane Republike Hrvatske bilo kakve podatke o organiziranju i popisima te djelovanju naoružanih odreda NZ u Šibensko-kninskoj županiji. Utvrđeno je da je u spornom razdoblju u Šibeniku postojale legalne snage MUP-a RH odnosno PU Šibensko- kninska te HV (113. brigada HV). Nadalje je utvrđeno da su sve osobe koje su reguliralo status u spornom razdoblju bile pripadnici pričuvnog sastava MUP-a ili kao pripadnici VP 2135 Šibenik koja je osnovana dana 19.06.1991. ili kao pripadnici VP 1108. Drniš koja je osnovana 01.12.1991. Isto tako Područni odsjek za poslove obrane Šibenik nije pronašao pisani dokaz ili pismeni nalog po kojem bi formacije DOS ili NO NZ Kijevo bila pod nadležnošću OS RH ili MUP-a. Spisu prileže preslika pismena sudionika obrane Kijeva, preslika popisa Kijevskih dragovoljaca u razdoblju od 17.08.1990. do 10.09.1991., preslika izjave IK, izjave ZK te PK kao svjedoka. Osim toga tuženik upućuje na stajalište koje je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-3683/22- 2 od 24. svibnja 2023., gdje navodi kako pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske prvenstveno se dokazuje podacima službene evidencije, a s obzirom da iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi kako tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran kao pripadnik NZ ili OS RH, to tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju navedenu činjenicu, jer ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima, a svjedoci saslušani u tijeku postupka također bi trebali materijalnim dokazima dokazati istinitost svojih tvrdnji. Dakle neosnovani su tužbeni navodi, budući je utvrđeno da je u dijelu spornog razdoblja neutemeljeno utvrditi da bi pokojni TK bio pripadnikom bilo koje sastavnice OS RH ili druge sastavnice iz članka 3. Zakona (pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde. Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga ili NZ). U dijelu traženog razdoblja pokojni TK ima priznati status kao pripadnik MUP-a. Dakle, tuženik smatra kako je u pobijanim rješenjima zakonito odlučeno da nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 1. stavka b. i članka 3. stavka 2. ZHBDR kako bi se u spornom razdoblju moglo priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pokojnog TK. Slijedom gore navedenog predlažemo da sud odbije tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

5. U sporu je održana rasprava 6. veljače 2025., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora,

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio dokazne prijedloga tužiteljice za izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka i saslušanjem svjedoka VK i GK, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

8. Stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a po ocijeni ovog suda tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pok. supruga TK u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 1. svibnja 1991. temeljem pripadnosti Dragovoljačkim postrojbama

– DOS Kijevo.

10. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19 i 84/21; dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite kjoi je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

10.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

11. Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

12. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu tužiteljice kojim traži utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pok. supruga TK u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 1. svibnja 1991. temeljem pripadnosti DOS Kijevo.

13. Nadalje, razvidno je da pok. suprug tužiteljice TK ima utvrđeno sudjelovanje u Domovinskom ratu kao hrvatski branitelj za razdoblje od 20. travnja 1991. do 21. listopada 1991. kao pripadnik MUP-a, te za razdoblje od 22. listopada 1991. do 30. lipnja 1996. kao pripadnik 66 b. Vojne policije – djelatni sastav.

14. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog suda osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje koje je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

15. Naime, iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja prvostupanjskog rješenja, koje je potvrđeno ovdje osporenim rješenjem tuženika, je razvidno da je uvidom u arhivu utvrđeno da nema podataka da bi tadašnji Općinski sekretarijat poslao Ministarstvu obrane Republike Hrvatske bilo kakve podatke o organiziranju i popisima te djelovanju naoružanih odreda NZ u Šibensko-kninskoj županiji. Utvrđeno je da su u spornom razdoblju u Šibeniku postojale legalne snage MUP-a RH odnosno PU Šibensko-kninska te HV (113. brigada HV). Nadalje je utvrđeno da su sve osobe koje su regulirale status u spornom razdoblju bile pripadnici pričuvnog sastava MUP-a ili kao pripadnici VP 2135 Šibenik koja je osnovana dana 19.06.1991. ili kao pripadnici VP 1108. Drniš koja je osnovana 01.12.1991. Isto tako Područni odsjek za poslove obrane Šibenik nije pronašao pisani dokaz ili pismeni nalog po kojem bi formacije DOS ili NO NZ Kijevo bila pod nadležnošću OS RH ili MUP-a. Dakle, nedovojbenim proizlazi da tzv. DOS nije prepoznat kao organizacijski oblik pripadnicima kojeg bi se mogao priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem članka 3. Zakona.

16. Stoga je i prema ocjeni ovog suda pravilan zaključak upravnih tijela da pok. suprug tužiteljice ne ispunjava uvjete propisane člankom 3. stavkom 1. točkom b. ZHBDR-a, niti se traženo razdoblje (17. kolovoza 1990. – 1. svibnja 1991.) može podvesti pod zakonom propisane pretpostavke koje moraju biti ispunjene za donošenje pozitivnog rješenja (razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.). Također, prema podacima spisa predmeta pok. TK ima za dio traženog radoblja već utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kroz pričuvni sastav MUP- a RH.

17. Slijedom navedenog, dakle, da je iz podataka spisa razvdino da u navedenom razdoblju na tom području naoružani odredi DOS-a ili Narodne zaštite nisu službeno osnovani, niti o tome postoji službena evidnecija, a niti se traženo razdoblje može podvesti pod zakonom propisane pretpostavke, to su bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari tužbeni navodi i prigovori tužiteljice.

17.1. S tim, da je za istaći, obzirom na naprijed utvrđeno činjenično stanje, dakle, da su u spornom razdoblju u Šibeniku postojale legalne snage MUP-a RH odnosno PU Šibensko-kninska te HV (113. brigada HV) i da su sve osobe koje su regulirale status u spornom razdoblju bile pripadnici pričuvnog sastava MUP-a ili kao pripadnici VP 2135 Šibenik ili kao pripadnici VP 1108 Drniš, da stoga tužiteljica ima mogućnost podnošenja zahtjeva za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pok. supruga u spornom (nepriznatom) razdbolju na temelju odredbe članka 179. stavka 1. točke a) u svezi odredbe članka 3. stavka 1. točke a) MUP-u RH odnosno mjesno nadležnoj Policijskoj upravi Šibensko-kninskoj.

18. U izloženom, po ocjeni ovog suda, tuženik je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, upravo suprotno tužbenim prigovorima, te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, dok tužbeni prigovori, imajući u vidu prethodno navedeno, nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

19. Stoga, a budući je osporeno rješenje zakonito, te nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

U Splitu 5. ožujka 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici,

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.