REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Poslovni broj: 1 P-8/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, po sucu Luki Zeniću, u pravnoj stvari tužiteljice ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku u Pazinu, Franine i Jurine 7, protiv tuženice [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa sjedištem u [adresa], zastupane po zakonskom zastupniku TŽ, a on po punomoćnici Petri Ambrozić Babić, odvjetnici u Puli-Pola, Andrije Kačića Miošića 4, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 27. siječnja 2025., u prisutnosti tužiteljice s punomoćnikom te punomoćnice tuženice, 5. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnine k. č. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti pa joj je tuženica dužna priznati vlasništvo i trpjeti da se nakon pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu izvrši uknjižba prava vlasništva s imena i vlasništva tuženice, na ime i vlasništvo tužiteljica u cijelosti

II Nalaže se tuženici Općini Motovun naknaditi tužiteljici ZŽ parnični trošak u visini od 1.979,93 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženice Općine Motovun za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu 25. siječnja 2023. podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva navodeći da je u zemljišnim knjigama na nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnica dolazi upisana tuženica. Tvrdi da predmetna nekretnina u naravi predstavlja njezino izvanknjižno vlasništvo i da radi se o vrtu i voćnjaku te da je u samostalnom i poštenom posjedu, a ranije putem svojih prednika i to oca ŠŽ i majke NŽ, najmanje 70 godina. Nitko nikada nije smetao niti tužiteljicu niti njezine prednike u vršenju vlasničkih ovlaštenja na navedenoj nekretnini.

2. Ovaj sud je 20. travnja 2023. donio presudu zbog ogluhe kojim je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, a koja presuda je povodom žalbe tuženice ukinuta rješenjem Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž-568/2023-3 od 20. prosinca 2023. i predmet vraćen na ponovan postupak.

3. U odgovoru na tužbu od 4. ožujka 2024. tuženica se usprotivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te predložila odbijanje istog kao neosnovanog. Osporava da bi se tužiteljica osobno i putem svojih pravnih prednika nalazila u nesmetanom, samostalnom i poštenom posjedu utužene nekretnine, kao i da bi je stekla na temelju dosjelosti. Tvrdi da uz tužbu nije dostavljen povijesni vlasnički list koji bi ukazivao na to je li nekretnina bila ili ne u društvenom vlasništvu sve s obzirom na to da o tome ovisi način računanja rokova za dosjelost. Da bi se sud uopće mogao upustiti u raspravljanje po tužbi za utvrđenje prava vlasništva putem instituta dosjelosti potrebno je da izvrši uvid u povijesni vlasnički list kako bi mogao utvrditi rokove dosjedanja odnosno vlasničko stanje nekretnine kroz povijest. Naime, ako je nekretnina koja je predmet postupka bila društveno vlasništvo, a što je svakako moguće budući da je na nekretnini uknjižena Općina Motovun, onda su se rokovi dosjedanja od 40 godina imali ispuniti najkasnije do 17. studenog 1999. Tužiteljica ne koristi nekretninu koja je predmet postupka, ta nekretnina predstavlja obraslo zemljište. Iz tužbe proizlazi kako tužiteljica ima prebivalište u [adresa], a iz grafičkog prikaza nekretnine koja je predmet postupka kako se nekretnina koja je predmet postupka nalazi u Općini Motovun pa iz same tužbe uopće nije jasno zašto bi tužiteljica 70 godina koristila nekretninu koja je od njezina mjesta prebivališta udaljena 15 km kao vrt i voćnjak. Činjenica da tužiteljica koristi nekretninu koja nema nikakve veze s istom ukazuje upravo na činjenicu da je tužiteljica nepoštena posjednica odnosno da su činjenice koje ona navodi u suprotnosti s dokazima koje je upravo tužiteljica dostavila u spis. Tužiteljica je kod Općinskog suda u Pazinu pokrenula postupak koji se vodi pod brojem P-61/23 u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina] odnosno kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja kuću koju je stekla kupoprodajom od tuženice koja je izvršena 2011. Dakle, tužiteljica je najkasnije tog datuma postala nepoštena jer je postala svjesna da nije vlasnica kuće time ni nekretnine koja je predmet ovog postupka.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je vlasništvo nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], u naravi vrt, površine 525, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o.

[adresa] stekla na temelju dosjelosti.

6. Radi razjašnjenja, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: izvadak iz zemljišne knjige broj 13 k. o. [katastarska općina] (list spisa 3-7), izvod iz katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Pula-Pola, Odjel za katastar nekretnina Pazin od 25. siječnja 2023. (list spisa 8), Javni natječaj za prodaju nekretnina u vlasništvu Općine Motovun-Montona prikupljanjem pisanih ponuda od 10. siječnja 2023. (list spisa 133- 142), ponuda za kupnju nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list spisa 143), e-mail korespondencija (list spisa 144-147), izvršen je uvid u ovosudni spis predmeta P- 61/2023, nalaz i mišljenje vještaka mjerničke struke JŽ od 13. prosinca 2024. (list spisa 151-166), dopunu nalaza i mišljenja od 27. siječnja 2025. (list spisa 192-207), proveo dokaz uviđajem na licu mjesta te saslušao tužiteljicu u svojstvu parnične stranke, zakonskom zastupnika tuženice TŽ, svjedoke GŽ, OŽ, CŽ, ĆŽ, BŽ i IŽ.

7. Člankom 18. stavak 3. Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14.; dalje u tekstu: ZV) propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, posjed se predmnjeva poštenim do trenutka kad posjednik primi vlasnikovu tužbu. Na vlasniku je teret dokazivanja da je posjed nepošten, s tim da bi mogao dokazivati nepoštenje posjeda i prije podnošenja tužbe. Nadalje, sukladno članku 18. stavak 3. ZV, posjednik je unatoč svom nezakonitom posjedovanju pošten, ako ne zna da mu ne pripada pravo na posjed, a to je njegovo neznanje ispričivo.

8. U konkretnom postupku, poštenje tužiteljice se predmnjeva na temelju članka 18. stavak 3. ZV. Kod takvog stanja stvari teret dokazivanja nepoštenja tužiteljice je na tuženici, a sukladno pravilu o teretu dokaza (članak 7. stavak 1., članak 219. stavak 1., članak 221.a i članak 220. stavak 2. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. – ispravljene, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje u tekstu: ZPP)). Na temelju pravila o teretu dokaza, kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).

9. Člankom 8. stavak 1. i 2. Zakona o zemljišnim („Narodne novine“ broj: 63/19., 128/22., 155/23., 127/24.) izvadci, ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige javne su isprave. Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. Člankom 230. stavak 1. ZPP propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Stavkom 2. istog članka propisano je da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Člankom 187. stavak 1. i 2. ZPP propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

10. Dakle, izvadak iz zemljišne knjige je javna isprava te se smatra da istinito i potpuno odražava stvarno stanje. Međutim, dopušteno je dokazivati da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju. Stoga osoba koja je vlasnik nekretnine u pogledu koje je nesređeno zemljišnoknjižno stanje, odnosno u pogledu koje zemljišna knjiga ne odgovara stvarnom stanju, ima pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje prava vlasništva. Rok za podnošenje takve tužbe nije propisan. Stoga takva osoba tužbu za utvrđenje prava vlasništva može podignuti odmah po saznanju za nesređeno zemljišnoknjižno stanje ili kad to bude u prilici s obzirom na financijske prilike i volju za sređivanjem zemljišnoknjižnog stanja. Presumpcija poštenja posjeda na temelju članka 18. stavak 3. ZV vrijedi dok god se ne nedvojbeno ne dokaže nepoštenje. Dakle, presumpcija poštenja posjeda osobe koja tvrdi da je izvanknjižni vlasnik nekretnine, ne ovisi o trenutku podnošenja tužbe za utvrđenje prava vlasništva ili trenutku pokretanja bilo kojeg drugog postupka u svrhu sređivanja zemljišnoknjižnog stanja.

11. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige broj: 13 k. o. [katastarska općina] slijedi da je između ostalog upisana predmetna kč. br. [katastarska čestica], u naravi vrt, površine 525 u vlasništvu tuženice.

12. Uvidom u presudu Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: P-61/2023-38 od 20. studenog 2024. slijedi da se taj postupak vodi po tužbi tužiteljice JŽ ĆŽ i tuženice [adresa] radi izdavanja tabularne ispravu podobne za upis prava vlasništva tužiteljice na 1/5 dijela kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U tom predmetu donesena je prvostupanjska presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, a protiv koje presude je žalbu izjavila tuženica te se spis nalazi na odlučivanju kod nadležnog Županijskog suda.

13. Uvidom u ručno vođenu zemljišnu knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 93-99) slijedi da je predmetna kč. br. [katastarska čestica] na temelju rješenja o nacionalizaciji Općine Pazin, Odsjeka za imovinsko pravne poslove od 20. srpnja 1982. upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Pazin.

14. Iz podataka ručno vođene zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 80-92) slijedi da je pod brojem Z-665/1995 predmetna nekretnina uknjižena na ime tuženice.

15. Uvidom u Javni natječaj za prodaju nekretnina u vlasništvu Općine Motovun- Montona prikupljanjem pisanih ponuda od 10. siječnja 2023. slijedi da je predmetna kč. br. [katastarska čestica] oglašena na prodaju za cijenu od 21.899,26 EUR.

16. Iz Ponude za kupnju od 24. siječnja 2023. (list spisa 143) vidljivo je da je tužiteljica podnijela zahtjev za kupnju predmetne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s time da je napomenula da istu smatra svojim vlasništvom jer su njezini roditelji vlasnici iste. Radi toga je podnijela tužbu Općinskom sudu u Pazinu radi utvrđenja prava vlasništva, a sin ĆŽ je o tome obavijestio načelnika Općine te da natječaj nije poništen zbog čega je primorana dati ponudu za kupnju svoje nekretnine, ali time ne priznanje vlasništvo Općine na tom zemljištu.

17. Iz E-mail korespondencije (list spisa 144-148) vidljivo je da je tužiteljica obavijestila tuženicu da je predmet natječaja, odnosno kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] njezino izvanknjižno vlasništvo, da je pokrenula postupak pred ovim sudom radi utvrđenja prava vlasništva; da je tražila da se predmetni natječaj poništi; da se nitko osim tužiteljice nije javio kao kupac; da je tražila povrat jamčevine; da je tuženica odgovorila da nije obaviještena da se radi o izvanknjižnom vlasništvu i da tužiteljica nije priložila nikakav dokaz na tu okolnost.

18. Iz nalaza i mišljenja vještaka mjerničke struke JŽ danog na uviđaju održanom 3. prosinca 2024. slijedi da je kč. br. [katastarska čestica] u katastru upisana kao voćnjak, površine 525 m2. U naravi se nalazi na JI dijelu mjesta [adresa], sa svoje SZ strane graniči s kč. br. [katastarska čestica], na kojem se nalazi objekt u izgradnji, a sa svoje SI strane graniči s kč. br. [katastarska čestica] koja je javno dobro u općoj upotrebi s tim da u naravi nije vidljivo. Predmetna nekretnina je prema zapadu omeđena s drvenom i žičanom ogradom i prema SI je omeđena sa žičanom ogradom. Na nekretnini se nalazi hrpa kamenja i druga hrpa kamenja koja je nastala tijekom izgradnje već spomenutog objekta koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica]. Na čestici se nalazi i poslagana posječena drva, a na JI strani dio čestice je zarastao u trstiku, s tim da je ostatak čestice čist i održavan.

19. Prema podacima posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula-Pola, Odjela za katastar nekretnina Pazin slijedi da je posjednikom predmetne nekretnine upisana tuženica.

20. Iz iskaza tužiteljice slijedi da joj se otac zvao ŠŽ koji je rođen 1907. u [adresa], a preminuo je također u Divjakima 1970. Majka se zvala NŽ, djevojačko Z, rođena je 1923. u Karojbi, a u [adresa] je došla 1951. kada se udala za oca, a preminula je u Divjakima 2009. Kada su se vjenčali živjeli su u kući djedova koja je bijela boje, a nalazi se između crvene i kamene kuće. U [adresa] se 1952. dogodila eksplozija i ta kuća je napukla od vrha do dna, pa su se preselili u kuću koja se sada adaptira, to je bilo 1953. Djed s očeve strane zvao se PŽ, rođen je u [adresa], a preminuo je 1948., pradjed odnosno njegov otac također se zvao PŽ, isto je živio u [adresa]. Nona zvala se T, djevojački Š, misli da je rođena 1890., a preminula je 1950. ili 1951. Što se tiče predmetnog vrta zna da je to oduvijek njihovo, jer joj je tako pričao otac ŠŽ, na toj parceli bio je jedan veliki orah, kraj suhozida, otac joj je govorio da će ga posjeći jer nikad nije davao plodove. Na toj parceli bile su zasađene smokve, trešnje, kruške, ne zna tko ih je zasadio, ali je otac uvijek brao plodove. Na predmetnoj parceli danas su stabla trešnje, smokve su posječene, posjekao ih je sin ĆŽ 2021. Stabala kruške nema jer su se posušile. Bilo je dosta stabala smokava, barem 4-5, trešanja je bilo 5-6, postojalo je samo jedno stablo kruške. Na predmetnoj parceli danas se nalazi i trstika. Vjerojatno su nonići PŽ i T obrađivali predmetnu parcelu, a to joj je poznato po pričaju oca. Otac joj je pričao kako su nonići sadili kukuruz, možda krumpir, pomidor, možda radič. Kuća u kojoj su živjeli nonići od predmetne parcele udaljena je oko 40 m. Kada su nonići preminuli, roditelji su nastavili predmetnu parcelu koristiti na isti način tako da su brali plodove, čistili, sjeća se da je otac na toj parceli brao trešnje te ih prodavao na sajmištu koji se održavao jednom mjesečno. Kada roditelji preminuli vrt je nastavila koristiti zajedno sa suprugom ĐŽ tako da su kosili, a u tome im pomažu i djeca. Misli da je Općina Motovun 2021. stavila predmetnu parcelu na prodaju i tako je shvatila da je na toj parceli upisana ona. Sin ĆŽ je tada otišao u Općinu te im rekao da je to njihovo, misli da je razgovarao s načelnikom TŽ, on mu je rekao da će se to sve srediti. ĆŽ je tada ponudio da tu parcelu otkupi od Općine, tu ponudu je dao jer je tijeku bila licitacija, parcelu nitko nije kupio. Ne zna što je bilo s ponudom. Na mjestu kuće koja se gradi na kč. br. [katastarska čestica] nekad je bila stara kamena kuća u kojoj su živjeli roditelji i tužiteljica, a u toj kući nonići nisu živjeli. U tu su se kuću preselili kada se dogodila eksplozija, misli 1953. Nikada nije bilo problema ni svađa oko vrta, nitko u selu roditeljima to nije branio ni osporavao, a dan danas niti njoj. Protiv roditelja nisu se vodili nikakvi postupci radi smetanja posjeda, predaje u posjed. Nitko iz Općine nikada nije dolazio na tu parcelu niti je tko prigovarao oko korištenja. Misli da je osobno i putem svojih roditelja u posjedu predmetne parcele preko 100 godina budući da su još i nonići koristili tu parcelu. Otac je preminuo 1970. i da je iza njega proveden ostavinski postupak, a njega su naslijedile i to svaka za 1/2 majka NŽ i tužiteljica. Majka je preminula 2009., a nju je naslijedila ona. Ne zna je li predmetna parcela činila ostavinsku imovinu oca. Majka je obrađivala vrt, a u tome su joj pomagali tužiteljica zajedno sa suprugom, pokosili bi, ona je napravila lijehe (obrađeni dio zemlje) i sadila povrće. Na dnu pored trstike bio je pčelinjak koji je pripadao HŽ, koji je preminuo. Pitao je majku i nju da li može držati pčelinjak, to je bilo jako davno, košnice držao 20 godina, znao pokositi i očistiti, a majci je zauzvrat davao med. Mamu je pitao da li može očistiti i pokositi kako bi mogao pristupiti košnicama.

21. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženice TŽ slijedi da je načelnik Općine Motovun od 2013. Ono što zna je da je predmetni vrt u vlasništvu Općine. Od 2013. jednom godišnje se obilaze nekretnine u vlasništvu Općine, ali samo one koje se nalaze unutar naselja Motovun, dok se ne bi obišle nekretnine koje se nalaze u šumama i sl. Nekretnine obilazi najčešće pročelnik GŽ, osobno bi s njim obilazio te nekretnine. Što se tiče mjesta [adresa] ono je specifično jer se priprema 20 parcela za poticanu stanogradnju. Upravo iz tog razloga se u [adresa] češće nego u drugim naseljima dolazi u obilazak. Ono što je mogao primijetiti je da je predmetni vrt bio neobrađen, a prvi put je tamo bio negdje u periodu do kraja 2013. S ĆŽ nikada nije vodio razgovore vezano za tu parcelu, moguće je da je razgovarao s GŽ, ali s njim osobno nikad nije razgovarao vezano za tu parcelu. Što se tiče javnog natječaja 2021. ili 2022. predmet je bila i predmetna parcela. Jedini zainteresirani kupac bila je tužiteljica, polog je bio 10 % procijenjene vrijednosti, a vrijednost parcele bila je 20.000,00 EUR, a tužiteljica je uplatila 2.000,00 EUR. Nakon toga se čekao istek roka za sklapanje i potpisivanje kupoprodajnog ugovora, taj rok je bio 15 dana. U tih 15 dana tužiteljica je zatražila povrat pologa, do realizacije kupoprodajnog ugovora nije došlo već je pokrenula ovaj postupak. Čestica na kojoj se sada nalazi kuća koja je u izgradnji prodavala se sama za sebe, bez vrta. Dan danas tužiteljica koristi vrt, ne zna je li netko prije nje odnosno jesu li njezini prednici koristili navedeni vrt. U trenutku kada je primijetio da se nešto događa na predmetnoj parceli, Općina nije pokretala nikakve sudske postupke protiv tužiteljice jer Općina to ne radi svojim stanovnicima. Tužiteljica nikada nije dolazila u Općinu vezano za predmetni vrt, a njezine roditelje osobno ne poznaje. Predmetni vrt je ograđen plavom trakom unatrag par mjeseci, a to je primijetio prilikom obilaska parcele, a danas je primijetio da je očišćena i da na jednom dijelu postoji zgarište. Vezano za eksploziju za koju je tužiteljica spomenula da se dogodila 1953., obavljao je razgovore s mještanima rođenim 1950-1951. – oni za tu eksploziju nikada nisu čuli. Kada je odlazio na teren ne sjeća se da je vidio ikakva stabla, sjeća se da je bilo zaraslo, ne sjeća se krušaka, trešanja i smokava.

22. Iz iskaza svjedoka GŽ slijedi da je pročelnik JUO od 2017. Općina je u siječnju 2023. objavila javni natječaj za prodaju predmetnog vrta, cijena je bila 22.000,00 EUR, bilo je više zainteresiranih osoba, između ostalih i tužiteljica. Ono čega se sjeća tužiteljica je dala najvišu ponudu koja je iznosila upravo 22.000,00 EUR, uplatila je polog u iznosu 5% procijenjene vrijednosti. Nakon toga je odustala odlučivši da će pred sudom utvrđivati vlasništvo. Prvi put blizu ove parcele bio je 1980-ih. Naime, otac IŽ je bio inkasator za bivšu TV Zagreb i obilazio je teren jednom mjesečno te je išao s njim gotovo uvijek. Sjeća se jedne situacije, a to da je otac nakon obavljenog posla znao popričati s mještanima, popiti piće, njemu je kao malom bilo dosadno, uzeo bi nogometnu loptu i igrao se s njom. Sjeća se da mu je lopta pobjegla putem do predmetnog vrta i zastala na nekoj šikari dolje pri dnu parcele, gdje počinje ograda koja ide dijagonalno prema sjeveru. Sjeća se upravo spomenutog događaja da je cijeli predmetni vrt bio zarastao. Ne može reći da je na toj parceli bilo krušaka, trešanja, smokava. Taj događaj bio je u ljetnom periodu 1980- ih. Ne može se sjetiti je li predmetni vrt tih godina bio ograđen suhozidom. Sjeća se da je otac razgovarao s BŽ. Majka tužiteljice zove se NŽ, a ne zna kako se otac zvao. Kroz maglu se sjeća i majke tužiteljice koja je živjela u kući koja je danas u fazi adaptacije. Zajedno s ocem, dok je bio na poslu, ne bi zalazili na tuđe parcele. Kroz posao pročelnika JUO Općine Motovun, jednom godišnje zna sam ili s komunalnim redarom obići nekretnine u vlasništvu Općine, a koje su u naravi livade, pašnjaci i sl. 2017. u jesen obišao je predmetnu parcelu koja je bila zarasla, vidjelo se da postoje voćke koju su bile zapuštene, bilo je otpada, tada nije bila ograđena. Te godine predmetna parcela nije bila ograđena odnosno nije bilo željeznih stupova, ograde, plave vrpce, a tog dana nije vidio tužiteljicu, niti njezinog supruga ni sinove da dolaze na predmetnu parcelu. Napominje da tužiteljica živi u [adresa]. Majka je živjela u [adresa], a za oca ne zna. Napominje da je majka živjela u kući koja graniči s predmetnom parcelom. Na područje gdje se nalazi vrt do 2021. bio je 3 puta, svaki put nikoga nije vidio na parceli. Stanje na terenu kao što kao danas na uviđaju friško, očišćenu parcelu danas vidi prvi put, a zadnji put je bio prije 6 mjeseci, a šipkom i vrpcom je predmetna parcela ograđena ima 2 godine. Ne zna jesu li tužiteljica ili njezini prednici u mjestu [adresa] imali neku drugu nekretninu u svom vlasništvu, koliko mu je poznato oni su starosjedioci [adresa], a majka tužiteljice je oduvijek živjela u kući na kč. br. [katastarska čestica]. Nije mu poznata nikakva eksplozija u [adresa], sjeća se da je bio požar kada je izgorjela susjedna kuća u [adresa]. 2017. na predmetnom vrtu je uočio neki otpad odnosno hrpu gnjilog drveta, na gornjem dijelu prema kući, tada je bilo nekoliko stabala voćaka.

23. Svjedok OŽ je u svom iskazu navela da se roditelji tužiteljice zovu NŽ i MŽ koji su živjeli u [adresa] na kućnom broju 4 C gdje sada ona živi. S navedene adrese su se preselili u sadašnju kuću gdje sin tužiteljice ĆŽ gradi kuću. Nikakva eksplozija joj nije poznata, roditelji tužiteljice su se iz stare kuće na kućnom broju 4 C preselili zato što je bila nesigurna za život, kuća koja je postojala prije kuće koja je sada fazi izgradnje je bila mala kuća i u njoj su stanovali roditelji tužiteljice i tužiteljica. Otac tužiteljice je preminuo 1977., a majka 2009, nije joj poznato tko ih je naslijedio, ali joj je poznato da je predmet ostavinske imovine činio predmetni vrt. Taj vrt su koristili roditelji, a to joj je poznato jer su se kao djeca igrali u tom vrtu. Predmetni vrt je bio voćnjak, riječ je o starim stablima smokava i trešanja. Poznato joj je da je brat HŽ na predmetnoj čestici držao pčele prije 1996.-1997., a koje godine je kupila kuću u [adresa] od neke gospođe iz Srbije. Brat HŽ je tražio suglasnost od majke tužiteljice NŽ za držanje pčela, a brat je predmetni vrt održavao te je NŽ davao med, a to joj je poznato jer je to osobno vidjela kada bi došla na odmor u [adresa] iz Njemačke. Nakon smrti roditelja tužiteljice vrt je nastavio koristiti sin tužiteljice ĆŽ, vrt nije bio zapušten, a isti ga je održavao. Nije joj poznato je li tužiteljica radi nešto u vrtu, jedino joj je poznato da isti održava sin ĆŽ. Roditelje tužiteljice nitko nije smetao niti prigovarao što obrađuju predmetni vrt jer je to njihovo, a niti itko u selu prigovara tužiteljici i njezinom sinu ĆŽ što taj vrt koriste danas. Nisu se pokretali nikakvi postupci za taj vrt. Kada je dobila poziv za sud saznala je da Općina ima nekakve veze s vrtom, a nije joj poznato tko je upisan kao vlasnik vrta u zemljišnim knjigama. Tužiteljica je saznala prije 3 godine da vrt nije njihov, a nije joj rekla tko je upisan kao vlasnik jer o tom nisu pričali. Njezini roditelji su se preselili u [adresa] iz [adresa]., a kuća gdje su roditelji živjeli je od predmetnog vrta udaljena 400 m. Od rođenja pa do 1969. je živjela u [adresa] na kućnom broju 1, a nakon 1969. otišla je u Njemačku, a trajno se vratila u [adresa] prije 5-6 godina. Brat HŽ je preminuo prije 2002., a nije joj poznato od kada je brat držao pčelinjak na vrtu, a pčelinjak je na vrtu bio još 2005. a kojeg je nastavio držati sin njezina brata EŽ. Dva puta godišnje je dolazila u [adresa] dok je radila, u mirovinu je otišla 2011., a nakon toga je znala ostajati i po pola godine. Nitko drugi nije obrađivao vrt osim tužiteljice, njezinog sina i roditelja tužiteljice. Nije joj poznato kada su se roditelji tužiteljice preselili u kuću koju sada ĆŽ renovira, a ne zna zašto su se upravo preselili u tu kuću, to je tako bilo, čula je da im je Općina ponudila da idu živjeti u tu kuću, a to je čula dok je bila mala.

24. Svjedok CŽ je navela da su roditelji tužiteljice živjeli u kući u kojoj sada živi OŽ, a od kad zna za sebe oni žive u kući koju ĆŽ sada gradi. Prva kuća je prije bila stara kamena kuća po pričanju starih, poznato joj je da je imala problema s krovom, odnosno postojala je mogućnost da krov padne. Predmetni vrt su koristili roditelji tužiteljice MŽ i DŽ, a taj vrt koriste od kada zna za sebe. U naravi je predmetna parcela za života roditelja tužiteljice bila voćnjak - bile su smokve, trešnje i kruške. Napominje da su voćke bile pri dnu nekretnine, a pri vrhu su imali mali vrt u kojem su sadili salatu, paradajz i dr. Nije vidjela, a niti čula da bi treće osobe koristile taj vrt, a niti je roditeljima to itko branio. Nakon smrti roditelja tužiteljice, predmetni vrt su nastavili čistiti tužiteljica i njezin suprug ĐŽ. Poznato joj je da je pok. HŽ – njezin bratić držao pčelinjak. HŽ je pitao NŽ suglasnost da može držati pčelinjak. NŽ i HŽ su se dogovorili da on može pokositi vrt, a da će NŽ davati med. Pamti eksploziju od automobila od sina od HŽ koji se zvao EŽ, a nije joj poznato da se u [adresa] dogodila eksplozija. Ne zna je li proveden ostavinski postupak i je li vrt činio ostavinsku imovinu roditelja. Njezini roditelji su se u [adresa] preselili 1952., odnosno otac 1952. a majka 1956. kada su se oženili. Oni su oduvijek živjeli u kući na [adresa], a koja je od predmetnog vrta udaljena 10 m, kojeg vidi iz svoje kuće. Vidjela je tužiteljičinog sina ĆŽ da taj vrt kosi i održava ima već 4-5 godina.

25. Svjedok ĆŽ je u naveo da su nonići stanovali u kući gdje sada živi OŽ. U toj kući živjeli su do detonacije koja se desila 1950. kada je puknuo zid zbog čega ta kuća više nije bila sigurna. Izvor detonacije je eksplozija mine iz 2 svjetskog rata. Nakon toga su se preselili u novu kuću koju danas renovira. Predmetni vrt je koristio nono, roditelji, a danas vrt koristi on. Nono je živio od poljoprivrede te je na vrtu je imao trešnje, smokve, kruške koje je zasadio. Nakon smrti noneta 1970. nona je na vrtu počela saditi salatu, mrkvu, krumpir. Poznato mu je da je su vrtu bilo košnica od pok. HŽ. Poznato mu je da su nona NŽ i HŽ dogovorili da HŽ može držati pčele, isti se obvezao kositi vrt te noni davati med. Pčele su na terenu do 2000-tih jer je HŽ preminuo. Danas tih košnica nema jer ih je EŽ uklonio kod sebe. Nonići nisu imali nikakvih problema zbog toga što su koristili predmetni vrt, niti su se pokretali sudski postupci. Nitko osim obitelji nije koristio taj vrt. Proveden je ostavinski postupak iza none NŽ, nju je naslijedila majka. Nije mu poznato što je činilo ostavinsku imovinu. Ne zna je li vrt bio dio ostavinske imovine bake. Bili su uvjereni da ono što koriste da je njihovo. 2017. je saznao da je Općina upisana kao vlasnik predmetnog vrta. 2011. su se vodili razgovori za kupnju kuće koju danas renovira, a koje je vodila sestra N, u tim razgovorima nije sudjelovao. Majka je rođena 1952. u [adresa], tamo je i stanovala do udaje 1971. nakon toga se preselila u [adresa], a dan danas tamo živi. Godinu dvije od sklapanja braka roditelji su živjeli kod none, a potom su se odselili u [adresa]. Minimalno jednom tjedno je majka dolazila kod none da joj pomogne. J je imao 3 brata G, O, C i jednu sestru. Oni su se odselili u Italiju nakon rata i sve su ostavili nonetu jer je jedini ostao s bolesnom majkom. Nikad nisu dolazili niti potraživali nešto od brata. Prije podnošenja tužbe Općina je objavila natječaj za prodaju predmetnog vrta, a to je vidio brat u Glasu Istre. Predmet natječaja bio je pored vrta i 1/5 zemljišta na kojem danas renovira kuću. Obavijestio ih je da je predmet natječaja njihov vrt i tražio da se ukloni iz natječaja, međutim nije bio uklonjen. Iz Općine su rekli da se ta stvar može riješiti samo kupnjom, to su odbili zbog čega su se obratili odvjetniku. Dali su ponudu za kupnju vrta, koji se prodavao cijenu od 22.300,00 EUR, iz razloga da netko treći ne kupi, odnosno kao osiguranje da vrt ne bi išao u ruke druge osobe.

26. Svjedok BŽ je naveo da u [adresa] živi od 1957. Poznati su mu roditelji tužiteljice – NŽ koja je preminula je 2009. i otac ŠŽ koji je preminuo je 1970-ih. Roditelji tužiteljice živjeli su u kući koja se sada renovira sin tužiteljice ĆŽ. Oni su u toj kući živjeli oduvijek. Predmetni vrt su koristili roditelji tužiteljice kojeg su obrađivali, sadili su različite poljoprivredne kulture, krumpir, salatu, također su se na nalazile voćke i to trešnje, smokve, kruške. Nakon smrti roditelja predmetni vrt su nastavili održavati suprug tužiteljice ĐŽ te sin ĆŽ tako da kose i čiste. Poznat mu je pčelinjak koji je bio od HŽ koji se dogovorio s NŽ da ga na predmetnom vrtu može držati. Vidio je HŽ da je znao pokositi vrt kada NŽ nije stigla. Misli da je vrt od roditelja tužiteljice jer su ga oni obrađivali. Nikada treće osobe nije vidio da rade nešto na tom vrtu. Nije mu poznato je li proveden ostavinski postupak iza majke i oca. Nije vidio nikog iz Općine da dolazi na predmetni vrt. Oko predmetne nekretnine su stariji susjedi i nikada nije čuo da bi roditeljima tužiteljice netko prigovarao što koriste vrt, a niti su se oko toga pokretali postupci, a danas tužiteljici nitko ne osporava što koristi taj vrt.

27. Svjedok IŽ je naveo da nikog nije vidio u predmetnom vrtu, kao i NŽ, ne zna je li ga itko koristio, ali da u predmetnom vrtu nikada nije bio. Misli da je vrt od kuće, nije mu poznato tko je vlasnik kuće jedino mu je poznato da je u njoj živjela NŽ. Nije mu poznato je li bilo nekih svađa za vrt niti je čuo da su se pokretali postupci. Nikada nije čuo za eksploziju. Nije mu poznato zašto je NŽ živjela u kući koja se sada renovira, misli da je to njezina jer je ona tamo uvijek živjela. Poznato mu je da je kuću u kojoj je živjela NŽ započeo renovirati sin tužiteljice. Nikakve voćke nije vidio u vrtu kada je bio u vrtu BŽ, a u njegov vrt je dolazio kada bi tražio Ć te kada bi išao uzeti radič i drugo povrće. Poznat mu je HŽ, ali ga nije vidio u predmetnom vrtu. HŽ se bavio pčelarstvom, poznato mu je da je negdje ispod imao pčelinjak, odnosno ispod tih kuća, tamo nikad nije bio, a to mu je poznato jer mu je to osobno rekao HŽ, a inače su kumovi. Ne zna tko je dopustio HŽ da tamo drži pčele.

28. Po ocjeni ovog suda, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno članku 8. ZPP ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

29. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da su njezini roditelji živjeli u [adresa] i da su od 50-ih godina koristili predmetnu nekretninu, pretpostavlja da su isti koristili roditelji s očeve strane, da je na parceli bio veliki orah, stabla smokava, trešnje i kruške, da su stabla neka uklonili prije 20-ak godina, a neka su se posušila. Danas na parceli se nalazi trstika, a na dijelu je bio pčelinjak koji je pripadao HŽ koji je pitao majku NŽ dozvolu za držanje. Košnice je držao 20 godina, znao je pokositi i očistiti, a majci je zauzvrat davao med.

29.1. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženice TŽ utvrđeno je da je načelnik od 2013. i da je jednom godišnje obilazio nekretnine u vlasništvu Općine kao i pročelnik GŽ. ŠŽ je specifično za poticajnu stanogradnju zbog čega je češće obilazio, a što se tiče predmetne da je bila neobrađena, da se tužiteljica javila na javni natječaj za kupnju te parcele, ali je od istog odustala. U trenutku kada je primijetio da se nešto događa na parcelu, da Općina nije pokretala sudske postupke jer da to svojim stanovnicima ne radi.

29.2. Iz iskaza svjedoka GŽ utvrđeno je da je pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela od 2017., da je objavljen javni natječaj za prodaju nekretnine na koji se javila tužiteljica te potom odustala. 80-ih godina bio je prvi put blizu predmetne nekretnine i uočio da je ista zapuštena. Također da je 2017. obišao nekretninu koja je bila zarasla, vidjelo se da postoje voćke koje su bile zapuštene i nije bila ograđena. Predmetna nekretnine je bitna radi evidentiranja nerazvrstanih cesta.

29.3. Iz iskaza OŽ utvrđeno je da poznaje roditelje tužiteljice jer je od njih kupila kuću gdje su prije živjeli, da su predmetni vrt koristili tužiteljice jer se kao dijete tamo igrala tako da sadili smokve i trešnje. Nadalje da je njezin brat HŽ na predmetnoj nekretnini držao pčele prije 1996./1997., a za to je tražio suglasnost Bmajke tužiteljice. Nakon smrti roditelja tužiteljice vrt je nastavio koristiti sin ĆŽ i vrt nikada nije bio zapušten.

29.4. Iz iskaza svjedoka CŽ utvrđeno je da su roditelji tužiteljice živjeli u kući u kojoj sada živi OŽ, da su predmetni vrt koristili roditelji tužiteljice od kada zna za sebe tako da je to bio voćnjak. Voćke su bile na dnu nekretnine, dok je na ostalom dijelu vrt u kojem su sadili poljoprivredne kulture. Nakon smrti roditelja tužiteljice predmetnu nekretninu su nastavili tužiteljica, a potom njezin sin. Na tom vrtu je pčelinjak je držao bratić HŽ. Inače živi na adresi [adresa] koja kuća je od predmetnog vrta udaljena 10 metara.

29.5. Iz iskaza svjedoka ĆŽ (sin tužiteljice) utvrđeno je da su predmetnu nekretninu koristili djed i baka, potom njegova majka, da je na terenu bila košnica pok. HŽ prije nego što je on rodio.

29.6. Iz iskaza svjedoka BŽ utvrđeno je da su predmetni vrt koristili roditelji tužiteljice od kada zna za sebe, da je to osobno vidio jer je prvi susjed. Nakon smrti roditelja da je vrt koristila tužiteljica, a potom njezin sin. Da je HŽ tamo držao pčelinjak jer mu je to HŽ osobno rekao.

29.7. Iz iskaza svjedoka IŽ utvrđeno je da nikog nije vidio u predmetnom vrtu, kao i B, ne zna je li ga itko koristio, ali da u predmetnom vrtu nikada nije bio. Nikakve voćke nije vidio kada je bio u vrtu BŽ. Poznato mu je HŽ imao pčele ispod kuća, ali da tamo nikada nije bio.

29.8. Prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjev tužiteljice ovaj sud je imao u vidu kako njezin iskaz, tako i iskaz svjedoka OŽ, CŽ, BŽ i ĆŽ iz kojih slijedi da je tužiteljica osobno i putem svojih prednika u posjedu predmetne nekretnine preko 70 godina. Navedeno slijedi iz podataka o rođenju roditelja tužiteljice, odnosno oca ŠŽ koji je rođen 1907. i majke B koja je rođena 1923., a majka je u [adresa] došla 1951. Navedenu nekretninu su koristili za sadnju različitih voćaka i poljoprivrednih kultura, kao i da je istu koristio za držanje pčela HŽ koji je preminuo prije 20-ak godina, koje iskaze je ovaj sud prihvatio kao objektivne i logične budući da su suglasno iskazivali tko i od kada je u posjedu predmetne nekretnine.

29.9. Ovaj sud je cijenio iskaz svjedoka TŽ koji je iskazivao o činjenicama posjeda od 2013., za koje vrijeme isti tvrdi da je nekretnina bila zapuštena. Naime, taj svjedok nema nikakvih neposrednih i osobnih saznanja o predmetnoj nekretnini prije 2013. kada je postao načelnik Općine Motovun. Međutim, kada se njegov iskaz dovede u svezu s iskazom tužiteljice kada je navela da su se stabla voćaka dijelom osušila ili posjekla prije 20 godina, tada prihvaća njegovi iskaz u dijelu kada navodi, a misli se na vrijeme od 2013. pa na dalje da na nekretnini nisu bila zasađena stabla voćaka. Osim toga, ovaj sud nije prihvatio iskaz tog svjedoka kada je naveo da je nekretnina nakon 2013. bila zapuštena jer su u prilog održavanja predmetnog vrta iskazivali svjedoci CŽ i OŽ koji su naveli da ĆŽ kosi i održava vrt. Ovaj svjedok je također naveo da mu je poznato da je obitelj tužiteljice u posjedu predmetnog vrta, ali da nisu pokretali nikakve postupke protiv njih jer da to ne čine svojim stanovnicima, dakle istome je bilo poznato da tu nekretninu koristi obitelj tužiteljice.

29.10. U odnosu na iskaz svjedoka GŽ koji se odnosi na stanje nekretnine 80-ih godina kada je s ocem išao na posao koji je radio kao inkasator, ovaj sud iskaz tog svjedoka nije prihvatio kao logičan i objektivan kada je naveo da je predmetna nekretnina bila zapuštena i da ne može kazati da je na toj parceli bilo krušaka, trešanja i smokava. Naime, taj svjedok je rođen 1977. pa je neživotno da se 80-ih može sjećati stanja predmetnog vrta. Osim toga, iskaz tog svjedoka je u protivnosti s iskazom svjedoka BŽ (rođen 1957.) čiji iskaz je ovaj sud u cijelosti prihvatio, čija kuća je spojena s kućom koju sada renovira sin tužiteljice, a iza svoje kuće ima vrt koji graniči s predmetnim, a taj svjedok je naveo da je predmetni vrt bio održavan, odnosno da nikad nije bio zapušten, kao i s iskazom svjedoka CŽ (rođena 1960.) koja je prva susjeda tužiteljici i koja 10 metara od predmetnog vrta živi cijeli život i koja je potvrdila navode tužiteljice da su predmetni vrt održavali roditelji tužiteljice pok. B i pok. ŠŽ, a nakon njih tužiteljica i njezin suprug ĐŽ, a vidjela je i sina tužiteljice ĆŽ da danas odražava taj vrt. Taj svjedok je naveo da je 2017. obišao spornu nekretninu koja je tada bila zapuštena i da je bilo otpada, ali da je bilo zapuštenih voćaka, pa iskaz tog svjedoka potvrđuje navode tužiteljice da je nekretnina bila obrađivana, odnosno da je te voćke netko nekada posadio. Osim toga, taj svjedok je po stavu ovog suda zainteresiran za ishod postupka budući da je zaposlenik tuženice.

29.11. Ovaj sud je cijenio iskaz svjedoka IŽ kada je naveo da na predmetnoj nekretnini nikada nije bio, odnosno da je zadnji put bio u vrtu BŽ nakon Domovinskog rata iz kojega je mogao vidjeti predmetni vrt u kojem nije bilo voćaka. Dakle, taj svjedok nema nikakvih saznanja o predmetnoj nekretnini jer na istoj nikada nije bio, ali je također naveo da nije bilo nikakvih svađa, a niti su se pokretali sudski postupci protiv B u vrijeme kada je radio kao inkasator. Iskaz ovog svjedoka nije prihvaćen budući u rodbinskog vezi s GŽ koji radio kao pročelnik kod tuženice.

29.12. Ovaj sud je prihvatio iskaze svjedoka CŽ (rođena 1960.) i LŽ (rođena 1951.) koji potvrđuju navode tužiteljice da je predmetni vrt bio u posjedu roditelja tužiteljice, zatim tužiteljice i njezinog supruga ĐŽ. Ti svjedoci su potvrdili da se nisu pokretali nikakvi postupci protiv tužiteljice i njezinih pravnih prednika, kao i to da je HŽ imao suglasnost B da na predmetnoj parceli može držati pčelinjak i to od najkasnije od 1996./1997. pa do svoje smrti, a preminuo je prije 20 godina. Također, OŽ je od 1951. pa do 1969. živjela u [adresa] pa ista ima neposredna saznanja, odnosno da je B predmetni vrt koristila za osobne potrebe. CŽ također ima neposredna saznanja o predmetnu spora budući da taj svjedok cijeli život živi u kući koja je 10 metara od predmetnog vrta, odnosno prva je susjeda tužiteljici.

29.13. U odnosu na svjedoka ĆŽ, taj svjedok je rođen 1990. te isti u pogledu predmeta spora može imati saznanja samo o tome što mu je tužiteljica- majka pričala, dakle neposrednih saznanja do 1990. ne može imati. Međutim, svjedoci OŽ i CŽ potvrđuju njegove navodi da u razdoblju unatrag 4-5 godina održava predmetnu nekretninu.

29.14. Što se tiče javnog natječaja u kojem se između ostalog prodavala predmetna kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na koji natječaj se javila tužiteljica valja navesti sljedeće. Slanje ponude za kupnju predmetne nekretnine predstavlja volju tužiteljice za zaštitu svojih vlasničkih prava na svojoj nekretnini, odnosno sprječavanje da se te nekretnina na natječaju proda trećoj osobi. Također je tužiteljica u ponudi jasno tuženici dala do znanja zašto daje ponudu, a li da ni na koji način način ne priznaje tuženici da je vlasnica predmetne nekretnine. Osim toga, tužiteljica je višekratno pozivala tuženicu da poništi natječaj i na rješavanje problema izvansudskim putem podnošenjem odgovarajućih dokaza o vlasništvu predmetne nekretnine. Prema tome, to što je tužiteljica podnijela ponudu za kupnju predmetne nekretnine predstavlja isključivo način zaštite njezinih prava u pogledu predmeta spora.

30. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva predstavlja pravni institut dosjelosti na kojem tužiteljica zasniva svoj tužbeni zahtjev. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. U konkretnom slučaju se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj: 73/91.) i na temelju članka 388. stavak 2. ZV kao mjerodavna primjenjuju pravna pravila iz § 1452. - 1477. austrijskog Općeg građanskog zakona (dalje u tekstu: OGZ) koji se je primjenjivao do 31. kolovoza 1980. Prema tim pravnim pravilima pretpostavke koje se moraju ispuniti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sastoje se u određenim kvalitetama posjeda i u proteku zakonom određenog vremena. Rok za stjecanje vlasništva na nekretninama koje nisu u državnom i crkvenom vlasništvu iznosi 30 godina, s tim da je taj rok nakon 1945. skraćen na 20 godina. Dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu te mora biti istinit i pošten. Samostalnost posjeda označava okolnost da on ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (§ 345. OGZ), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (§ 326. OGZ), s tim što se smatra da je posjednik istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (§ 328., 345. OGZ). U razdoblju od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. primjenjivao se je Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91.; dalje u tekstu: ZOVO). U tom periodu su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile propisane u članku 28. i 30. ZOVO. Prema tim odredbama dosjedatelj treba biti u samostalnom posjedu te mora biti savjestan, što znači da nije znao i da nije ni mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za stjecanje prava vlasništva na nekretninama savjesnog posjednika potreban je protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

31. Iako se na stvarima u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću, u članku 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96.) bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ta odredba je bila na snazi od 1. siječnja 1997. do 14. prosinca 1999. kada je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ broj: 137/99.). S obzirom na to da se ovom odlukom ne može zadirati u stečena prava, u vrijeme dosjedanja je potrebno uzeti u obzir i razdoblje kada je stvar bila u društvenom vlasništvu. Ako su na temelju toga ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću do 14. prosinca 1999., navedenom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske se ne može negirati tako stečeno pravo.

32. Ovakav pravni stav zauzeo je i Europski sud za ljudska prava u presudi Trgo protiv Republike Hrvatske od 11. lipnja 2009. u kojoj je navedeno i da „podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška”. Kako se radi o stečenim pravima, ovaj sud je zauzeo pravni stav da se navedeno tumačenje treba primijeniti i u predmetima koji su pokrenuti nakon 20. prosinca 2001. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 114/01.) kojim je u članku 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dodan stavak 4. u kojem je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

33. S obzirom na to je pok. B, rođena Z, udana ŠŽ (majka tužiteljice) najkasnije od pedesetih godina prošlog stoljeća bila u neprekinutom, samostalnom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, do 14. prosinca 1999. ispunile su se sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u korist majke tužiteljice iz § 326., § 328., § 345. i § 1468. OGZ. Činjenica da je tužiteljica 2017. preko sina saznala da je Općina upisana kao vlasnica predmetne nekretnine nije relevantno jer su se pretpostavke za stjecanje prava vlasništvu na temelju dosjelosti ispunile u korist majke B najkasnije krajem 70-ih godina prošlog stoljeća. Poslije smrti majke B pravo vlasništva je prešlo u korist tužiteljice na temelju nasljeđivanja kao jedine njezine nasljednice.

34. Imajući u vidu sve navedeno sama činjenica da je tuženica u katastarskom operatu upisana kao posjednica sporne nekretnine (i kao vlasnica u zemljišnim knjigama) ne čini samo po sebi posjed pravnih prednika tužiteljice nesavjesnim ili nepoštenim. Naime, poštenje posjeda je oboriva presumpcija pa kako tuženica tvrdi suprotno, na njoj je teret dokaza sporne činjenice u smislu članka 7. u svezi članka 219. stavak 1. ZPP da prednici tužiteljice za vrijeme razdoblja posjedovanja nisu imali razloga osnovano vjerovati da posjed vrše kao vlasnici. Niti jedan dokaz u spisu ne ukazuje da su prednici tužiteljice znali da im ne pripada pravo na posjed sporne nekretnine, a tuženica niti tvrdi niti dokazuje da je poduzela bilo koju radnju kojom bi prednicima tužiteljice dala do znanja da posjeduju nekretninu koja je uknjižena kao vlasništvo i evidentirana kao posjed tuženice (npr. podnošenjem prave vlasničke tužbe prije isteka vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti). Prema tome, tuženica nije dokazala nepoštenje posjeda, odnosno nije dokazala da je majka tužiteljice bila nesavjesna posjednica, odnosno da je znala ili morala znati da nekretnina koju posjeduje nije njezino vlasništvo.

35. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

36. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP u svezi članka 155. stavak 1. ZPP te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje u tekstu: OT).

36.1. Člankom 154. stavak 1. ZPP propisano je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

36.2. Tužiteljica koja je zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 1.459,95 EUR, priznat joj je trošak i to za sastav tužbe od 25. siječnja 2023. u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1. OT), pristupa na ročište 12. lipnja 2024. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1. OT), trošak sastava podneska od 22. srpnja 2024. u visini od 25 bodova (Tbr. 8/4. OT) pristupa na ročište od 3. prosinca 2024. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1. OT), sastav podneska od 5. prosinca 2024. u visini od 50 bodova (Tbr. 8/3. OT), pristupa na ročište od 22. siječnja 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1. OT), pristupa na ročište od 27. siječnja 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1. OT) te nagrada za izbivanje uz pisarnice u visini od 25 bodova (Tbr. 39. OT) odnosno 600 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) iznosi 1.200,00 EUR. Tužiteljici je priznat trošak PDV od 25 % (Tbr. 46. OT) koji iznosi 300,00 EUR, trošak predujma za uviđaj i mjerničko vještačenje u visini od 400,00 EUR te razliku predujma u visini od 13,56 EUR.

36.3. Istoj je priznat trošak sudske pristojbe na presudu u visini od 26,55 EUR na temelju Tbr. 2/1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.; dalje u tekstu: Uredba) u smislu članka 7. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18., 51/23.; dalje u tekstu: ZSP), zatim trošak sudske pristojbe na odgovor na žalbu u visini od 13,27 EUR na temelju Tbr. 2/1 uredbe i članka 7. stavak 2. ZSP te sudske pristojbe na presudu u visini od 26,55 EUR na temelju Tbr. 2/1. Uredbe u svezi članka 7. stavak 2. ZSP.

36.4. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 25. siječnja 2023. jer je svjedoke iz tog podneske mogla iznijeti u tužbu, odnosno na pripremnom ročištu te trošak sastava odgovora na žalbu od 12. svibnja 2023. jer joj taj trošak nije bio nužan za vođenje parnice.

36.5. Prema tome, tuženici je naloženo naknaditi tužiteljici trošak postupka u visini od 1.979,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. ožujka 2025. pa do isplate na temelju članka 151. stavak 3. ZPP.

36.6. O visini stope zateznih kamata odlučeno je primjenom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

36.7. Tuženici nije priznat zatraženi trošak postupka u visini od 2.301,40 EUR jer nije uspjela u postupku.

37. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Pazinu, 5. ožujka 2025.

Sudac:

Luka Zenić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira na to što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun. – uz sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženici po pun.

3. Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Pazin – po pravomoćnosti