Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1561/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Adžiću odvjetniku iz Zagreba protiv tuženika Porsche Leasing d.o.o. Zagreb (OIB: 90275854576), Velimira Škorpika 21, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1881/24-7 od 31. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1881/24-7 od 31. listopada 2024. :

- potvrđuje u toč. I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom ugovorna odredba točke III. Ugovora o kreditu broj 19817 od 16. lipnja 2006. povezano sa toč.5.1. Uvjeta ugovora o kreditu, inačica: CHF-2005-01 koja je sastavni dio ugovora i kojom je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu CHF/kn prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja;

-potvrđuje u toč. II. izreke u dijelu kojem je utvrđena ništetnom ugovorna odredba toč.6.2. Uvjeta ugovora o kreditu inačica: CHF-2005-01 koji su sastavni dio Ugovora o kreditu broj 19817 od 16. lipnja 2006. a kojom je ugovoreno da su redovna kamatna stopa odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi sukladno jednostranim odlukama i internim aktima tuženika prema toč.9.1. Uvjeta ugovora;

-potvrđuje u toč.III.- i toč.IV. izreke;

- preinačuje u toč.I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom ugovorna odredba točke II. Ugovora o kreditu broj 19817 od 16. lipnja 2006. kojom je ugovoreno da se kredit isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.588,64 CHF i u dijelu kojim je utvrđena ništetnom točka III. ugovora o kreditu od 16. lipnja 2006. kojom se tužitelj kao korisnik kredita obvezao tuženiku kao davatelju kredita vraćati iznos kredita u 84 mjesečna obroka te se u tim dijelovima tužbeni zahtjev odbija.

-preinačuje u toč.II. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom ugovorna odredba toč. 9.1. Uvjeta ugovora o kreditu, inačica: CHF-2005-01 koja je sastavni dio ugovora o kreditu broj 19817 od 16. lipnja 2006. kojom je ugovoreno da je visina obroka promjenjiva i ako se cijena vozila promijeni prije isplate kredita trgovcu pa se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

II/Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč.i I. izreke utvrđene su ništetnim ugovorne odredbe ugovora o kreditu broj 19817 sklopljenog između strankama 16. lipnja 2006. i to toč. II. kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 22.588,64 CHF te toč. III. i toč. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu, inačica: CHF-2005-01 koji su sastavni dio ugovora o kreditu (dalje: Uvjeti ugovora) u dijelu kojim se tužitelj kao korisnik kredita obvezao tuženiku kao davatelju kredita otplaćivati iznos kredita u 84 mjesečna obroka u kunskoj protuvrijednosti 321,10 CHF prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF važećim na dan plaćanja. Točkom II. izreke utvrđena je ništetnom toč.6.2. Uvjeta ugovora u dijelu kojim je određeno da su kamatna stopa odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi sukladno toč.9.1. Uvjeta ugovora. Toč. III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 3.291,60 Eur sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj toč. izreke dok mu je točkom IV. izreke naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 2.884,20 Eur sa zateznom kamatom od 31. listopada 2024. do isplate.

1.1. Nepobijanim prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe.

2. Prvostupanjsku presudu pravovremenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353.stav.1. toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP - "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 80/22, 114/22 i 155/23 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) s prijedlogom ovom sudu da prvostupanjsku presudu preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Obrazlažući zauzeto stajalište u odnosu na tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu sklopljenog između parničnih stranaka dana 16. lipnja 2006., pozivajući se pri tom na odredbe čl.96.stav.1. do 4. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/07 – "Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09,79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2007.) prvostupanjski sud isto temelji na slijedećim, iz dokaznog postupka proizašlim činjenicama:

- da je 16. lipnja 2006. između tuženika kao davatelja kredita i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o kreditu za kupnju vozila s ugovorenim iznosom kredita od 22.588,64 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan isplate (korištenja) kredita, uz ugovorenu kamatu po stopi od 5,30% godišnje, s rokom otplate od 84 mjeseci u anuitetima od po 321,10 CHF plativim u kunskoj protuvrijednosti CHF/kn prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF važećim na dan plaćanja;

- da se o spornim odredbama predmetnog ugovora o kreditu nije moglo pojedinačno pregovarati pa su se stranke bez pojedinačnog pregovaranja sporazumjele o tome da ugovorena kamata, a slijedom toga i visina mjesečnog otplatnog obroka "podliježe prilagodbi“ prema odluci tuženika a i da tužitelju nije pojašnjen rizik ugovaranja valutne klauzule niti način promjene stope kamate i visine otplatnog obroka:

- da ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o promjeni kamatne stope nisu jasno i razumljivo sastavljene te da su suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvorile neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača;

- da razlika u iznosima koje je tužitelj platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi plaćao da je kamatna stopa cijelo vrijeme ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja ugovora iznosi 773,66 Eur, a da razlika plaćenog u odnosu na tečaj za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita iznosi 2.517,94 Eur, odnosno sveukupno - 3.291,60 Eur.

5.1. Na temelju prethodno iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je ugovorne odredbe iz toč. II. i točke III. Ugovora o kreditu u vezi s toč. 5.1. Uvjeta ugovora i toč. 9.1. Uvjeta ugovora utvrdio djelomično ništetnima i naložio tuženiku vratiti tužitelju uplate koje su učinjene na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF prema prodajnom tečaju na dan plaćanja obveze i o promjenjivoj stopi redovne kamate sukladno jednostranoj odluci tuženika, sve sa zateznom kamatom od dana kada je svaki pojedini iznos plaćen do isplate, a sve to pozivom na odredbe čl. 1111. i čl.1115. Zakona o obveznim odnosima (dalje:

ZOO – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23). Pritom je prigovor zastare ocijenio neosnovanim.

6. Žalbom tuženik prije svega osporava tužiteljev status potrošača te u tom kontekstu smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a jer da o navedenoj, odlučnoj činjenici pobijanoj presudi nedostaju razlozi.

6.1. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa ovaj sud navedeni žalbeni razlog ne nalazi osnovanim jer iz sadržaja spisa – poglavito samog ugovora o kreditu, a i uvjerljivog i okolnosnog iskaza tužitelja koje je dokaze prvostupanjski sud sadržajno analizirao i vrijednosno ocijenio, jasno i nedvojbeno proizlazi tužiteljev status potrošača u smislu odredbe čl.3.stav.1.toč.1. ZZP/03 koji svoju primjenu u ovom sporu nalazi obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Tome valja nadodati da je teret dokaza okolnosti da tužitelj nije potrošač - na tuženiku (istovjetno stajalište izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020) pa kako tuženik u tom kontekstu nije predlagao nikakve dokaze to uopćenim žalbenim osporavanjem tužiteljevog svojstva potrošača nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj sklopio ugovor o kreditu "kao fizička osoba koja je djelovala izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti" odnosno da tužitelj ima status potrošača kako je definiran čl. 3. ZZP/03 ("Narodne novine" broj 96/03) pa se odnosni žalbeni prigovori ukazuju neosnovanim.

7. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i kad je odbio tuženikov prigovor zastare. Pritom se pravilno pozvao na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020- 2) prema kojem zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući na umu da je zahtjev za isplatu podnesen prije nego što je odluka iz toč.I.- i toč.II. izreke prvostupanjske presude postala pravomoćna to u trenutku podnošenja tog zahtjeva petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO evidentno nije niti započeo teći. Stoga suprotnim žalbenim navodima materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti tuženikovog prigovora zastare nije dovedeno u sumnju.

8. Konačno, u odnosu na žalbenu tezu da je prvostupanjski sud o "ništetnosti ugovora" odlučio samo na temelju paušalnih i netočnih tvrdnji tužitelja, bez da je uzeo u obzir svu dostavljenu dokumentaciju i iskaze svjedoka, valja odgovoriti da je prvostupanjski sud u dijelu kojim je utvrdio ništetnost ugovorne odredbe o otplati kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i odredbe o promjenjivoj stopi ugovorene kamate sukladno jednostranoj odluci tuženika te usvojio kondikcijski zahtjev - ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju pregleda isprava, provedenog vještačenja, saslušanja tužitelja i svjedoka te njihove pravilne ocjene (sukladno odredbi čl.8. ZPP-a) potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

8.1. Naime, imajući u vidu da su odredbe toč. 5.1., 6.2. i 9.1. Uvjeta ugovora odredbe unaprijed formuliranog standardnog sadržaja od strane trgovca, u smislu odredbe čl.81. stav.2. ZPP/03 (pri čemu, iako se prvostupanjski sud pogrešno poziva na odredbe ZZP/07 takva pogrešna primjena materijalnog prava nije od značaja obzirom na identičnu zakonodavnu regulativu predmetne materije sadržane u ZZP/03) to vrijedi zakonska presumpcija da je riječ o odredbama ugovora o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori. Teret dokaza o protivnom je na tuženiku. S obzirom na to da se o postojanju pojedinačnog pregovaranja nije moglo zaključiti na temelju isprava koje je u spis dostavio tuženik, a tužitelj je u svom iskazu negirao ikakvo pregovaranje, zakonska presumpcija iz članka 81. stav.2. ZZP/03 nije dovedena u pitanje. To više što saslušani svjedok o okolnostima sklapanja konkretnog ugovora nije imao neposrednih saznanja.

9. Obzirom na navedeno, valjalo je toč.I. izreke prvostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na odluku o ništetnosti točke 5.1. Uvjeta ugovora u dijelu kojim se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja, toč.II. izreke u dijelu koji se odnosi na odluku o ništetnosti točke 6.2. Uvjeta ugovora u dijelu kojim je određeno da su kamatna stopa odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi sukladno jednostranim odlukama i internim aktima tuženika prema toč.9.1. Uvjeta ugovora i u toč.III izreke potvrditi uz odbijanje žalbe tuženika pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a to više što ispitivanjem iste i u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi u postupanju prvostupanjskog suda bila ostvarena i jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom stadiju pazi po službenoj dužnosti.

10. No pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu prava, ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja prihvaćanjem zahtjeva za utvrđenje da je ništetna toč.II. Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na isplatu (korištenje), a ne na otplatu (vraćanje) kredita - pogrešno primijenio odredbu čl.87.stav.1. ZZP/03. Odluka prvostupanjskog suda kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o odobravanju (isplati) kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF proturječna je odluci o isplati sadržanoj u toč. III. izreke pobijane presude i razlozima koji su za tu odluku izneseni u obrazloženju pobijane presude, imajući na umu da su iznosi koje je na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF stvarno platio tužitelj obračunavani upravo u odnosu na tečaj koji je u skladu s točkom II. ugovora o kreditu, bio važeći na dan korištenja kredita. Osim toga, riječ je o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet ugovora) pa na temelju članka 84. ZZP/03 ne podliježe testu poštenosti. Zbog toga je zahtjev za utvrđenje ništetnosti te odredbe odbijen pa je pozivom na odredbu čl. 373. toč.3. ZPP-a djelomično preinačena točka I. izreke prvostupanjske presude.

10.1. Toč. III. ugovora o kreditu kojom je ugovorena otplata kredita u 84 mjesečna obroka jasna je i razumljiva ugovorna odredba i nema značaj znatne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača. Zbog toga nije riječ o ugovornoj odredbi koja je u skladu sa čl.87.stav.1. ZZP/03 ništetna pa je i u tom dijelu, djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika valjalo preinačiti pobijanu presudu u toč. I. izreke pozivom na odredbu čl.373.toč.3. ZPP-a i odbiti tužbeni zahtjev u tom dijelu.

10.2. Konačno, preinačiti je valjalo i toč.II. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom ugovorna odredba toč. 9.1. Uvjeta ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da je visina obroka promjenjiva i ako se cijena vozila promijeni prije isplate kredita trgovcu pa se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija. Naime, polazeći od sadržaja ugovora o kredita iz kojeg proizlazi da je njegova svrha financiranje kupnje vozila koji prodaje trgovac (a ne tuženik kao davatelj kredita) i to prema ponudi trgovca od 14. lipnja 2006. i da se iznos kredita isplaćuje trgovcu to je po ocjeni ovoga suda ugovorna odredba o tome da će se iznos kreditne obveze korisnika kredita mijenjati ako do isplate kredita trgovcu dođe do promjene kupoprodajne cijene – jasna i razumljiva te nema značaj znatne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa niti takva ugovorna odredba nije ništetna. To više što je nastavnim dijelom cit. toč. 9.1. Uvjeta ugovora ugovoreno pravo tužitelja na raskid ugovora zbog promijenjenih uvjeta ako se ukupni troškovi ugovora povise za više od 20%. Obzirom na prednje izneseno, valjalo je pozivom na odredbu čl. 373.a stav.1. u vezi sa stav.3. ZPP preinačiti toč.II izreke i odbiti zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe točke 9.1. Uvjeta ugovora kojom je ugovoreno da je visina obroka promjenjiva i ako se cijena vozila promijeni prije isplate kredita trgovcu pa se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

11. S obzirom da je tuženik sa žalbom uspio tek u neznatnom dijelu a što nije od utjecaja na konačan uspjeh stranaka u sporu valjalo je potvrditi i odluku o troškovima postupka koju žalitelj pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti. Iz istog razloga tuženik je odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

12. Nepobijano rješenje o dopuštenju preinake tužbe nije bilo predmetom žalbenog ispitivanja.

U Varaždinu, 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec