REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-52/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ognjen Krznarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici RL, HL, CL, LL, Marija Vujasin i Marija Radelja, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-497/2023-2 od 12. rujna 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini broj P-264/2022-47 od 14. ožujka 2023., u sjednici održanoj 5. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tužitelju se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-497/2023-2 od 12. rujna 2024. zbog pravnog pitanja:
„Ima li korisnik kredita, odnosno potrošač, koji je sklopio Dodatak ugovora o kreditu na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakon o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZIDZPK/15) pravo na potpuno obeštećenje zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu na način da sudskim putem, a nakon provedene konverzije, ostvari povrat u pravno i činjenično stanje kao da nepoštenih i ništetnih odredbi nije bilo i to povratom sve koristi koju je banka kao nepošteni trgovac stekla temeljem tih odredbi?“.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
IV. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženik su ovom sudu podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-497/2023- 2 od 12. rujna 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini broj P-264/2022-47 od 14. ožujka 2023. pozivajući se na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku.
2. Tuženik je u odgovoru na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije osporio navode iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije i predložio prijedlog odbaciti kao nedopušten, a njemu dosuditi trošak sastava tog odgovora.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije.
U odnosu na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije:
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije tužitelja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem postoji neujednačena sudska praksa revizijskog suda (odluke broj Rev-1096/2022 od 8. studenoga 2022. i broj Rev-586/2019 od 21. prosinca 2022. i Rev 637/2019-2 od 15. studenoga 2022.).
5. S obzirom da su u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na pravno pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja, dok se za ostala pravna pitanja i povrede temeljnih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije uzima da je prijedlog u odnosu na njih povučen.
U odnosu na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije:
6. Tuženik je u prijedlogu postavio pravna pitanja:
1. " Protivi li se odredbi članka 187. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) odluka suda kojom je prihvaćen zahtjev radi utvrđenja djelomične ništetnosti potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i odredbe o vezivanju glavnice kredita za valutu CHF), ako je iz istog pravnog odnosa tužitelj postavio kondemnatorni zahtjev za isplatu?
2. Ima li tužitelj pravni interes postavljati deklaratorni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu ukoliko je uz isti postavio i kondemnatornim zahtjev usmjeren na isplatu stečenog bez osnove temeljem odredbi čiju ništetnost zahtijeva?
3. Je li sud ovlašten ispitivati poštenost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u ugovoru o potrošačkom kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, koje su zamijenjene prisilnim odredbama sporazuma o konverziji sklopljenog na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15)?"
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP treba navesti da se u ovoj pravnoj stvari radi o individualnoj parnici za restituciju, proizašlu iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (na apstraktnoj razini) u kojem je utvrđena nepoštenost (time i ništetnost) ugovornih odredbi koje su predmet ovog spora, pri čemu se u ovoj parnici same odredbe konkretiziraju s obzirom na ugovor između stranaka. U ovom postupku tužitelj traži restituciju zbog isključenja primjene nepoštene odredbe. Vezano za naznačena pitanja tuženik se upućuje na sadržaj odluke ovog suda Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje: „Prema ocjeni ovog suda, sama činjenica da su stranke sklopile 19. siječnja 2016. dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu ("Narodne novine", broj 102/15 - u daljnjem tekstu: ZIDZOPK) – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR – kojim su odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu od 21. lipnja 2007. izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. To stoga što tužiteljica ističe da joj nije u cijelosti podmiren dug i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatom. Osim toga, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Tužiteljica stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju.“
8. Budući da su povodom tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije predmet ispitivanja odredbe prvotnog ugovora sklopljenog između stranaka, a ne sporazuma o konverziji, to naznačena pitanja nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer su shvaćanja izražena u pobijanoj odluci vezana za naznačena pitanja podudarna su shvaćanjima ovoga suda izraženim u prethodno citiranoj ovosudnoj odluci, dok prijedlog ne sadrži razloge koji bi doveli do zaključka o potrebi preispitivanje sudske prakse, pa je ovaj sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost, jer ne ispunjavaju, kumulativne, pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, zbog čega nema potrebe za intervencijom ovog suda (tako i u Revd-2556/2024-2 od 2. srpnja 2024.).
9. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbijen pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
10. Budući da je tuženik u uvodu prijedloga za dopuštenje revizije naveo da taj prijedlog podnosi na temelju odredbe čl. 385.a ZPP bilo je potrebno, osim ispitivanja postojanja zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije propisanih odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, također ispitati jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.
11. Iz sadržaja tuženikova prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačena povreda temeljnog prava zbog koje bi taj prijedlog bio utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.
12. Slijedom navedenog vijeće je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP odlučilo kao u točki III. izreke ovog rješenja.
13. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 5. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
