REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-705/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-85/2024-2 od 5. prosinca 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr-39/2024-53 od 16. srpnja 2024., u sjednici održanoj 5. ožujka 2025.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanje za koje smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su mu, prema njegovu mišljenju, povrijeđena temeljna ljudska prava „na pravično suđenje i na jednakost svih pred zakonom .... kao i pravo na pošteno suđenje uključujući načelo pravne sigurnosti i pravo na djelotvoran pravni lijek“ zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine
- Međunarodni ugovori br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).
2. U odgovoru na taj prijedlog tuženica je osporila navode prijedloga i postavila zahtjev za naknadu troška sastava toga podneska.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.
4.1. Pitanje koje je tužitelj u reviziji naznačio, koje glasi: „Je li pravilna odluka suda kojom se tužitelju u parnici uopće ne dosuđuje predujmljeni trošak financijskog vještačenja iako je tužitelj djelomično uspio u parnici s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom visina kojeg je utvrđena upravo provedenim financijskim vještačenjem?“ nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP jer o njemu ne ovisi odluka u vezi s naknadom troškova postupka. Naime, drugostupanjski sud u pobijanoj odluci nije izrazio shvaćanje da tužitelju u parnici uopće ne treba dosuditi predujmljeni trošak financijskog vještačenja iako je tužitelj djelomično uspio u parnici, već je, nakon što je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu glede glavne stvari, odbivši dvije trećine tužiteljeva zahtjeva za isplatu, izvršio obračun troškova uzevši u obzir tužiteljev uspjeh u parnici s osnovom cijelosti, a s visinom u jednoj trećini, i pritom ne isključivši da tužitelju pravo na naknadu troška vještačenja pripada u cijelosti, odluku o naknadi parničnih troškova donio primjenom članka 154. stavka 4. ZPP. Zato se tužitelj u vezi s naznačenim pitanjem neosnovano poziva na drukčiju sudsku praksu, jer se radi o odlukama koje su donesene u činjeničnoj i pravnoj situaciju koja nije jednaka predmetnoj.
4.2. Kako, dakle, naznačeno pitanje nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP, odlučeno je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP kao u točki I. izreke.
5. Kako tužitelj tvrdnje o povredi Ustavnih i Konvencijskih ljudskih prava zasniva na neosnovanom shvaćanju da je drugostupanjski sud odlučujući o naknadi parničnih troškova pogrešno primijenio materijalno pravo, time te tvrdnje nije učinio vjerojatnima, pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.
6. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka II. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP). To stoga što sadržaj toga podneska nije bio odlučan za zaključak o nedopuštenosti tužiteljeva prijedloga za dopuštenje revizije.
Zagreb, 5. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
