Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-703/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić-Aračići kao predsjednice vijeća, Kate Brajković kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Josite Begović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZH iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kojeg zastupa punomoćnik Vjeran Paić, odvjetnik u Šibeniku, Petra Grubišića 5, protiv tuženika 1. Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku Građansko-upravni odjel, 2. ŽH iz [adresa], koju tuženu ad.2 zastupa Zajednički odvjetnički ured Željko Živković i Josipa Simsig Zorić u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 19, 3. FH pok. Z iz [adresa], Ulica ..., [adresa], 4. JH, [adresa], 5. TH iz [adresa], općina Čukarica, 6. NH pok. KH iz [adresa], LH [adresa], 7. CH iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i 8. MH rođene CH iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], koje tužene ad.7 i ad.8 zastupa Zajednički odvjetnički ured Željko Živković i Josipa Simsig Zorić u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 19, radi utvrđenja te u pravnoj stvari tužitelja 1. ŽH ud. Ž iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. CH iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. MH rođene CH iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa Zajednički odvjetnički ured Željko Živković i Josipa Simsig Zorić u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 19, protiv tuženika 1. ZH pok. KH iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kojeg zastupa punomoćnik Vjeran Paić, odvjetnik u Šibeniku, Petra Grubišića 5, 2. Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku Građansko-upravni odjel, 3. FH pok. Z iz [adresa], Ulica 29. Novembra 159, naselje Trebež, 4. JH, [adresa], 5. TH iz [adresa], općina Čukarica, 6. NH pok. KH iz [adresa], LH [adresa], 236 [adresa], 7, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužene ad1. i ad. 2. izjavljene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1645/2023-87 od 11. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 05. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1645/2023-87 od 11. ožujka 2024.

II Odbija se zahtjev tuženica- protutužiteljica za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"1. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj ZH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) suvlasnik za 90/108 dijela nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] (Z. U. [broj ZK uloška]) K. O. [katastarska općina], koji dio je na skici očevida koju je izradio GH geodet dana 7. veljače 2018. godine označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-A površine 8420 m2 , a koja skica je sastavni dio ove presude.

2.Prihvaća se protutužbeni zahtjev tužene ad.7 CH pok. Ž i tužene ad.8 MH koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužena ad.7 CH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i tužena ad.8 SH rođena F (OIB: [osobni identifikacijski broj]) suvlasnice na jednake dijelove niže opisane nekretnine i to svaka od ovih tuženica za po 9/108 dijela (sveukupno 18/108 dijela) iste.

OPIS NEKRETNINE

dio čest. zem. [katastarska čestica] (Z. U. [broj ZK uloška]) K. O. [katastarska općina] površine 8420 m2 i tp upravo onaj dio iste koji je na skici mjesta očevida izrađenoj po GH, geod. od dana 7. veljače 2018. označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-A.“

3. Nalaže se tuženoj ad.1-protutuženoj ad.2 Republici Hrvatskoj koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravni odjel u Šibeniku nadoknaditi tužitelju ZH iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) parnični trošak u ukupnom iznosu od 200,00 eura, a tuženoj ad.7 CH iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženoj ad. 8 MH rođenoj CH iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.956,25 eura u roku od petnaest (15) dana."

2. Protiv prvostupanjske presude pravodobnu žalbu je podnijela tuženica Republika Hrvatska, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da drugostupanjski sud žalbu uvaži i pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni i protutužbeni zahtjev.

3. Na žalbu su odgovorile tuženice – protutužitejice.

4. Žalba nije osnovana.

5.Predmet spora je deklaratorni zahtjev tužitelja i tuženica –protutužiteljica MH i CH za utvrđenje prava (su)vlasništva fizičkog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prikazanom na skici vještaka od 7. veljače 2018.g.

6. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev, smatrajući da je prednik tužitelja i protutužiteljica, otac i djed, pok. KH pok. ČH (rođen 1915, umro 1996.g. ) stekao pravo vlasništva na temelju dosjedanja s obzirom na njegov četrdesetgodišnji pošteni i kontinuirani posjed, da bi nakon njegove smrti tužitelj i protutužitejice nasljeđivanjem i diobom s ostalim nasljedncima stekli vlasništvo predmetnog dijela nekretnine.

7. Ispitujući presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije počinjena niti jedna navedena povreda odredaba parničnog postupka, a prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Žalba sadržajno ukazuje na pogrešnu ocjenu dokaza suda prvog stupnja, pa posljedično i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, smatrajući da prednik tužitelja nije bio u posjedu navedene nekretnine , a posebno ne u poštenom posjedu, ukazujući da je u katastarskom operatu posjed na navedenoj nekretnini upisan na Općini Vodice.

9.U odnosu na stjecanje prava vlasništva dosjelošću, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. u članku 388. stavak 4. propisivao je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije tog datuma. Dana 17. studenog 1999., Ustavni sud Republike Hrvatske je ukinuo članak 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV), (Odluke U-I 58/1997, U 1235/1997, U-I 1237/1997, U-I 1053/1997 i U-I 1054/1997 od 17. studenog 1999. – "Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

10. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama Rev-2776/2016 od 29. siječnja 2019. i Rev-x-974/2017 od 7. svibnja 2019., kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

11. Europski sud za ljudska prava u svojoj presudi Trgo protiv Republike Hrvatske broj 35298/04 izrazio je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnina u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine, odnosno da posljedicu ukidanja odredbi članka 388. stavak 4. ZV-a ne može snositi osoba koja je stekla neko pravo, tj. da greške koje su počinila državna tijela mora snositi država, te se greška ne smije ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoje drugi suprotstavljeni interesi. U presudama Europskog suda Radomija i drugi protiv Hrvatske broj 37685/10 i Jakeljić protiv Hrvatske broj 22768/12/10, izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe, odnosno da nije odlučno da li je tužba podnesena nakon 17. studenog 1999., kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojim je odredba članka 388. stavak 4. ZV-a ukinuta.

12. Tako je odredbom članka 388. stavak 1. ZV-a propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ZV prosuđuje upravo prema njegovim odredbama, ako po prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drugačije određeno. Istodobno je stavkom 2. propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava, dakle i za stjecanje vlasništva dosjelošću, do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka tj. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91 – dalje ZOVO) koji je stupio na snagu 01. rujna 1980. U vremenu prije toga primjenjivala su se pravna pravila Općeg građanskog zakonika. Stavkom 3. istog članka propisano je da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

13. U provedenom dokaznom postupku sud je cijenio iskaze svjedoka, kao vjerodostojne jer se radi o mještanima, koji o predmetu spora imali relevantna saznanja, koji su potvrdili činjenične navode tužbe, prema kojima je predmet spora u narodu poznat pod nazivom Kosa, Donji Lalići, oduvijek bio u nesmetanom posjedu obitelji KH i to najprije ČH (djeda tužitelja), nakon toga KH pok. Z (oca tužitelja) i danas tužitelja, da je na dijelu predmeta spora bila stara kamena kuća sa kamenim pločama, koju je izgradio pok. djed OH, a ista se koristila za sušenje mesa, kao i gospodarske zgrade u kojima se držala stoka, te guvno koje se koristilo za vršenje žita, a očevidom se utvrdilo da je predmetni dio nekretnine ograđen kamenim suhozidom koji je gradio pok. djed tužitelja a jedan dio i betonskim zidom. Na predmetnom dijelu nekretnine nalaze se zasađene masline, bajami i smokve, zasađene od strane prednika tužitelja. Nakon smrti djeda tužitelja posjed navedene nekretnine je nastavi vršiti KH, a nakon njegove smrti, nasljeđivanjem i sporazumom među nasljednicima predmetni dio nekretnine pripao je tužitelju i protutužiteljlicama.

14.Uzimajući u obzir činjenicu da je pok. otac tužitelja i pradjed protutužitejica KH pok. ČH rođen 1915. godine, a umro 1996. godine u dobi od 81 godinu, te da je imao 17 godina kada je umro njegov otac ( djed tužitelja i pradjed protutužiteljica pok. OH), proizlazi da su se na strani pok. oca tužitelja KH pok. ČH ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću u vrijeme kada su se primjenjivale odredbe OGZ-a, koje su paragrafom 1472. propisivale četrdesetogodišnji rok za izvanredno stjecanje vlasništva dosjelošću (fiskus), primjenjujući odredbu članka 388. stavak 2. ZV-a, a budući je utvrđen četrdeset godišnji pošteni i kontinuirani, da bi nakon njegove smrti tužitelj i protutužiteljice nasljeđivanjem i diobom s ostalim sunasljedncima (članak 36. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima „Narodne novine“ broj 53/91, 9/92, 77/92 koji zakon je bio na snazi u vrijem smrti prednika tužitelja) stekao vlasništvo predmetnog dijela nekretnine.

15.Svakako ne treba zanemariti činjenicu da su protutužiteljice priznale tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, te da se tužitelj nije protivio protutužbenom zahtjevu, te činjenicu da ostali tuženici – sunasljednici iza smrti KH nisu odazvali pozivu suda, niti su podneskom osporili tužbeni niti protutužbeni zahtjev, što potvrđuje činjenične navode tužbe o diobi među nasljednicima pok. ŠH.

16.U odnosu na žalbene navode za navesti je da sama činjenica da prednici tužitelja nisu upisani kao posjednici u katastarskom operatu, nije odlučna za ocjenu da isti nisu bili u faktičnom posjedu predmetne nekretnine odnosno njezinog dijela. Također, a što je ovaj sud već obrazložio u prethodnoj ukidnoj odluci, a tuženica ponovno ističe u ovoj žalbi, pravna sudbina susjedne nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] Čista, (ranije dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), nije ista kao utužene nekretnina, pa nema mjesta njihovoj usporedbi u tom smislu. I konačno pozivanje tuženice na nepošten posjed tužitelja, je neosnovano, budući je i za vrijeme važenja pravnih pravila Općeg građanskog zakonika paragraf 328 OGZ propisivao "da li je način posjeda pošten ili nepošten presuđuje sudac u slučaju pravne rasprave. U dvojbi uzima se, da je posjed pošten", dakle poštenje posjeda se predmnijeva, odnosno pretpostavlja (onaj tko se poziva na nepošten posjed dužan je to i dokazati), što tuženica nije dokazala u ovom postupku.

17.Imajući u vidu pravilo da opseg posjeda određuje i opseg dosjelosti i da su tužitelji i protutužiteljice, stekle vlasništvo točno određenog dijela nekretnine, trebalo je potvrditi presudu pravog stupnja, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

18.Odbijen je zahtjev tuženica-protutužitejica za naknadu troškova odgovora na žalbu jer po ocjeni ovoga suda taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 05. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Perić Aračić