Povrv-415/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Šebalj Širić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], zastupani po zajedničkom upravitelju nekretnine UPRAVITELJ GRADNJA d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva 25, OIB: 13582015490, a svi zastupani po punomoćnici Nataši Gonzi, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, zaključio je glavnu i javnu raspravu 22. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Nataše Gonzi odvjetnice te u prisutnosti tuženika osobno, dana 5. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1408/19 od 15. svibnja 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti iznos od 643,78 eur sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:
- na iznos od 19,51 EUR od 21.07.2016. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.08.2016. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.09.2016. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.10.2016. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.11.2016. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.12.2016. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.01.2017. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.02.2017. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.03.2017. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.04.2017. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.05.2017. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.06.2017. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.07.2017. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.08.2017. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.09.2017. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.10.2017. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.11.2017. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.12.2017. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.01.2018. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.02.2018. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.03.2018. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.04.2018. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.05.2018. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.06.2018. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.07.2018. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.08.2018. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.09.2018. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.10.2018. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.11.2018. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.12.2018. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.01.2019. do isplate;
- na iznos od 19,51 EUR od 21.02.2019. do isplate;
- na iznos od 19,46 EUR od 21.03.2019. do isplate;
i to po stopi od dospijeća do 31.12. 2022. i to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 61,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15.5.2019. do isplate, i to po stopi do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1408/19 od 15. svibnja 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 298,98 eur sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:
- na iznos od 9,06 EUR od 21.07.2016. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.08.2016. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.09.2016. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.10.2016. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.11.2016. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.12.2016. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.01.2017. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.02.2017. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.03.2017. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.04.2017. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.05.2017. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.06.2017. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.07.2017. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.08.2017. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.09.2017. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.10.2017. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.11.2017. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.12.2017. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.01.2018. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.02.2018. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.03.2018. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.04.2018. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.05.2018. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.06.2018. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.07.2018. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.08.2018. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.09.2018. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.10.2018. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.11.2018. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.12.2018. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.01.2019. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.02.2019. do isplate;
- na iznos od 9,06 EUR od 21.03.2019. do isplate;
i u dijelu kojim mu je naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 109,36 eur sa zateznim kamatama od 15.5.2019. do isplate te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.
III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 636,17 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 5. ožujka 2025. do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 13. svibnja 2019. Javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate potraživanja tužitelja u iznosu od 942,76 eur s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je naveo da osporava osnovu i visinu tražbine te ističe prigovor zastare. Kasnije tijekom postupka ističe kako se njegov prigovor prvenstveno odnosi na činjenicu što ga se tereti za plaćanje pričuve za kvadrate koji ne odgovaraju kvadraturi poslovnog prostora koji je uzeo u zakup od vlasnika te ističe prigovor da međuvlasnički ugovor nije potpisala većina suvlasnika. Ne spori da je prilikom sklapanja ugovora o zakupu koji je sklopio s vlasnikom poslovnog prostora preuzeo obvezu plaćanja pričuve.
3. Tužitelj je kasnije u tijeku postupka naveo da se potraživanje odnosi na neplaćena sredstva zajedničke pričuve za poslovni prostor u Zagrebu koji je tuženik uzeo u zakup od vlasnika poslovnog prostora. Visina pričuve uređena je međuvlasničkim ugovorom i određuje se na način da se umnožak pričuve po četvornom metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt te se tako dobiveni iznos množi s veličinom stambenog objekta u četvornim metrima, pa kako je visina pričuve u utuženom periodu iznosila 3,5 kn/m[2] te kako je koeficijent za poslovni prostor sukladno odredbi čl. 14 Međuvlasničkog ugovora iznosio 1,5, to je tuženik za 41 m[2] poslovnog prostora u utuženom periodu bio u obvezi plaćati doprinos za zajedničku pričuvu u mjesečnom iznosu od 215,25 kn (41 m[2] x 3,5 kn x 1,5).
4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja (list 4-5 spisa), međuvlasnički ugovor (list 29-35 spisa), Ugovor o upravljanju zgradom (listovi 36-38 spisa), godišnji plan upravljanja (listovi 39- 42 spisa), ugovor o zakupu (list 63 spisa), zapisnik ZK odjela (list 102 spisa), kupoprodajni ugovor (list 104 spisa), zapisnik o primopredaji poslovnog prostora (list 111 spisa).
5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13– dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
6. U ovom postupku već je donesena presuda poslovnog broja Povrv- 3995/2019 od 6. travnja 2022. kojom je u cijelosti ukinut platni nalog te je odbijen tužbeni zahtjev, no ista je presuda po žalbi tužitelja ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda poslovnog broja Pž-2719/2022 od 17. travnja 2023. te se postupak sada vodi pod novim poslovnim brojem Povrv-415/2023.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 942,76 eur po osnovi zajedničke pričuve za poslovni prostor koji je tuženiku u utuženom periodu predan na korištenje temeljem sklopljenog ugovora o zakupu s vlasnikom prostora.
8. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan jer tražbina po osnovi zajedničke pričuve zastarijeva u roku od tri godine koji je odredbom čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 78/15 – dalje: ZOO) propisan za povremena potraživanja s obzirom na to da su suvlasnici međuvlasničkim ugovorom u čl. 14. ugovorili da se pričuva plaća mjesečno pa se radi o povremenom potraživanju. Kako se najstarije potraživanje odnosi na lipanj 2016., a prijedlog za ovrhu podnesen je 13. svibnja 2019. to nije nastupila zastara jer nije protekao trogodišnji zastarni rok.
9. Među strankama nije sporno da je tuženik u utuženom periodu koristio poslovni prostor u Zagrebu na adresi [adresa], i to temeljem sklopljenog Ugovora o zakupu. Također nije sporno da se tuženik temeljem Ugovora o zakupu sklopljenog sa vlasnikom tog poslovnog prostora obvezao podmirivati troškove zajedničke pričuve za predmetni poslovni prostor.
10. Među strankama je sporno koliko iznosi površina poslovnog prostora za koji se tuženik obvezao plaćati pričuvu, te je sporno je li većina suvlasnika potpisala međuvlasnički ugovor pa je samim time sporno jesu li valjane odluke koje iz njega proizlaze.
11. Iz međuvlasničkog ugovora proizlazi da su suvlasnici zgrade u [adresa] sklopili međuvlasnički ugovor 31. 12. 1997. u skladu s odredbom čl. 375. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 73/00 i 114/01 – dalje: ZVDSP) s obzirom na to da ga je potpisala većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Također proizlazi kako je isti sklopljen od strane suvlasnika stambene zgrade u [adresa] te kako su stranke njime regulirale svoje odnose vezane uz predmetnu nekretninu a prilog kojeg je i popis svih suvlasnika iz kojeg proizlazi kako je isti potpisala većina od 51% suvlasnika. Nadalje, člankom 14. međuvlasničkog ugovora određeno je da se visina pričuve određuje uz primjenu koeficijenta 1,50 za poslovni prostor.
12. Iz Ugovora o zakupu proizlazi kako je ovdje tuženik uzeo u zakup predmetni poslovni prostor te kako je površina tog poslovnog prostora 28 m[2] . Također iz istog proizlazi da se tuženik obvezao plaćati troškove zajedničke pričuve za predmetni poslovni prostor.
13. Iz iskaza tuženika koji ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti životan, logičan i uvjerljiv te je u skladu sa Ugovorom o zakupu koji prileži spisu je utvrđeno kako je tuženik uzeo u zakup poslovni prostor kvadrature 28 m[2] . Stoga je utvrđeno da je tuženik dužan plaćati pričuvu upravo za površinu od 28 m[2] upravo na način kako se to obvezao vlasniku prilikom sklapanja Ugovora o zakupu. Ovdje valja istaknuti kako nitko od tužitelja nije pristupio sudu pozvan radi saslušanja te je tužitelj odustao od svog prava na saslušanje. Stoga, obzirom da predmetna zgrada nije etažirana, ovaj sud je poklonio vjeru iskazu tuženika i nalazi utvrđenim da se tuženik obvezao plaćati pričuvu za prostor od 28 m[2] a ne 41 m kako to traži tužitelj. Ovdje se još ističe kako ovaj sud ne prihvaća kao relevantan zapisnik o primopredaji posjeda koji prileži na listu 111 spisa a na okolnost da bi tuženik koristio 41 m[2] budući da na istom nema potpisa tuženika a tuženik spori da bi on sastavio taj zapisnik. Isto tako sud nije prihvatio kao relevantan za ocjenu kvadrature poslovnog prostora za koji se tuženik obvezao plaćati pričuvu kupoprodajni ugovor koji prileži na listu 104 spisa budući da se ne može izvršiti točna identifikacija poslovnog prostora iz tog ugovora sa poslovnim prostorom za koji se tuženik obvezao plaćati pričuvu i koji je on uzeo u zakup. Isto tako u odnosu na zapisnik Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 31.3.2017. (list 102 spisa) valja reći kako ovaj sud isti ne prihvaća kao relevantan za ocjenu sporne okolnosti tj. kvadrature poslovnog prostora za koji se tuženik obvezao plaćati pričuvu budući da etažiranje zgrade još nije provedeno pa samim time se ne može niti utvrditi je li to upravo prostor koji je tuženik uzeo u zakup i za koji se obvezao plaćati pričuvu. Slijedom svega navedenog u odnosu na ovu spornu okolnost ovaj sud nalazi utvrđenim da se tuženik obvezao plaćati pričuvu samo za kvadraturu poslovnog prostora od 28 m[2] kako to proizlazi iz Ugovora o zakupu i iskaza tuženika pa je prigovor tuženika u tom dijelu osnovan. Ovdje se još kao odlučno ističe kako su sukladno odredbi čl. 380 ZV-a sredstva zajedničke pričuve dužni uplaćivati svi suvlasnici sukladno vrijednosti svog posebnog dijela pa kako tuženik nije vlasnik predmetne nekretnine niti točno određenog posebnog dijela isti je u obvezi plaćati samo onaj dio za koji se doista Ugovorom o zakupu i obvezao plaćati pričuvu a to je upravo za 28 m[2] što uostalom ni sam tuženik ne spori.
14. Slijedom navedenog u ovoj pravnoj stvari sud polazi od odredbe čl. 9 ZOO- a pa je tako tuženik dužan izvršiti svoju ugovornu obvezu i platiti dio utužene tražbine za koju je utvrđeno da se doista i obvezao plaćati pričuvu Ugovorom o zakupu koji je
2.
sklopio s vlasnikom nekretnine, to je samo za 28 m[2] a ne 41 m
15. U odnosu na prigovor tuženika u kojem ističe da predmetni međuvlasnički ugovor nije valjan jer ga nije potpisala većina suvlasnika valja reći kako je ovaj sud letimičnim pregledom utvrdio da je međuvlasnički ugovor potpisala potrebna većina (51% suvlasnika) što se zaključuje zbrajanjem površina suvlasničkih dijelova pa stoga taj prigovor tuženika nije osnovan. Ovakvo utvrđenje proizlazi i iz odluke Visokog trgovačkog suda koja je već donesena u ovom predmetu pa ga stoga prihvaća i ovaj sud.
16. Kako je dakle međuvlasnički ugovor valjan u smislu odredbe čl. 375 st. 3 ZV-a valjane su i sve odluke koje iz njega proizlaze pa tako i Ugovor o upravljanju zgradom i pripadajući godišnji plan upravljanja.
17. U odnosu na visinu potraživanja ovaj sud je istu utvrdio na način da je za predmetni poslovni prostor mjesečni iznos pričuve za prostor površine 28 m[2] je 19,51 eur (3,50 kn x 28 m[2] x 1,5 koeficijent), ovo sve imajući u vidu da je tuženik koristio 28 m[2] a ne 41 m kako je to tužitelj utužio pa je stoga valjalo u točki I prihvatiti tužbeni zahtjev za iznos od 643,78 eur, dok je valjalo u točki II ukinuti platni nalog za iznos od 298,98 eur.
18. Tuženik je dužan platiti pričuvu sukladno odredbi čl. 90. st. 1. i 2. ZVDSP-a i čl. 9. ZOO-a budući da je ugovorom o zakupu preuzeo obvezu laćati pričuvu za predmetni poslovni prostor u utuženom periodu.
19. Ovaj sud nije prihvatio dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka Č, predstavnika suvlasnika budući da je isti predložen na okolnost izvršenih radova tuženika u predmetnoj zgradi što nije pravno odlučna činjenica u ovom postupku pa samim time niti taj dokazni prijedlog nije relevantan za ishod ovog spora. Također je odbijen dokazni prijedlog tuženika da se utvrdi je li tko plaćao pričuvu u iznosu od 5,00 kn budući da je visina pričuve utvrđena uvidom u gore rečene isprave, i to međuvlasnički ugovor (list 29-35 spisa), Ugovor o upravljanju zgradom (listovi 36-38 spisa), godišnji plan upravljanja sa svim prilozima koji prileže ovom spisu.
20. Kako tuženik nije podmirio potraživanje po dospijeću, pa sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i čl. 183. st. 1. ZOO duguje i zatezne kamate od prvog slijedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose. Dospijeće tražbine sud je utvrdio na temelju međuvlasničkog ugovora.
21. Odluka o troškovima ovršnog i parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP – a. Obzirom je tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu zahtijevao od tuženika isplatu ukupnog iznosa od 942,76 EUR, dok je tužbeni zahtjev usvojen samo za iznos od 643,78 EUR, to je razvidno da je tužitelj po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u sporu uspio u omjeru od 68 %, a da je tuženik u sporu uspio u manjoj mjeri, odnosno u preostalih 32%. Slijedom navedenog, a sukladno izmijenjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, sud je od postotka tužitelja kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu oduzeo postotak tuženika kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu i na temelju toga utvrdio da tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova, a da tužitelju pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u omjeru od 36%, kao postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici (68% - 32% = 36%).
22. Odluka o trošku platnog naloga temelji se na čl. 154 st. 2 i čl. 155 ZPP-a, i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: OT) a isti se odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 124,43 eur, na javnobilježničku nagradu u iznosu od 41,48 eur te ma trošak dostave u iznosu od 4,98 eur, uvećano za PDV, što sveukupno iznosi 170,88 eur, no obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u sporu i omjer od 36% koji pripada tužitelju, istom je ukupno dosuđen trošak ovršnog postupka u iznosu od 61,52 eur stoga je u navedenom dijelu valjalo platni nalog valjalo održati na snazi i odlučiti kao u toč I. izreke. Platni nalog je stoga ukinut za iznos od 109,36 eur pa je odlučeno kao u točki II izrek ove presude.
23. Tužitelju je dosuđen trošak parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 2., članka 155. ZPP-, a isti se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, i to po 150 eur za pristup na ročišta 8.6.21., 29.9.21.,10.12.21., 17.3.22.,17.9.24., 22.1.25. (Tbr. 9/1 OT), te za sastav podnesaka od 9.11.2020., 16.9.24. ( Tbr.8/1 OT), te iznos od 187,50 eur z a sastavljane žalbe protiv presude ( Tbr. 10/1 OT) što ukupno iznosi 1.350,00 eur te uvećano za trošak od 25% PDV-a ukupno iznosi 1.687,50 eur, te uvećano za trošak sudske pristojbe na žalbu 39,82 eur te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eur ukupno iznosi 1.767,14 eur. No obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u sporu i omjer od 36% koji pripada tužitelju, istom je ukupno dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 636,17 eur a kako je to odlučeno u točki III. izreke.
24. Ovdje još valja istaknuti kako je sud sve iznose naznačene u kunama preračunao u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službeno valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22,88/22 ). Obzirom na navedene zakonske odredbe o preračunavanju sud je u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 16.9.2024. posljednji dospjeli mjesečni iznos zajedničke pričuve umanjio za 0,05 eur sve kako bi zbroj pojedinačno utuženih iznosa odgovarao ukupno zatraženom iznosu od 942,76 eur.
25. Odluka o kamati na troškove postupka temelji se na čl. 151.st.3. ZPP-a.
U Zagrebu, 5. ožujka 2025.
S u d a c:
Maja Šebalj Širić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 8., 9 . i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
1. Tužitelju pp uz s.p. na presudu 39,82 eur
2. Tuženiku izravno
Rj
3. kal 30 dana
