Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj:Gž-135/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak

– Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d. (OIB: 26187994862) iz Zagreba, Miramarska 22, zastupanog po punomoćniku Šimi Saviću, odvjetniku iz Zagreba protiv tužene PĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vidmar i partneri j.t.d. iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, povodom žalbi parničnih stranaka izjavljenih protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 934/2023-14 od 31. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-934/2023-14 od 31. srpnja 2024. u toč.I izreke.

r i j e š i o  j e

I/Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuju se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-934/23-14 od 31. srpnja 2024. kojim nije dopuštena preinaka tužbe i odluka o troškovima postupka sadržana u toč.II izreke navedene presude.

II/Uvažava se žalba tužene i nalaže se tužitelju Croatia osiguranju d.d. Zagreb da tuženoj PĐ povrh toč.II izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-934/23-14 od 31. srpnja 2024. dosuđenog troška naknadi i daljnji trošak postupka u iznosu od 1.621,27 Eur (tisuću šest stotina dvadeset i jedan euro i dvadeset i sedam centi) sa zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 2025. do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/Nalaže se tužitelju Croatia osiguranju d.d. Zagreb da tuženoj PĐ naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 77,50 Eur (sedamdeset i sedam eura i pedeset centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi istog prvostupanjskog suda broj Ovrpl-9803/13 od 11. listopada 2013. (u pobijanoj presudi očitom omaškom u pisanju navedeno "1". listopada 2013.) i radi isplate iznosa od 77.380,45 kn /sada 10.270,15 Eur/ sa zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2013. pa je toč.II izreke tužitelj obvezan naknaditi tuženoj trošak postupka u iznosu od 2.191,23 Eur.

1.1.Pobijanim rješenjem, donesenim kao sastavnog dijela presude, nije dopuštena preinaka tužbe sadržana u podnesku tužitelja od 8. travnja 2024.

2. Opisanu presudu i rješenje pravovremenom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) i kako navodi – ""zbog odluke o troškovima postupka" s prijedlogom ovom sudu da pobijane odluke preinači sukladno žalbeni navodima.

2.1. Tužena pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u toč.II izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da je preinači sukladno žalbenim navodima i dosudi tuženoj trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa – "Narodne novine" broj 183/23). Sa žalbom tužene postupit će se sukladno odredbi čl.167.stav.1. ZPP-a kao sa žalbom protiv rješenja.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4.Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tužene osnovana.

5.Rješenjem ovršnog suda broj Ovrpl-9803/13-19 od 18. prosinca 2013. tužitelj je upućen je na pokretanje predmetne parnice zbog u žalbi protiv rješenja o ovrsi broj Ovrpl-9803/13 od 11. listopada 2013. izjavljenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 50.stav.1. toč. 9. i 11. Ovršnog zakona (dalje: OZ – "Narodne novine" broj 112/12) – da je tražbina namirena u ovršnom postupku broj Ovrpl-1788/08 kojeg je prednik tužene pokrenuo dana 7. ožujka 2008. protiv Euroherc osiguranja d.d. kao solidarnog dužnika iste obveze temeljem ovršnih isprava - presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2940/00 od 19.9.2006. i presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-882/07 od 25.9.2007. i da je nastupila zastara potraživanja u smislu odredbe čl.233.stav.2. Zakona o obveznim odnosima pa je prvostupanjski sud je - polazeći od nesporne činjenice da je u predmetu Ovrpl-9803/13 FINA dana 25. studenog 2013. prenijela zaplijenjeni iznos od 77.380,45 kn – sada 10.270,15 Eur (kojeg povrat tužitelj potražuje u predmetnom postupku) i da se u ovršnom postupku broj Ovrpl-9803/13 potraživanje prednika tužene kao ovrhovoditelja odnosi na mjesečnu rentu s osnova tuđe pomoći i njege - dokazni postupak koncentrirao na raspravljanje tužbene teze o nastupu zastare tražbine koja je predmet ovrhe broj Ovrpl-9803/13 i prigovora da je tuženik istu tražbinu naplatio od solidarnog dužnika Euroherc d.d. u ovršnom postupku broj Ovrpl-1788/08.

5.1. Polazeći od utvrđenja da renta s osnova tuđe pomoći i njege ne predstavlja povremeno potraživanje, prvostupanjski sud zaključuje da u odnosu na tražbinu rente s osnova tuđe pomoći i njege ne može nastupiti zastara samog prava jer zastara prava ne nastupa tako dugo dok takve štete traju (istovjetno i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev x 933/2012-2 od 1. listopada 2013.), dok pojedini iznosi takve štete zastarijevaju za tri godine sukladno odredbi čl. 376.stav.1. u vezi sa čl. 361.stav.1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/91 – Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) – istovjetno pravnom shvaćanju iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev x-514/13-2 od 18. veljače 2015.

5.2. Imajući u vidu da je ovrha u postupku broj Ovrpl-9803/13 inicirana dana 2. listopada 2013. temeljem ovršnih isprava - presude istog prvostupanjskog suda broj Pn-2940/00 od 19.9.2006. i presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-882/07 od 25.9.2007. koje su u odnosu na pok. KĐ postale pravomoćne 25.9.2007.g. a ovršne dana 27.02.2008., te da sukladno odredbi čl.379. stav.1. ZOO/91 sva potraživanja utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina, a da se prema odredbi čl.388. ZOO/91 zastarijevanje tražbine prekida svakom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja, prvostupanjski sud zaključuje da je prigovor zastare iz odredbe čl.50.stav.toč.11. OZ-a neosnovan.

6. Prvostupanjski sud je tužbenu tezu o dvostrukoj naplati iste tražbine s osnove rente zbog tuđe pomoći i njege i u ovršnom postupku protiv Euroherc osiguranja d.d. (Ovrpl- -1788/08) i protiv Croatia osiguranja d.d. (Ovrpl-9803/13) ocijenio neosnovanom obzirom da suprotno proizlazi iz sadržaja navedenih ovršnih predmeta.

7. Promjenu činjeničnog osnova predmetne tužbe (u podnesku od 8.travnja 2024.) - da je ovrha u predmetu Ovrpl-9803/13 nedopuštena između ostalog i iz razloga jer je presuda na temelju koje je pokrenuta ovrha nezakonita i bez pravne osnove jer je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-483/11 od 5. veljače 2014. otpala pravna osnova na temelju koje je vođena predmetna ovrha budući da je ukinuta presuda Županijskog suda broj broj Gžn-882/07, prvostupanjski sud je odredio preinakom tužbe te je odbio pozivom na odredbu čl. 191. ZPP-a to više što je predmet raspravljanja u predmetnom postupku determiniran žalbenim razlozima istaknutim u žalbi protiv rješenja o ovrsi zbog kojih je tužitelj rješenjem ovršnog suda broj Ovrpl- 9803/13-19 od 18. prosinca 2013. upućen na pokretanje predmetne parnice, a i da se tužena protivila takvoj preinaci u smislu odredbe čl.190.stav.3. ZPP-a.

8. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. ZPP-a prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

9. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP- a ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud ostvario i jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi u žalbenom stadiju po službenoj dužnosti.

10.Na žalbu tužitelja:

10.1. Tužitelj u žalbi osporava stajalište prvostupanjskog suda da bi podneskom od 08.4.2024. preinačio tužbeni zahtjev ističući da je isti tek uskladio sa odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ( “Narodne novine“, broj 57/22, 88/22 ) na način da je utuženi iznos u kunama preračunao u eure, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz navedenog Zakona (1 euro = 7,53450 kn).

10.2. No razmatranjem sadržaja citiranog podneska jasno proizlazi da je tužitelj istim izmijenio činjenični osnov predmetne tužbe ističući da je "otpala" osnova temeljem koje je pravni prednik tužene inicirao ovrhu u predmetu Ovrpl-9803/13 dana 2. listopada 2013. obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj Rev x- 438/11 od 5. veljače 2014. ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn- 882/07 od 25. srpnja 2007. slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je time tužitelj preinačio tužbu, pa kako se tužena opisanoj preinaci protivila to prvostupanjski sud istu nije dopustio pozivajući se pri tom na odredbu čl. 191. ZPP-a. Naime, prema odredbi čl.191. stav.1. ZPP-a preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. U konkretnom je nedvojbeno da je iznošenjem potpuno drugačije činjenične osnove od one sadržane u tužbenom podnesku tužitelj preinačio tužbu. Obzirom da se tužena opisanoj preinaci usprotivila pravilno je prvostupanjski sud istu nije dopustio.

10.3. Podredno valja navesti da je tužitelj dana 5. prosinca 2014. u ovršnom postupku Ovrpl-9803/13 podnio prijedlog za protuovrhu i da je Općinski sud u Novom Zagrebu istome udovoljio (nepravomoćnim) rješenjem broj Ovr-2932/24-2 od 4. prosinca 2024.

11.U preostalom dijelu žalba tužitelja svedena je na osporavanje stajališta prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara tražbine s osnova rente zbog tuđe pomoći i njege radi prisilne naplate za koju je prednik tužene dana 2. listopada 2013. podnio prijedlog za ovrhu (list 37 spisa) u ukupnom iznosu od 51.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose od po 600,00 kn počam od (najstarijeg dospjelog obroka) – 5. rujna 2006. nastavno sve do najmlađeg dospijeća 5. rujna 2013. do isplate jer da pojedini iznosi mjesečne rente zastaruju u roku od 3 godine od svakog pojedinog dospijeća.

11.1.Odgovarajući na prednje žalbene navode valja ponajprije navesti da svoju primjenu u predmetnoj pravnoj stvari nalazi ZOO/05 obzirom na činjenicu što su obveze tužitelja utemeljene na presudama Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2940/00 od 19.9.2006. i Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-882/07 od 25.9.2007. No iako se prvostupanjski sud pogrešno poziva na odredbe ZOO/91 to valja navesti da je zakonodavna regulativa instituta zastare sadržajno istovjetna i u ZOO/91 i u ZOO/05.

11.2.Imajući u vidu odlučnu činjenicu da je prednik tužene podnio prijedlog za ovrhu 2.listopada 2013. valja navesti da podnošenjem (ranijeg) prijedloga za ovrhu 13. ožujka 2013. zastara nije prekinuta sukladno odredbi čl.242.stav.2. ZOO/05 jer je isti odbačen zbog nedostatka osobnog identifikacijskog broja ovrhovoditelja, a da ni podnošenje prijedloga za ovrhu protiv solidarnog dužnika – društva Euroherc d.d. dana 7.3.2008. nije od utjecaja na tijek zastare u odnosu na tužitelja kao solidarnog dužnika iste obveze obzirom da je odredbom čl. 51.stav.1. ZOO/05 propisano ako zastara teče ili je prekinuta prema jednom dužniku, ona teče za ostale solidarne dužnike i može se navršiti, ali dužnik prema kojem obveza nije zastarjela i koji ju je morao ispuniti ima pravo zahtijevati od ostalih dužnika prema kojima je obveza zastarjela da mu naknade svaki svoj dio duga.

11.3. U konkretnom je slučaju od odlučnog značaja da je predmetna tražbina – renta s osnova tuđe pomoći i njege, utemeljena na ovršnim ispravama - presudi istog prvostupanjskog suda broj Pn-2940/00 od 19.9.2006. i presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-882/07 od 25.9.2007. koje su u odnosu na pok. ĐĐ postale pravomoćne 25.9.2007.g. a ovršne dana 27.02.2008., te da sukladno odredbi čl.379. stav.1. ZOO/91 sva potraživanja utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina i da se prema odredbi čl.388. ZOO/91 zastarijevanje tražbine prekida svakom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da prigovor zastare iz odredbe čl.50.stav.toč.11. OZ-a nije osnovan.

11.4. Obzirom da žalbom tužitelja nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanih prvostupanjskih odluka, valjalo je pozivom na odredbu čl.368.stav.1. i čl.380.toč.2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, a i pobijano rješenje kojim nije dopuštena preinaka tužbe.

12.Na žalbu tužene:

12.1. Osnovano tužena osporava primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa/12 – "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) obzirom da svoju primjenu nalazi Tarifa/23 objavljena u "Narodnim novinama" broj 138/23 i to temeljem Tbr.52/3 iste. Nadalje ispravno upućuje i da joj je prvostupanjski sud pogrešno priznao nagradu za sastav podnesaka od "9.9.2014., 10.9.2015., 6.12.2018. i 13.05.2020." iako ih nije ni tražila niti isti prileže spisu, a da joj nije priznao nagradu za zastupanje na ročištima održanim tih dana - 9.9.2014., 10.9.2015., 6.12.2018. i 13.5.2020.

12.2. Stoga je u pravilnoj primjeni materijalnog prava tuženoj valjalo priznati nagradu za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 250,00 Eur, nagradu za sastav četiri podnesaka (od 20.5.2014., 30.10.2014., 22.5.2024. i 4.6.2024.) po Tbr. 8/1 Tarife u iznosima od po 250,00 Eur, nagradu za sastav podnesaka (od 11.9.2018., 21.10.2021. i 25.8.2022.) po Tbr. 8/4 Tarife u iznosima od po 62,50 Eur, nagradu za zastupanje na ročištima (9.9.2014, 10.9.2015., 6.12.2018., 13.5.2020., 9.9.2020., 17.4.2023., 10.4.2024. i 8.7.2024.) po Tbr. 9/1 Tarife u iznosima od po 250,00 Eur, pristup na ročište određeno za dan 13.4.2016. po Tbr. 9/5 Tarife u iznosu od 62,50 Eur, nagradu za sastav žalbe od 5.11.2020. po Tbr.10/1 Tarife u iznosu od 312,50 Eur

– sve sa uključenom naknadom po Tbr.46 Tarife i sa zateznom kamatom po odredbi čl.151.stav.3. ZPP od dana donošenja ove odluke do isplate.

12.3. Tuženoj nisu priznati izdaci za sastav podnesaka od 26.9.2016., 24.10.2016., 10.12.2020. i 28.1.2021. jer sadržaj istih po ocjeni ovoga suda nije bio nužan ni za tijek niti ishod predmetne parnice.

13. Tuženoj je valjalo priznati i nagradu za sastav predmetne žalbe po Tbr. 10/4 i Tbr. 46 Tarife u iznosu od 125,00 Eur (imajući u vidu vrijednost pobijanog dijela u iznosu od 2.621,27 Eur) a i žalbeni uspjeh iskaziv sa 62% pa joj je sukladno tome dosuđen iznos od 77,50 Eur.

U Varaždinu, 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec