Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1293/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503, Antuna Heinza 4, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama parničnih stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-247/2018-57 od 9. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe parničnih stranaka djelomično se odbijaju kao neosnovane, a djelomično prihvaćaju, te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-247/2018-57 od 9. srpnja 2024.:

- potvrđuje u dosuđujućem dijelu točke I. izreke, kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 4.775,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 27. travnja 2018. do isplate, te u odbijajućem dijelu kojim je kao neosnovan odbijen zahtjev za više zatraženu glavnicu u iznosu od 3.629,05 EUR, te za zatraženu kamatu na dosuđeni iznos neimovinske štete za razdoblje od 17. svibnja 2017. do 26. travnja 2018.;

- potvrđuje u dosuđujućem dijelu točke I. izreke, kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi imovinsku štetu za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 288,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 9. srpnja 2024. do isplate, te u odbijajućem dijelu za zatraženu kamatu na dosuđeni iznos imovinske štetu za tuđu njegu i pomoć za razdoblje od 17. svibnja 2017. do 26. travnja 2018.;

- preinačuje u dosuđujućem dijelu točke I. izreke na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 384,00 EUR;

- preinačuje u odbijajućem dijelu točke I. izreke na način da zatezna kamata na iznos od 432,00 EUR po osnovi dosuđene imovinske štete za tuđu njegu i pomoć, teče i za razdoblje od 27. travnja 2018. do 8. srpnja 2024.;

- potvrđuje u dosuđujućem dijelu točke II. izreke, kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi imovinsku štetu na vozilu u iznosu od 2.860,48 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 9. srpnja 2024. do isplate, te u odbijajućem dijelu kojim je kao neosnovan odbijen zahtjev za više zatraženu glavnicu u iznosu od 1.578,78 EUR, te za zatraženu kamatu na dosuđeni iznos imovinske štete na vozilu za razdoblje od 2. svibnja 2017. do 16. svibnja 2017.;

- preinačuje u odbijajućem dijelu točke II. izreke, na način da zatezna kamata na iznos od 5.720,97 EUR po osnovi dosuđene imovinske štete na vozilu, teče i za razdoblje od 17. svibnja 2017. do 8. srpnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-247/2018-57 od 9. srpnja 2024. u točki III. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 4.624,03 EUR sa zateznom kamatom od 9. srpnja 2024. do isplate.

II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja te se nalaže tuženiku da pored troška dosuđenog u točki III. izreke naknadi tužitelju i daljnji trošak u iznosu od 510,62 EUR sa zateznom kamatom od 5. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. U nepobijanom dosuđujućem dijelu točke I. izreke za neimovinsku štetu do iznosa od 2.725,00 EUR i za imovinsku štetu za tuđu njegu i pomoć do iznosa od 144,00 EUR, te u točki II. izreke za imovinsku štetu na vozilu do iznosa od 2.860,49 EUR, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime pretrpljene neimovinske štete te imovinske štete po osnovi tuđe njege i pomoći iznos od 8.316,00 EUR sa zateznom kamatom koja na iznos od 7.500,00 EUR teče od 27. travnja 2018. do isplate, a na iznos od 816,00 EUR od 9. srpnja 2024. do isplate, dok je odbijen tužbeni zahtjev za više zatraženu glavnicu u iznosu od 3.629,05 EUR, te za više zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos od 7.500,00 EUR za razdoblje od 17. svibnja 2017. do zaključno 26. travnja 2018., te na dosuđeni iznos od 816,00 EUR za razdoblje od 17. svibnja 2017. do zaključno 8. srpnja 2024. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade imovinske štete - štete na automobilu iznos od 5.720,97 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 9. srpnja 2024. do isplate, dok je odbijen tužbeni zahtjev za više zatraženu glavnicu u iznosu od 1.578,78 EUR te za više zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos od 5.720,97 EUR za razdoblje od 2. svibnja 2017. do zaključno 8. srpnja 2024. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.624,03 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 9. srpnja 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu u odbijajućem dijelu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj bez određenog navođenja zakonskih žalbenih razloga, međutim predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, te da mu dosudi parnične troškove, uključujući i troškove žalbenog postupka.

2.1. Navedenu presudu u dosuđujućem dijelu, i to u točki I. izreke za neimovinsku štetu preko iznosa od 2.725,00 EUR, te imovinsku štetu za tuđu njegu i pomoć preko iznosa od 144,00 EUR, zatim u točki II. izreke za imovinsku štetu na vozilu preko iznosa od 2.860,49 EUR, te u točki III. izreke u cijelosti, pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14- Odluka USRH, dalje: ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda na način da odbije tužitelja preko nespornih iznosa, te odluči o troškovima postupka sukladno konačnom uspjehu stranaka i dosudi mu troškove žalbenog postupka.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe parničnih stranaka djelomično su osnovane, i to žalba tužitelja u dijelu tijeka zatezne kamate na dosuđene iznose imovinske štete za tuđu njegu i pomoć te štete na vozilu, kao i u dijelu odluke o troškovima, a žalba tuženika u odnosu na dosuđenu visinu imovinske štete za tuđu njegu i pomoć, dok u preostalom dijelu nisu osnovane.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete prouzročene mu u prometnoj nezgodi 1. svibnja 2015.

6. Pobijanu presudu prvostupanjski sud temelji na slijedećem činjeničnom stanju:

- da se predmetna prometna nezgoda dogodila 1. svibnja 2015. u mjestu Kričke

- da je tužitelj upravljao osobnim vozilom marke Mercedes A klase, registarske oznake [registarska oznaka], dok je CI upravljao teretnim vozilom marke Mercedes Atego, registarske oznake [registarska oznaka], koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika

- da je tužitelj u nezgodi zadobio višestruki prijelom I-VII rebra, krvni izljev u područje pneumotoraksa, udarac u pluća, enfizem ispod kože, prijelom u području lijeve lopatice i udarac u lijevi lakat, zbog kojih ozljeda se od 1. do 20. svibnja 2015. nalazio na bolničkom liječenju u Općoj bolnici Šibensko-kninske županije, i to od 1. do 8. svibnja 2015. u Jedinici intenzivnog liječenja, a zatim na kirurškom odjelu

- da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom 16. svibnja 2017. radi naknade imovinske štete na vozilu, kojeg je isti otklonio, dakle iz odštetnog zahtjeva priloženog tužbi ne proizlazi da je istim zatražena naknada neimovinske štete i imovinske štete za tuđu njegu i pomoć, dok je predmetna tužba podnesena 27. travnja 2018.

- da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, no osporio je odgovornost, te osnov i visinu tužbenog zahtjeva

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke Nevena Kralja, dipl. ing., proizlazi da se neposredno prije sraza osobno vozilo Mercedes kretalo kao prvo vozilo sjevernom prometnom trakom iz pravca istoka u pravcu zapada i neposredno prije sraza obavljalo radnju skretanja u lijevo u dvorišni prostor kuće izvan južnog ruba kolnika, bez zaustavljanja na središnjoj isprekidanoj crti i uz prosječnu brzinu skretanja od oko 13 km/h ili 3,6 m/s, dok se iza njega kretalo teretno vozilo Mercedes, i to neposredno prije poduzimanja intenzivnog kočenja brzinom od oko 80,9 km/h ili 22,4 m/s, time da je navedenu radnju intenzivnog kočenja vozač teretnog vozila poduzeo 2,03 sekunde prije samog sraza ili oko 34,6 metra prije sraza, nalazeći se u potpunosti na sjevernom prometnom traku, dakle niti jednim svojim dijelom nije prešao zamišljenu središnju crtu i nije se nalazio u fazi pretjecanja osobnog vozila, dok se za isti vremenski interval 2,03 sekunde prije sraza uz prosječnu brzinu skretanja od oko 13 km/h ili 3,6 m/s osobno vozilo nalazilo od mjesta sraza udaljeno oko 7 m i obzirom na putanju kretanja po kružnom luku, također na sjevernom prometnom traku i niti jednim svojim dijelom nije zauzelo prednost kretanja u fazi skretanja na južni prometni trak, dakle niti jedan od sudionika u trenutku kada je vozač teretnog vozila poduzeo intenzivno kočenje nije zauzeo prednost kretanja suprotnim južnim prometnim trakom u fazi pretjecanja, time da bi se teretno vozilo u konkretnoj situaciji do mjesta sraza zaustavilo da se kretalo brzinom od 57,9 km/h

- da iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za ortopediju Danči Tripalo, dr. med. spec. ortopeda, proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede, koje su zbog prijeloma u području rebara i lopatice dovele do umanjenja životne aktivnosti tužitelja u iznosu od 12%, zbog čega će tužitelj ulagati dodatne napore kod svih težih poslova i dizanja težih tereta, te je bolove jakog intenziteta trpio 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i slabog intenziteta 2 mjeseca, dok mu je tuđa njega i pomoć bila potrebna nakon izlaska iz bolnice 3 tjedna po 2 sata dnevno, te jedan mjesec po jedan sat dnevno

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za psihijatriju prof.prim.dr.sc. Trpimira Glavine, dr. med., spec. psihijatra, proizlazi da je primarni strah kod tužitelja mogao trajati nekoliko sekundi, dok se sekundarni strah označen kao emocionalna reakcija zabrinutosti za vlastito zdravlje, za ishod liječenja i prognozu stanja mogao ispoljiti u jakom intenzitetu trajanja oko tjedan dana, u srednjem intenzitetu u trajanju od dva tjedna i u blažem intenzitetu naredna tri mjeseca

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila Joze Šituma, dipl. ing., proizlazi da popravak automobila tužitelja marke Mercedes A klase nije ekonomski opravdan jer je nastala potpuna (totalna) šteta, te da visina štete na automobilu na dan procjene iznosi 48.104,65 kn, odnosno 5.720,97 EUR.

7. Prihvativši nalaz i mišljenje prometnog vještaka Nevena Kralja stručnim i objektivnim, kao i imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka CI i TI, te stranački iskaz tužitelja, prvostupanjski sud je utvrdio da je za nastanak predmetne prometne nezgode isključivo odgovoran vozač teretnog vozila, koji je te zgode postupio protivno odredbama čl. 51., čl. 53. st. 1. i čl. 109. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, dalje: ZSPC-a) jer se nije kretao prilagođenom i dopuštenom brzinom, te nije držao potreban razmak iza vozila koje se kretalo ispred njega, a na kojem je tužitelj prije skretanja ulijevo upalio lijevi pokazivač smjera (što u svom iskazu potvrđuje i vozač teretnog vozila), time da u trenutku kada je vozač teretnog vozila poduzeo intenzivno kočenje, niti jedan od sudionika prometne nezgode nije zauzeo prednost kretanja suprotnim, južnim prometnim trakom u fazi pretjecanja, pa tužitelj nije mogao osiguraniku tuženika oduzeti prednost, budući da se teretno vozilo nije kretalo pretjecajnom trakom. Stoga da na strani tužitelja ne postoji bilo kakva odgovornost, već se radi o isključivoj odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja, slijedom čega je isti sukladno odredbama čl. 1045. st. 1. i čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO-a) dužan tužitelju naknaditi prouzročenu štetu.

7.1. Nadalje, prihvativši nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka Marine Titlić, Danči Tripalo i Trpimira Glavine stručnim i objektivnim, te uzimajući u obzir višestrukost i vrstu zadobivenih tjelesnih ozljeda, jačinu i trajanje tim povredama izazvanih fizičkih boli i straha, značaj i težinu ukupnih posljedica na tužiteljevo zdravlje u tjelesnoj i duševnoj sferi, te vodeći računa o aspektima tužiteljeve osobnosti, a posebno o njegovoj životnoj dobi i nelagodama liječenja (odlazak na hitni kirurški prijem, javljanja na preglede, EMNG, kontrole, fizikalne terapije), prvostupanjski sud je ocijenio da pravična novčana naknada neimovinske štete u navedenim okolnostima u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a i Orijentacijskih kriterija iz 2020. iznosi 7.500,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe (čl. 1103. ZOO-a), obzirom da odštetnim zahtjevom od 16. svibnja 2017., koji je priložen tužbi, tužitelj nije zatražio naknadu neimovinske štete. Osim toga, pozivom na odredbu čl. 1095. ZOO-a, prvostupanjski sud je tužitelju na ime tuđe njege i pomoći, imajući u vidu trajanje potrebe te cijeneći da je za jedan sat tuđe njege i pomoći primjeren iznos od 8,00 EUR, dosudio iznos od 816,00 EUR sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate. Konačno, prihvativši nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Joze Šituma, dipl. ing., stručnim i objektivnim, prvostupanjski sud je utvrdio da je na vozilu tužitelja Mercedes A klase, registarske oznake [registarska oznaka], nastala potpuna (totalna) šteta, u visini od 5.720,97 EUR, koji iznos je dosudio tužitelju na ime naknade imovinske štete na vozilu sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate, pozivajući se na odredbe čl. 29. st. 1. u vezi čl. 1089. st. 2 ZOO- a. U preostalom dijelu - do zatraženih 11.945,05 EUR s osnova neimovinske štete i imovinske štete za tuđu njegu i pomoć sa zateznom kamatom tekućom od 17. svibnja 2017., te zatraženih 7.963,37 EUR s osnova imovinske štete na vozilu sa zateznom kamatom tekućom od 2. svibnja 2017., prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

8. Tužitelj u žalbi navodi da dosuđeni iznos neimovinske štete nije pravilno odmjeren, obzirom na težinu ozljeda i trajanje liječenja. Naime, ozljede koje je zadobio da se trebaju valorizirati na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, posebno imajući u vidu povećanje Orijentacijskih kriterija. Navodi i da je pogrešno dosuđen tijek zateznih kamata koje za svu štetu trebaju teći od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dakle 16. svibnja 2017., u kojem je potraživao i imovinsku i neimovinsku štetu u vezi sa predmetnim štetnim događajem.

9. Tuženik u žalbi ističe da prvostupanjski sud pogrešno tumači odgovornost za nezgodu zbog brzine kretanja njegovog osiguranika, jer se isti kretao brzinom od 80 km/h što je samo 10 km/h više od dopuštene brzine, međutim da se i kretao svim dopuštenim brzinama od 58 km/h do 70 km/h, nalet na tužitelja bio bi neizbježan, pa je činjenica kretanja njegovog osiguranika brzinom od 80 km/h potpuno irelevantna za dinamiku izbjegavanja nezgode. U svezi toga navodi da je pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud trebao utvrditi pravo na naknadu štete tužitelju u omjeru od 50%, obzirom da nema krivnje niti jednog sudionika, pa vlasnici motornih vozila i njihovi osiguratelji odgovaraju za štetu na jednake dijelove. Ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je kod odlučivanja o naknadi imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći prvostupanjski sud istu utvrđivao pozivajući se da je vještačenjem utvrđena potreba od 102 sata, što je netočno jer je vještačenjem utvrđena potreba za tuđom pomoći 72 sata. Navodi da nije prihvatljiva niti utvrđena cijena sata tuđe njege i pomoći, pri čemu cjenik Doma za starije i nemoćne Lovret sadrži u sebi PDV-e, a osim toga tužitelj niti je koristio usluge te ustanove, niti pripada kategoriji starijih, odnosno nemoćnih osoba. Nadalje, ističe da je prvostupanjski sud dosudio tužitelju previsoke iznose s naslova naknade neimovinske štete, te iz presude nije vidljivo koje je iznose po kojoj kvalifikatornoj okolnosti našao pravičnom naknadom, pa je i time počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nema razloge o bitnim činjenicama i ne može se ispitati. Smatra da bi obzirom na konkretne okolnosti ukupan pravičan iznos naknade neimovinske štete s naslova povrede prava osobnosti iznosio 5.450,00 EUR.

10. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio donošenju iste u smislu odredbe čl. 365. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna od bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda nema nikakvih nedostataka zbog koji se ne bi mogla ispitati, te je prvostupanjski sud iznio relevantne, jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenica. Isto se odnosi i na činjenice relevantne za utvrđivanje trajanja potrebe za tuđom njegom i pomoći, u kontekstu čega je prvostupanjski sud pravilno naveo vještačenjem utvrđeno trajanje potrebe za tuđom njegom i pomoći, međutim kod izračuna ukupnog trajanja potrebe, očiglednom greškom kod računanja jedan mjesec je obračunao sa 60 dana, a ne ispravno sa 30 dana, no time nije počinjena navedena bitna povreda. Također, ni time što iz presude nije vidljivo koje je iznose po kojoj kvalifikatornoj okolnosti prvostupanjski sud uzeo u obzir, nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer se kod primjene odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a pravična novčana naknada neimovinske štete utvrđuje u jedinstvenom iznosu, a intenzitet pretrpljenih boli i straha, te trajnog smanjenja životnih aktivnosti služe samo kao kvalifikatorne okolnosti kod utvrđivanja sadržaja i visine nastale neimovinske štete, pa protivno žalbi tuženika pobijana presuda i u tom dijelu sadrži sve odlučne činjenice, odnosno nema nedostataka i može se ispitati.

11. Nije ostvaren niti po tuženiku istaknuti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP-a) pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, poglavito prometnog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Nevenu Kralju, dipl. ing., utvrdio da je za nastanak predmetne prometne nezgode isključivo odgovoran vozač teretnog vozila osiguranog kod tuženika, a koji i po ocjeni ovog suda brzinu kretanja nije prilagodio prometnim uvjetima, te nije držao potreban razmak iza vozila tužitelja. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno otklonio tvrdnje tuženika i svjedoka CI da je teretno vozilo započelo radnju pretjecanja, jer nedvojbeno je da se u trenutku kada je vozač tog vozila započeo s intenzivnim kočenjem (što je očigledno bilo kada je tužitelj uključio lijevi pokazivač smjera), isto nalazilo u potpunosti na sjevernom prometnom traku, te prema nalazu vještaka niti jednim svojim dijelom nije prešlo središnju crtu i nije se nalazilo u fazi pretjecanja vozila tužitelja. Također, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da se ne može utvrditi jesu li sudionici koristili pokazivače smjera, jer već iz iskaza njegovog osiguranika proizlazi da je tužitelj te zgode „dao lijevi žmigavac“.

12.1. Obzirom na navedeno, neosnovani su, neutemeljeni i proturječni izvedenim dokazima daljnji žalbeni navodi tuženika da nema krivnje niti jednog sudionika, pa da vlasnici motornih vozila i njihovi osiguratelji odgovaraju za štetu na jednake dijelove, odnosno u omjeru od 50% svaki, slijedom čega ovaj sud iste ne prihvaća, za razliku od činjeničnog utvrđenja prvostupanjskog suda o nepostojanju doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja, budući da je takvo utvrđenje posljedica sveobuhvatne ocjene izvedenih dokaza, prije svega prometnog vještačenja i saslušanja tužitelja, čiji iskaz korespondira rezultatu provedenog vještačenja.

13. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi parničnih stranaka o previsokom odnosno preniskom iznosu dosuđene neimovinske štete, jer pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a i Orijentacijskih kriterijima VSRH iz 2020., a uvažavajući činjenicu da je od usvajanja istih proteklo vrijeme dulje od četiri godine, kao i stalno rastuću inflaciju, te medicinskim vještačenjem utvrđeno trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, neugodnosti tijekom liječenja i postotak smanjenja životnih aktivnosti, osnovano je prvostupanjski sud prema ocjeni ovog suda odmjerio tužitelju visinu pravične novčane naknade s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 7.500,00 EUR.

14. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

14.1. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od 72 sata, a ne kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud 102 sata. Prvostupanjski sud, utvrđujući cijenu sata tuđe njege i pomoći, imao je, uz ostalo, u vidu cjenik Doma Lovret, te je utvrdio da bi primjerena cijena jednog sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog karaktera iznosila 8,00 EUR. U svezi navedenog, osnovano tuženik u žali ukazuje da tužitelj nije koristio usluge navedene ustanove, niti je ikome plaćao naknadu. Stoga, prema ocjeni ovog suda primjerena cijena tuđe njege i pomoći koju pružaju članovi obitelji (nemedicinska kućna pomoć), a koji nisu tu pomoć dužni pružati besplatno, bila bi 6,00 EUR za sat tuđe njege i pomoći. Obzirom na to, tužitelju je za potrebnih 72 sata pružene tuđe njege i pomoći valjalo priznati iznos od 432,00 EUR.

15. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud tužitelju, temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila Joze Šituma, dipl. ing., kojem stranke nisu prigovarale, na ime naknade imovinske štete na vozilu dosudio iznos od 5.720,97 EUR, a za više zatraženi iznos od 1.578,78 odbio tužbeni zahtjev. Žalbe parničnih stranaka, u kojima ni jedna ne konkretizira razloge osporavanja prvostupanjske presude u svezi dosuđenog odnosno odbijenog iznosa naknade štete na vozilu, nisu osnovane.

16. Glede tijeka zatezne kamate valja ponajprije navesti da obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, zbog čega se prava i obveze tuženika, kao osiguratelja, moraju ocjenjivati sukladno odredbama specijalnog propisa i to Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP-a). Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZOOP-a odgovorni osiguratelj dužan je u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljen odgovor ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni. Prema odredbi stavka 4. istog članka u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

17. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete od dana podnošenja tužbe 27. travnja 2018. do isplate prema čl. 1103. ZOO-a, jer kako to pravilno ističe prvostupanjski sud odštetnim zahtjevom od 16. svibnja 2017., koji je priložen tužbi, tužitelj nije zatražio naknadu neimovinske štete, već samo imovinske štete na vozilu. Odštetni zahtjev kojeg je tužitelj priložio žalbi i koji je, iako nosi isti datum, različitog sadržaja od zahtjeva priloženog tužbi, predstavlja novi dokaz, koji se sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a ne može iznositi u žalbi.

18. Za razliku od navedenog, osnovana je žalba tužitelja na dio odluke o kamatama na dosuđeni iznos naknade štete za tuđu njegu i pomoć, te u odnosu na odluku o kamati na dosuđeni iznos totalne štete na vozila, jer je prvostupanjski sud zauzeo shvaćanje da tužitelju na navedene iznosa pripada zatezna kamata od presuđenja do isplate, obzirom da je tada određena visina naknade te štete (čl. 1089. st. 2. ZOO-a). Navedeno shvaćanje nije pravilno, jer u slučaju kada postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete, pri odluci o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu valja imati u vidu ZOOP.

18.1. U kontekstu navedenog, dakle primjenjujući kao lex specijalis ZOOP, tužitelju pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade štete za tuđu njegu i pomoć pripada od dana podnošenja tužbe 27. travnja 2018. do isplate, a ne kako to tužitelj navodi u žalbi od podnošenja odštetnog zahtjeva 16. svibnja 2017., jer navedenim odštetnim zahtjevom priloženim tužbi nije zatražio ni naknadu imovinske štete za tuđu njegu i pomoć, već samo imovinske štete na vozilu. Navedeni stav o tijeku zatezne kamate na dosuđenu imovinsku nenovčanu štetu od dana podnošenja tužbe u skladu je s pravnim shvaćanjem VSRH izraženim u presudi broj: Rev-558/2021-2 od 25. svibnja 2021.

18.2. Na iznos dosuđene imovinske štete na vozilu, sukladno odredbi čl. 12. st. 4. ZOOP-a, tužitelju pravo na zateznu kamatu pripada od 17. svibnja 2017. do isplate, jer je nedvojbeno da je naknadu te štete zatražio od tuženika (kao osiguratelja štetnika) navedenim odštetnim zahtjevom od 16. svibnja 2017.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je žalbu tužitelja djelomično prihvatiti kao osnovanu, te primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti presudu u dijelu tijeka zatezne kamate na imovinsku štetu za tuđu njegu i pomoć te obvezati tuženika da mu plati kamatu i za razdoblje od 27. travnja 2018. do 8. srpnja 2024., kao i glede tijeka zatezne kamate na imovinsku štetu na vozilu i obvezati tuženika da mu plati kamatu i za razdoblje od 17. svibnja 2017. do 8. srpnja 2024., dok je u preostalom dijelu (za odbijajući dio glavnice, zateznu kamatu za neimovinsku štetu i tuđu njegu i pomoć od podnošenja odštetnog zahtjeva 17. svibnja 2017. do podnošenja tužbe, te imovinsku štetu na vozilu od 2. svibnja 2017. do 16. svibnja 2017.) valjalo žalbu odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu. Također, žalbu tuženika valjalo je djelomično prihvatiti kao osnovanu, te primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti presudu glede dosuđenog iznosa naknade štete za tuđu njegu i pomoć te odbiti kao neosnovan zahtjev za isplatu iznosa od 384,00 EUR, a u preostalom dijelu (za neimovinsku štetu preko iznosa od 2.725,00 EUR do dosuđenog iznosa od 7.500,00 EUR, za imovinsku štete za tuđu njegu i pomoć preko iznosa od 144,00 EUR do dosuđenog iznosa od 432,00 EUR i za imovinsku štetu na vozilu preko iznosa od 2.860,49 EUR do dosuđenog iznosa od 5.720,97 EUR) žalbu odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP- a potvrditi pobijanu presudu.

20. Obzirom na djelomično preinačenje pobijane presude valjalo je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima postupka, time da valja napomenuti da prvostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka nije pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a. Naime, imajući u vidu da je tužitelj s osnovom tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 100%, te s visinom u omjeru od 69%, proizlazi da njegov uspjeh u postupku iznosi 85%, a uspjeh tuženika 15%. Kada se pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a od postotka uspjeha tužitelja oduzme postotak uspjeha tuženika, proizlazi da je tužitelju potrebno dosuditi troškove u visini razlike od 70%.

20.1. Prihvaćajući po prvostupanjskom sudu pravilno ocijenjene troškove tužitelja navedene u točkama 76. i 78. obrazloženja pobijane presude, proizlazi da tužitelju na ime cjelokupnih troškova zastupanja s PDV-om od 25% pripada pravo na ukupni iznos od 5.913,18 EUR, pa imajući u vidu postotak koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, valjalo je tužitelju dosuditi troškove zastupanja u iznosu od 4.139,23 EUR, kojem iznosu valja pribrojiti zatražene troškove vještačenja u iznosu od 504,34 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 245,54 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 245,54 EUR. Stoga je sveukupno tužitelju valjalo dosuditi troškove postupka u ukupnom iznosu od 5.134,65 EUR, pa je djelomičnim prihvaćanjem tužiteljeve žalbe odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke valjalo preinačiti i tužitelju na ime troškova postupka pored dosuđenog iznosa od 4.624,03 EUR, dosuditi daljnji iznos od 510,62 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke primjenom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

21. Budući da je tužitelj sa žalbom protiv presude uspio samo u dijelu tijeka zatezne kamate i troškova parničnog postupka, a tuženik samo u razmjerno neznatnom dijelu odluke o glavnoj stvari zbog čega nisu nastali posebni troškovi, valjalo je njihove zahtjeve za naknadu troškova žalbenog postupka odbiti kao neosnovane.

22. Dosuđujući dio točke I. izreke za neimovinsku štetu do iznosa od 2.725,00 EUR i za imovinsku štetu za tuđu njegu i pomoć do iznosa od 144,00 EUR, te u točki II. izreke za imovinsku štetu na vozilu do iznosa od 2.860,49 EUR, nisu osporavani žalbom, pa prvostupanjska presuda u tim dijelovima ostaje neizmijenjena.

Varaždin, 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer