REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1174/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TI-SAN d.o.o., Sveta Nedelja, Industrijska 13, OIB:37196134947, koga zastupa punomoćnica Tatjana Barišić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Barišić i partneri u Zagrebu, protiv tuženice NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Julija Strmota, odvjetnica u Biogradu na Moru, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2350/2023-3 od 13. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Povrv-226/2021-16 od 24. travnja 2023., u sjednici održanoj 5. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2350/2023-3 od 13. prosinca 2023. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Povrv-226/2021-16 od 24. travnja 2023. pod točkama I., II. i IV. izreke, pa se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Ukida se platni nalog sadržan u tješenju o ovrsi javnog bilježnika Darije Grigillo-Ramljak iz Zadra posl. br. Ovrv-9/2020 od 17. siječnja 2020. u cijelosti te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužitelju TI-SAN d.o.o., OIB: 37196134947, Sveta Nedjelja, Industrijska 13, naknaditi parnični trošak tuženiku BZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 192,44 EUR (slovima: sto devedeset i dva eura i četrdeset i četiri centa) / 1.499,94 kuna (slovima: tisuću četiristo devedeset i devet kuna i devedeset i četiri lipe), a sve u roku 8 dana od dana donošenja presude.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 311,06 EUR (slovima: tristo jedanaest eura i šest centi) / 2.343,68 kuna (slovima: dvije tisuće tristočetrdeset i tri kune i šezdeset i osam lipa) s pripadajućim kamatama.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 424,70 EUR (slovima: četiristo dvadeset i četiri eura i sedamdeset centi) / 3.199,90 kuna (slovima: tri tisuće sto devedeset i devet kuna i devedeset lipa) s pripadajućim kamatama kao neosnovan.".

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-226/2021-16 od 24. travnja 2023. pod točkom I, II i IV izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe kao neosnovan.".

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1651/2024-3 od 4. lipnja 2024., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2350/2023-3 od 13. prosinca 2023. zbog pravnog pitanja:

"Kada većina stanara koristi usluge isporuke toplinske energije koje pruža tužitelj, može li tužena osporavati potraživanje tužitelja pozivajući se na nepostojanje valjanog ovlaštenja predstavnika suvlasnika za sklapanje ugovora o potrošnji toplinske energije s tužiteljem?".

4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev, a tuženici naložiti da mu naknadi troškove postupka ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tuženica osporava navode tužitelja iznesene u reviziji, predlaže reviziju odbiti, a tužitelju naložiti da joj naknadi troškove sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu 572,30 EUR /4.312,00 kuna na ime naknade za toplinsku energiju, prema računima ispostavljenim na temelju Ugovora o potrošnji toplinske energije broj KTE85-33-2016 od 1. srpnja 2016. (dalje: Ugovor o potrošnji) te Aneksa Ugovora o potrošnji toplinske energije broj KTE85-33-2017 (dalje: Aneks ugovora) koje je predstavnik suvlasnika sklopio s tužiteljem za isporuku toplinske energije za zgradu u [adresa].

9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP), pozivom na odredbu čl. 43. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine", broj: 80/13, 14/14, 102/14, 115/14, 95/15, 102/15, 76/18 i 96/18 – dalje: ZTTE) i čl. 40. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP). Ocjena suda je da tužitelj nije dokazao da postoji odluka većine suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima a ne po broju suvlasnika, o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem pravnom ili fizičkom osobom iz čl. 11. st. 1. ZTTE. Stoga zaključuje da ugovor o potrošnji i anex ugovora, na kojima tužitelj temelji svoju tražbinu, nisu valjano sklopljeni u smislu odredbe čl. 11. st. 3. ZTTE.

10. Drugostupanjski sud je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio prvostupanjsku odluku s obrazloženjem da deklaratorno utvrđenje iz čl. 1. st. 3. Ugovora o potrošnji, predstavlja presumpciju na temelju koje se smatra da je Ugovor o potrošnji sklopljen na način kako se u toj odredbi navodi, ali samo onda kada to nitko ne osporava, dok u slučaju osporavanja tužitelj isto mora dokazati što u predmetnom slučaju tužitelj nije učinio.

11. Tužitelj u reviziji podnesenoj po dopuštenju, osporava primjenu materijalnog prava, poziva se na odredbu čl. 290. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO/05) obrazlažući da je usluga isporuke toplinske energije izvršena i da tuženica nije iznosila prigovore na uslugu tužitelja niti na ispostavljene račune sve dok nije pokrenut postupak ovrhe te da se nije isključila iz sustava centralnog grijanja. Ističe da je u čl. 1. st. 3. Ugovora o potrošnji naznačeno da su krajnji kupci odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem donijeli većinom glasova svih suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, te da je u spis dostavljen Zapisnik o odabiru tužitelja kao kupca toplinske energije za [adresa], koji su potpisali predstavnici suvlasnika.

12. Odredbom čl. 1. st. 3. Ugovora o potrošnji, koji su sklopili tužitelj kao kupac toplinske energije i vlasnici samostalnih uporabnih cjelina te zajedničkih dijelova nekretnine na adresi u [adresa]-E, zastupani po ovlaštenim predstavnicima suvlasnika, stranke su utvrdile da su krajnji kupci donijeli odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem, većinom glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima.

12.1. Odredbom čl. 11. st. 3. ZTTE, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, propisano je da ovlašteni predstavnik suvlasnika podnosi odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem pravnoj ili fizičkoj osobi iz stavka 1. toga članka, za obavljanje djelatnosti kupca, isključivo temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika.

12.2. Prema odredbi čl. 40. st. 1. ZVDSP o poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova. Prema stavku 2. istog članka, većina glasova računa se po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika.

13. Iz spisa proizlazi da je tuženica tijekom postupka osporavala postojanje odluke suvlasnika iz čl. 11. st. 3. Ugovora o potrošnji odnosno osporavala je da postoji odluka o potrošnji toplinske energije donesena većinom glasova suvlasnika koji se računa po suvlasničkim dijelovima, pa je time ujedno osporavala i valjanost Ugovora o potrošnji i anexa ugovora, s osnova kojih je tužitelj ispostavio sporne račune za isporuku toplinske energije.

14. Navedena odluka suvlasnika donesena većinom glasova svih suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika je pretpostavka za sklapanje ugovora o potrošnji toplinske energije iz čl. 11. st. 5. ZTTE. Iz spisa je razvidno da tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dostavio u spis odluku suvlasnika iz čl. 11. st. 3. ZTTE za sklapanje ugovora o potrošnji, pa je ocjena sudova da takva odluka ne postoji te da ovlašteni predstavnik suvlasnika nije imao potrebno ovlaštenje za sklapanje ugovora o potrošnji i anexa ugovora, na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje i koji se u smislu čl. 11. st. 5. ZTD smatraju sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade.

15. Slijedom navedenog, u okolnostima kada većina stanara koristi usluge isporuke toplinske energije koje pruža tužitelj, tuženica može osporavati potraživanje tužitelja pozivajući se na nepostojanje valjanog ovlaštenja predstavniku suvlasnika za sklapanje ugovora o potrošnji toplinske energije s tužiteljem odnosno pozivajući se na nevaljanost samog ugovora na temelju kojeg su ispostavljeni sporni računi.

16. Međutim u navedenim okolnostima, prilikom donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, treba primijeniti i odredbu čl. 294. ZOO na koju se tužitelj osnovano poziva, kojom je propisano da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo. Osim toga treba navesti da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO).

17. Iz obrazloženja pobijane drugostupanjske odluke proizlazi da su u postupku utvrđene činjenice odlučne za valjanost ugovora o potrošnji toplinske energije i anexa tog ugovora, dok je ostalo neraspravljeno i neutvrđeno je li toplinska energija tužiteljici doista isporučena. Naime, tuženica je već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi tvrdila da joj toplinska energija nije isporučena i na tu okolnost je predlagala saslušati svjedoke sa iste adrese i provesti vještačenje po vještaku strojarske struke, koje dokazne prijedloge je sud prvog stupnja odbio.

18. S obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili o osnovanosti tužbenog zahtjeva u smislu čl. 294. ZOO u vezi s čl. 4. ZOO i nisu utvrdili sve odlučne pravno relevantne činjenice, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP prihvaćena je revizija tuženika, ukinute su nižestupanjske presude i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

19. U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje potrebno za primjenu izloženoga materijalnog prava i novom presudom odlučiti o tužbenom zahtjevu.

20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 5. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražen Jakovina