REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-496/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice VC iz [adresa], II. tužitelja EC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III. tužitelja HC iz [adresa], Nova Vas 2, koje zastupa punomoćnica Sanja Artuković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Savska cesta 32, OIB 81793146560, Korporativni sektor za pravne poslove, Odjel za pravne poslove, Ciottina 17 a, Rijeka, kojeg zastupa punomoćnik UC i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri u Rijeci, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-2/2024-2 od 4. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P-145/2023-8 od 2. studenog 2023., u sjednici održanoj 5. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-2/2024-2 od 4. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P-145/2023-8 od 2. studenog 2023.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tužitelji su naveli da ga podnose zbog pravnih pitanja koje smatraju važnima za rješenje spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku), kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Prvo i treće pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije polaze od shvaćanja predlagatelja o (ne)postojanju nepotpune služnosti na nekretnini u vlasništvu tužitelja, odnosno o potrebi parcelacije sporne čestice kako bi njezin dio (na kojem je postavljen repetitor) predstavljao samostalnu nekretninu. Međutim, o tim pravnim pitanjima sudovi u nižestupanjskim presudama nisu iznijeli pravno shvaćanje niti su utemeljili svoju odluku na odgovorima na postavljena pitanja, pa se stoga već iz navedenog razloga ta pitanja ne mogu smatrati važnima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. U odnosu na drugo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije (koje se odnosi na kriterije koje je sud uzeo u obzir pri obračunu visine naknade koristi koju je tuženik ostvario izgradnjom repetitora na nekretnini tužitelja), tužitelji su se pozvali na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Bistrović protiv Hrvatske (broj zahtjeva 25774/05). U toj odluci podnositelji su prigovorili da nisu primili punu tržišnu vrijednost svoje izvlaštene imovine jer se u postupku djelomičnog izvlaštenja nije vodilo računa o smanjenoj vrijednosti njihove preostale imovine, pri čemu je Europski sud ocijenio da u postupku pred nacionalnim sudovima nisu utvrđeni svi mjerodavni čimbenici za utvrđivanje naknade za izvlaštenu imovinu podnositelja, obzirom na smanjenu vrijednost njihove preostale imovine. Budući da je u ovom postupku predmet spora obveznopravni zahtjev tužitelja na temelju odredbe čl. 1120. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO), kojim tužitelji traže naknadu koristi u vidu zakupnine za korištenje nekretnine u njihovom suvlasništvu, to spomenuta odluka Europskog suda, koja se ne odnosi na identičnu pravnu i činjeničnu situaciju, ne predstavlja razlog zbog kojeg bi postavljeno pitanje bilo važno sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. U odnosu na istaknutu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav RH) odnosno prava na mirno uživanje vlasništva zajamčenog čl. 1. st. 1. Protokola 1. uz Europsku konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), u vezi navoda tužitelja da im je povrijeđeno pravo vlasništva u postupovnom smislu, valja reći da odluke nižih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne, niti su tužitelji u prijedlogu nisu učinili vjerojatnim da su im u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom navedena prava povrijeđena.
9. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 5. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
