Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-782/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja i to Sanje Prosenice, kao predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Marine Tante, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AB, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima-odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dubravko Žic i Sanja Žic Paliska u Novigradu, Murvi 17, protiv tuženika: 1) NM upravljanje ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa zakonski zastupnik, a njega punomoćnik Tonko Bralić, odvjetnik u Novigradu, Mlinska ulica 8, 2) CV, [adresa], koga zastupa zakonski zastupnik, a njega punomoćnik mr. sc. TU, odvjetnik u Zagrebu i punomoćnica Olga Perović, odvjetnica u Umagu, Obala Josipa Broza Tita 2, 3) ER, [osobni identifikacijski broj],[adresa], koje zastupa zakonski zastupnik, a njega punomoćnik Tonko Bralić, odvjetnik u Novigradu, Mlinska ulica 8 i 4) AS, [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa zakonski zastupnik, a njega punomoćnici-odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grubišić & Lović & Lalić, Zagreb, Radnička cesta 52, radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj P-937/2023-64 od 25. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja AB i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj P-937/2023-64 od 25. travnja 2024. u dijelu pod toč. I., II., IV., VI. i VIII. izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika pod 1) CV CV upravljanje z nepremičninami d.o.o., 2) ZAVODA ZA ER CV, 3) ER i 4) AS za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj GRAD [adresa], [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica], zgrada s 485 m2, k. č. br. [katastarska čestica], zgrada s 1202 m2, k. č. br. [katastarska čestica], zgrada s 416 m2, k. č. br. [katastarska čestica], zgrada s 258 m2, k. č. br. [katastarska čestica], zgrada s 265 m2, k. č. br. [katastarska čestica], zgrada s 253 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], te k. č. br. [katastarska čestica], zgrada i park s 36910 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], slijedom čega je prvo tuženik NM, upravljanje z nepremičninama, d.o.o., [adresa], OIB: 09836105280, ili svaki drugi upisani nositelj prava vlasništva ili korištenja, dužan trpjeti da se temeljem ove presude tužitelj uknjiži s pravom vlasništva tih nekretnina;

II. Nalaže se prvo tuženiku NM, upravljanje z nepremičninama, d.o.o., [adresa], [osobni identifikacijski broj] i treće tuženiku ER, [adresa], ili svakoj drugoj osobi koja je u posjedu, da nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica], zgrada s 485 m2, k. č. br. [katastarska čestica], zgrada s 1202 m2, k. č. br. [katastarska čestica], zgrada s 416 m2, k. č. br. [katastarska čestica], zgrada s 258 m2, k. č. br. [katastarska čestica], zgrada s 265 m2, k. č. br. [katastarska čestica], zgrada s 253 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], te k. č. br. [katastarska čestica], zgrada i park s 36910 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], preda u posjed tužitelju GRADU AB, [adresa], [osobni identifikacijski broj], slobodne od njihovih osoba i stvari, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju AB da I. tuženiku NM ... upravljanje z nepremičninami d.o.o. i III. tuženiku ER ... in ... d.o.o. solidarno naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 45.488,00 (četrdesetpet tisuća četiristoosamdesetosam) eura, u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu se odbijaju zahtjevi I. tuženika NM i III. tuženika ER za naknadu troškova postupka.

IV. Nalaže se tužitelju AB da II. tuženiku CV naknadi troškove postupka isplatom 89.245,00 (osamdesetdevet tisuća dvjestočetrdeset) eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

V. U preostalom dijelu se odbija zahtjev II. tuženika ER za naknadu troškova postupka.

VI. Nalaže se tužitelju AB da IV. tuženiku ASnaknadi troškove postupka isplatom 96.110,00 (devedesetšest tisuća stodeset) eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

VII. U preostalom dijelu se odbija zahtjev IV. tuženika AS za naknadu troškova postupka.

VIII. Odbija se zahtjev tužitelja AB za naknadu troškova postupka u cijelosti."

2. Protiv uvodno označene presude u dijelu pod točkom I., II., IV., VI. i VIII. izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. U žalbi tvrdi kao tužitelj podneskom od 25. siječnja 2024. nije preinačio tužbu. Naznake u toč. I. i II. tužbenog zahtjeva da je tuženik pod 3) dužan trpjeti upis prava vlasništva tužitelja odnosno predati u posjed predmetne nekretnine ne predstavljaju preinaku tužbe. Naime, u drugom parničnom postupku broj P-501/15, u kojem tužitelj nije sudjelovao, određen je upis tuženika pod 3) na mjesto tuženika pod 1) te je bilo svrsishodno i opravdano da tužitelj naznači i tuženika pod 3) koji je dužan trpjeti upis i predati u posjed nekretnine. Bez obzira na to, tužbeni zahtjev je na utvrđenje prava vlasništva nekretnina tužitelja, a u vezi trpljenja upisa još u tužbi je zatraženo da upis trpi "svaki drugi upisani nositelj prava vlasništva ili korištenja" odnosno predaja u posjed. Podneskom od 25. siječnja 2024. tužitelj je postavio alternativne tužbene zahtjeve u kojima traži utvrđenje da je suvlasnik sa 29/30 dijela predmetnih nekretnina time da je početno tražio vlasništvo u cijelosti. Tužitelj je već u podnesku od 18. kolovoza 2022. naznačio da u slučaju da se ima primijeniti odredba čl. 2. st. 3. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa tj. o utvrđenju suvlasništva nekretnina, netko od tuženika ili trećih osoba, mora dokazati da je pravni slijednik slovenske pravne osobe koja je do zaključenja tog Ugovora vršila ulaganja u nekretnine, i u kojem iznosu. Do sada nitko nije postavio takav zahtjev. Tužitelj nije preinačio tužbu isticanjem alternativnih zahtjeva jer je samo smanjio tužbeni zahtjev sukladno čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku. Nadalje ističe kako tužitelj nije bio stranka u navedenom parničnom postupku i nije odmah po donošenju drugostupanjske presude imao saznanja o odluci temeljem koje se na predmetnim nekretninama umjesto tuženika pod 1) upisao tuženik pod 2). Prvostupanjski sud je s obzirom na činjenično stanje u spisu mogao na temelju svih izvedenih dokaza utvrditi da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina s obzirom da nitko od tuženika nije dokazao da ima pravo na suvlasništvo jer ima pravo na uložena sredstva, a tko ima trpjeti upis ovisi od činjenice tko je u trenutku traženja upisa vlasništva upisan s pravom vlasništva ili korištenja (nebitno da li tuženik pod 3), pod 2) ili netko treći). U svezi odluke o troškovima postupka ističe se da priznati troškovi ne predstavljaju opravdane parnične troškove, sve i da je pravilna prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu opterećena je bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku te se slijedom navedenog predlaže istu ukinuti i predmet vratiti u tom dijelu na ponovni postupak. Podredno, obzirom da iz provedenih dokaza proizlazi da tuženici nemaju pravo na ulaganja vršena u predmetne nekretnine, dok su bile u statusu društvenog vlasništva i sukladno tome na suvlasništvo tih nekretnina, predlaže se preinačiti prvostupanjski presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev naznačen u toč. I. izreke prvostupanjske presude i tuženike obveže na plaćanje parničnog troška uvećan za sastav žalbe, PDV i trošak sudskih pristojbi.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženici pod 1) i 3) istaknuli su kako je prvostupanjski sud u pravu kada je zaključio da je tužitelj navedenu preinaku tužbe mogao učiniti do zaključenja prethodnog postupka, te se ne može pozvati na neznanje i nedostatak informacija o stanju predmeta prvostupanjskog i drugostupanjskog suda. Predlažu odbiti žalbu kao neosnovanu te tužitelju naložiti plaćanje troška sastava odgovora na žalbu.

4. U odgovoru na žalbu tuženik pod 2) također je naveo kako je žalba tužitelja u cijelosti neosnovana. U bitnome se ističe kako je tužitelj podneskom od 25. siječnja 2024. izvršio subjektivnu preinaku tužbe. Činjenica da je tužitelj u tužbi postavio tužbeni zahtjev "…ili svaki drugi upisani nositelj prava vlasništva ili korištenja, dužan je trpjeti da se temeljem presude tužitelj uknjiži s pravom vlasništva tih nekretnina", ne omogućava tužitelju zaobilaženje odredbe čl. 192. Zakona o parničnom postupku. Nisu bile ispunjenje pretpostavke za dopuštenje preinake sukladno čl. 190. st. 1. i 2. navedenog Zakona, te je prvostupanjski sud primjenom istih ispravno odbio dopustiti predloženu subjektivnu preinaku. Što se tiče navoda žalbe o djelomičnom smanjenju tužbenog zahtjeva navodi se da je tužitelj uz već postojeći tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva istaknuo zahtjev koji se citira, a jasno je da tužitelj podneskom od 25. siječnja 2024. nije djelomično povukao tužbeni zahtjev već da je postavio "alternativni tužbeni zahtjev". Kako tužitelj nije pravovremeno predložio dokaze kojima bi dokazao materijalnopravnu osnovu stjecanja prava suvlasništva to je ispravno prvostupanjski sud odbio njegov tužbeni zahtjev u cijelosti. Također smatra da je odluka o trošku donesena pravilnom primjenom materijalnog prava. Predlaže odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i u cijelosti potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, a tužitelja obvezati da naknadi trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Odgovor na žalbu podnio je i tuženik pod 4) koji u cijelosti pobija žalbene navode iz razloga istovjetnih u odgovoru na žalbu tuženika pod 2), predlaže odbiti žalbu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i obvezati tužitelja da mu naknadi trošak sastava odgovora na žalbu sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja drugostupanjske odluke.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. čl. 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.dalje ZID ZPP), a u svezi čl. 191. istog Zakona.

7.2. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijevao utvrđenje da je vlasnik predmetnih nekretnina položenih u k. o. [katastarska općina] slijedom čega da je tuženik NM ili svaki drugi upisani nositelj prava vlasništva ili korištenja dužan trpjeti da se temeljem presude tužitelj uknjiži s pravom vlasništva tih nekretnina, kao i da isti tuženik ili svaka druga osoba koja je u posjedu predmetnih nekretnina preda posjed istih tužitelju.

7.3. Međutim, iz zapisnika s ročišta od 28. rujna 2022. slijedi da tužitelj "dopunjuje tužbeni zahtjev u točci II. izreke na način da nakon podataka I. tuženika NM [adresa] dodaje i riječi: "III. tuženiku ER [adresa]" (list spisa 576-578), te da je prvostupanjski sud ročišnim rješenjem dopustio preinaku tužbe u pogledu predaje u posjed, a primjenom odredbe čl. 190. st. 3. ZPP smatrajući da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Ujedno je na navedenom ročištu zaključen prethodni postupak i određeno ročište povodom glavne rasprave.

7.4. Također slijedi da podneskom zaprimljenim kod prvostupanjskog suda 25. siječnja 2024. (list spisa 688-692) tužitelj zahtjeva utvrđenje prava vlasništva predmetnih nekretnina i predaju u posjed samo u odnosu tuženika pod 3), međutim, tužitelj je postavio i zahtjev da ukoliko sud pravomoćno odbije gornji zahtjev "pod točkom 9. I., II. i III.", prihvati zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva predmetnih nekretnina i to u odnosu na tuženika pod 3) za 29/30 dijela i predaju u posjed smatrajući da je riječ o alternativnom tužbenom zahtjevu.

7.5. Sud prvog stupnja rješenjem od 20. veljače 2024. (list spisa 769) nije dopustio preinaku tužbe koju je tužitelj učinio u gornjem podnesku te je odlučio da se neće uzeti u obzir činjenice i dokazi koje je tužitelj iznio i predložio nakon zaključenja prethodnog postupka, kao i da protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba.

7.6. Dakle, u opisanoj procesnopravnoj situaciji sud prvog stupnja pravilno je postupio kada nije dopustio preinaku tužbe koju je tužitelj učinio podneskom od 25. siječnja 2024. te se neosnovanim ocjenjuju suprotni žalbeni navodi budući da je preinaka tužbe, između ostalog, isticanje drugog zahtjeva uz postojeći što je u konkretnom bio i slučaj jer je očito uz glavni istaknut još i eventualno kumulirani zahtjev (čl. 188. st. 2. ZPP).

7.7. Osim toga tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a samo iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (čl. 190. st. 1. i 2. ZPP), a u svezi s čime je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je tužitelj mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, a njegovom krivnjom to nije učinjeno o čemu će niže još biti riječi.

7.8. Članak 190. st. 3. ZPP određuje da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, da sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Međutim, sud prvog stupnja nije, po ocjeni ovog suda, povrijedio navedenu odredbu te je navesti da se preinačeni zahtjev temeljio na bitno različitoj činjeničnoj osnovi od one istaknute u tužbi, te je za utvrđivanje osnovanosti zahtjeva po preinačenoj tužbi trebalo izvoditi sasvim različite dokaze od onih za dokazivanje zahtjeva s osnove utvrđenja prava vlasništva temeljem zakona po osnovi načela pravnog jedinstva nekretnina kako je tužitelj tražio.

8. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio ni relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 191. st. 3. ZPP budući da iz naprijed navedenog ne slijedi da se radi samo o situaciji da je smanjen tužbeni zahtjev, a sve kada bi se tako i smatralo reći je da je izostao pristanak tuženika.

9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da je izreka presude u pobijanom dijelu razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

11. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja tužiteljev zahtjev na utvrđenje da je vlasnik nekretnina kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] te kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], i to samo u odnosu na tuženika pod 1) NMo.o. [adresa] te zahtjev za predaju u posjed istih od tuženika pod 1) NM ... i od tuženika pod 3) NMo.o. odnosno svake druge osobe koja je u posjedu.

12. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem, u bitnome, da tuženik pod 1) nije uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina, već tuženik pod 3) ER, a da je tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva usmjeren protiv tuženika pod 1) pa tužitelj neosnovano postavlja tužbeni zahtjev kako na utvrđenje prava vlasništva predmetnih nekretnina, tako i na predaju posjeda protiv tog tuženika s obzirom da isti nije uknjiženi zemljišnoknjižni vlasnik, a niti je tužitelj dokazao da bi taj tuženik držao sporne nekretnine u posjedu. Nadalje, obrazlaže da iako je tužbenim zahtjevom tužitelj zatražio predaju nekretnina u posjed i od tuženika pod 3) zahtjev je neosnovan jer nema osnove za primjenu odredbe čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14. i 81/15.; dalje ZVDSP) zbog odbijanja zahtjeva na utvrđenje da je tužitelj vlasnik. U odnosu na tuženike pod 2) i 4) također zaključuje da tužitelj nije dokazao osnovanost zahtjeva, a niti su isti uknjiženi kao vlasnici spornih nekretnina.

13. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Naime, iz spisa predmeta slijedi:

- da su prijeporne kat. čest. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], odnosno zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bile uknjižene kao vlasništvo tuženika pod 1) za cijelo kako to proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige (list spisa 6-7), dok je posjednikom nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] evidentiran tuženik pod 3), a nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tuženik pod 1) i društvo 6. Maj d.o.o. za komunalne usluge Umag kako to slijedi iz prijepisa posjedovnih listova (list spisa 8-9),

- da je bivši Narodni odbor Općine Novigrad 31. prosinca 1960. donio rješenje iz kojeg proizlazi da je Zvezi prijateljev mladine za okraj Kranj i njihovim pravnih nasljednicima dodijeljeno na besplatno trajno korištenje iz opće narodne imovine jedan dio parcele broj 278/5 k. o. [katastarska općina] u površini od 40 000 m2 radi izgradnje potrebnih objekata za dom odmora s time što je korisnik obvezan zatražiti građevinsku dozvolu i u roku od dvije godine izgraditi potrebne objekte u protivnom da će mu se oduzeti dodijeljeno zemljište i predati na korištenje drugom investitoru. Ujedno je tim rješenjem dozvoljena uknjižba s pravom trajnog korištenja, a na izgrađene objekte nakon njihovog dovršenja, uknjižba prava vlasništva (list spisa 11),

- da je između bivše Skupštine Općine Novigrad i Zavoda za letovanje Kranj zaključen Ugovor 20. svibnja 1974. kojim su utvrđena međusobna prava i obveze između stranaka Ugovora u odnosu na korištenje kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tim Ugovorom ugovorene su obveze stranaka, pa između ostalog proizlazi da se Općina Novigrad obvezala sredstva iz tog Ugovora strogo namjenski i zakonito koristiti za izgradnju novih kapaciteta objekata komunalne potrošnje, prvenstveno rekonstrukcije postojećih, koji su izgrađeni na teret Zavoda za letovanje Kranj i ostalih odmarališta u Pineti, dok se Zavod obvezao radi svrhe Ugovora, postizanja cilja iz točke 4. Ugovora uplatiti ukupno 1.659.560,00 ondašnjih dinara. Tim Ugovorom dozvoljeno je Zavodu da se upiše kao nositelj prava korištenja za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list spisa 12-14),

- da je temeljem rješenja Općinskog suda u Bujama upisano pravo korištenja u korist Zavoda za letovanje Kranj i to temeljem naprijed navedenog Ugovora od 20. svibnja 1974., s time što je razvidno i to da se poništavaju nekretnine u zk.ul. i osnivaju nove katastarske čestice i to upravo sve ovdje prijeporne i prepisuju u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se knjiže kao društveno vlasništvo (list spisa 203),

- da je rješenjem Općinskog suda u Bujama od 16. kolovoza 2000. dopušten upis na način da se uknjižuje pravo vlasništva na nekretninama društvenog vlasništva, korisnika Zavoda za letovanje Kranj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist društva ... [adresa] (l.s. 209), a nakon toga rješenjem istog suda od 3. veljače 2010. na korist tuženika pod 1) (list spisa 211) te

- da su kat. čest. [katastarska čestica] uknjižene kao vlasništvo tuženika pod 3) ER, kao i kat. čest. [katastarska čestica] (list spisa 694-696) temeljem pravomoćne presude i rješenja Općinskog suda u Bujama broj P-501/15 te presude i rješenja Županijskog suda u Sisku broj Gž-183/2018 od 16. kolovoza 2017.

15. Polazeći od gornjih utvrđenja neosnovanim se ocjenjuju žalbeni navoda tužitelja kako je prvostupanjski sud temeljem utvrđenog činjeničnog stanja mogao na temelju svih dokaza utvrditi da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina tvrdeći da nitko od tuženika nije dokazao da ima pravo suvlasništva na istima. Naime, žalitelju je ukazati da je u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP tužitelj taj na kojem je teret dokaza da dokaže činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, u čemu nije uspio, naspram čega su tuženici s uspjehom pobijali njegove navode i dokaze.

16. Naime, tužitelj smatra da je vlasnik predmetnih nekretnina s obzirom da su dodijeljene „nekom od prednika tuženika“ na besplatno korištenje radi izgradnje objekta i da se navedeni Ugovor (čl. 3. Ugovora koji je citiran pod toč. 14. alineja treća) ne može smatrati naplatnim stjecanjem prava korištenja odnosno vlasništva, pa pozivajući se na Zakon o građevinskom zemljištu („Narodne novine“ br. 54/80., 42/86., 41/88., 16/90., 53/90., 44/92. i 91/96.) te Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“ br. 90/92., 94/93., 117/93., 5/97., 17/99., 128/99., 51/00. i 33/01.) drži da mu temeljem Zakona pripada pravo vlasništva nekretnina - po načelu jedinstva nekretnine, sa svim izgrađenim objektima.

16.1. Međutim, prema odredbi čl. 2. st. 1. i 2. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa ("Narodne novine" broj 15/99., dalje; Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Slovenije) fizičke i pravne osobe jedne ugovorne stranke, koje su stekle pravo vlasništva i druga stvarna prava na nekretninama i pokretninama na teritoriju druge ugovorne stranke, imaju na teritoriju te ugovorne stranke jednaku pravnu zaštitu pred sudovima i drugim državnim tijelima, kakva je zajamčena domaćim, fizičkim i pravnim osobama. Pod pravom vlasništva i drugim stvarnim pravima u smislu tog Ugovora smatraju se i prava korištenja, upravljanja i raspolaganja stečena na sredstvima u društvenom vlasništvu, naplatnim putem.

16.2. Ako su sredstva u društvenom vlasništvu iz prethodnog stavka tog članka stečena sredstvima pravnih, odnosno fizičkih osoba obiju ugovornih stranaka primijeniti će se propisi o suvlasništvu, koji su na snazi na temelju one ugovorne stranke na kojem se sredstva u društvenom vlasništvu nalaze, u omjeru koji se utvrđuje ovisno o doprinosu u zajedničkim ulaganjima (st. 3. navedenog članka).

16.3. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-394/2020- 2 od 25. svibnja 2021. u pravnoj stvari također tužitelja Grada Novigrada protiv tuženika IO, [adresa], a svezi utvrđenja prava vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje su nekretnine susjedne predmetnima, ukazuje na primjenu gornjeg Ugovora, pa se, po ocjeni ovog suda, predmet spora ima raspraviti upravo primjenom istih odredbi Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, a ne temeljem "Zakona po načelu jedinstva nekretnine" kako tvrdi žalitelj.

17. Točno je da se tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka, ali ne i u tužbi kako sada tvrdi, već podnescima od 18. kolovoza 2022. i 25. siječnja 2024., pozivao na čl. 2. st. 2. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, ali pozivanje žalitelja na odredbu čl. 2. st. 2. navedenog Ugovora ne daje uporište za zaključak da je tužitelj vlasnik prijepornih nekretnina za cijelo već je bilo potrebno utvrditi omjer doprinosa u zajedničkim ulaganjima, a potom ovisno o tome primijeniti propise o suvlasništvu.

17.1. Međutim, već je prethodno navedeno da je tužitelj tek nakon zaključenja prethodnog postupka priložio i predložio dokaze potrebne za utvrđivanje novih činjenica na kojima temelji svoj zahtjev, a ne radi se o situaciji da ih nije mogao iznijeti bez svoje krivnje prije zaključenja prethodnog postupka budući da je tužitelju suprotno žalbenim navodima, iako nije bio stranka postupka, bio poznat sadržaj ne samo odluke Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-183/2018-16 od 28. listopada 2021. (list spisa 648) koju je zaprimio 23. rujna 2022. (list spisa 545-569) dakle prije zaključenja prethodnog postupka, kao i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-394/2020-2 od 25. svibnja 2021. koju je osobno dostavio u spis 21. svibnja 2022. (list spisa 391-398).

18. Također nije odlučno to što žalitelj tvrdi da „tko ima trpjeti upis ovisi od činjenice tko je u trenutku traženja upisa vlasništva upisan s pravom vlasništva ili korištenja (nebitno da li tuženik pod 3), pod 2) ili netko treći)“ u kojem smislu da je i postavio tužbeni zahtjev jer se, po ocjeni ovog suda, ne radi o upisu stvarnog prava koje su dužni trpjeti svakodobni vlasnici spornih nekretnina kako to želi reći žalitelj.

19. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio zaključujući da tužitelj nije dokazao činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, a u svezi s čime je pravilno zaključio i to da tuženici pod 1), 2) i 4) nisu pasivno legitimirani odnosno da tužitelj u skladu s odredbom čl. 161. ZVDSP nije dokazao pretpostavke za predaju u posjed.

20. Neosnovanim se ocjenjuju i žalbeni navodi u pogledu odluke o troškovima postupka koju odluku je prvostupanjski sud pravilno utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19., dalje ZPP) koji se primjenjuje temeljem čl. 117. st. 3. ZID ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.) i tužitelja obvezao da tuženicima naknadi parnični trošak kako je to odlučeno pod toč. II., IV. i VI. izreke.

21. Kako ovaj sud nije ustanovio da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija odnosno razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, odbio je kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

22. U preostalom, a nepobijanom dijelu pod toč. III., V. i VII. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru, 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica