Poslovni broj: Usž-520/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice IMO, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4170/2024-7 od 19. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Poništava se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4170/2024-7 od 19. prosinca 2024.
II. Nalaže tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250 eura (tisuću i dvije stotine pedeset), u roku od 15 dana od dostave ovog rješenja sa zateznom kamatom od donošenja odluke do isplate, ako ih stranka ne podmiri u ostavljenom roku, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška upravnog spora odbija.
III. Žalba tužiteljice se odbija.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke upravni spor je obustavljen, te je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici isplati trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura.
2. Tuženik je protiv točke II. izreke rješenja prvostupanjskog suda podnio žalbu zbog bitne povrede pravila postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troška podneska kojim se na poziv suda očitovala u pogledu proširenja tužbe podnesene radi šutnje uprave i na odluku kojom je odlučeno o žalbi tužiteljice. Smatra da se ne radi o opravdanom trošku u smislu odredbe članka 144. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Ističe da su se sukladno članku 103. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima donošenjem odluke o žalbi tužiteljice ostvarili uvjeti za obustavu spora. Navodi da je tužiteljici trebalo priznati opravdani trošak sastava tužbe. Poziva se na stav ovog Suda izražen u odluci poslovni broj Usž-2134/24 od 20. lipnja 2024. Predlaže usvojiti žalbu i pravilno odrediti trošak upravnog spora.
3. Tužiteljica žalbom osporava točku II. izreke pobijanog rješenja u dijelu u kojem sud nije odlučio o zatraženim zakonskim zateznim kamatama. Poziva se na stajalište ovog Suda izraženo u rješenju poslovni broj Usž-3208/2023-2 od 29. kolovoza 2024. prema kojem sud o zahtjevu stranaka odlučuje izrijekom rješenja ili presude i to o dijelu zahtjeva koji nalazi osnovanim, kao i o zahtjevu koji nalazi neosnovanim. Smatra da je odluku o zatraženim zakonskim zateznim kamatama trebalo donijeti sukladno odluci ovog Suda poslovni broj Usž-2753/2022 od 26. listopada 2022. Poziva se na presudu Europskog suda za ljudska prava Gashi protiv Republike Hrvatske te navodi da propusti državnih tijela ili sudova ne bi trebali ići na štetu stranke. Predlaže usvojiti žalbu u cijelosti i preinačiti pobijanu točku II. izreke rješenja na način da se na dosuđeni trošak upravnog spora dosudi i zakonska zatezna kamata. Potražuje trošak sastava žalbe uvećano za zakonske zatezne kamate.
4. Tuženik, nije dostavio odgovor na žalbu tužiteljice.
5. Tužiteljica u opsežnom odgovoru na žalbu tuženika u bitnom navodi da se radi o opravdanom trošku za sastav podneska koji je na poziv suda dostavljen u spis tijekom trajanja upravnog spora. Poziva se na odredbu članka 100. Zakona o upravnim sporovima kojom je propisano proširenje tužbenog zahtjeva u sporu pokrenutom zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke, te smatra pogrešnim zaključak tuženika da do obustave spora dolazi ispunjenjem zakonom propisanih uvjeta. Poziva se na praksu ovog Suda, Ustavnog suda Republike Hrvatske, Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava. Predlaže odbiti žalbu tuženika i potražuje trošak sastava odgovora na žalbu uvećano za zakonske zatezne kamate.
6. Žalba tuženika je osnovana.
7. Žalba tužiteljice nije osnovana.
8. Ispitujući točku II. izreke rješenja prvostupanjskog upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., dalje: ZUS-a), Sud žalbene razloge tuženika ocjenjuje osnovanim.
9. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Prema odredbi članka 144. stavka 1. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora.
10. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem obustavio upravni spor s obzirom na to da je nakon pokretanja spora rješenje tuženika, kojim je odlučeno o prigovoru tužiteljice, dostavljeno u spis, pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio obvezu tuženika da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora i to za sastav tužbe sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine, broj 138/23) u iznosu od 1250,00 eura (500 bodova prema Tbr. 27. toč. 1. Tarife u vezi s Tbr 54. i 46. Tarife).
11. Međutim, zahtjev za naknadu troška za sastav podneska, kojim se tužiteljica na poziv suda izjasnila da ne proširuje tužbeni zahtjev na rješenje tuženika doneseno tijekom upravnog spora, valjalo je odbiti. Naime, ovaj Sud je stajališta da se radi o podnesku koji ne sadrži relevantne pravne razloge za donošenje odluke o obustavi spora, te se ne radi o opravdanom izdatku u smislu citiranog članka 144. stavka 1. ZUS-a.
12. Stoga je primjenom odredbe članka 135. stavka 2. u svezi članka 128. stavka 4. ZUS-a te članka 144. stavka 4. i članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točkama I. i II. izreke rješenja.
13. Žalbene navode tužiteljice kojim pobija odluku o trošku u pogledu zatraženih zakonskih zateznih kamata ovaj Sud nije našao osnovanim niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke. Ovo stoga što, prema dosljednoj praksi ovog Suda izraženoj u odlukama poslovni broj Usž-3480/2023 od 12. lipnja 2024., poslovni broj Usž-3838/2023 od 12. lipnja 2024. i dr., samo nenavođenje tijeka i visine kamatne stope na dosuđeni trošak upravnog spora u izreci rješenja ne dovodi do nezakonitosti odluke o trošku. To iz razloga što je člankom 29. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - ZOO) propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a prema članku 20. stavku 2. ZOO-a obveze mogu nastati i na osnovi odluke suda ili druge javne vlasti. Stoga, tužiteljica i u slučaju kada zakonske zatezne kamate nisu navedene u izreci odluke stječe pravo na zatezne kamate protekom paricijskog roka, ako u tom roku tuženik svoju obvezu na isplatu naknade troškova ne ispuni, s time da zatezne kamate u tom slučaju teku od donošenja sudske odluke, a ne od stjecanja svojstva izvršnosti odluke.
14. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe nije osnovan u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu ovaj Sud ne smatra da se radi o opravdanom trošku koji bi bio od utjecaja na odluku u ovom žalbenom postupku. Stoga je primjenom odredbe članka 135. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a te članka 144. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki III. i IV. izreke rješenja.
U Zagrebu, 5. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
