Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3454/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja VG Čistoća d.o.o. za održavanje čistoće /OIB: 23915011506/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa DV, predsjednik Uprave, protiv tuženika VV /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Povrv-78/2022-14 od 16. ožujka 2023., nadnevka 5. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Povrv-78/2022-14 od 16. ožujka 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz [adresa], poslovni broj Ovrv-1433/2021 od 18. kolovoza 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 173,42 eura / 1.306,63 kuna[1] sa zateznim kamatama tekućom na iznos od: 86,11 kn od 24.6.2020.; 14,40 kn s dospijećem od 24.6.2020.; 14,40 kn od 21.7.2020.; 86,11 kn od 21.7.2020.; 86,11 kn od 22.8.2020.; 14,40 kn od 22.8.2020.; 14,40 kn od 22.9.2020.; 86,11 kn od 22.9.2020.; 86,11 kn od 21.10.2020.; 14,40 kn od 21.10.2020.; 14,40 kn od 21.11.2020.; 86,11 kn od 21.11.2020.; 86,11 kn od 22.12.2020.; 14,40 kn od 22.12.2020.; 14,40 kn od 21.1.2021.; 86,11 kn od 21.1.2021.; 14,40 kn od 21.2.2021.; 86,11 kn od 21.2.2021., 14,40 kn od 21.3.2021.; 86,11 kn od 21.3.2021.; 14,40 kn od 21.4.2021.; 86,11 kn od 21.4.2021.; 14,40 kn od 21.5.2021.; 86,11 kn od 21.5.2021.; 14,40 kn s dospijećem od 22.6.2021.; 86,11 kn od 22.6.2021. do isplate (stavak I. izreke), za iznos od 250,00 kn na ime troška ovršnog postupka sa zateznim kamatama (stavak II. izreke) i naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 100,00 kuna (stavak III. izreke).
2. Protiv presude žali se tuženik pozivom na žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže ukidanje presude slijedom žalbenih navoda.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđene bitne povrede odredba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. i 11. ZPP-a na koje se poziva tuženik.
5. Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku drugi postupak, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja, koju je moguće ispitati.
6. Tuženiku su dostavljeni podnesci i prilozi tužitelja (list 21. - 51.) i osobno je nazočio ročištu za glavnu raspravu koje je održano 13. rujna 2022. (list 53.), odnosno dana mu je mogućnost da iznese sve prigovor i primjedbe i da se očituje na navode tužitelja i sve dokaze koje je dostavio tužitelj (i očitovao se), a zbog čega se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi u dijelu u kojem tuženik tvrdi da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom. To što tuženik smatra da je istinito samo ono što on tvrdi nije povrijeđeno niti jedno tuženikovo pravo.
7. Žalbeni navodi u dijelu sadržajnog osporavanja prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka nisu razmatrani iz razloga što se u sporovima male vrijednosti kakav je i predmetni (članak 460. ZPP-a) presuda ili rješenje kojima se završava spor može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, odnosno što se žalbu ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, niti relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka (članak 467. stavak 1. ZPP-a).
8. Nije utvrđen žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 173,42 eura / 1.306,63 kuna na ime naknade za odvoz komunalnog otpada od svibnja 2020. do svibnja 2021. sa zateznim kamatama i troškovima postupka.
10. Prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik kao vlasnik nekretnine u [adresa], što nije sporno, u obvezi plaćanja naknade za javnu uslugu koju mu pruža tužitelj (odvoz komunalnog otpada), neovisno o činjenice što s tužiteljem nije sklopljen pojedinačni ugovor o pružanju navedene usluge s obzirom da obveza tuženika proizlazi iz Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj: 94/2013., 73/2017., u daljnjem tekstu: ZOGO-a), Odluke o načinu obavljanja usluge postupanja s komunalnim otpadom i načinu obračuna troškova usluga postupanja s komunalnim otpadom na području Grada Velika Gorica (UR.br. 2-210-27/08, 1702/2017.), Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Velike Gorice (Službeni glasnik Grada Velike Gorice, broj: 4/2018.) Odluke o cijenama komunalnih usluga postupanja s komunalnim otpadom (Ur. br. 2-210- 9/2012, 562/2017.), Izvatka iz poslovnih knjiga i ispostavljenih računa, a prema kojima dug za predmetno razdoblje iznosi ukupno 173,42 eura / 1.306,63 kuna i za isti iznos održao na snazi platni nalog.
11. Tuženik ustraje na uvjerenju da nije dužan platiti predmeti iznos jer da tužitelj nije dostavio original niti kopiju ugovora prema kojem bi bio dužan plaćati predmetnu naknadu (čime u biti osporava aktivnu legitimaciju tužitelja), da tužitelj iako je 2013. stupio na snagu ne primjenjuje ZOGO-a, prema kojem Zakonu skupljanje otpada više nije komunalna djelatnost, a davatelj usluge da je dužan obračunati cijenu u skladu sa člankom 30. stavkom 1. i člankom 33. stavkom 1. po principu "onečišćivač plaća" - zavisno od stvarnog volumena otpada koje je preuzeo i da mu je onemogućeno raspravljanje jer da je ročište održano 13. rujna 2022. trajalo 10 minuta, da je ulagao predstavke i tražio da se predmet vrati Općinskog sudu u Velikoj Gorici, na koje mu nije odgovoreno.
12. Ustrajavanje tuženika (vlasnika nekretnine) na prigovoru aktivne legitimacije je odraz pogrešnog stava da bi njegova obveza plaćanje naknade tužitelju za odvoz komunalnog otpada trebala proizlaziti isključivo iz ugovora. To iz razloga, kako je to u biti zaključio i prvostupanjski sud, što njegova obveza proizlazi iz ZOGO-a.
13. Nadalje, prema ZOGO-a javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada je usluga od općeg interesa (članak 30. stavak 2.) za područje jedinici lokalne samouprave (članak 30. stavak 3.), a korisnik među kojima je i vlasnik nekretnine (članak 30. stavak 5.) je dužan koristiti javnu uslugu sukladno ZOGO-a i propisima donesenim na temelju tog Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju Zakona (članak 30. stavak 6. točka 1.), snositi troškove gospodarenje komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge (članak 30. stavak 6. točka 3.) prema odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave (članak 30. stavak 7.).
14. Tužitelj je dostavio Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Velike Gorice (Službeni glasnik Grada Velike Gorice, broj: 4/2018.), kojom su određeni kriteriji za obračun cijene javne usluge i obračunskog razdoblje (članak 5.) i obveze korisnika usluga (članak 13.), među kojima je i redovito plaćanje naknade za obavljenu javnu uslugu u skladu s važećim cijenama (članak 13. točka 13.), Odluku o cijenama komunalnih usluga i postupanja s komunalnim otpadom (Ur. br. 2-210- 9/2012, 562/2017.) za posudu od 120 l (za fizičke osobe), za koje je sam tuženik dostavio Zapisnik iz 2017. o zaprimanju posude (list 16. spisa), te račune, usporedbom kojih proizlazi da je cijena usluge za predmetno razdoblje obračunavana u skladu sa navedenim Odlukama (na kojima je utemeljenja presuda), a ne odlukama koje su bile snazi prije stupanja na snagu ZOGO-a.
15. Stoga, nije u pravu tuženik kada tvrdi da je cijena usluge obračunata prema Odlukama koje su bile na snazi prije stupanja na snagu ZOGO-a (2013.) i da je prvostupanjski sud presudu utemelji na "nevažećim odlukama" i "nezakonito izdanim računima".
16. Kako tuženik ne navodi povrede i propuste koje je po njemu počinio prvostupanjski sud u odluci o troškovima, već se samo poziva na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijati, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o troškovima ostaje neizmijenjena.
17. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Povrv-78/2022-14 od 16. ožujka 2023. nisu utvrđeni dopušteni razlozi pobijanja po tuženiku, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. u vezi s člankom 457. ZPP-a).
U Zagrebu 5. ožujka 2025.
Sutkinja:
Slavica Garac
